DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 32 <-- 32 --> PDF |
-- 74´?— K pitanju internacionalno obrane šuma. Pod naslovom „Der internationale Waldschulz" nalazimo u „Zentralblatt fur das gesaramte Forstwesen" Svezak I god. 1883. članak od c. kr. nadšumarnika g. L. Dimitza, koji i zbilja svu pažnju zaslužuje. U „Pester Loydu" od 29- prosinca pako, već je bio i barun F. Thlimen u članku pod naslovom: „Internationaler Schutz des Waldes" takodjer isti tbema razpravio. Kako se baš sada i u nas o tom bude moralo raditi, da se šumski odnošaji urede, to držimo, da nebude sgorjega, da se i u tom listu, pobližje na rečena dva članka obazrierao. Glasoviti državoslovac i narodni gospodar Eentzsch reče prigodno: „Durch geheime Bande, knlipft die Natur das Wohl der Menschen an die Existenz der Walder^. — Nisu to medjutim danas već tajinstvene sveze, niti se više može njekati, nepobitni upliv šuma na narav i blagostanje ljudstva. Da, mi se usudjujemo činjenicu tu nazvati nepobitnim faktom, ma sve da i nije bilo moguće do danas, znanstveno točno označiti i ustanoviti upliv šuma na tlo, podnebje i ine blagostne činjenice. — Nemožemo pako već i stoga razloga o tome dvojiti, što srao eto bili baš nedavna i sami očevidci, goleme nesreće, koja stiže naše alpinske susjedne krajeve, a poimence Korutanskn i Tirol. Mi bo dolazimo do zaključaka tek, na temelju stroge logike činjenica, ter ohrabreni i pojačani u našemu osvedočenju dokazi dogotovština, 2bivših se nami na očigled, u najnovije doba. Nu nepobitnih nam tih dokaza ni netrebaše, jer nara takove dostatno pruža i povjest prijašnjih vjekova, raznolikih naroda, dapače i ona starodrevnih Rimljana i Grka, te nam činjenice baš jasno potvrdjuje. U zemlji, koja obiluje strahovitimi goljeti krasa, u kojoj se već kroz decenija radi na problemu zagajenja tih krajava i preporodjenja tamošnjeg siromašnog naroda, ter u zemlji, gdje je narod doživio strahote povodnja i bujica godine 1851., a koncem netom minuvšeg ljeta iz nova i opeta svu tu nevolju očutiti imao, u toj zemlji držimo, da nam netreba obarati dvojbe onih nevjerujućih, za da spoznamo velike one dužnosti, kojim nam čim skorije udovoljititi valja. Činjenice najnovijeg doba, dokazaše nam i opet posve jasno, koli pogubno li je, kad se o mjera za obranu protiv elementarnim nepogodam ~ bezkonačno samo razpravlja u mjesto radi. Pa dočim se još sveudilj, mjerodavni faktori, malo ne svijuh srednje europejskih država — bez mjere i cilja prepiru u pogledu obće važnosti šuma i njihove obrane, već se i opet s druge strani na dnevni red stavlja pitanje, internationalne zaštite šuma. Pa dočim jedni, radeć polagano, konsenquentnom provedbom t. z „selfgovemmenta", do cilja doći misle, drugi i opet dragoničke zakone u stilu Napoleona m. na obranu šuma zahtievaju, pojavi se eto baš usljed najnovijih tih, u alpinskih pređjeUh dogodivših se katastrofa, nova struja, za koju´držimo da će biti dobro, da se njezinimi načeh pobhzje upoznamo. |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 33 <-- 33 --> PDF |
