DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
_ 464 --- Kao što je dakle ova raztrešenost šumskog posjeda znatan faktor za gazdinstvo puka, isto tako je važna ona i za šumsko gospodarstvo, samo dakako u protivnom smjeru; jer kao što ondje diže i podpomaže gospodarstvo puka, tako ovdje ruši i unazađuje šumsko gospodarstvo. Poljsko gospodarstvo sa njekimi svojimi nuzgrednimi granami stojiuobće u naravnoj oprjeci sa šumskim gospodarstvom; jer gdje plug zabrazđi, gdje se kultura širiti poene, tu đivljačtvo uzmiče, tu šumi spasa nema. Samo inteligentan ratar uviđja, da se ta naravna oprjeka izmeđju te dvje kćerke narodnoga gospodarstva ublažiti, i svesti mora na neobhodni minimum, jer zna kakove blagodati i usluge pruža šuma poljskom gospodarstvu. Zahtjevati to od neukog krajišnika, nije moguće. Pogledajmo širom bivše otočke pukovnije, pa ćemo se osvjedočiti, da je na žalost tako. Gdje su njekad bile liepe visoke šume, tu sada ni mahovine nema! Gdje su njekad bile čiste hrastove sastojine, tu sada goli kršdomuje -tu ne njekad, već i prije njekoliko samo godina! Godine 1884. procjenjivao sam revir „Vrbovice" u šumariji sinačkoj. U okružju XXXVIIL u odsjeku 1. toga revira (Erderoga kosa), izkolčio sam pokusnu plohu i našao sam po jutru 33´5 m^ hrastovine, 118 stabala velikom većinom mladih hrastića od 16 — 30 cm. prsnog promjera. Godine 1886. nanese me put slučajno u taj kraj i ne malo se začudih: taj lirastik, koji je 85´40 katastr. jutara velik bio, izčezao je sa svim sa lica zemlje, kao da ga tamo nikad ni bilo nije. Pa nije to samo slučaj sa ;,Erde.rogom kosom" nego ima ih na sve strane, gdje god se šuma blizu sela nalazi. A takovih šuma predano je u posjed imovnoj obćini, kako se to iz segregacijonalnog elaborata razabire^ 57222*43.katastr. jutara. Šume te ne bijahu ni. tada u istinu šume nego samo po imenu. Bivša erarska uprava sigurno je polazila sa stanovišta: što se budu puku drva bliže kućara odkazivala, da će manje nepovlašteno na šumu padati. Ovo stanovište je opravdano, ali samo dotle kako mi se čini, dokle samo u sebi ne sadržaje klicu devastacije. To načelo uređjeno shodnom gospodarstvenom osnovom i stisnuto u okvir osnovom propisanog sječnog reda, nebi bilo bez uspjeha ostalo. Ali na način, kojim se u šumi gazdovalo za vrieme granice, naime kako se opetovano tečajem više godina uviek na jednom te istom mjestu sjeklo, — ovo načelo nije moglo reuzirati. Mi mu dapače možemo punim pravom spočitnuti, da je baš postalo sukrivcem devastacije šuma. Jedno dakle ta okolnost, a drugo svakim danom uinnažajuće se pučanstvo sa svojimi rastućimi potrebami te razširenjem i svojeg gospodarstva, navaljivalo je u dotičnom razmjeru kao i sada sve to većma na obližnje šume i stvaralo je malo po malo one uvjete, iz kojih se već tada razvilo kukavno stanje pri selih nalazećih se šuma. Za dalnji tok ove razpravice nuždno je bilo da ovo iztaknem i da konstatiram, da imovna obćina uz raztrešenost svojega posjeda nije baš bog zna kakve šume dobila, dapače da se te šume, osobito predieli nalazeći se oko sela," svačim prije samo ne šumami nazvati mogahu. |