HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA



ID11208
ime ROSANDIĆ, Mime Milan
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva, šum. savjetnik, državni tajnik
     

                                                                IZBOR      (knjiga4/11208)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

rođen4. 11. 1900.Kaniža /Gospić/
apsolvirao1924.
diplomirao13. 10. 1924.
umro1. 1. 1948.Zagreb

 Sin Gaje i Marije r. Hodak. Hrvatske narodnosti, rimokatolik. Otac mu je bio zanimanjem opančar, a majka domaćica. Osnovnu i srednju školu završio je u Gospiću.
 Studirao je na netom otvorenom Gospodarsko - šum. fakultetu Sveuč. u Zagrebu. Apsolvirao je škol.g. 1923.-24., a diplomirao 13.10.1924. godine. Kao student pripadao je Radićevoj HRSS stranci, a 1924. bio je predsjednik sveuč. organizacije HSS-a.
 Zaposlio se u šumarskoj struci 12.10.1925. godine. Državni stručni ispit položio je u Beogradu 1928. Radio je u Direkciji šuma Vinkovci na mjestima od šum. pripravnika do višeg šum. pristava, pa u Sv. Roku u Lici i ponovno u Vinkovcima u svojstvu šum. savjetnika. Zbog svoje rodoljubne hrvatske orijentacije bio je više puta zatvaran; već kao student, poslije Ličkog ustanka, iza smrti kralja Aleksandra, itd. Zbog toga jedno je vrijeme mogao raditi samo u Srbiji.
 Godine 1938. oženio se Finom Obelić iz Novske. (Vjenčani kumovi bili su mu dr. Mile Budak i dr. Mate Frković). Uoči II. svj. rata (1939.) bio je šum. nadzornik u Vinkovcima. Rat je dočekao u Slatini. Već tada održavao je veze s ustaškom emigracijom. Ustrojstvom NDH (1941.) dolazi u Zagreb gdje je postavljen za dr-žavnog tajnika u Ministarstvu šuma i ruda. Na tom je mjestu ostao do kraja rata u svibnju 1945. Imao je čin ustaškoga pukovnika. U emigraciji u Italiji u logoru Fermo (1946.) supruga mu je rodila kćer Ivku Antoniju.
 God. 1948. dipl. ing. Mime Rosandić ostavlja svojim trima kćerima oproštajno pismo, u kojemu, među ostalim stoji: " Eto Vaš ćakan ode za svojom zvizdom, a drukčije to i nije moglo biti. Neka i Vama, dico moja, to bude u Vašemu životu iznad svega, a i tim putem i naši stari kročiše i mi u njima gledamo svoj uzor. Providnost nam je odredila taj komad hrvatske zemlje da ju štitimo, da je branimo i sačuvamo našim pokoljenjima. Zato Vaš ćakan nije mogao drugačije, Vi mu, moje drage curice, oprostite, što vas je ostavio sirote..."
 Surađujući sa skupinom oko K. Draganovića, vratio se ilegalno preko Austrije zajedno sa skupinom Hrvata radi oslobođenja Hrvatske, ali biva uhvaćen i poslije javnog procesa skupini Kavran - Miloš u Zagrebu osuđen na smrt 27.8.1948. presudom Vrhovnog suda Hrvatske.
 Bio je član HŠD od njegovog osnivanja 1939. god. Sudjelovao je na obnoviteljskoj sjedici 1939. godine, nakon ustroja Banovine Hrvatske, kao odbornik. Zajedno s ing. Jozićem (1940.) predložio je u raspravi i zaključeno je da se od Banske vlasti traži ispravljanje svih nepravdi koje su šum. službenici doživjeli u zaostajanju napredovanja u službi, a koje im je po zakonu pripadalo. Bio je zadužen od strane HŠD da bude suradnik na izradi javnih planova. Do 1945. bio je odbornik HŠD, u svojstvu državnog tajnika.

 *** ŠL 1929., s. 50, 301, 421; 1931., s. 302; 1934., s. 588; 1935., s. 533, 599; 1936., s. 457; 1937., s. 270; 1938., s. 656; 1940., s. 251, 264, 270; 1941., s. 113, 275; 1943., s. 24, 26.
 Borošić, J.: ŠIS, s. 6, 44, 98, 149.
 *** Izvještaj HŠD (JŠU) 1927., 1941. (ŠL).
 Uredništvo: Prvi naš ministar šuma i ruda i njegovi najbliži suradnici. ŠL 1941., s. 210-211.
 *** ŠN, s. 354; SŠN 2, 1998., 682.
 *** Zbornik o stotoj obljet. šumarstva jugoist. Slavonije. 1974., s. 548.
 *** HŠD 1846-1996., s. 221, 222, 228, 235.
 *** Tko je tko u NDH, 1997., s. 350.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 4, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM