HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID12166
ime ZIKMUNDOVSKY, Ferdo
zvanje
zanimanje     
kr. odsječni savjetnik, zemaljski šum. izvjestitelj, reformator hrv. šumarstva, predsjednik HSŠD
     

                                                                IZBOR      (knjiga5/12166)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

rođen13. 10. 1843.Osijek
umro9. 12. 1912.Zagreb
dodatne listepredsjednici HŠD



 
 Otac mu je bio vojni službenik, a majka Osječanka, r. Hinleder, domaćica. Pučku i građansku školu polazio je u raznim mjestima Austrougarske monarhije, a višu realku završio je u Celovcu (Klagenfurt, Austria). Šum. znanosti studirao je na Šum. učilištu u Mariabrunnu kod Beča od 1861. do 1863.
 Vježbenički staž proveo je u Do njoj Austriji (Wienerwald) i u Ugarskoj (Sv. Gotthard). God. 1867. položio je viši državni ispit za samostalno vođenje šum. gospodarstva s odličnim uspjehom. Krajem 1865. dobio je mjesto šumara u Miklošu na posjedu kneževskih dobara Schaumburg Lippe (Hrvatska). God. 1874. izabran je u rangu nadšumara za upravitelja Gospodarstvenog ureda Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški. Nezadovoljan neuređenim odnosima u krajiškim imovnim općinama odlazi Šum. ravnateljstvu Benediktinskog samostana Admond u Gor. Štajerskoj, gdje radi na uređivanju gorskih šuma.
 Kao zapaženog šum. stručnjaka Ministarstvo za poljodjelstvo u Beču imenovalo ga je 1879. c. kr. zemaljskim šum. nadzornikom za Dalmaciju u Zadru. Osim inpekcijske službe radio je na unapređenju šum. proizvodnje obnovom degradiranih sastojina resurekcionom sječom i pošumljavanjem, zatim na uređenju bujica, ali i na unapređenju voćarstva. Za uspješno djelovanje ministar poljodjelstva iskazao mu je priznanje 1883. godine.
 God. 1884. boravio je s grupom šumara na studijskom putovanju u Francuskoj radi upoznavanja s radovima na uređivanju bujica, sprečavanju vododerina i pošumljavanju bujičnih područja, te je na racionalniji način nastavio s uređenjem bujica u Dalmaciji. Za rad na tom području dodijeljen mu je 1885. Viteški red Franje Josipa I., a 1890. i naslov c. i kr. šum. savjetnika.
 God. 1891. tadašnji ban Khuen Hedervary pozvao je Zikmundovskog u hrv.-slavonsku zemaljsku službu da preuzme upravu autonomnog šumarstva i provede preustroj šumarstva pa je i službeno 1892. preuzeo, kao šum. savjetnik, dužnost zemaljskog šum. nadzornika. Da je i prije dolaska u Zagreb dobro poznavao stanje u hrv. šumarstvu, svjedoče njegovi članci u Šum. listu i Agramer Zeitungu.
 Posebno je zaslužan što je u Odjelu za unutarnje poslove uspio izdvojiti poslove šumarstva u samostalan odsjek koji je počeo djelovati 1894., kada je imenovan odsječnim savjetnikom, zemaljskim šum. izvjestiteljem i predstojnikom odsjeka. Na dužnosti predstojnika bio je do umirovljenja 1904. godine, radeći u interesu šumarstva i statusa šum. osoblja. Osim toga sudjelovao je u obradi skupine zakona koje je Sabor donio 1894. i 1895. Pripada mu autorstvo "Zakona kojim se uređuje šumskotehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji", "Zakona kojim se uređuje stručna uprava i šum. gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom" i "Zakona o uređivanju bujica (vododerina)".
 Od 1893. do 1898. bio je predsjednik stalnog povjerenstva za državne šum. ispite. U Šum. listu surađivao je od početka izlaženja 1877. pa do 1898. u kojem je, između ostalog, prikazao stanje šuma i šumarstva Gradiške imovne općine i Dalmacije.
 Bio je član HSŠD od 1876., upisan u Zlatnu knjigu utemeljitelja. Izabran je za predsjednika 1893., a od 1896. do 1905. na mjestu je prvog potpredsjednika. Bio je član izaslanstva za podnošenje društvenih predstavki banu i vladi. Zaslužan je za povećanje broja članova i financijskog jačanja društva te za izgradnju Šumarskoga doma, a posebno za osnivanje i uređenje Šum. muzeja u Zagrebu. Bio je član Zemaljskog izložbenog odbora na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. i član Državnog šum. društva u Beču.
 Ferdo Zikmundovsky zaslužan je za unapređenje hrv. šumarstva u cijelosti i u povijesti šumarstva pripada mu značajno mjesto "i stoga je nerazumljivo kako nije našao mjesto u Šum. enciklopediji, ali svakako ulazi u HBL LZ "Miroslav Krleža" u Zagrebu", (O. Piškorić, 1992.).

