HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID11815
ime T., Franjo
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva
     

                                                                IZBOR      (knjiga5/11815)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

apsolvirao1950.
diplomirao24. 1. 1951.



 Sin Franje i Marije r. Martinaš. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio obrtnik, a majka domaćica. Osnovnu je školu završio u Dinjevcu 1931. a Državnu realnu gimnaziju u Virovitici 1941. godine.
 Za vrijeme II. svj. rata bio je u oružanim snagama NDH i odlikovan Brončanom kolajnom Kralja Zvonimira na ratnoj vrpci. U jesen 1945. vratio se s "križnog puta" iz Negotina, (Srbija).
 Na Poljoprivr.šum. fakultet Sveuč. u Zagrebu uspio se upisati tek 1946.-47. Apsolvirao je na Šumarskom odjelu škol. g. 1949.-50., a diplomirao je 24.1.1951. na Šum. odjeluBiološki odsjek.
 Dana 1.3.1951. postavljen je za pripravnika - mlađeg šum. inženjera i upravitelja Šumarije Grubišno Polje, ŠG Bjelovar. God. 1954. premješten je u istom zvanju najprije u Šumariju Koprivnica, zatim u Šumariju Grubišno Polje, a 30.IV. iste godine postavljen je za upravitelja kotarske Šumarije Grubišno Polje kao ustanove sa samostalnim financiranjem. God. 1955. položio je državni stručni ispit za zvanje referent, mlađi šum. inženjer šum. struke. Dana 1.4.1960. imenovan je direktorom ŠG Daruvar i tu je radio do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog oštećenja vida. Od siječnja 1963., kao invalid, bio je upravitelj Šumarije Grubišno Polje, od 15.5.1964. upravitelj Šumarije Vel. Gr-đevac, a od 1.1.1965. rukovoditelj Šumarije Grubišno Polje, sve pri tadaš-njem Šumskopoljoprivrednom gospodarstvu "M. Birta" Bjelovar. Od veljače 1968. nalazi se u mirovini kao invalid.
 Dipl. ing. Franjo Toš svoj je radni vijek od 17 godina proveo na području od Zdenačkoga gaja do Bilogore na uzgajanju šuma, gospodarenju šumama i organizaciji rada. Osnovao je rasadnik Veliki Zdenci, organizirao i izvodio gradnju puteva i cesta, od kojih je cesta Grubišno Polje - Lončarica prema Virovitici dograđe-na u međunarodnu cestu. Izvodio je građevinske objekte: upravnu zgradu Šumarije Grubišno Polje te lugarnice Lončarica i Veliki Zdenci.
 Za naročiti doprinos na unapređenju šumarstva Bilogorskopodravske regije primio je Zlatnu plaketu Združenog šum. poduzeća Bjelovar (1974.) i državni Orden rada sa srebrnim vijencem.
 Otac je dvoje djece: sina Zdravka, dipl. ing. elektrotehnike i dra znanosti i kćerke Branimire, dipl. ing. šumarstva.
 Kao umirovljenik živi u Samoboru.

 *** ŠL 1952., s 73 (Ton); 1955., s. 544.
 *** ŠN, s. 364; SŠN 2, 1998., s. 688.
 *** Zbornik Bjelovar, 1974., s. 405.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 5, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM