ime KOSOVIĆ, Bogoslav
zvanje
zanimanje     
ing. šumarstva, šumarski nadzornik, pomoćnik ministra
     

     www.sumari.hr
rođen1. 1. 1871.Donji Lapac
umro28. 3. 1949.Zagreb
dodatne listeautori Šumarskog lista

  Rođen u Donjem Lapcu 1871. Gimnaziju završio u Zagrebu 1888. Šumarstvo je diplomirao na Visokoj poljodjelskoj školi u Beču Radi u Zagrebu, Valis-selu, Rakovcu, Đakovu, Varaždinu, pa ponovo u Zagrebu, pa u Požegi, Gospiću. Od 1905. dodjeljen je Šumarskom odjelu Zemaljske vlade u Zagrebu, predaje na Šumarskoj akademijiOd 1916. premješten je u Ogulin, pa na Sušak. Degradiran je u službi i 1923. umirovljen, pa vraćen 1925. kao pomoćnik ministra šuma i ruda, ali je 1926. ponovo umirovljen. Glavni mu je prinos pošumljivanje ličkih vriština, za što je inventarizirao šume, pašnjake i vrištine te izradio uzgojnu osnovu. Zaslužan je za registraciju i očuvanje vrijednih podataka iz Ratnoga arhiva u Beču između ostalog i naše najstarije šumskogospodarske karte iz 1764. Osim o povijesti šumarstva, pisao je o šumarskoj politici i zakonodavstvu, pošumljivanju i zaštiti šuma, lovstvu i drugim temama ponajviše u Šumarskom listu. Bio je glavni urednik Šumarskogalista, jedan od utemeljitelja Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva, predsjednik Hrvatskoga šumarskoga društva te 1940. suosnivač i počasni predsjednik obnovljenoga Hrvatskoga šumarskoga društva.    IMENIK    HBL
 Rođen je u Donjem Lapcu, gdje mu je otac bio učitelj. Obitelj mu je hercegovačko - bunjevačka, naseljena poslije uzmaka Turaka u Ličkom Novom kod Gospića. Djetinjstvo je proživio u Ličkom Novom, ali zbog školovanja djece majka se preselila u Gospić. Otac je tada završavao učiteljsku školu u Beču gdje je četiri godine bio i učiteljem.
 Ing. B. Kosović pučku školu pohađa u Gospiću, Petrinji, Slunju i Novoj Gradiški, kako mu je otac bio premještan kao učitelj. Maturirao je u velikoj realki u Zagrebu 1888.
 Šumarske znanosti studirao je od 1888.-89. do 1890.-91. na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, gdje je položio sva tri za državnu šumarsku službu propisana ispita i povrh toga ispit iz bujičarstva, i bio je prvi od Hrvata sa tolikom stručnom spremom.
 Odmah po završetku studija pozvan je u Zagreb, gdje je nastupio vježbeničko mjesto kod Gospodarsko-šumarskog odjela Zemaljske vlade.
 Dne 1.11.1892. g. imenovan je šumarskim protustavnikom kod Slunjske imovne općine u Rakovcu (kod Karlovca), kod koje je bio i pet mjeseci provizornim upraviteljem šumarije u Vališ-selu (sada Cetingrad). G. 1894. položio je državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva. Dne 1.3.1896. prešao je u šumarsku službu kod političke uprave u Đakovu, a na jesen iste godine postavljen je za vršitelja dužnosti šumarskog nadzornika kod županijske oblasti u Varaždinu. S novom 1898. g. dodijeljen je Šumarskom odsjeku u Zagrebu. U veljači 1901. g. kao novoimenovani županijski šumarski nadzornik premješten je u Požegu, odakle po vlastitoj želji odlazi Županijskoj oblasti u Gospić.
 G. 1905. premješten je Šumarskom odjelu Zemaljske vlade u Zagrebu, a škol. g. 1905.-1906. povjereno mu je predavanje na Šum. akademiji iz predmeta uređajne struke kao zamjena za oboljelog profesora Ivana Partaša. Tada se kao tajnik HŠD zalagao da se reformira Šumarska akademija u Zagrebu povećanim brojem profesora i asistenata, sto bi im dalo vise vremena za istraživački rad i pisanje stručnih knjiga.
