HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID11457
ime STJEPANOVIĆ, Ljubomir
zvanje
zanimanje     		 dipl. ing. šumarstva, šum. savjetnik
     

                                                                IZBOR      (knjiga4/11457)   IZMJENE         ISPIS


     DOGAĐAJI  


lokacija
rođen19. 11. 1903.Vareš /BiH/
apsolvirao1929.
diplomirao13. 2. 1930.
umro22. 4. 1971.Dubrovnik


     ŽIVOTOPIS


 Potječe iz građanske obitelji. Sin Mije (Mihovila) i Janje r. Klicić. Otac mu je bio trgovac, a majka domaćica. Hrvat, katolik. Osnovnu je školu završio u Varešu. Na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku maturirao je 1925. godine.
 Šumarstvo je diplomirao 13.2.1930. na Šumarskom odjelu Poljoprivrednošum. fakulteta u Zagrebu.
 U struci se zaposlio 27.3.1930. i do 1938. radio je na području BiH, najprije u Šumariji Olovo, Direkcije šuma Sarajevo, a zatim pri Direkciji šuma Banja Luka, u Šumariji Ključ te kao upravitelj Šumarije Bos. Dubica i Šipovo. Stručni ispit položio je 1933.g.
 Od 1938. do 1941. upravitelj je Šumarije Sokolovac, Direkcije šuma Zagreb, a za vrijeme II. svj. rata (1941.-45.) radio je pri Ravnateljstvu šuma Banja Luka. Nakon rata iz političkih razloga prisilno je premješten Sreskom NO u Bos. Novi, zatim u Bihać i Jajce.
 Tijekom 1947. i 1948. rukovodi planskim sektorom Državnoga gazdinstva u Travniku, a nakon osnivanja ŠIP-a "Sebešić" 1949. obnašao je duž- nost tehničkog direktora, zatim direktora šumskoga gospodarstva i konačno šum. savjetnika do umirovljenja 1963. god. Kao umirovljenik živio je u Dubrovniku, gdje je 1971. nakon teške bolesti preminuo.
 U tijeku službovanja pretežito se bavio iskorišćivanjem šuma, a kao dobar poznavalac problematike bosanskoga šumarstva, vodio je brigu kako sačuvati šume. Svojim je djelovanjem posebno unaprijedio šumarstvo travničke regije. Po svjetonazoru dosljedno je bio privržen načelima socijalnog i političkog učenja braće Radić zbog čega je uvijek trpio progone komunističke vlasti. U Travniku ga 1948. nije mimoišao montirani proces zbog njegovog odlučnoga protivljenja bezobzirnoj sječi šuma radi izvoza pa je šest mjeseci proveo u istražnom zatvoru.
 Bio je član JŠU, biran 1934.-35. za odbornika, zatim HŠD i podružnice DIT-a šumarstva i drvne industrije u Travniku.
 (Podatke smo dobili susretljivošću njegove supruge gđe Marije rođ. Kesterčanek, najmlađe i jedine žive kćerke od sedmoro djece prof. F. Ž. Kesterčaneka, koja živi u Dubrovniku.)

     LITERATURA

 Borošić, J.: ŠIS, s. 7, 52, 111, 150.
 *** ŠL 1933., s. 492; 1935., s. 280; 1936., s. 214; 1938., s. 533; 1940., s. 270; 1941., s. 402; 1943., s. 24.
 *** Izvještaj JŠU 1935., (ŠL)
 *** ŠN, s. 356: SŠN, sv. 2, s. 683.
 *** Ing. Ljubo Stjepanović. In memoriam. Glasilo ŠIP "Sebešić", Travnik, br. 20, svibanj 1971., s. 2.
 Sučić, J.: Inž. Ljubo Stjepanović. Nekrolog. "Narodni šumar", Sarajevo 1971. (XXV), br. 3-4, s. 136-137.
 Skoko, M.: Prilog životopisu F.Ž. Kester-čaneka. ŠL 1998., s. 576.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 4, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM