| Sin Jakova i Katarine, r. Prpić. Otac mu je bio podoficir a majka kućanica. Hrvatske je narodnosti, rimokatolik. Osnovnu je školu završio u Sremskoj Kamenici, niže razrede gimnazije u Banja Luci, a maturirao je na II. muškoj relanoj gimnaziji u Križanićevoj ulici u Zagrebu. | |
| Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvirao je 1942. godine, a diplomirao 10.7.1946. Sačuvani su podaci da je za vrijeme studija bio tijekom ljeta 1939. na praksi pri Šumsko-industrijskom poduzeću ŠIPAD - pilana u Drvaru, a u veljači 1941. na praksi pri Državnom dobru Belje - Šumskoj upravi Tikveš. | |
| Od 1943. bio je u domobranstvu u protuzrakoplovnoj formaciji u Slavonskom Brodu do 27. 4. 1945. kada je sa cijelom formacijom pristupio NOB-u i vodi se u evidencij iNOB-a do 31. 10 . 1945. | |
| Odmah nakon diplomiranja zaposlio se u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva - Odsjeku za pošumljavanje i bujičarstvo u Zagrebu, a zatim u Tehničkom odsjeku (bujice). | |
| Od 17. 2. 1947. do 6. 10. 1949. radio je u Šumskom gospodarstvu Viševica na Sušaku u grupi za građevinske poslove, a pri kraju tog razdoblja na istim poslovima u novoosnovanom Šumskom gospodarstvu u Novim Vinodolskom. Za vrijeme rada na Sušaku uhapšen je 2. 4. 1947. i u montiranom sudskom procesu optužen da je kao član Hrvatske seljačke stranke radio za Mačekovu terorističko-špijunsku organizaciju. Godinu dana bio je pod istragom i osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora. | |
| Kada je 1949. osnovano, između ostalih, Šumsko građevno poduzeće u Senju, prelazi iz Novog u Senj, gdje radi do 5. 2. 1950. Nakon toga je do 1. 5. 1951. radio u Planskoj komisiji pri Ministarstvu šumarstva i drvne industrije u Zagrebu, a zatim do kraja 1952. u Drvno-industrijskom poduzeću u Ogulinu. | |
| Početkom 1953. vraća se u Zagreb gdje je bio u redovnom radnom odnosu do svoje smrti 1966. Najprije je radio u Građevnoj upravi Šumskog gospodarstva Šamarica Zagreb do 31. 5. 1954., a zatim u Građevnom pogonu Zagreb-Dubrava poduzeća Jelen do 31. 3. 1955. Tada dolazi do osnivanja Šumskog građevnog poduzeća Radnik, Zagreb, kao pravnog slijednika navedenih poduzeća, u kome nastavlja radom do 30. 11. 1963. Posljednjih nekoliko godina u Radniku bio je na dužnosti tehničkog direktora. | |
| Za vrijeme rada u Šumskom gospodarstvu Šamarica u Zagrebu krajem 1953. izabran je po natječaju i bio kraće vrijeme asistent u Zavodu za šumske komunikacije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu (zajedno sa Ninoslavom Lovrićem, dipl. ing. šum.) kod prof. Stanka Flögla, dipl. ing. građ., koji je ujedno bio i predstojnik Zavoda. | |
| Krajem 1963. napušta rad u šumarstvu i zapošljava se u poduzeću Metalka, Ljubljana, predstavništvo Zagreb, gdje je radio na komercijalnim poslovima kao samostalni referent, stručni savjetnik i šef odjela do svoje prerane smrti 5. 11. 1966. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. | |
| Pretežiti dio svog radnog vijeka proveo je na projektiranju i gradnji šumskih cesta i šumsko-građevnih objekata u Hrvatskoj (Rijeka, Senj, Novi Vinodolski, Ogulin, Plitvice, Krnjak, Dvor, Petrinja, Sisak, Lipovljani, ...). Bio je član povjerenstva za stručne ispite šumarskih tehničara. | |
| U braku s Aleksandrom rođ. Bekarević, prof., imao je kćerku Ninu (danas liječnica - specijalist sa pedijatriju u Domu zdravlja Zaprešić), te sina Vladimira (danas prof. dr. sc. Medicinskog fakulteta i predstojnik Klinike za ortopediju u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu). Svaki trenutak slobodnog vremena posvetio je obitelji. | |
| (Zagreb, 12.11.2006., Mladen Skoko, dipl. ing. šum.) | |
LITERATURA |
| *** Šum. nastava, s. 361. | |
| Š. L. 2003: s.206 | |
| Obiteljska dokumentacija (supruga Aleksandra Kovač, prof. u .m., Zagreb) | |
| ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 2, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |