DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 16 <-- 16 --> PDF |
540 ^ Odnošaj sume u obće prema ugljiku i vodi. Temeljna počela su nerazoriva i vječita. Njih biljka ne stvara, nego ih usavršena usvaja; za to je biljka ograničena na blizinu počela, jer ne posjeduje svojstvo samovoljnog gibanja. Savršenije biljke priskrbljuju si uužđna počela za svoje ustrojstvo stranom iz zračišta posredstvom svoga lišća a stranom iz tla posredovanjem svoga korjenja. Ta počela ne usvaja biljka u elementarnoii) obliku, već u obliku lučbenih slučenina u svezi s ostalinii Uičbenimi počeli, koja su biljevnim hranivooi. Ako Bam je razsuditi hranivo biljke, to moramo prije izpitati: iz cesa sama biljka postoji? Takovim izpitavanjem upoznat ćemo razne biljevne tvari kao: vlaknovinu, slador, škrob, liepiva, tekline, smole, mastna i hlapljiva ulja, razne biljevne kiseline, treslovinu, gorčine, biijevni otrov i t d. Da su pak sve sastojine biljke samo slueenine, to nas opet uce lučbena iztražiivanja, jer iste sastoje od vrlo malo temeljnih počela. Izgoriva je substancija biljke jedina razno kombinirana lučbena slučenina od ugljika, vodika, kisika a često i dušika; neizgoriva sastavina pak, koja pri izgaranju kao pepeo ostaje, sastoji se od temeljnih počela pepehka, sodika, vapnika, solika, gorčika, sumpora, pranika, željeza i kremika. Sva ova počela izuzev donjekle sodik i kremik moraju biti zastupana u izvoru hraniva biljke, i to u obliku, u kojem ga si je biljka podobna usvojiti, na ime ili u plinovitom ili pak u raztopljenomu stanju. Manjka li od tih počela koje posvema, to tada normalni proces usvajanja takovog hraniva biljke zapinje. Pogledom na sam rast biljke postoje đvie obstojnosti, koje često istodobno sliede, kadkad pak i osamljene. Jedna je obstojnost umnažanje tvarine po substanciji težine uslied promjene biljevne hrane neorganičnih tvari u organičnu substanciju. Ovu promjerAU nazivljemo asimilacijom. Druga je obstojnost umnažanje objama uslied toga, jer se stvaraju stanice a po tom i ustroji pom.oćo već proizvedene organične substancije. Asimilacija nije jedino iučbeni proces, već je kombinacija raznih istodobnih i istosmjernih pojedinih činjenica, od kojih je ugljik glavni dio sastavine većim dielom vegetabilnih substancija, a naročito drveta. a) U mrtvoj naravi nalazi se ugljik samo rieđko u neslučenonm stanja (kao diamant), dok ga je mnogo više u siučeniui s kisikom, i to u razmjeru kao 1:2, t. j . jedan dio ugljika s dva diela kisika u slučenini ugljične kiseline. Za biljku je samo ugljična kiselina sama sol.om hranivo; ona se kao pUn u raznoj kolikoći u zraku razvija po prilici s množinom od četiri diela objama u 10.000 dielo^H zračnog objama. IT zračištu, koje našu zemlja u visini od po prilici IO milja u okolo obsiže, imademo vrelo, iz kojog si sve bilje za tvorbu svoje substancije potrebni ugljik u svoj;=itvii u^ijične kiseline ci´pe. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 541 — Ovaj gubitak atmosfere opet nadoknadjuje se neprestanom dovodnjom ugljitnog kiša i to uslied izgaranja, vrienja i truhnuća raznih tvarina, uslied disanja ljudi i životinja kao i uslied izblapljivanja ugljične kiseline iz zemaljske unutarnjosti radi vulkaničke djelatnosti, kao i iz ždriela, pukotina ili radniti vrela. Ustroji, s kojimi bilje ugljičnu kiselinu iz zraka usvaja i iz iste ugljik asimilira, jesu stanice, koje tvore listno zelenilo, te su kod savršenijeg bilja s lišćem, cetinjem i zelenimi držci sdružene. U šumi je dakle listnati zeleni sklop listace i tamna krošnja četinjače izvorom glavnih dielova prirode, iz kojih sliedi buduća tvorba drvne tvarine. Lucbeni proizvod asimilacije temelji se na raztvorbi ugljične kiseline i vođe, i tim na tvorbi slučenin^, koje naročito manje kisika sadržaju, ali usuprot mnogo više ugljika i vodika nego li ga sadržavahu ugljična kiselina i voda same po sebi. Takve nove slučenine mogu samo odlaženjem kisika postati. Ova činjenica, jer se istodobno u zelenih čestih bilja uplivom svjetla sbiva, jest bitnim razlogom tvorbe organične tvari. Na temelju teže lucbene spojivosli može se proračunati, u kolikoj se mjeri mora kisik odlučiti, da se postigne izgorivasubstancija iz ugljične kiseline i vode- Primjerice za proizvodnju 1 klgr. suhog drveta, koje sadržaje bO^jo ugljika, 67o vodika i 447" kisik^ potrebno je, da stablo 1833 grama ugljične kiseline raztvori, a tim se 500 grama ugljika i 1333 grama kisika poluči. Ova je ciela množina kisika suvišna, jer 60 grama vodika u slici vode primitih skoro točno proizvadja onu množinu kisika, što se u drvetu nalazi; po objamu pak zaprema odlučena množina kisika 930 dnr* (kod l^C, i normalnog pritiska) ili skoro 1 m^ za svaki proizvedeni kilogram drveta; dosljedno proizvodnjom 1 m^ suhe bukovine u težini od 700 kila ili po obračunu 127« ^´o*^^ ^ ^^^^"^ ^^ 616 kila suhe substancije odlučuje se 573 m^ kisika. Visoka bukova šuma, koja 3 m^ godimice po hektaru proizvodi, odlučuje 2a vrieme vegetacije, dakle za trajanja asimilacije 1710 m^ kisika po hektaru, po prilici toliko, koliko ga 8 odraslih ljudi tečajem ciele godine udi>u. Pomislimo li još, koliko se u^jične kiseline zraku privadia industrialnimi pođuzeći, grijanjem milionž. peći i ognjišta, to eerao lako uviditi, da atmosfera samo stanovito vrieme takovu zavremena sastavinu podržaje. jer bi inače za ii&anje postala ubitačnom, da se nije narav sama pobrinula, da toli jedno stavnim i veličajnim načinom izrabi ugljičnu kiselinu i razluči od iste čisti kisik. Kako je omašnog značaja ta funkcija bilinstva, a narorito numskoi,^ drvlja, P´Jtenje nam jednostavni račun o udisanju kisika po Ijudih i o množini uglj čne kiseline, koja se tim tvori Sama je u prirodi prva, kojoj je naniienjena zad.ića. ´^^- mtvara ugijičnu kiselinu i razliu-i čisti kisik za (Ii>anje, t^^ da podrž-nje i´^vnotežje b-astavina atnu)sf^r>kog zraka, koje bi se ina^e dovodnjom ugljične ´^´^eliue-u slici plina uslied izgaranja i izdisanja, ter vulkaničkih i.biapljivanja neprestano narušavalo. 36 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 542 ~ Dodaše istovjetnu faukciju pokazuje i ostalo bilje, koje se asimiluje, ali proizvodaja tvariue je u šumi kud i kamo izdašnija i onuišaija, dosljedno i mnogo veća od prve, a uslied tog je i mnogo znatnija razlučba kisika po samoj šumi. Ali za to ne yliedi da se u Šumskom zračištu razmjerno nala/.i više idsika za udisanje, jer stalno gibanje zraka takove razlike odklanja. To se djelovanje šume ne ograničuje samo na stanoviti okoliš, jer šuma razprostire svoju blagotvoroost i na dainje predjele, ali ipak pitanje o tom biagotvoraom djelovanju, koje bi usuprot po takove predjele jiepovolJBimi posljedicami urodilo, je; u koliko bi bilo opravdano izvanredno umnažanje tvor-. nica 8 parnimi kotlovi i tomu sličnih poduzeća, koja tvorbu ugljične kiseline u veliko podpomažu \n istodobno opustošenje šumo-vitog gorja i inog šumišta, pošto bi se tim povodom i ravnotežje atmosfere znatno uzdrmalo? S počeli je ujedno i sila nerazstavivo spojena. U ugljičnoj kisel.ai su si obe sastojine uslied lučbene djelotvornosti čvrste privlačive sveze tako, da je privlačna sila raedju i najmanjimi čestieami obih jedna od najjačili. Take dugo, dok su oba počela spojena, nalazi Be ta sila u ravnotežju, mirujući u ugljičnoj kiselini. SUiči li se pak ugljik u prostom stanju s kisikom pri višoj teniperaturi, to se spoje ta razta.vijena počela s velikom silom u ugljičnu kiselinu; dok pri sukobu obih počela napeta sila prelazi u toplinu, obratno pak biljka, kako već napomenusBio, razlučuje ugljičnu kiselinu u obe