 Tijekom I. svjetskog rata dolazio je vise puta u sukob s pretpostavljenima. G. 1916. odbija napisati neispravnu odredbu "da se nekom drvotršcu, tobože za šlipere, prepušta najljepših osam parcela debele hrastovine" pa je zbog toga premješten Županijskoj oblasti u Ogulin, gdje ga je zatekao svršetak rata. U studenome 1918. u hrvatske ruke preuzima, do tada pod mađarskom upravom, Direkciju šuma u Sušaku. Kada je u to vrijeme političar S. Radić optužen radi navodne veze s talijanskim oficirima, Kosović ukazuje na neispravnost optužnice, a zagrebački Sudbeni stol rješava Radića svake krivice. Tadašnja vlast mu to nije oprostila. Bio je degradiran iz IV. u V. činovnicki razred, oduzima mu se uprava sušačke Direkcije šuma i dodjeljuju ga Šum. odjelu u Zagrebu, gdje je 1923. umirovljen.
 Za vrijeme Pašić - Radićeve vlade 1925. g. vraćen je u službu u svojstvu pomoćnika ministra šuma i ruda, ali je već nakon jedne godine, nakon preokreta politike, ponovno umirovljen.
 Poslije drugog umirovljenja Ministarstvo ga je postavilo za člana uprave "ŠIPAD-a" d. d., a kasnije i za njegovog predsjednika, kao i za predsjednika Fabrike celuloze u Drvaru, ali Kosović je napustio te ustanove čim je Ministarstvo mimo njega izdavalo odredbe s kojima nije bio suglasan.
 Za vrijeme službovanja, osim operativnog rada, bavio se pravnom problematikom i istraživao povijesnu dokumentaciju hrvatskoga šumarstva.
 Najznačajniji njegov operativni rad je pošumljavanje ličkih vriština. Za taj rad najprije je izradio inventarizaciju šuma, pašnjaka, vriština i bujičnih područja. Za pošumljavanje vriština izradio je gojidbenu osnovu na temelju koje je podigao oko 35 borovih kultura. Za osiguranje potrebnih sadnica osnovao je u Gospiću tri jutra velik šumski rasadnik, zvan "Kašumovićevo biljevište".
 Pravno je dokazao da je država neispravno prisvojila oko 25. 000 jutara pašnjaka zemljišne zajednice Lukovo - Šugarje, Cesarica i Sv. Juraj i tražio povrat zemlje pravim vlasnicima. Konstatirao je i pravno dokazivao i druge neispravnosti, kao npr.:
 - Općini Gospić protuzakonito je propisano plaćanje godišnje odštete državi za zaštitni okoliš vodovoda, pa je tražio da se uplaćeni iznosi vrate;
 - šumske štete u dijelu nerazdijeljenih državnih šuma u Lici ne mogu se tretirati kao krađe već, po zakonu, samo kao prekršaj, sto su nadležne vlasti i usvojile, tj. da se s prekršiteljima postupa kao s pravoužitnicima imov. općina; - za buduću Ličku imovnu općinu dokazao je da treba dobiti gotovo sve ličke šume...
 U Varaždinskoj županiji stručnim je obrazloženjem postigao da se sve šume na Ivanščici i drugim strmim brdima proglase zaštitnima i odredio način gospodarenja. To je obrazloženje ušlo u zbirku šumskih zakona Borošić - Goglia. Smatrao je da se držanje koza u Lici treba urediti tako da se ne zabrani odjednom. Po njegovom mišljenju trebalo je prikladne obrasle površine preurediti za brstike te uvesti red i kontrolu nad držanjem određenog broja koza. Želeći pomoći narodu, nastojao je da se revizijom šumsko-odštetnih cjenika šumske odštete utvrđuju pravednije.
 Za povijest Šumarstva, počevši od 1700. g. registrirao je dragocjene podatke iz "C. kr. ratnog arhiva" u Beču, arhiva bivše General-Comande u Zagrebu i Investicijske zaklade.
 Kosović je kao vrstan pisac u Šumarskom listu objavljivao tijekom 25 godina vise radova iz raznih područja šumarstva (povijest šumarstva, šumski zakoni i propisi, šumska uprava, šumarska politika, krš i pošumljavanje krša, iskorišćivanje šuma, zaštita šuma, kadrovi).
