HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Rođen je u Donjem Lapcu, gdje mu je otac bio učitelj. Obitelj mu je hercegovačko - bunjevačka, naseljena poslije uzmaka Turaka u Ličkom Novom kod Gospića. Djetinjstvo je proživio u Ličkom Novom, ali zbog školovanja djece majka se preselila u Gospić. Otac je tada završavao učiteljsku školu u Beču gdje je četiri godine bio i učiteljem. Ing. B. Kosović pučku školu pohađa u Gospiću, Petrinji, Slunju i Novoj Gradiški, kako mu je otac bio premještan kao učitelj. Maturirao je u velikoj realki u Zagrebu 1888. Šumarske znanosti studirao je od 1888.-89. do 1890.-91. na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, gdje je položio sva tri za državnu šumarsku službu propisana ispita i povrh toga ispit iz bujičarstva, i bio je prvi od Hrvata sa tolikom stručnom spremom. Odmah po završetku studija pozvan je u Zagreb, gdje je nastupio vježbeničko mjesto kod Gospodarsko-šumarskog odjela Zemaljske vlade. Dne 1.11.1892. g. imenovan je šumarskim protustavnikom kod Slunjske imovne općine u Rakovcu (kod Karlovca), kod koje je bio i pet mjeseci provizornim upraviteljem šumarije u Vališ-selu (sada Cetingrad). G. 1894. položio je državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva. Dne 1.3.1896. prešao je u šumarsku službu kod političke uprave u Đakovu, a na jesen iste godine postavljen je za vršitelja dužnosti šumarskog nadzornika kod županijske oblasti u Varaždinu. S novom 1898. g. dodijeljen je Šumarskom odsjeku u Zagrebu. U veljači 1901. g. kao novoimenovani županijski šumarski nadzornik premješten je u Požegu, odakle po vlastitoj želji odlazi Županijskoj oblasti u Gospić. G. 1905. premješten je Šumarskom odjelu Zemaljske vlade u Zagrebu, a škol. g. 1905.-1906. povjereno mu je predavanje na Šum. akademiji iz predmeta uređajne struke kao zamjena za oboljelog profesora Ivana Partaša. Tada se kao tajnik HŠD zalagao da se reformira Šumarska akademija u Zagrebu povećanim brojem profesora i asistenata, sto bi im dalo vise vremena za istraživački rad i pisanje stručnih knjiga. Tijekom I. svjetskog rata dolazio je vise puta u sukob s pretpostavljenima. G. 1916. odbija napisati neispravnu odredbu "da se nekom drvotršcu, tobože za šlipere, prepušta najljepših osam parcela debele hrastovine" pa je zbog toga premješten Županijskoj oblasti u Ogulin, gdje ga je zatekao svršetak rata. U studenome 1918. u hrvatske ruke preuzima, do tada pod mađarskom upravom, Direkciju šuma u Sušaku. Kada je u to vrijeme političar S. Radić optužen radi navodne veze s talijanskim oficirima, Kosović ukazuje na neispravnost optužnice, a zagrebački Sudbeni stol rješava Radića svake krivice. Tadašnja vlast mu to nije oprostila. Bio je degradiran iz IV. u V. činovnicki razred, oduzima mu se uprava sušačke Direkcije šuma i dodjeljuju ga Šum. odjelu u Zagrebu, gdje je 1923. umirovljen. Za vrijeme Pašić - Radićeve vlade 1925. g. vraćen je u službu u svojstvu pomoćnika ministra šuma i ruda, ali je već nakon jedne godine, nakon preokreta politike, ponovno umirovljen. Poslije drugog umirovljenja Ministarstvo ga je postavilo za člana uprave "ŠIPAD-a" d. d., a kasnije i za njegovog predsjednika, kao i za predsjednika Fabrike celuloze u Drvaru, ali Kosović je napustio te ustanove čim je Ministarstvo mimo njega izdavalo odredbe s kojima nije bio suglasan. Za vrijeme službovanja, osim operativnog rada, bavio se pravnom problematikom i istraživao povijesnu dokumentaciju hrvatskoga šumarstva. Najznačajniji njegov operativni rad je pošumljavanje ličkih vriština. Za taj rad najprije je izradio inventarizaciju šuma, pašnjaka, vriština i bujičnih područja. Za pošumljavanje vriština izradio je gojidbenu osnovu na temelju koje je podigao oko 35 borovih kultura. Za osiguranje potrebnih sadnica osnovao je u Gospiću tri jutra velik šumski rasadnik, zvan "Kašumovićevo biljevište". Pravno je dokazao da je država neispravno prisvojila oko 25. 