njene sastojine: čisti kisik odlučuje a ugljik u proi^^vodih asimilacije prikuplja. Ovu proizvodnu silu u stanicab, koje sadržavaju listao zelenilo (cbloropbjll) biljka udjelotvoruje pomoću drugotoe stalne sile, koja može ugljičnu kiselinu neprestano raztvarati i koju silu asimilujuće stanice primaju od Bunčane svjetlosti suneanimi traci. Tomu dosljedno je proizvod asimilacije organicna substancija kao u stanici biljke uzsljedivše djelo, djelo snnčane svjetlosti; jer svjetlo je život bilju, dok mu je tmina´propast. Obće je poznato, daje upliv svjetla prvim uvjetom rastu bilja a pomanjkanjem istog da takovo gine i propada.´ Odlučeni ugljik u slučenini, kojoj je sastavinom voda, tvori, u koliko nam je poznato, uplivom sunčanog svjetla u biliostvu ponajprije škrob. Tvorbu škroba nalazimo u svih staoieab, koje asimiluju. Ostale organične substancije kao staničevlje, drvenina, alabor, ulja, biljevne kiseline itd. tvore se tek daljnom raztvorbom i mienom škroba, prvog proizvoda asimilacije. Tim uzsliedjuje tvorba novih stanica i organa kao i prostorno pomnažanje biljke uslied rasta. Zakoni naravi jednako djeluju u svem zelenom bilju, ali se ipak isto djelovanje najveJičanstvenije ukazuje na šumskom drvlju, jer je tu tvorba asimilacije i rasta najznatnija, a moć svjetla i od lOO godina ujedinjena (sbita) u tjeierininu omašna objama — u drvo, — koje je neizrecivo vriedni proizvod naravi. Množina topline izgaranjem i klgr. ugljika može temperaturu od 8080 klgr. vode za 1"C. povisiti; 1 klgr. vodika pak poviauje toplinu od 34462 klgr. vode za PC ; 1 kila drveta, koje se sastoji od 5% ugljika, 6^0 vodika i 447o kisika povisuje dakle toplinu za 6108 toplotnih gornjih jedinica. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 19 <-- 19 --> PDF |
: — §43 — u praksi se ipak raSuua samo 3600 klgr. vode za PC. radi toga, jer i u suhom drvetu ima vode, pa sbog toga, jer se ne može izbjeći gubitku topline. U tom pogledu majo odlučuju vrsti drveća, ako se računa po težini. 1 m´ bukovine od .^00 klgr. proizvadja toliko topline, da bi se 25 m,^ vode s, ledišta na stepen vrelišta povisilo ili 3-88 m^ vode od 0** u paru od 100^ C„privelo. S toplotom spojena je. ujedno i mehanička sila, kojoj vrelom takodjer sunžano svjetlo, koje razluebu ugljične kiseline u zelenih stanicah bilja izvadja. h) Uz ugljik su kisik i vodik; naročite sastavine bilja. To su izgorive substanci´e, nahodeći se koli u podpunoj suhoj organičnoj materiji u obliku lučbenog spoja kao škrob, slador, biljevna kiselina itd. toli i.u oblika same vođe, koja se u sve staničevlje živućih bilina upija pa i u dielove izumrlog bilja, n- p. u drvu, slami, sienu i t. d. kao hjgroskopična voda. Tu je voda tako čvrsto spojena, da se od istih luči tek kod temperature vrienja. ,U lučbenoj se slueenini oba ova temeljna počela, kisik i vodik, često nalaze skoro u istom razmjeru kao i u vodi, te tvore t. zv. ugljikovodike, kojim se ubraja škrob, slador itd.; cesto su opet u obratnom omjeru u slučenini kao n. pr. s dušikom, tvoreći bjelankovinu. Često se opet samo jedno od obih pofela nalazi u slučenini s ugljikom kao što u mastih i u ulju, koje se sastoji samo od ugljika i vodika, dok opet neke ,biljevne kiseline sadržaju, samo ugljik i kisik. Voda je nenaknađivo hranivo bilja, jer mu pmađja temeljna počela, koja asimilacijom postaju organičoom materijom i sastavinami bijevne substancije; Voda je obćenito u svih biljevnih stanicah sadržana i to u množini, koja često sva ostala počela nadmašuje. Naročito se mlado staničevlje sastoji od iO—bO^jo Tode po svojoj težini. S dobom se doduše sastojina vode u bilju umanjuje, nu znatno umanjenje vode uzsliedjuje tek onda, kad staničnina odrveni, ili inim putem, m p. uslied tvorbe pluta i kore, izključene od najvažnijih životnih upliva