| | |
| Osnovnu je školu polazio u rodnome mjestu, a srednju, II. klasičnu gimnaziju, u Zagrebu. | |
| Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno - Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje diplomira 1941. Prvo namještenje dobiva u Vlastelinstvu Đakovačke biskupije, a nastavlja u ravnateljstvu suma "Psunj" u Novoj Gradiški. Po završetku rata 1945. odlazi iz domovine i nakon boravka u izbjegličkom logoru Fermo kod Ancone u Italiji, 1947. odlazi u Argentinu. | |
| Po dolasku u Argentinu radi na planiranju i izvođenju radova pošumljavanja i parkiranja objekta zračne luke u izgradnji - Aeropuerto Eseiza. Dne 10.4.1948. prelazi u ugovornu službu u Ministarstvo poljoprivrede i stočarstva, narodna administracija suma u Buenos Airesu, od 1948. do 1950. radi u komisijama za inventarizaciju i uređivanje suma. G. 1950 premješten je u El Bolson sa zadatkom primjenjivanja općih normi uređivanja. | |
| Temeljem ugovora s Fakultetom za agrikulturu, Katedre svlvicultura u Buenos Airesu S. H. više godina sudjeluje u istraživanjima | |
| 0 prirodnom pošumljavanju vrste lenge (Nothofagus pumilio) u brdskim sumama oko jezera Mascardi, Rio Negro. | |
| U El Bostonu bio je voditelj prakse studenata. Za unapređenje i razvoj šumarstva u južnoj Argentini osnovan je program "Akcija za Patagoniju" kojim programom je rukovodio ing. Hranilović. Kao direktor Pokusne stanice Gral - San Martin osobito se bavio rješenjem problema masovnoga sušenja patagonske autoktone i vrijedne vrste "cipres" tj. čileanskog cedra (Austrocedris chilensis). Posebnu pozornost posvećivao je uzgajanju i čuvanju andino - patagonskih brdskih suma, kojih veći dio ima ekološko-zaštitnu ulogu. Osim pošumljavanja u državnoj režiji poticao je i privatnu inicijativu. | |
| Kao predstavnik Narodnoga šumarskog instituta (INFOMA) sudjelovao je u radu znanstvenih sastanaka u korporaciji Ciencia i Tecnica. | |
| G. 1979. kao argentinski državljanin službeno putuje u Hrvatsku i Sloveniju, radi upoznavanja laganih pomičnih žicara u cilju mogućnosti njihove primjene u Argentini, u teško pristupačnim brdskim sumama. | |
| Od 1960. do 1983. g. djeluje kao ekonomski savjetnik u Ministarstvu gospodarstva Provincije Chubut, a povremeno i kao savjetnik u Ministarstvu gospodarstva Provincije Rio Negro. Pod kraj svog aktivnog djelovanja imenovan je na dužnost Coordinator del Centro Regional Audino - Patagonia, na kojoj je funkciji umirovljen 1986. | |
| Ing. S. Hranilović bio je aktivan i izvan struke: bio je suosnivač i profesor gimnazije i pedagoške škole u gradu El Bosonu. Niz godina bio je predsjednik Automobilkluba i Aerokluba. osnivač je i dirigent mješovitoga pjevačkoga zbora i savjetnik načelnika grada. | |
| Nakon umirovljenja 1896. živio je u Buenos Airesu, a 1994. vraća se u domovinu i živi u Zagrebu. | |
LITERATURA |
| *** Šum. nastava, s. 360. | |
| Piškorić, O.: Hranilović, Slavko, dipl. inž. šum. Šum. list, s. 421-422. | |
| ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 2, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
|
| -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' |
|
| Hranilović, Slavko: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu — s biografijom šestorice šumara, ŠL 11-12/1995, s.415 pdf
|
|
|
Rođen u Pećnom na Žumberku 1914. Školovao se u Zagrebu, gdje i diplomira 1941. na PŠ fakultetu. Po diplomiranju radi pri vlastelinstvu
Đakovačke biskupije, a potom u Ravnateljstvu šuma u Novoj Gradiški. God. 1945. napušta domovinu i na koncu odlazi u Argentinu.
Najprije radi u Ministarstvu javnih radova, a potom u Ministarstvu poljodjelstva i stočarstva u Buenos Airesu.
Sa grupom hrvatskih šumara praktički uvodi šumarstvo u ovu zemlju. God. 1979. službeno je boravio u Hrvatskoj i Sloveniji.
Umirovljen je 1986., a 1994. se vraća u Hrvatsku. Njegov je stručni prinos istaknut u argentinskom Senatu 1991. prigodom priznanja Hrvatske i Slovenije.
IMENIK
HBL |
|