000 jutara pašnjaka zemljišne zajednice Lukovo - Šugarje, Cesarica i Sv. Juraj i tražio povrat zemlje pravim vlasnicima. Konstatirao je i pravno dokazivao i druge neispravnosti, kao npr.: - Općini Gospić protuzakonito je propisano plaćanje godišnje odštete državi za zaštitni okoliš vodovoda, pa je tražio da se uplaćeni iznosi vrate; - šumske štete u dijelu nerazdijeljenih državnih šuma u Lici ne mogu se tretirati kao krađe već, po zakonu, samo kao prekršaj, sto su nadležne vlasti i usvojile, tj. da se s prekršiteljima postupa kao s pravoužitnicima imov. općina; - za buduću Ličku imovnu općinu dokazao je da treba dobiti gotovo sve ličke šume... U Varaždinskoj županiji stručnim je obrazloženjem postigao da se sve šume na Ivanščici i drugim strmim brdima proglase zaštitnima i odredio način gospodarenja. To je obrazloženje ušlo u zbirku šumskih zakona Borošić - Goglia. Smatrao je da se držanje koza u Lici treba urediti tako da se ne zabrani odjednom. Po njegovom mišljenju trebalo je prikladne obrasle površine preurediti za brstike te uvesti red i kontrolu nad držanjem određenog broja koza. Želeći pomoći narodu, nastojao je da se revizijom šumsko-odštetnih cjenika šumske odštete utvrđuju pravednije. Za povijest Šumarstva, počevši od 1700. g. registrirao je dragocjene podatke iz "C. kr. ratnog arhiva" u Beču, arhiva bivše General-Comande u Zagrebu i Investicijske zaklade. Kosović je kao vrstan pisac u Šumarskom listu objavljivao tijekom 25 godina vise radova iz raznih područja šumarstva (povijest šumarstva, šumski zakoni i propisi, šumska uprava, šumarska politika, krš i pošumljavanje krša, iskorišćivanje šuma, zaštita šuma, kadrovi). Posebno se ističe povijesna rasprava (na vise od 140 s. ) "Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina" (1914. ), zanimljiva i s biljnogeografskog gledišta, kako zbog nacrta šuma tako i radi opisa šuma po predjelima i vrstama drveća. "Na mapi šuma ličke pukovnije označeno je drveće prema starosti i gustoći obrasta manjima i većima stabalcima, radi čega je mapa veoma pregledna. Ine vrste kultura označene su svaka svojom bojom", piše B. Kosović. S tim u svezi S. Bertović navodi: "Prema međunarodnoj bibliografiji vegetacijskih karata (S. Bertović apud A. W. Ktichler, Law-rence, USA, 1966. ) proizlazi da ta originalna mapa šuma iz 1764. g. predstavlja jednu između najstarijih izrađenih karata vegetacije u svijetu. " (Povijest šumarstva Hrvatske 1846.-1976., s. 33. ). Prilog za povijest hrvatskog šumarstva "Red i instrukcija... " (1915. ) donosi prikaz Šumskog reda iz 1755. g. koji se odnosio na područje Vojne krajine u Slavoniji, odnosno na šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije. Nadzor nad šumama povjeravao se su-marnicima (Waldbereiter), a oni su podređeni krajiškom zapovjedniku Slavonije. Šumski red sadrži mnoge pozitivne propise o postupanju sa šumom i njezinu iskorišćivanju. Zahvaljujući Kosovićevim raspravama i člancima mnogi arhivski dokumenti prezentirani su javnosti i imaju veliku povijesnu vrijednost za šumarstvo, (Zbornik radova 40. g. NP Risnjak). Osim suradnje u Šumarskom listu, članke s područja šumarstva i lovstva objavljuje u Ličkom kalendaru (1933.-1935. ), Ličkom zborniku (1936.-1937. ) i Ličkom Hrvatu (1937.-1938. ). Kosović je zaslužan sto je kao pomoćnik ministra šuma i ruda, poticajem J. Borošića, proveo u život ideju načelnika u Ministarstvu V. Čmelika, te je prema nacrtu sveuč, profesora ing. Ede Schöna dao u Zagrebu graditi veliku stambenu zgradu za šumare (ulica kneza Mislava i Kneza Borne). Od 1912. do 1916. bio je urednik Šumarskog lista. Kao urednik, uz ostalo, bavio se i hrvatskom šumarskom terminologijom pa je u Šum. listu objavio njemačke izraze za koje su šumari trebali predložiti odgovarajuće hrvatske nazive, ali nije bilo odziva. Posebno poglavlje o njegovom radu odnosi se na aktivnosti u Hrvatsko- slavonskom šumarskom društvu, kojemu je bio član utemeljitelj, tajnik i višegodišnji odbornik. G. 1918. izabran je za predsjednika Hrvatskoga šumarskog društva (do tada zvanog Hrvatsko-slavonskim), ali 1921. dolazi do sjedinjenja šumarskih društava u Kraljevini SHS i preimenovanja u Jugoslovensko šumarsko udruženje sa sjedištem u Zagrebu. Tek osnivanjem Banovine Hrvatske pokrenuta je akcija obnove Hrvatskoga šumarskog društva, pa je Kosović 1940. izabran za predsjednika osnivačke skupštine obnovljenog HŠD, u znak priznanja za njegovu hrvatsku opredijeljenost. Na toj je skupštini izabran za počasnog predsjednika Društva. Bio je i prvi dobrotvor HŠD. U iskazu članova za 1943. g. ing. B. Kosović, pomoćnik ministra šuma i rudnika u m. vodio se kao dobrotvor i počasni predsjednik Upravnog odbora HŠD. |