| | Osnovnu i srednju školu polazio je u Daruvaru, Bjelovaru, Karlovcu, Zagrebu i Osijeku. Šumarsku naobrazbu stekao je na Visokoj školi za kulturu tla u Beču i Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Štiavnici (Slovačka). | |
| | Šumarsku je praksu proveo kod nadšumarskog ureda u Lippi, kod Šumarije Begovo Razdolje i u Ogulinu. Državni stručni ispit položio je 1890. s izvrsnim uspjehom pa mu je povjerena uprava Šumarije Jasenak. God. 1891. imenovan je pomoćnim taksatorom kod šum. ureda u Otočcu, gdje je provodio reviziju gospodarskih osnova. Nakon toga, 1893. g. pozvan je u Budimpeštu na službu kod ugarskog Ministarstva za poljoprivredu, gdje je 1894. imenovan nadšumarom, a 1897. šumarnikom. | |
| | Početkom srpnja 1898. vraća se u Hrvatsku na mjesto predstojnika Šum. ureda u Otočcu, gdje je 1900. g. imenovan nadšumarnikom. Za vrijeme službovanja u Otočcu izgradnjom šumskih cesta i putova pridonio je racionalnijem iskorišćivanju šuma. | |
| | Godine 1905. vraćen je u Ministarstvo poljoprivrede u Budimpeštu, gdje mu je povjerena uprava Odsjeka >Administracija državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji< Carskim rješenjem od 16.7.1906. dodijeljen mu je naslov šum. nadsavjetnika, 8.8.1907. imenovan je šum. ravnateljem, a 6.10.1913. ministarskim savjetnikom u statusu činovnika Uprave hrvatsko-slavonskih državnih šuma. Prije njega, od hrvatskih šum. službenika, tako visok položaj stekao je jedino J. Havas (1909. ). | |
| | God. 1899. boravio je u Italiji radi upoznavanja trgovine drvom. | |
| | Osim članstva u HSŠD bio je predsjednik podružnice Gospodarskog društva u Otočcu, član županijske skupštine i Upravnog odbora Županije ličko-krbavske. | |
| | Bio je ispitni povjerenik za državni stručni ispit (1899. ) i zemaljski kulturni vijećnik za kotar Otočac (1904. ). | |
| | Dobio je pismeno priznanje Ministarstva za poljoprivredu za djelovanje na polju narodnoga gospodarstva i javne uprave, ali hrvatska mu je javnost zamjerila (ŠL 1915. ) sto je utjecao na premještanje Šum. ureda iz Otočca na Sušak i neprimanje apsolvenata Šum. akademije zagrebačke u državnu službu. Napominjemo da je tek 1913. primljen prvi apsolvent te akademije u državnu službu (Pavlić, Ante). | |
| | Godine 1894. objavio je jedan pisani rad na mađarskom jeziku (Erdeszeti Lapok 33, s. 337-361). | |
LITERATURA |
| | *** ŠL 1891., s. 88; 1895., s. 503; 1897., s. 390; 1899., s. 268; 1901., 97; 1902., 626; 1906., s. 69; 1913., s. 479. | |
| | *** Vinko Nagy, kralj, ministarski savjetnik. ŠL 2, 1914., s. 65-68. | |
| | *** Različite vijesti. Umro Vinko Nagy, kr. ministarski savjetnik. ŠL 3-4, 1915., s. 112. | |
| | Kauders, A.: Šum. bibliografija I, s. 181. | |
| | *** HŠD 1846-1996., s. 99, 111, 113. | |
| | ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 3, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
|
| | -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' |
|
| | ***: Vinko Nagy, kralj, ministarski savjetnik (Sa slikom), ŠL 2/1914, s.65 PDF
|
|
| | ***: † Vinko Nagy. — Izpravak., ŠL 3-4/1915, s.112 PDF
|