~ 76 ~ Pocamši od svibnja g. 1880. izlazi u Rimu, dva krat mjeseSno, malen strogo šumarske odnošaje zastupajući list „Bolletino della societa´ triennale promotrice della silvicoltura in Italia", kano ti organ istoimenog, za pospješenje šumarske kulture u Italiji se nstrojivšeg družtva. Družtvo, koje se za sada samo na tri godine ustrojilo, kojemu je zacastnim predsjednikom član talijanskoga parlamenta Quintino Sella, a senator Conte Luigi Torelli, isti onaj kog imasmo sreću još god. 1873. na internationalnom kongresu gospodara i šumara u Beču, upoznati prvim predsjednikom. Međju članovi upravljajućega odbora toga družtva pako nalazimo, osim bivšeg ravnatelja šumarske akademije u Balombrozi, Adolfa pl. Berengera, još i dva mjernika i osam senatora i članova parlamenta. U brojevih 58. i 59. spomenutog družtvenog organa, pako nalazimo pod naslovom: „I disboscamenti nel Tirolo e proposta di un^ azione combinata col governo austriaco", kojega ćemo sadržaj, u interesu stvari na kratko, kako sliedi saobćiti. „Pisac izrazuje prije svega stalnu nađu, da će strašne katastrofe, đogodivše se tečajem rujna minule godine, bit uzrokom, ozbilnog prouoenja šumarsko hjđrotebničkog pitanja, preporučujući bezodvlačno skuplanje materiala za odnosna studija, za da se uzmognu dogodovštine na samom temelju obstojnostih, ne pako na mnjenju pojedinaca prosuđjivati. Izrazujuć nadalje uvjerenje, da je svim tim najnovijim užasnim poplavam, jedini uzrok, sve to više mah preotimajuće ogolećivanje šumskih predjela, oslanja se pri tom poglavito na navode jednoga očeviđca, koji no baš za dobe samih lih poplava južnim Tirolom putovao bio. Neupuštajuć se u samo opisivanje žalostnih đogodjaja, spominje prije svega lih samo uzroke nevolje. — Zaključujuć konačno; pa sve da i neimasmo.do sele u povjesti primjera užasnih posljedica opustošenja šumovitih krajeva, tad bi nam takav pružao južna Tirolska za tih dana strahote i užasa. Ta jedva još pred pol vieka, bile su i planine tirolske obrasle bujnom gorom, doline joj poput one Ečave, Brente i Piave, koje nas Talijance, u koliko se bo na našemu zemljištu Stiću, ponajpre zanimaju, bogato obrasle šumskim blagom minulih stoljeća, podavajućimi pokrajini toj, obiležje veličanstvene prirodne razkoši. Nasladjivasmo se tuj prizorom obilja, koje već i rieđke vriednosti radi imponiraše. Bijaše pako oko godine 1850., kad no i tuj počeše šume u velike sjeći, a od ono doba se sveudilj to prekomjerno sječenje šuma nastavljaše, u istom onome razmjerju, u kojemu se sve to više razgranjivaše mreža željeznička. Istina doduše, da se u početku nije tim rek bi haranjem tako žurilo, no od onog doba, kad no se započela gradnja Brenerske željezničke pruge, koja Tirol diljem prosieca, baš se očevidno umnažao broj sječa, a od časa otvorenja te pruge, koja je pravo remek djelo međju građjevinami novoga doba, posta i trgovina s drvi glavnom privredom tamošnjih krajeva. Neimasmo žali bože zgode zaviriti u same računike rečenog željezničkog poduzeća, za da točno brojevno i do posljednje tone označimo onu množ drva, koja se o tom prugom od otvorenja njenog do danas exportiraše, nu toliko znamo, da je to baš skoro nevjerojatna množ drvne gromade. U obće se jedva i vjerovati mogaše, da još i 7 |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 34 <-- 34 --> PDF |
-^ 76 — toliko drva imade, i to tim manje što nevalja zaboraviti, da se znamenita množ tirolskog drva neposredno u Italiju vodom prevaža t. j . splavlja, Desanzano na granici Lombardije, već je kroz više godina stovarištem prvog reda za drvlje tirolske provenience. Glavni gradovi gornje i srednje Italije, obskrbljuju se od dobe otvorenja brenerske željezničke pruge, tako rekuć izključi- vo tirolskim drvljem, koje sve drvo sa šuma lombardo-venecianskih dolina, koje još neimadu neposredne željezničke sveze, svojom cienom s tržištah odklanja. Milan, orijaško to središte za potrošbu, obskrbljuje se izkljnćivo drvom iz Tirolske i Tesenskog kantona, nu prvo daleko je na trgu običajnije. Taj izvoz iz Tirolske skoroda je nepojmiv. Komu