 Posebno se ističe povijesna rasprava (na vise od 140 s. ) "Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina" (1914. ), zanimljiva i s biljnogeografskog gledišta, kako zbog nacrta šuma tako i radi opisa šuma po predjelima i vrstama drveća. "Na mapi šuma ličke pukovnije označeno je drveće prema starosti i gustoći obrasta manjima i većima stabalcima, radi čega je mapa veoma pregledna. Ine vrste kultura označene su svaka svojom bojom", piše B. Kosović.
 S tim u svezi S. Bertović navodi: "Prema međunarodnoj bibliografiji vegetacijskih karata (S. Bertović apud A. W. Ktichler, Law-rence, USA, 1966. ) proizlazi da ta originalna mapa šuma iz 1764. g. predstavlja jednu između najstarijih izrađenih karata vegetacije u svijetu. " (Povijest šumarstva Hrvatske 1846.-1976., s. 33. ).
 Prilog za povijest hrvatskog šumarstva "Red i instrukcija... " (1915. ) donosi prikaz Šumskog reda iz 1755. g. koji se odnosio na područje Vojne krajine u Slavoniji, odnosno na šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije. Nadzor nad šumama povjeravao se su-marnicima (Waldbereiter), a oni su podređeni krajiškom zapovjedniku Slavonije. Šumski red sadrži mnoge pozitivne propise o postupanju sa šumom i njezinu iskorišćivanju.
 Zahvaljujući Kosovićevim raspravama i člancima mnogi arhivski dokumenti prezentirani su javnosti i imaju veliku povijesnu vrijednost za šumarstvo, (Zbornik radova 40. g. NP Risnjak).
 Osim suradnje u Šumarskom listu, članke s područja šumarstva i lovstva objavljuje u Ličkom kalendaru (1933.-1935. ), Ličkom zborniku (1936.-1937. ) i Ličkom Hrvatu (1937.-1938. ).
 Kosović je zaslužan sto je kao pomoćnik ministra šuma i ruda, poticajem J. Borošića, proveo u život ideju načelnika u Ministarstvu V. Čmelika, te je prema nacrtu sveuč, profesora ing. Ede Schöna dao u Zagrebu graditi veliku stambenu zgradu za šumare (ulica kneza Mislava i Kneza Borne).
 Od 1912. do 1916. bio je urednik Šumarskog lista. Kao urednik, uz ostalo, bavio se i hrvatskom šumarskom terminologijom pa je u Šum. listu objavio njemačke izraze za koje su šumari trebali predložiti odgovarajuće hrvatske nazive, ali nije bilo odziva.
 Posebno poglavlje o njegovom radu odnosi se na aktivnosti u Hrvatsko- slavonskom šumarskom društvu, kojemu je bio član utemeljitelj, tajnik i višegodišnji odbornik. G. 1918. izabran je za predsjednika Hrvatskoga šumarskog društva (do tada zvanog Hrvatsko-slavonskim), ali 1921. dolazi do sjedinjenja šumarskih društava u Kraljevini SHS i preimenovanja u Jugoslovensko šumarsko udruženje sa sjedištem u Zagrebu. Tek osnivanjem Banovine Hrvatske pokrenuta je akcija obnove Hrvatskoga šumarskog društva, pa je Kosović 1940. izabran za predsjednika osnivačke skupštine obnovljenog HŠD, u znak priznanja za njegovu hrvatsku opredijeljenost. Na toj je skupštini izabran za počasnog predsjednika Društva. Bio je i prvi dobrotvor HŠD.
 U iskazu članova za 1943. g. ing. B. Kosović, pomoćnik ministra šuma i rudnika u m. vodio se kao dobrotvor i počasni predsjednik Upravnog odbora HŠD.

1Studia B. Kosovića, ab. šum, 1892: Prigodom reorganizacije.. Š.L. 11, s.471 PDF
2Kosović Bogoslav, 1903: Uredjenje ponorah. Š.L. 7, s.355 PDF
3B. Kosović, 1905: Razdioba šuma z. z. u ličko-krbavskoj županiji.. Š.L. 9, s.388 PDF
4Piše B. Kosović, 1908: Podavanje patrolaca kr. drž. lugar. osoblju u području buduće ličke imovne občine.. Š.L. 5, s.181 PDF
5Zaštitni okoliš vrela gospićkog vodovoda. Ibid., 1908., s. 253-258.