bilja. Opažanja i izkustvo uči, da se obilna množina vode, što se sadržaje u soku, stanica i nabubrenih opna bilja, nalazi u neprestanom gibanju, dok, u životno đjelujućoj biljci stalno strujanje vode iz krajeva žila počam po deblu i držcih u organe lišća prelazi, a od ovud uplivom topline, svjetla i vjetra i^Uapljuje. Ova se potonja bitnost nazivlje transpiračijom lišća i četinja, komu je 2adaćora odstranjenje suvišno upite i usisane vode, u kojoj su sastavine pepela, naime soh i počela, koja dušik privadjaju (salitrena kiselina i čipavac) raztvoi´ene t. j . raztopljene bile Pošto mineralne sastavine tla, koje pri izgaranju biljke kao pepeo ostaju, Stao soli, salitre i čipavca, koje je .biljka u stanju samo u raztopljenom stanju posredstvom-finih okrajina korienja usvajati, i pošto su mnoge tih soli samo u mtnoj množini vode raztopljive, radi toga mora biljka mnogo više vode u se primati i usvajati, nego li joj je samo takove za čistu hranu potrebno. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 20 <-- 20 --> PDF |
^ 6U — Tako po bilju i?.svojiM).a i opet izhlapljena množina vode mnogostruko nadoiašuje težinu sarisog bi!ja. Jer je površje lišća sredstvo izbjapljivanja. Ova se innožiua vode privadja biijii a naročito šumskomu drvlja skoro isključivo u kiši, soiegu, rosi, magli, rnrazu i tuči, dakle u atmosferskih oborinah, koje se u tlu kao vlaga podržaju. Vlažna je dakle od bitna upliva po život bilja, jer se naknada za transpiraeija lišća mora neprekidno i neprestano dovadjati, da bilje ne vene i ne ugine. Sve vrsti bilja ne iziskuju jednaku množinu vlage. Stabla u svojoj drvnoj jedrini posjeduju tako reknć neku reservu vode, koja starijem drvlju u momentanib narašajili ravnotežja izmedju transpiracije i upijanja vode u prilog dolazi. Visina transpiracije i k tomu potrebna množina vode ravna se naročito po vrstih bilja i drveća^ jer je površje lišća kao sredstvo izhlapljivanja kod drveća s gustom krošnjom mnogo izdašnije i znatnije od drveća sriedkim lišćem. Prema tomu se i dieli šumsko drvlje u ovom pogledu na takovo, koje mokro tlo ljubi, kao što su vrbe i jalše, za tim na takovo, koje iziskuje snažno tlo kao grab, bukva, jela, omorika, javor, jasen^ briest, lipa i dr., dok hrast, breza, topola i ariš potražuju mnjereno svježe tlo, a boru prija i vrlo suho tlo. Po prilici izhlapljuje vode: 1 hektar ŽOgodisnje mješovite porastline kroz 5 mjeseci do 880 m^, 1 hektar ^godišnje omorikove porastline kroz 5 mjeseci do 340 ar\ 1 hektar 4godišnje bukove porastline kroz 5 mjeseci do 80 m^, 1 hektar igodišnje omorikove porastline kroz 5 mjeseci do 5 m^; osamljeni jaki hrast pak kroz 5 mjeseci 200—300 m´\ Ovi nas podatci uče, da vegetacija a naročito šuma uslied transpiracije dovadja atmosferi veoma znatne množine vode u slici izparinjl, radi česa zračište vlažnijim tvori. Kad već šuni>sko drvlje vodu kao najvažniju životnu funkciju n velikih muožinah iziskuje — a skoro izključivo ju iz atmosferskih oborina crpe, to se tim donekle označuje odnošaj izmedju šume i u svom bitnom značaju neprestano kolajuće vođe. Ta već sam osjećaj, kojeg za vrieme sparnih ljetnih dana u hladu šume ćutimo, dokazuje nam, da tu svježji i vlažniji zrak vlada, a pogledamo li na množtvo vodenih žilica, što šumski terrain prcsiecaju, to ćemo se uvjeriti i o izobilju vode tekućicc, koju šuma u svom okrilju skuplja, čuva i podržaje. To nam je dokazom, u koliko šuma upliva na pomuažanje kiše i sniega, kao i na množinu vlage tla i zračišta, a te obstojisosti osobito su važne kao klimatički faktori, jer atmosferski zrak podržaje nej)restano i posvud raznu množinu nevidljivih vodenih para. koje. ako se u manjoj množini nalaze, pri višoj temperaturi sva lizikalna sv{>j.