je medjutim poznata razgranjenovst glavnih kao i mnogobrojnih nuzgrednih dolina, koje još prije 30 godinah sve šumovite bijahu, nećese tomu čuditi, u obće su medjutim ti odnošaji i činjenice još slabo poznate, pak se i danas jošte u tom silnom izvoznom prometu, samo bezkonačno vrielo šumskog bogatstva nazrieva." U istinu su to pako, samo stoljetne prašume, koje no negda tirolsko gorje kitiše, ter kojih se danas samo jož ostanci opažati mogu. Mi smo te navode, talijanskog tog strukovnjaka, ob uzrocih užasne katastrofe, vjerno iztaknuli, ma sve da se i nemožemo podpunoma s timi navodi slagati. Poimence pako držimo, da nisu baš same najnovije sječe i s timi i u savezu stojeći nenadani uspjeh trgovine s drvi, jedini i glavni uzrok spomenutim poznatim poplavam. Prema našem nemjerodavnom mnjenju bo valja zamet tih opustošenja, tražiti već i u davnijoj prošlosti, velika i znamenita vodena prometila bo koja iz Tirolske k moru vode, histerični su trgovački putevi za trgovinu s drvi. Pa napokon nevalja zaboraviti i to: da i kozarstvo odnosno ovčarstvo onih krajeva, već dugo doba obstoji, pa da i njemu valja pripisati velik dio mah preotimljujućeg ogoljeeivanja tamošnje gore* Ovo đržasmo, da nam je mimogredce spomenuti. Spomenuti članak, spominje nadalje i šumarsko policajne napremice austrijanske vlade, koja da je — upućena izkustvom — već odavna dozvole vodjenja sječe, znatno ograničivala, postupajući pri tom mnogo većom energijom od vlade talijanske, kojoj se predbacuje, da je u tom pogledu vazda bila samo služavkom deputiraca. Ovi pako da su vazda spremniji, raditi u prilog onih, koji šumu ogolječuju i unovčuju, nego li u prilog interesa same siromašne zemlje. U ostalom medjutim, da još sveudilj nije prekasno popraviti što se do sada propustilo, jer ma sve da se i mnogo već sagriešiio u šuma, to da je ipak još pomoć moguća, pa sve da se i neuradi drugo, van da se prepušća samoj naravi, da se oporavi i opet. Narav pomoć će si sama, samo da joj se neradi usuprot. Nakon tih nazglabanja dolazi pisac napokon do zaključka, da obje pokrajine, Tirolska i Mletačka, kojih vodurine u prvoj izviru, bezdvojbeno njeke zajedničke interese , obzirom na sve one napremice, imadu, koje će se morati poduzeti, za da se bar za buduće preprieči nova užas rujanska od g. 1882. |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 77 — ^ ^ Potrebno da je pako, sporazumno unapređno postupanje susjednih država, Italije i Austrije, i to toli u pogledu studija, koli i obzirom na same radnje, u okolišjih izvirišta onih vodurina, koje se u Italiju stiću. Italija, veli se nadalje, treba da prva shodna započne, jer će njoj i najveća biti odtuda korist. Jer što se god u tom pogređu poduzelo na mletačkoj strani, ono nemože djelovati na odnošaje Tirola, dočim ipak obratno sve činjenice koje se tamo budu izvadjale, po Italiju od najveće važnosti budu. Glavno se stečište vodurina, ili bar najveći dio istog — Ečava, Brenta i Piava, — nalaze na stranom teritoriju, to pa,ko valja dobro razsuditi; jer će žiteljstvo i narod u obće sjegurno tražiti od vlade i od parlamenta, stroge i odgovarajuće mjere, bez da bi iste ipak, pošto glavno polje rada po naravi, na inostranom tlu leži, mogle pružati dovoljnog jamstva. Konačno se izriče, strogi sud vrhu onih povjerenstva, koja se bav- Ijahu, u svoje doba, odaslana po vladi i parlamentu, prokopi Po-a (god. 1872.) dočim se ipak u sadanjem slučaju, izčekuje željeni uspjeh, jedino od zajedničkog rađa sa austrijanskorn vladom. Zalostno je medjutim, da se pitanje internacionalne obrane šuma, tek onda i opet na dnevnom redu pojavilo, pošto mi u Austriji samoj, usljed tih najnovijih poplava, štetujemo kvar od najmanje kojih 25 milijuna vriednosti akoprem je Rossmassler već, prije 23 godine, a internationalni kongres, gospodara i šumara, u Beču god. 1873. bio, isto pitanje takodjer u svoj program djelatnosti uvrstio. I Rossmassler, je potrebu internationalnih poduzeća na obrariu šuma, svadjao iz istih razloga, kad no reče: „Mehr als Eisenbahnverkehr und Zolleinigung, mehr als Post und Telegraphenverbindung; scheind fiir die Zukunft das Wasser berufen zu sein, die Internationale Freundnachbarhchkeit der Staatsverwaltungen iiber weite Grenzen hin auszudehnen und zu einen Schutz- und Trutzbtindniss gegen die grossten Gefahren zu gestalten". ; „Šuma preuzeti će pri tom ulogu posredujućeg činbenika" Onda dalje: „Es ist minđestens eine auffallende Erscheinung zu nennen, das bereits seit Jahrzehnten in mehr oder minder ausgefiihrter Weise auf den Klimabedingenden Einfluss der Waldungen hingewiesen wird, unter Auffiihrung der erschreckendsten Beispiele von den Folgen der Ent^valdug, und das dennoeh điese Frage, unseres "VVissens wenigstens noch vor keiner Seite praktisch zu einer internationalen erchoben worden ist." / Rossmassler pako nije, govoreći znamenite te rieči, mogao imati pred očima samo ono 36 država njemačkog saveza one dobe, njegovi se bo predloži protezahu na čitavu srednju europu na „narode koji u središtu europe medjaše", pak stoga i svom jasnošću naglašuje, da su n. pr. interesi svijuh obitavaoca područja Rajne, jednako vezani na šume područja izvirišta velike te rieke, da nije dakle Niemac sara, već isto tako i Francez i Holandez ovisan o poduzećih Švičara; spominjuć pri tom naročito primjer, kako je Napoleon III. sam počeo raditi oko toga, da uvede njekakvi sustav državnih vodo-gradjevina, bez da bi ipak tim sam korien zla, koji se na golietih nepošumljenih planina, potražiti imade, odstraniti bio mogao. — Činjenica koja bar za Francezku medjutim danas više ne^ |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 36 <-- 36 --> PDF |
,— ,78 — vriedi. — Erancezka bo uvidiv istinitost tili riecih — i zbilja je poduzela radnje u pogledu kulturnom, kojim se um čovječji diviti mora. Inače se pako medjutira do danas u obće još vrlo malo i u istinu uradilo. Držeći da je dostatno izdati po njekoliko t. z. brošura, u kojih se šumsko pitanje, kao i pitanje šumoobrane, u svih mogućih modulacija razpravljalo ~ nu kojimi se podjeđno jedva polučilo i to, da se naobraženiji sviet bar nješto stao za šume zanimati. Obći interes pako, za ta pitanja pobuditi, nije ipak uzprkos svijuh mnogobrojnih a i hvalevriednih nastojanja pojedinih vlada, za rukom pošlo. Niti su se time uzčuvale postojeće šume, niti se uzgojile kakove tamo, gdje su pomanjkale. K tomu bo, trebasmo đoživiti tu najnoviju užas i veliku narodnu nevolju, koja će valjda ipak bar tu blagodat za sobom donieti, da će se s merodavne strane već jednom preči i na samo praktično polje djelatnosti. Tirolska kastrofa nadalje, kadra je, kako iz navoda talijanskog nam sudruga, zaključujemo, možda više no ikoja prijašnih, strogo internacionalno obiležje pitanja šumo obrane učvrstiti. Izhodištem internacionalog razpravlanja gori spomenutog pitanja pako, možemo prije svega označiti one poznate četiri zasade, francezkog mjernika Surella u djelu „Etude sur les torrents des Hautes-Alpes", koje glase: 1. Zagajenje tla šumom preči postanak bujica.,2. Opustošenje šuma omogućuje izplavljanje tla bujicami. 