HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Dragutina i Zore r. Rajković. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio strojobravar, a majka domaćica. Osnovnu i srednju školu polazio je u Osijeku: osnovnu školu završio je 1954., a na Gimnaziji "I. L. Ribar" maturirao je 1958. godine. Šumarstvo je diplomirao na ŠG odjelu Šumarskoga fakulteta Sveuč. u Zagrebu 18.12.1962. U struci se zaposlio početkom 1963. godine u ŠG Osijek. Odradivši pripravnički staž i odsluživši vojni rok, 1965. postavljen je za rukovoditelja RJ za plantažiranje i poljoprivredu u Valpovu, a 1966. i 1967. rukovoditelj je RJ za te djelatnosti u Osijeku. Obje su te jedinice tada djelovale u sastavu tadašnjeg Poljoprivrednoga pogona ŠG Osijek. Godine 1967. dolazi u Šumariju Osijek, položivši dr-žavni stručni ispit u Zagrebu. U razdoblju do 1977. rukovoditelj je RJ i referent za uzgajanje šuma, a od 1978. do 1983. upravitelj u Šumariji Osijek. Potkraj 1983. prelazi u Razvojnu službu RO "Slavonska šuma" (kasnije Služba za proizvodnju) i obnaša funkcije savjetnika, odnosno višeg stručnog suradnika za uzgajanje šuma sve do kraja 1990. Od 1991. do 1993. god. stručni je suradnik za uzgajanje šuma u UŠ Osijek, a od 1994. na istim je poslovima u Službi za proizvodnju pri Direkciji JP "Hrvatske šume" zadužen za problematiku gospodarenja mekim bjelogoričnim šumama poplavnog područja, sa dislociranim sjedištem u Osijeku. Sudjelovao je na većem broju stručnih skupova u zemlji i inozem stvu, (Bukurešt 1971., Zaragoza 1992.) Na zasjedanju Internacionalne komisije za topolu predložen je za člana Hrvatske nacionalne komisije za topolu. Bio je član HŠD i Hrvatskoga genetičkog društva. Objavio je samostalno i u suradnji nekoliko zapaženih radova. U prometnom udesu, što se 13.10.1998. zbio u Zagrebu, dipl. ing. Josip Sikora izgubio je život zajedno sa svojim sinom Hrvojem, apsolventom šumarstva. |