>tva plina posjeduju. Kako je poznato, razuovrstni plinovi niedju sobom nikakov tlak ne izvadjaju. Radi toga se vodeni pliiM>vi u zraku raz~ prostiru poput praznog ])r()stora. Ova svojstva plina podržajc vodena para tako dugo, dok ne poluči svoj maksimum gustoće, šr,o biva onda, kad se temperatura hmiinh ori jednakom tlaku, više ne srcizuje, :ii kod iste svojn mnoi^iiriu u sta |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 545 ~ novitorn prostoru pri stalnoj temperaturi pomnožavati više ne mogu, bez da ne bi sliedila oborina vodenih kapljica. Svakomu stupnju temperature odgovara stanoviti maksimum gustoće vodene pare. Pošto se sa zrakom pomješana vođena para isto tako odnosi, kao čista para, to ima i zrak pri svakom stupnju toplote stanovitu visinu sitišta vodenih para, preko koje je daljnje umnažanje plina slične vode nemoguće. Ako se dakle temperatura pri sitištu zraka snižava, to se tim odlučuje vođa vidljivimi parnimi puljci i finimi vodenimi krugljicami, koje spoznajemo u magli i u oblacih, ili u kapljicah, kako nam to predočuje rosa i kiša. Ako je temperatura izpod O*´, tad nastupa mraz, kitina, poledica, snieg i tuča. Ako li se pak zrak s vodenimi parami pođpuno zasićen (do sitišta) ugrije, tad prima svojstvo, da može upijati više vode u obliku plina. Što više temperatura zraka raste bez umnažanja vodenih para, to se više zrak razstaje sa sitištem. Takav zrak nazivljemo suhim. Da uzmognemo ustanoviti stupanj suše ili vlage zraka, prosudjivat ćemo ot)aj diel zraka prema vladajućoj temperaturi, koji se u sitištu zbilja nalazi i kojeg ćemo relativnom zračnom vlažnoćom u postotcih izraziti, pošto zrak u podpunom sitištu = 100 uzimljemo. — Ako hoćemo dakle, da se izrazimo, koliko vodenog plina absolutno zrak sadržaje, tad to ustanovljujemo tlakom, kojeg zrak na živu u barometru prouzročuje. Ustanovljuju se obe veličine psyhometrom. Važno je to za ustanovljivanje vremenitih razlika kao i za ustanovljivanje množine vode, koju zrak posjeduje. Nameće nam se pitanje, odkud dolazi u zrak vodena para, tako važna za klimatične odnošaje okolica i zemalja kao i za život bilja? Uvažimo li, da dvie trećine zemaljske površine zaprema more, te da mora obsižu ponajviše vruće pojase, te možemo odtuđ zaključiti, da se množina vode iz dana u dan uslied izparivanja u slici pare atmosferi privadja. Tako se u tropičnih pojasih tečajem godine izparuje vođa u tolikoj mjeri, da bi tvorila naslagu od 9-10 m. visine, što je po prilici 10 m® na 1 Qm. površine, dok je u drugih pojasih ovo izparivanje razmjerno mnogo niže. Prema tomu tvore tropični i podtropični pojasi izvor vodenih para atmosferi, jer se zračnimi strujami vodene pare hladnijim pojasom privadjaju. Množina vode atmosferskih oborina ovisi u glavnom od geografičkog položaja, od visine nad morem i od nijestnih upliva. Pri sgusnuću tih vodenih množina ide glavna uloga mjestnim odnošajem, naročito absolutnoj visini mjesta nad morem i zašumljenju okolice. Viša mjesta imaju hladniju temperaturu nego li niža inače pri jednakih okolnostih. Upliv šume na umnažanje kiša tumači se ovako: Šumski zrak je za dana Uadniji nego li je zrak na otvorenih mjestih, pa s toga vlažniji, t. i sitištu bliži. Velike sklopljene šume čine dosljedno zrak čitave okolice vlažnijim, za to lakše i izdašnije odlučuju u zračnih množinah privedenih po vjetrovima i po zračnimi strujami atmosferske oborine, nego M otvorene oline. Ovaj je upliv |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 546 ~ njirocito očit za ljeta, dakle u dobi vegetacijo, pa raste s visinom pojedinog predjela nad morem. Eadi toga dopriruaša šuma u gorju još više kondensatiji vodenih izparina nego li u ravnici, ^to aani svjedoci svježost i obilje njene vode. Tu je i u sparnoj dobi ljeta tlo stalne vlažno, a pokrov tla upravo mokar, jer i kiše su tu za 40% i više učestale, nego ii u nizinah, Glavna je posljedica vlažnoće šumskog zraka, što vlažne struje iz šuma u mirnih ljetnih noćih nad okolnim! poljanauu vrlo uspješno na tvorbu rose djeluju, Uslied većeg izparivanja topline na poljanah razhladjuje se tu bitno nad vegetacijom zrak više nego u šumi, a tim pada i stepen sitišta tvoreći kondensatiju vodenih kapljica na hladnijih dielovih biljs., a to podpomaže rašće u razvoju i obstanku, tvoreći ga sposobnim, da U5;dr/i podulju trajnu sušu. Veće šuo:ie dosljedno prieče neumjeremi sušu, pošto vodu u svomu okrilju sačuvanu na boljak okolnih prostorina u obliku rosnih oborina žrtvuju. Atmosferske oborine ne odnose se aviek jednako dospjevši na zemlju. Dok može snieg mjesece dugo na zemlji ležati a na sniežnicih se velegorja i veći dio godine drži, to voda kišnjaća đieiom površinom tla odtiče odmah, đielom izhlapij a ostatak tek dospjeva u nučrinju zemlje polagano prokapljivajući u dubljiou, u koliko ju žilje rašća ne upije. Vođa, što prodire u dubijinu tla, ide pravcem teže kroz množinu sitnih i maljušnih prohoda, jazova i šupljinica zemlje, dok ne dospije na nepropustnu podlogu, na kojoj se silne vodene nitice skupljaju u vrela. Prema nerazmjeru vodenih oborina tečajem ciele godine, u kojoj se u pojedinih razdobjih suša i nestašica vode naglimi i izdašnim! kišaini ili dugotrajnim; daždi izTnienjaje, nuždno je za vegetaciju kao i za minožinu vode u potocih i riekah, da se ova protus´iovja što moguće više izravnaju tim, da se površno odticanje vode što moguće bolje preprieči a sam.o izhlapljivanje što više uspori tako, da. što više sveukupj^e vode kišnjace i sniežnice u uutrinju zemlje i u vreia dospije. Izvršenje ove toli važne klimadcne zadaće spada po samoj naravi u prvom redu na sklopljene šume, jer kiša i snieg ne dopire i ne dospieva nikako podpuno na šumsko tlo, jer od istih već krošnja šume zadrži do 25% na sebi, od kojih jedan dio po deblih stabla odiiće a drugi izhlapljuje na granju i lišću drvlja. Tim se mehanička sila kiše uslied dobro sklnpljenih krošnja drveća uništuje tako, da površina šumskog tla jednako porazdieljenu umjerenu i trajnu viažnoću zadobije. Ujedno je i odticanje vode kroz vrežje korienj^i šuinskog drvlja u^´poreno, a to je daljna mehanička zaprieka odplavljivanju rahlo;>- zemljišta. Proiztičuća va/n.o.^, momentane vaze vode klšnice i sniežnlre i podržavanja iste pripisaje se pokrovu tla, kojo^^ mi steljom, u šumi nazivljemo. Ovaj se sastoji a Ilstači većifiom od odpalog l^šća, u četinjači pak samo u mladih porastlinah od stanovite naskge odpalih četioju, u starijih ali od skupine slične jastuku, koja se sastoji od ra/nc OKihoviiie: hvpnum. polvtrichun-i na vla/isi´h mjestiji phagimHf vH-´-ti, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 23 <-- 23 --> PDF |
~ 547 ~ Doljna nuBlaga stelje stoji dakako u raznih stepenih gnjilofe i raztvarauja i tvori prela;´- k crnosmedjoj humusnoj naslazi, te je u pravilu 1—3 cm. debela, iiok smjesa liumusa Ba sitnozruastimi rahlimi mineralnimi iiemljištninii Žesticami zauzimlje fešto naslagu od 12 do 25 cm. Stelja koli u lista« toli u četinjači u velikom steperm usvaja vodu u svoje medjuproslorine, i istu posredstvom atrakcije svoje površine podržaje Tako primjerice absorbira stelja bukvika do 250% svoje vlastite težine vođe, mahovine do 0^0%, četinje omorike do 190%, četioje bora do 160%, ter 1 m^ bukovog listinca veže skoro dva hektolitra vode toli čvrsto, da momentano niti kapljica ue odtiče, a tim se neprestance tlo vlažnim uzđržaje; 1 m-"* mahovine pak absorbira 2 do 3 hektolitra vođe. Kačunajući na liektar sume 12 m´^ listnate stelje, to je jedan hektar listače podoban 24 m^ vode, a četinjača 95 m´^ stelje do ^8 ffi^ vode upiti, a to čini toliko, da se jedna obična ljetna kiša od 2 do ."^ Ilira, kišne visine u brzo izgubi hez tra^a u stelji žurne, odakle tek nakon dnljeg vremena prodire u humusnu naslagu. Ipak uz sve to se ne uzima u obzir mnogo veća množina vode, koja se aslied mehaničke zaprieke samo prividno u svomu odticanju prieči. Pošto ljetne kiše riedko postizavaju visinu oA 25 mm. u jednom danu, to je prema tomu jasno, u kojem vremenu je vodi moguće prodrieti do humusne i finije /emljišlne naslage oko korjenja. — Sličnu i vrlu sposobnost upijanja rode posjeduje i sam humus kuo i pod njim ležeći humusniji finiji zemljištni sloj. Ova sposobnost šumskog tla i stelje zaslužuje osobitu pažnju u gorovitih šumskih predjelih. Kako je već spomenuto, ovdje je množina kišnice i sniežniee znatno veća, nego li u ravnicah. Vodene oborine, što dospievaju k tlu u znatnih visoćinah i odtječu po zakonu teže, zadobivaju mnogo viši stupanj pada a prema tomu i veoma znatnu brzinu, koja tvori životnu snagu. — Gdje je dakie razorenjem šuma ili odstratijenjem njezinih pokrova tla mehanička zaprieka brzomu odticanju vode odklonjena, razliju se tu vode prigodom svake ojače i dulje kiše postrance, odplavljujući sobom zemlju i kamenje. Tako sakupljene vođe tvore bujicu, koja velikom silom riizoruje i uništuje, što joj na put dodje, nizine preplavljuje i rodno im tlo odplavi, te ih šljunkom i kanienfem zatrpa. Moć ovako neobuzdane bujice osobito je poznata u gorovitih predjelih, u kojih su šume nesraotrenošću žiteljsfcva poharane i uništene. Imamo žalibože o tom dosta primjera i kod nas u pogorju. U pogorju banovačkom su ove godine bujice upravo veličanstvenim uspjehom svoju svrhu polučile, zatrpavši podnožje rujevačke okolice gomilami kamenja i uništivši ovdje svu Ijetimi. Pa drugačije ue može ni biti, jer uslied udaljenosti šuma, koje su s pletežem svog žilja´ i korjenja najčvršća zaprieka gromadi kamenja i ruda. manjka prvi i temeljni uvjet uzdržavanja rodnoga tla. U Tirolskoj je već od stoljeća radi omašna razorenja šuma izgubljeno preko jedne trećine plodnih olina, koje ^u stranom odpkvljivanjem vode svoje redovitosti lišene, stranom pak kamenjem i grumenjem zatrpane. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 548 -, Kod većili kiša i pljusaka skuplja se na takovih prostorinah veća množiBa voda iz jaraka i potočnih korita, pa se u bujici preko obala razlije i ruši, što joj »a ipiitu stoji kao mostove, nasipe, zgrade, i t. d., uništuje usjeve i postaje opasnom i po sam život ljudi i životinja* Isto tako, kako šuma kišnu oborinu skuplja i za potrebu tla ju čuva, usporuje takodjer i raztapljanje snieRa, razdjeljujući umjereno vodu u potoke i rieke, a tim pospješuje upijanje vode po tlu. Poznato je, da se snieg u šumah često i na tjedne nalazi a u gorju još i dulje, kad su poljane i gorovite strane već sniega lišene. Tim se postizava, da se veće množine vod^ istodobno ne sastaju, već da se podržaje približno stalno stanje vode. Drugačije je u tom pogledu u nešumovitib predjelib. Ovdje se uviek bojati ne samo prenaglnego se ovdje bojati i samoga odkravljenja sniega i njegove same površine, jer se u ovomu stanju lako ruši i ođsklizuje, a tim se skuplja u gomile, koje se kotrljanjem sve više umnažaju i ojačavaju; u padu pak raste im i sila i brzina, te tako ru?e i lome sve, što na putu nadju. To su t zv. lavine, proti kojima je jedino sredstvo podržavanje ošumljenih visočina i gora, jer stabla i granje tvore sniegu mehaničku zaprieku u njegovom gibanju. ´ Dok šume u gorju brzo odticanje vode površinom prieče, tvore tim ujedno visoko ležeći reservoir vode. Šuma ovdje pretvara onu vođu, koja bi inače samo štetno svoju moć širila — kako to prije spomenusno, — u žuboreće izvore i potočiće, koji^ ne razoru ju kao buiice mostove, nasipe, zgrada i t. d., već se povoljno mogu kao vodena sila u koristne svihe rabiti. Obzirom na veoma važni upliv šume na