3. Razprostranjivanjem šuma odstranjuju se gorski potoci, a tim i uzroci bujica. 4. Nestajanje šuma, umnaža jakost gorskih bujica, dapače ih i iznovično stvarati može. To su bo istine, koje i onda nepobitne ostaju, ako izuzmemo gorske predjele pojedinih država, i time područja „bujica" (WildbaGhe) u pravom smislu rieči, jer se time zasade te samo, kako sliedi promenjuju: 1. Zastor tla krošnjaini šumskog drveća i podržanje stelje i crnice, preprečuje svako nepravilno, rapidno odticanje vode. 2. Odstranjivanje tog zastora i tog pokrivala tla, izvrgava samo tlo pogubnom splavlanju. 3. Zagajenjem ogoljećenih površina, omogućuje se iznovice, pravilno skupljanje i mirno odticanje oborina. 4. Krčenjem šuma umanjuje se poprečna kolikoča vode, koje i opet pospješuje zlosretnu mienu suše i unistujućih đeteriorizirajućih poplava. Gdje li se pako te zasade, bilo u smislu Surella, bilo pako u smislu širjem kako np jih mi označismo, u pojedinih država i u istinu, ter obzirom na obstojnosti uporabiti mogu, odnosno u koliko li se na istom temelju potreba internacionalnih dogovora potrebnom pokazuje, biti će mislimo lasno pronaći, na temelju izkaza pođuzdanih oro i hjdrografičnih kartah. Mi si i sami pridržajemo, do zgode i u posebnom kojem članku, tomu potrebita iztaknuti. Za sada se pako budemo na kratko obazrieli samo još i na amo se odnoseće razprave bečkog internacionalnog kongresa šumara i gospodara od god. 1873. Kako je poznato, glasilo je četvrto pitanje, koje se na tadanjem kongresu imalo riešiti: „Kakova li se preporučuju internacionalna sporazumljenja, za da se uzmogne pređusresti sve to više mah preotimajućem haračenju šuma?" |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Danas u oči spomenutih dogodovština u naših alpinskih Kemija, čini nam se dojam tog pitanja preuzkim. Mi bismo bo nadalje još nadovezali i pitanje: i kako da ne čim bržje odmogne već zbivšun se štetnim posljedicam prekomjernog exploitiranja šuma, nego li se to dugotrajnim, a mjestimice već i vrlo dvojbf^nim procesora samog novo zagajenja možda postiglo bude? Alpinaki odnošaji, o kojih se u najnovije doba dosta jasno razpravljalo, ter koji su danas već prilično proučani, zahtievaju bezuvjetno popunjenje pitanja internationalne obrane šuma, t. j . riešenje najvažnijeg diela tog podhvata, a to jest: riešenje pitanja „vodogradnja u području vododerina gorskih". (Die Verbauung der Wildbache.) Jedino se ho shodnom provedbom tih radnja bude moglo zlo prepriečiti bar u toliko, u koliko se njimi s jedne strane bar dovadjanje rulje u područja težatnih zemlja na brzu ruku prepriečilo bude; s druge strane pako i uvjeti uspješnom novo zagojenju ogoljećenih planina stvaraju. Polje jest to djelatnosti, na kojem će moderna tehnika, kao i čovječji rad možda isto takove triumfe slaviti, kako no ih slavi na polju željezničkih gradnja il pomorskih komunikacija. I tuj se radi, prokušati snagu čovječjeg uma i divotnu silu radnje, protiva onoj užasnih elementarnih nepogoda, koje nam groze uništenjem bivstva obstanja, oduzimajuć nam komad po komad nasledjene kulturne zemlje! Doista, što li bi moglo biti dostojnije duha današnjega vjeka, od takovog u velikom narodnom i internacionalnom stilu shvaćanog poduzeća? Stvaranje novih vrela radnje i zaslužbe, danas je pitanje dnevnoga reda. Mjere u svrhe sačuvanja tla, kako ih mi označismo, nedvojbeno bi mogle takova vriela privrede i radnje u najvećoj mjeri stvarati, a po tom i radničkom svietu u poljoprivredi otvoriti izdašno polje djelatnosti, koje od vajkada ljudstvo najbolje moglo udovoljiti. Nu sad da