1Zikmundovsky F., nadšumar, 1877: O utamanjivanju grabežljive zvjeradi.. Š.L. 2, s.122 PDF
2Zikmundovski, nadšumar, 1877: Gradiška imovna obćina sa šumarskoga stanovišta.. Š.L. 3, s.189 PDF
3Šumska gojitba u Dalmaciji. Ibid. 1880., s. 46-47.
4Eucalyptuse in Dalmatien. Oesterr. M.f.M. Wien 1880., p. 440-443; 1882., p. 74-79.
5napisao Ferd. Zikmundovsky, c. kr. nadzornik šumarstva za Dalmaciju, 1882: Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina. Š.L. 2, s.67 PDF
6napisao F. Zikmundovsky, šum. nadzornik u Zadru, 1882: Eucalyptus. Š.L. 3, s.152 PDF
7Priobćuje Ferdo Zickmundovsky, c. kr. zemalj. šum. nadzornik, 1885: Šumarstvo u Dalmaciji.. Š.L. 4, s.141 PDF
8Uber die Wildbach-Verbaung. Vom k.k. Landesforstinspektor in Zara. Agramer Zeitung LXI, 1886, Nr 19.
9Zur Organisierung des Forstlichen Diensten, (O organizaciji šum. službe u Hrvatskoj). Ibid., Nr 234.
10Mletačka šumarska učiona na otoku Korčuli. Ibid., 1886., s. 331-332.
11Piše Zikmundovsky., 1898: Šumarski muzej u Zagrebu.. Š.L. 8-9, s.297 PDF
 -- sve u časopisu ŠUMARSKI LIST

 *** ŠL 1879., s. 158, 170; 1880., s. 145; 1882., s. 229; 1890., s. 377; 1897., s. 582; 1899., s. 46, 208; 1902., s. 77, 95; 1938., s. 104; 1976., s. 293, 296; 1989., s. 655; 1992., s. 374.
 (uredništvo): Ferdo Zikmudovski, ŠL 1895., s.49-52
 *** Iskaz čl. HSŠD 1908., 1915., (ŠL).
 *** Umirovljen Ferdo Zikmundovski. ŠL 1904., s. 206.
 *** Ferdo Zikmundovsky. In memoriam. ŠL 1913., s. 30-31.
 Kauders, A.: Šum. bibiografija I, s. 28, 46, 148, 172, 183, 214, 221, 240.
 *** PŠH 1846-1976., s. 27, 60, 72, 122, 183, 186, 191, 195, 197, 220, 272, 305, 333, 371, 372, 410.
 Piškorić, O.: Portreti. Ferdo Zikmundovsky. ŠL 1992., s. 189-196.
 Piškorić, O.: Stota godišnjica Zakona o uređenju šum. gospodarstva u Hrvatskoj. ŠL 1995., s. 189-199.
 *** HŠD 1846-1996., s. 36, 50, 75-77, 79-89, 96, 98, 99, 102, 104, 106, 108, 109, 111-115, 121, 134.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 5, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG
 -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST'
 ***: † Ferdo Zikmundowsky. — Imenovanja., ŠL 1/1913, s.30 PDF
 PIŠKORIĆ, Oskar: FERDO ZIKMUNDOVSKY, zemaljski šumarski izvjestitelj itd., ŠL 3-5/1992, s.189 PDF
 

  Rođen u Osijeku u Tvrđi 1843. Višu realku završio je u Celovcu, a šumarske znanosti studira na Šumarskom učilištu u Mariabrunnu od 1861. do 1863. Vježbenički staž proveo je u Donjoj Austriji i Ugarskoj a u Hrvatsku se vraća 1865. u Mikleuš na posjed kneževskih dobara Schaumburg Lippe.
Od 1874. upravitelj je Gospodarstvenog ureda Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški ali nezadovoljan neuređenim odnosima u krajiškim imovnim općinama odlazi u Austriju. Godine 1879. imenovan c. kr. zemaljskim šum. nadzornikom za Dalmaciju u Zadru, gdje osim inpekcijske službe radi na obnovi degradiranih sastojina, uređenju bujica, ali i na unapređenju voćarstva. Već 1884. boravi na studijskom putovanju u Francuskoj radi upoznavanja s radovima na uređivanju bujica, sprečavanju vododerina i pošumljavanju bujičnih područja. Za rad na tom području dodijeljen mu je 1885. Viteški red Franje Josipa I., a 1890. i naslov c. i kr. šum. savjetnika.
Godine 1891. ban Khuen Hedervary pozvao je Zikmundovskog u hrv.-slavonsku zemaljsku službu da preuzme upravu autonomnog šumarstva i provede preustroj šumarstva. Uspio je izdvojiti poslove šumarstva iz Odjela za unutarnje poslove u samostalan odsjek koji je počeo djelovati 1894., kada je imenovan odsječnim savjetnikom, zemaljskim šum. izvjestiteljem i predstojnikom odsjeka. Na dužnosti predstojnika bio je do umirovljenja 1904. godine. U to vrijeme sudjeluje u obradi skupine zakona o šumarstvu koje je Sabor donio 1894. i 1895.
U Šumarskom listu surađivao je od početka izlaženja 1877. pa do 1898. Bio je član HSŠD od 1876., upisan u Zlatnu knjigu utemeljitelja. Za predsjednika je izabran 1893., a od 1896. do 1905. na mjestu je prvog potpredsjednika za predsjednikovanja grofa Marka Bombelesa. Zaslužan je za povećanje broja članova i financijskog jačanja društva te za izgradnju Šumarskoga doma, a posebno za osnivanje i uređenje Šumarskog muzeja u Zagrebu. Bio je član Zemaljskog izložbenog odbora na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. i član Državnog šumarskog društva u Beču.    IMENIK

thanks to:
HŠ&HŠD&BM