DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1877 str. 51 <-- 51 --> PDF |
49 Razne viesti Vlađoj K(>r6škeiiji. "J" Osmrtnica. Svaki od nas je se si^urao više ptita raztužio, slusaJTić skoro danomice, gdje nam crna sudba trga vi naše sredine muževe , koji posvetiv se ovoj ili onoj struci, z.avriediše svojim neumornim plodonosnim radom priznanje svojih sustrukovnjaka i sveobće štovanje. Koliko vise moradosmo se raztužiti čuvši, da šumarska struka izgubi Yladoja Koroškenjia, nadšumara županije zagrebačke i tajnika hrvat.-slav. šumarskog družtvaj jednog od najvrstnijih i najmarljivijih strukovnjaka, koj posvetiv sav svoj život struci šumarskoj, te radeći neumorno u istoj, nastojaše, pun žarkog rodoljublja, da podigne blagostanje puka i da promakne naš kulturni razvoj. Život i rad Vladoja Koroškenjia uzko je skopčan s uređjeujem našeg domaćeg šumarstva, sa početci naše strukovne literature i s osnivanjem brvat.-slav. šumarskog družtva, stoga budi nam dozvoljeno osvrnuti se nanj u nekoliko kratkih crtah. Vladoj Koroškenji, drugi sin Antuna Koroškenji-a, umirovljenoga blagajnika županije varaždinske, i matere si Vjekoslave, rodi se 1. rujna godine 1845. na svom obiteljskom dobru Vidovec, nedaleko Varaždina. Svoju djetinsku dobu probavi u krugu milih si roditelja te svršiv glavnu učionu podje na Varaždinski gimnazij, gdje´, bivši u četvrtom razredu, oplaka smrt promile si majke. Već tada probudi se u njom osobita ljubav k prirodi , s česa uzžell odabrati si životnim ciljem takovu struku, kojom bi si mogao zadovoljiti mladjabnoj žudnji, što bi .uzrokom, da je svršiv gimnazialne nauke, odlučio posvetit se šumarstvu te podje godine 1862. na novo ustrojeno više gospodarsko-šumarsko učilište u Križevac. Ovdje i^robaviv kod brata Br. V. Koroškenjia, koj nastojaše bratinskoni ljubavi i otčinskom njegom oko njegova uzgoja, tri godine, svrši 1864. gospodarstvo i šumarstvo vrlo dobrim uspjehom. Svršiv nauke, proputova veći dio Slavonije , da se upozna sa raznimi ondje vladajućimi okoluostmi šumarenja te posta još iste godine mjeseca listopada šuinarakiin vjožJtonikom kod }iliholjačkog vlastelinstva baruna Prandau-a. Zasvjedočiv svojim radom podpunu sposobnost i stekav si ponašanjem naklonost svojih predpostavljenih, bude tri mjeseca kasnije imenovan šumarom u Cađjavici, što bi kasuije zamienjeno sa Šljivošovci. Kao šumaru miholjačkog vlastelinstva pruži mu se zgodna prilika obćiti sa svojim šumarnikom glasovitim Adolfoju Danhelowsky- cm, koji opaziv u Korošlcenji-u mladića puna oduševljenja za odabranu si struku, u veliko ga obljubi, te stane, podučavajuć ga u svih strukah šumarstva, nastojati oko njegovog strukovnog usavršivanja, s česa mu posta drugim učiteljem, kojega se pokojnik vazda osobitim štovanjem zahvalnošću sjećao. Eadećl i stručno se izobražavajuć, osta pokojnik kod miholjačkog vlastelinstva sve do godine 1871., kad no se u nas |
| ŠUMARSKI LIST 1/1877 str. 52 <-- 52 --> PDF |