zaključimo. Zaključci internacionalnog kongresa šumara i gospodara od g. 1873. mogu se smatrati onom važnom podlogom, na kojoj se internacionalna strana šumoobrane primjerenom riešenju dovesti može. Već je bo i onda jednodušno priznana činjenica, da su nuždna internacionalna sporazum- Ijenja, obzirom uzčuvanje i svrhi shodno uživanje onakovih šumišta, koja leže u području izvorišta i kraj obala povećih rieka. Priznato bje nadalje, da onaj dio zemaljske kulture (Lanđeskulturpflege), koje se na uzdržanja i svrhi shodno uzčuvanje, odnosno uživanja inih, po narodno blagostanje važnih šuma tiče, koje se na tlu pešćanu, na obroncih i visinah, kao i strmcih gorja, na obala rieka mora i drugih manje \iše izvrženih mjestih nalaze, imade smatrati zajedničkim poslom svijuh kulturnih naroda, ter da je nuždno ustanoviti njeka temeljna načela, po kojih se u svijuh zemlja posjednici takovih zaštitnih šuma budu držati morali obzirom na svoje gospodarenje, za da se kultura zemlje uzmogne obraniti zla. Konačno se još i to priznalo, da nam do sada još manjkaju podatci o štetnih posljedica, koje nastaše usljed haračenja šuma, i s toga da je prije svega jedan zadatka internacionalnih poduzeća u tom pogledu, da se sakupe |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 38 <-- 38 --> PDF |
—.,80 — odnosni statisticni podatci o položaju, obsegu i stanju nuždnih postojećih zaštitnih šuma. . Mi se nadamo, da će jur na temelju tih po internacionalnom kongresu odg. 1873. usvojenih zaključaka, započeta dogovaranja doskora željenim plodom uroditi, pa da neće naročito i žalostni, dogodjaji poslednje dobe ostati bez posljedica bar u toliko, da će se predradnje te čim prije žudjenom cilju privesti. Isto se tako nadunto, da će se pri tom: okoristiti i onim izkustvom, za koje smo danas u pogledu hidrotehničke strane velevažnog tog pitanja i opet izkusniji postah. — Medjutim pako radimo i sami oko čim bržjeg riešenja šumarsko- obranbenog pitanja u domovini našoj, u smislu onih spomena vriednih nazora, koje je bio izvjestitelj internacionalnog kongresa u tom pitanju, sada žahbože već mrtvi Bernhardt, sliedećimi riečmi izrazio bio: „Die absolute Freiheit des Eigenthums birgt nur dann keine Gefahr in sich. wenn eine so hohe Stufe der Cultur erreicht ist, đass ein gemeinschadlicher Missbrauch des Eigenthumes unmoghch wird. Die menschliche Gemeinschaft. die Gesammtheit steht ilber dem Eigenthumsrechte des Einzelnen, in ihr -ffurzelt unsere ganze Kraft. Was wir sind und konnen, das sind und konnen wir nur durch die menschliche Gemeinschaft, denn in dieser Gemeinschafthchkeit unserer Interesseu wurzeU, die Kechtsordnung, welche uns schiitzt, wurzelt die Inteligenz, welche wir uns in der Spaune eines karzen Menschenlebens aneignen diirfen, wurzelt unsere ganze wirthschaftlir´he Kraft, in ihr "vvurzelt der geregelte, der geordnete Verkehr. Wir sind — ich bin sicher, đass mir Niemand wiđerspricht — dieser Gesammtheit und ihrem Thun Achtung und Gehorsam schuldig; sowie die personliche Freiheit nur so weit gehen darf, als sie in einem Staate mit den allgemeinen Gesetzen, welchen wir alle gehorchen miissen, vereinbar ist, ebenso darf die Freiheit des Eigenthums niemals weiter ausgedehnt werden, als es innerhalb der Grenzen unserer CLilturentwickelung moglich ist." Čovjek netreba da bude protivnikom novovjekih stečevina na polju duševne i materijalne kulture, za da ipak priznade istinu, da je izravnajući uphv moderne kulture bitno potresao ravnovesne odnošaje naravi. Pojave, na temelju kojih ovo uztvrdismo, sliedirao