DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 224 — nazore od neposredno predpostavljenog šumarskog savjetnika, liekng Neguscher-a, bude najedanput posve iznebuha bez ikakve predhođne iztrage jedino na temelju najpodlijih ogovaranja po bečkom ministarstvu financija lišen kruha i službe. Postavši Sporer tiem načinom žrtvom svojih osvjedočenja i rodoljubja tražio je prije svega, da si bar poštenje obßuva, iieka se sudbenim putem proti njemu povede iztraga, koju mu molbu medjutim naprosto odbiše, akoprem ga ipak i opet tobož putem milosti u di-žavnu službu primiše, premjestiv ga iz Fužina i domovine za c. kr. šumarskog protustavnika u Bleiberg u Kranjsku. Da ga žalostni, a i još gadniji ti događjaji duboko u dušu raniše, razumieva se samo sobom, al ga ipak ne do- Tedoše do očajanja i propasti, kako to neprijatelji njegovi izčekivahu. Video bo Sporer, da je nemoćan boriti se proti obstojnostim, nastojaše o tom^ ne bi li si možda ipak i opet napornim i uztrajnim radom povjerenje i štovanje stekao u onih, kojim ga toli oorniše^ dok mu to napokon sbilja ne podje za rukom j te on bude iznova imenovan c. kr. substitutom nadšumarskim i upraviteljem tamošnjeg šumskog ureda; a tim zadobi i opet nove nade u bolju budućnost! Još jednom stupi Sporer na literarno poprište. G. 1858. izdao je u Cielovcu knjižicu: „Beschreibung und Anleitung zum Gebrauche des Taschendendrometers", za koji je izum bio medjutim od c. kr. gospodarskog družtva u Beeu dobio i počastnu kolajnu. Isto je tako to doba izdao kod Ferdinanda Kleinmayera u Cielovcu i djelce: „Tafeln zur Bestimmung des Kubick-Inhaltes cylindrischer und kegelförmiger Baumstämme." Akoprem je Sporer za posljednjih godina mnogu gorku u samoj si domovini doživio bio, to je ipak predobro znao, tko mu je te jade pripravio, pa buđuć je bio odveć gorljiv rodoljub, najviše si je želio vratiti se u milu domovinu, a baš ga ta ljubav k domu i rodu prinuka, da je prigodom reorganizacije šumarske službe u vojnoj Krajini g. 1859. i opeta stupio kao c. kr, nađšumar prvog razreda u krajišku službu, i to k bivšoj 2. banskoj pukovniji u Petrinju. Kako su medju to baš u Krajini novi odnošaji nastali bili, ođnosaji posve protivni narodnim hrvatskim težnjam, kakove no je i Sporer, kako vidjesmo, od djetinstva svoga gojio i branio, ter kako ga uz to još i one gorke uspomene |