; - 50 -; , ; ´ poče uvađjati institut županijskih nadšumara. Zaželiv si i OD, da svojim znanjem i iskustvom posluži miloj domovini i da svoj trud uloži u sveobču korist, bnde iste godine, uslied eminentne preporuke svoga samarnika odlikovan imenovanjem od 12, srpnja god, 1871. za nadšumara, u županiji zagrebačkoj. Postavši Vladoj KOroškenji uadšumarom, preuze time čast, s kojom bijahu skopčane velike i tegotne dužnosti tim više, što ja onda tek počelo uredjivanje obćinskih šuma, koje su putem segregacije postajale pravom imovinom puka. Bez ikakvog šumarskog osoblja, osamljen , uz pomanjkanje skoro svih potrebitih sredstva, započe pokojnik svoju djelatnost te boreć se s razuimi nepredvidjenimi zapriekami položi u svom području temelj budućem razvitku našeg ´šumarstva. ^ S vremenom buda postavljeni kotarski šumari a naše domaće šumarstvo poče se sve pomalo razvijati. Znajuć pokojnik kolika bi to korist bila, da se svi domaći šumari sjedine, zamisli sa drugom si Yatroslavom liačkiem osnovati dotično obnoviti bivše šumarsko družtvo, što se već u godini 1874. bilo konstituiralo brojeć u OQO doba preko 90 Članova u kojem bi se svi domaći šumari sakupili, da uzmognu medjusobnim poticanjem i uzajamnim dogovorom uspiešuije raditi oko unapredjenja svoje strake. Dva puta sasta se mekt)licina šumara u tu svrhu u Križevcih, nu oba puta kan da im posluzi slaba sreća. Prigodom tog drugog sastanka izabran bi odbor, komu bi zadaćom, sve pripraviti, što bi za osnivanje šumarskog družtva potrebno bilo. Izabrani odbor zadovolji se time, da Izabran a ideja osnovanja šumarskog družtva malo da nepade u zaborav. Tideći Korćiškenji, da se tim postupkom nemože daleko doći, odluči, uslied neprestanog poticanja svog sadruga Eačkia, čitav odborski rad sam preuzeti. Nagovarajuć neprestano ustmeno i pismeno svoje sustrukovnjake nastojaše, da ih zadobije za svoju najmiliju ideju; nijedno ua sudruga upravljeno pismo neode da nebi u njem štogod natuknuo o osnivanju šumarskoga družtva,, nijedan posjetivši ga sustrukovnjak neode, a da se nebi riec povela o istom. Tako rađeć kroz čitave tri godine razposla gndiue 1875. pozive, u kojih iztiće važnost osnivanja šumarskog družlva^ te pozva sve, kojima je stalo do napredka našeg domaćeg šumarstva, da se skupe u jedno kolo. Ovaj poziv bude svestrano poprimljen, te se na temelju istog sakupi sliedoće godine dne 27. veljače iiop broj domaćih šumara u prostorijah hrv.-slav. gospodarskog družtva. Tu bude iznova izabran odbor^ komu bi povjereno poprimiti sve predradnje, da se u govoru stojeće družtvo osnuje. Izabrani odbor pod predsjedničtvom obće štovanog šumarnika starine A. Tomiča uz sudjelovanje svih vriednih članova odborskih rieši svoj zadatak na sveobće zadovoljstvo tako, da se još iste godino dno 18. i 19. listopada mogla držati prva velika skupština, kojoj je pokojnik izvjestiteljem bio. Da je veći dio resolucija, prihvaćenih u glavnoj skupštini naročito o samostalnosti i nezavislosti šum_arskih ureda od političkih oblasti zatim ob ustrojenju šumarsko akademije u Zagrebu iz pera pokojnikova potekla razumije se samo po sebi te bi suvišno bilo njegove zasluge o tom spominjati. Prva velika skupši.ina, znajuć cieniti velike zasluge pokojnikove po družtvu, izabra ga jednoglasno t;ijnikom istog te mu povjeri uredjivanje svog organa, koju potonju dužnost preuze pokojnik bezplatno^ nemareć za |