danas svi malo ne uzastopce, a sjegurno je već mnogog nas potresla duša, kad li se baš onako ljudski stao razmatranjem tih pitanja baviti. Sjekira, taj njegdašnji simbol napi´edka i kulture, danas je već na mnogih mjestih postala oradjem samoubijstva u pogledu kulturelnom. Sve mjere današnje dobe pako, smjerajuće na obranu ptica, riba, divjači i t. d., imadu bez dvojbe svoj razlog manje više jedino u spoznanju istine, da nam valja i opet izjednačiti one silomične prevrate u ravnovesju naravi, ter da si čovjek ovimi kao i inimi sličnimi putevi bude morao i opet stvoriti one prvobitne zdrave uvjete bivstvanja i uspješnog gospodarstvenog rada. I u našemu se slučaju konačno neradi o drugome, van o silomičnih poremećenjih ravnovesnih odnošaja naravi, u divotnoj stvorbi Svevišnjeg, — a sjegurno da nam nije ni na kraj pameti pomisMti, da bi ma koja država sama |
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 39 <-- 39 --> PDF |
,~ si po sebi takav zadatak bila kadra riešiti povoljno. Pitanje obrane šuma u ovome sniislu moći je riešiti do one granice ćovjećje mogućnosti jedino uzajamnom kulturnom radnjom svijah naprednih naroda. Internacionalni kongres budućnosti, kako no si ga je Rossraassler godine 1859. pomižljao, oživotvori se velikim slavjem naroda prigodom obće svetske bećke iydožbe g. 1873., tamo bje ujedno izražena j^naraenita ona: Svi napredni narodi imadu zajednički interes oko budućnosti šuma! Nadajmo se pako, da \eć nebudemo dugo čekali takodjer i na oživotvorenje, „internacionalnog družtva za obranu šuma", koje će zaokupiti u čvrstu zajednicu sve prijatelje i gojitelje šuma, na poprištu miroljubnog natjecanja oko uzdržanja šuma, tog dragocienog ljudskog blaga. Kako nam valja postupati kod sastavljanja skrižaljka prihoda drvne gromade. Na glavnoj skupštini predstojnik^, njemačkih šumarskih pokušališta u Baden- Badenu na dne 9. studena g. 1880. bude raeđju ostalim takodjer i konačno uglavljen način, kako valja postupati kod sastavljanja skrižaljka prihoda drvne gromade. Skrižaljke ove pako, po svakog su šumara od velike praktične vriednosti, pa ćemo i mi Hrvati n)orat jednom posao sastavljanja takovih šumarskogospodarstvenlh pomagala započeti, i stoga držimo da nebude sgorega i ovdje koju na kratko o njih spomenuti. Skrižaljke prihoda (Ertra,Q;stafeln) predočuju, kao što je poznato prihode na drvu, i to toli sječi\ni koli i medjutomni prihod normalnih sastojina, obzirom na vrst uzgoja, vrst drveća, stojbinu tla i starost sastojine. U koliko nam dakle prihode na drvu, zadanih stojbina predočuju, i zbilja su u prvom redu „skrižaljke prihoda", inače nam medjutim služe još takodjer i za ustanovljivanje razreda stojbinske vrstnoće, (u koliko bo iz izkazanih prihoda na samu stojbinsku vrstnoću zaključivati možemo), pak ih zaoto bismo mogli takodjer i „skrižal jk ami stojbinske vrstnoće", za koji okoliš smatrati i nazvati. Obzirom na sadržaj i svrhu razlikujemo pako: a) Skrižaljke prihoda za visoke šume., i to za šume bukove, jelove, borove, smrekove i hrastove. I to čiste, kao i mješovite (smjesi do 0.1) šume. h) Skrižaljke piihoda za sitne šume: i to za sitne šume hrastove, jalševe i vrbike (čiste kao i mješovite). c) Skrižaljke prihoda po vrsti drveća i uzgoja, za svaki kotar raznolikih stojbinskih područja. d) Skrižaljke za sječivne kao i me dj u tom ne prihode na drvu, na temelju tih stojbinskih vrstnoća i razreda prihoda. Skrižaljke bi se ove imale u nas za svako pojedino šumsko gospodarsko područje napose izraditi; tako n. p. za podravinu, posavinu, zagorje, gorski |