stanje vode u potocih i riekah erpi. ona u gorju bitnu podporu za čitave krajeve iz kaljuža i grezova, koje u svomu okrilju čuva i podržaje. Na d^sta strmom terrainu nahodimo često mnoge nakupine humusa s pola trulimi debli, koje su mrežom korjenja i žilja k tlu pričvršćene, i tvore, pošto su s vodom podpuno napojite, podpuno neprocjeđnu prevlaka tla od više metara. U ovih se skupinah sakuplja znatna množina vode, koja je podobna razlike izmedju suše i vlažnoće regulirati bez osobitog upliva potočnih voda. Voda, što se nalazi u sloju stelje i mahovine proeuri većinom kroz humusne naslage sitnog tla do zdravice, izgubivši od svoje množine znameniti dio po korjenju rašća, što ga za svoj obstanak iziskuje i usvaja. Naprotiv se pak izhlapljivanjem površine tla manje vođe gubi, jer je stelja podobna izhlapljivaoje šumske vlage osobito usporiti i umanjiti, jer sama 7 do 8 cm. jaka naslaga suhog lišća ili mahovine izhlapljivanje zemljištne vode snizuje na ^1- ^^^ množine, koju bi inače na otvorenom prostoru izhlapila. Od tako prištedjene do Sb^/o zemljištne vlage odpada preko 60"/*> >ia upliv sklopa krošnji i preko 20´Vo na upliv stelje. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-.´,´— 549 ~ " Množine kiša i sniega, što padaju na šume, izrabljuju se sasioa ekonomički za podmirenje omaŠBih potreboća vođe, koje sama rašće iziskuje i za uzdržavanje vrela i potokL .,,,". Eazlika je izmedju množine vođe, koja curi kroz šumsko tlo prama onoj, koja curi kroz tlo otvorene prostorine takova, da u šumskom tlu dvostruka množina u jednoj polovini ljeta zdravicu dosegne, t j . da se na otvorenoj prostorini dvaput više vođe troši. Ova razlika izmedju vlage šumskog tla na otvorenoj poljani tim je veća, Sim jetopl´je podnebje predjela, i čim je prema, tomu i samo izhlapljivanje mnogo izdašnije. Za to su posljedice zatora šuma u toplijiii krajevih nejednake ali i osjetljivije, nego li su u hladnih krajevih. Isto tako su pokrajine, koje obiluju čestimi kišami manje upućene na podržavanje šuma nego li predjeli, koji i onako malo vode kroz atmosferske oborine primaju, prema čemu se tu i redovitost tla čini ovisnom od ekonomičke uporabe takovih oborina. Poplavam i suvišnim množinam vode uslied jakih kiša i naglog talenja suiega u načelu predhodi periodična neobična suša i pomanjkanje vode, a to prouzročuje presušenje vrela i potoka, izsušenje njekoć plodnih pašnjaka i livada, ter razMrenje i razprostiranje podivljalog i neplodnog zemljišta i pustara kao i tvorbu letećeg pjeska. Ovim neprilikam je vrlo težko doskočiti i to jedino pošumljenjem takovih krajeva, čemu znatnih žrtava i ozbiljne uztrajnosti treba* Vinko Benak. XIL glavna skupština kranjsko - primorskoga šumarskoga družtva u Nassenfussu. Ovogodišnju svoju glavnu skupštinu obdržavalo je kranjsko-primorsko šumarsko družtvo u prijaznom gradića Nassenfussu u dolnjoj Kranjskoj. Mene je kao člana istoga družtva osobito veselilo, što sam toj skupštini prisustvovati mogao, a to tim više, što mi je tom prigodom pala u dio čast, da na toj skupštini zastupam naše družtvo, a nadalje i s toga, jer me je visoka kr. ^emalj. vlada svojim ođpisom od 4. rujna t. g. br. 32.S44 naročito izaslala, da bd strukovnih razprava prisustvujem u Nassenfussu. Prema programu sakupio se priličan broj učestnika sa svih strana dne 15. rujna 1889. na željezničkoj postaji Lichtenwald. Poslije dolazka vlaka iz Zagreba, s kojim je odanle prispio predsjednik tožtva, dvorski savjetnik Ivan Salzer , gdje je bio na posjetu svojih rodjaka, odvezosmo se u 4 sata poslije podne na već pripremljenih kolih pod ^´Odstvom mjestnoga poslovođje M.,Buberl-a u Nassenfuss. ^ h sam se vozio s mojim starim znancem i prijateljem c. i kr. šu- o^arnilcom Franjom Micklitzem , poznatim i vještim entomologom u šu ^srskom svietu. - |