6Napisao B. Kosović, kr. žup. šum. nadzornik, 1909: Pošumljenje krasa.. Š.L. 1, s.2 PDF
7Piše B. Kosović, kr. šum, nadzornik, 1910: Kultiviranje hrv. kraša.. Š.L. 2, s.62 PDF
8Piše B. Kosović, 1910: Medljika i uzroci sušenja hrašća po Hrvatskoj.. Š.L. 11, s.427 PDF
9Napisao B. Kosović, 1911: Izlet učestnika XXXV. glav. skupštine hrv.-slav šum. društva u šumu »Draganički lug« zem. zaj. Draganić, dne 11. kolovoza 1911.. Š.L. 9, s.342 PDF
10Piše B. Kosović, 1912: Stručna kritika i osobnosti.. Š.L. 6, s.237 PDF
11Piše B. Kosović. kr. zem. šum. nadzornik, 1912: Šumske štete i šumsko-odštetni cjenici.. Š.L. 11, s.413 PDF
12Piše B. Kosović, kr. zem. šum. nadzornik, 1913: "Odkupljivanje« podavanja gradje za opć. mostove po imov. obćinama.. Š.L. 4, s.129 PDF
13B. Kosović, kr. zem. šum. nadz. II. razr., 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina.. Š.L. 1, s.4 PDF
14Priopćio B. Kosović, 1915: Red i instrukcija kako se imadu u buduće upravljati i uzčuvati šume vojne Krajine u kraljevini Slavoniji, te kako se pri izvršivanju tih svojih dužnosti imadu vladati šumari, koji će se za to postaviti.. Š.L. 5-6, s.139 PDF
15Priobćio B. Kosović, 1915: Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinjskih. Prilog za povjest hrv. šumarstva.. Š.L. 11-12, s.279 PDF
16Piše B. Kosović, kr. zem. šum. nadz., 1916: Izračunavanje cijene drva na panju.. Š.L. 5-6, s.167 PDF
17Sto kažu stare knjige. Lički kalendar 1933., s. 80-81.
18Kapara. Ibid., 1934., s. 155-156.
19Bibež. Ibid., 1934., s. 156-158.
20Postanak naziva Lika i Ličani. Ibid., 1935., s. 76-79.
21Ante Jovanovac, (s portretom). Nekrolog. Izvještaj Matice hrvatske za godinu 1936., 1937., s. 3-6.
22Ima li Lika dosta šuma? Lički zbornik, Zagreb 1936., s. 34-38+ crtež.
23Hvatanje puhova u Lici. Ibid., 1936., s. 80-83+2 slike.
24Porijeklo rijeci "Bunjevac" i Bunjevci". Lički Hrvat br. 9-10, 1937., s. 12.
25Prava licka kapa. Ibid., 1937., s. 65-70 +4 slike.
26Vorint. Ibid., 1937., s. 110.
27Prisega. Ibid., 1937., s. 113.
28Šumske čistine u Lici. Lički Hrvat br. 8-9, 1938., s. 8-9.
29Otimačina ličke zemlje. Ibid., 3., 1938., s. 10.
 (ČLANCI U ČASOPISU 'ŠUMARSKI LIST')

 Prpić, P.: Ing. Bogoslav Kosović, Po-moCnik ministra šuma i ruda u mirovini, utemeljitelj i dobrotvor Hrvatskog šumarskog društva. Šum. list 8, 1940., s. 377-383.
 Kauders, A.: Šum. bibliografija I, s.65,82,124,135,142,169,190,194,211,226,262,246
 *** Povijest šumarstva Hrvatske, s. 10, 31-32, 63, 124, 176, 183, 321-322, 334, 367, 375.
 *** Šum. encikopedija 2, 1983., s. 289- 290.
 *** Sume u Hrvatskoj, Zagreb 1992., s. 273-274, 284.
 *** Zbornik radova: 40 g. nac. parka Hisnjak, Crni Lug 1994., s. 17.
 *** HŠD 1996., s. 13, 131, 132, 134-137, 140-142, 150, 153, 154, 162, 174, 177, 220, 221, 223, 234.
 *** Hrvatski leksikon, 1. sv., 1996., s. 621.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 2, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG