DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 271 — Izleti VII. gladne skupštine lir.-slav- šamar, đružtva u Programom, koga je upravljajući odbor za VII. glavnu skupštinu hrv.slav. šumarskoga družtva, obdržavati se imajućoj u Ogulinu, na svoje članove razposlao, ustanovljen bijaše takodjer izlet iz Ogulina u Jasenak do Gomirja, za dne 12., a za dne 15. kolovoza izlet u Lokve. Upravljajući odbor sporazumno sa poslovodjom te skupštine g. Zubunđjijom promjeni konačno taj program u toliko, da se ne bude 12. već 13. kolovoza izlet u Jasenak obdržavao, i to s uzroka, da se i iz daleka dolazećim članovom i prijateljem družtva, umorenim sa putovanja , pruži prilika odpočinku. A da te pi´omjene nije bilo, nebi se ni izlet obdržavati bio mogao, jer je i zločesto vrieme, koje je 12. kolovoza do podne trajalo, zapriečilo u tom smislu svaki podhvat. Dne 13. kolovoza u jutro pred 6 sati sastadoše se članovi družtva, kojim se pridružiše tamošnji trgovci gg. Bogović i Tatalović te dva učitelja Ogulinska gg. Briz i Magdić, pred uredom imovne obćine ogulinske. Ovdje sjedosmo na priredjena kola i krenusmo put Jasenka novom „Rudolfinskom" cestom, koja vodi iz Ogulina u Novi. Dižuć se cestom napram starcu Kleku, uživasmo vidik, koji nam se stvorio po dolini ogulinskoj, te u izmjenah raznih panoramah, koje nam se uz put prikazaše. Nemalo zamamnjivao nas je pogled na s desna se u vis dižućeg starca Kleka, sa svojim provirućim golim klisurastira vrhom, koji vjekove svim buram koje se o njega razbijaju prkosi. Popevši se do najviše točke ceste kod „Djeda i Babe" pobrzaše kola spustajućom se cestom, a mi ogledav se još jednom na starca Kleka, koji nam je svojom zanimivošću put prikratio, a sad za ledjima ostao, oprostisuio se s njime, te odjurismo put Jasenka. Nakon trosalne vožnje stigosmo na spust prema Jasenku, do šume „Mirković", t. j . do točke gdje iztiće put iz pomenute šume koga visoki erar sada upravo pravi 1 komu će biti svrha spojiti „Rudolfinsku" cestu sa selom Gomirjem, i proći liroz srdce pomenute šume. Krenusmo zatim tim putem u šumu, te prispjesmo nakon kratke vožnje na kraj puta, jer ga od ove strane nije više gotovo van 1800 metara. Ođsjednuvši, skupismo se zajutkru, koji je ovdje bio priređjen. Družtvo bijaše upravo ugodno i oduševljeno veselo, te je sa uzhićenjem primilo jednoglasno predlog, da se u šumi, u kojoj se danas izlet obdržava podigne spomenploča na kojoj će biti neizbrisivimi slovi uklesano dan, mjesec i godina kadno je hrv.-slav. šumarsko družtvo, prigodom svoje VII. glavne skupštine tom šumom prolazilo. Tomu zaključku se odazvaše radostno i g. Dr. Šmidt kr. nadšumar i tamošnji šumar. A mjesto gdje će se namjestiti taj napis izabrati imade družtvo uz put. Buduć nas je vrieme i daleki put, koga još imadosmo provaliti spomenulo da prekinemo tu ugodnu zabavu, oprostismo se sa ostajućom gg. Bogovićem i |
ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 272 — Tatalovićem te sa gdjom. sreznog šumara, koja nam je ukrasila družtvance i sporazumio se kojim krajem da krenemo podjosmo dalje. Kako bi spomenuto, put je prestao a pred nama ležaše veoma tegotni prelaz. Samo kamenje i klisure, a predstojaše nam 5—G satni put, bez ikakve utrene staze. Nu čvrsta volja i oduševljenost kojom se spremismo, učinila nas je poduzeti to poduzeće. Još jednom kliknusmo ostavšim srdčani „s bogom" krenusmo u šumu. Šuma, kojom prolazismo, dieli se na tri diela „Mirković", „Crna kosa" i „Smolnik" zvana, te imade u površini do 4—5000 jutarah. Po položaju je brdovita. Tlo joj je kraško vapno koje po čitavoj površini u gomilah proviruje, čineć šumu skroz nepristupnom. Šuma je ta lik prašume, jer s nepristupnosti nije ovdje sjekira nikada od postanka iste o stablo zasjekla, već dozrela stabla opadaju sama ili ih vjetar obara, te tako izprokrižana gnjijuć otegoćuju još većma put prolazećemu. Tu nalaziš drveća svih dobnih razredah medjusobno pomješane. Glavnu sastojinu tvoreće vrsti drveća jesu omorika i jela, koje se ovdje veličanstvenim svojim uzrastom iztiču. Zdravlje i čist uzrast upada ti kod tog stabalja´ odmah u oko. Kao umetnute vrsti nalaziš ovdje javor i tisu, koje vrsti, ovdje prilične dimenzije dobivaju. Šuma je podpunog sklopa, a stabla jedra, te se po rali može poprečno 80 kub. hvatih drvne gromade uzeti. Napomenuti valja još i to, da šuma ova netrpi od zareznikah. Veliko blago koje u toj šumi leži bilo je dosada s nepristupnosti zatvoreno svietu i trgovini. To je ponukalo visoki erar da pravi pomenuti put preko te šume. U šumskom dielu „Mirković" dogotovljeno je u šumu od „liudolfinske^´ ceste 1800 metara podpuno, dočim se na daljinu od 3 klmetr. u poslu nalazi. A sav put, koji će se sastati sa putem šumskoga diela ..Smolnik", koji je već gotov i 12 klmtr. dug, te koj iztiče na kolodvor Gomirje, iznašati će 9´/« kilmtr. Širina pako puta držana je na 4 mtr. Pravljenje puta u onih klisurah tegobno je, jer je orudjem najviše barut, a erar plaća za svaki kurentni metar skroz dogotovljenog puta 2 fr. ,57 nvč. Nakon petsatnoga mučnog hoda i veranja proiazeć kroz šumu tragom puta, stigosmo sretno do puta u „Smolnik". Napomenuti mi je ovdje da smo izabrali mjesto gdje će pomenuti napis uklesan biti, a to se nalazi uz napravljeni već jedan komad puta, na hiidi koja se poput stjene uzdiže, te je licem prema jugu okrenuta. Na putu u „Smolniku" dočekao nas g. Mrvoš, načelnik obćine Gomirje, sa kolima, te sakupiv se, sjedosmo i spustismo se u selo Gomirje Gomirci i prijatelji družtva iz okolice pričekaše nas svetčano. Na brežuljku zvanom „Mali velebit", sa koga je liepi vidik na gomirski kloštar i dolinu, kojom Riečko-Karlovačka željeznica prolazi, podignuše sjenicu na kojoj se vitlao hrvatski barjak. Okriepiv se čašom pive zasjedosmo se uz prijatelje Gomirce za pun stol, te se uz liepu narodnu pjesmu i zanosne zdravice, do kasne noći zabavismo. |