DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 110 — Mediteranska flora zarubljuje zemlje Sredozemnoga mora, te se pruža s jedne strane od Špaoije do Anatplije, a s druge od Atlasa do podnožja Alpah. Ta flora broji do 6000 vrsti, međjii ovimi 3000 sjemenjača. Od ovih pripada 7% drveću i grmlju, 3> vazda zelenim rastlinam, 58*^/o trajnim, a 427^ j^^dno i dvogodišojim bilinam. Za mediteransku floru osobito su 2nacajne leptirniee (Trifolium, Medicago, Vicia, Lathjrus, Genista), usnatiee, ružatice, sucvjetke (Centaure^, Cirsium, Carduus), mliečike, klinSevice, lukovice i gomoljice. Mediteranska flora hrvatskoga Primorja nije tako očita, ne iztiće se zim zelenimi zastupnici toli jasno, kao n. pr. u susjednoj južnoj Istriji, gdje stvara poFrejnu * oMroki pas, uzpinjući se 110 metara visoko i gdje se zimzeleno grmlje i drveće, sbija u čitave šume (Erica, PMlljrea, Cistus, Quercus Ilex, Laurus) ili sitnogoricu (Arbntos, Mjrrtiis, Buxus, Juniperus). U nas zaprema ova flora posve uzki izprekidani pas, što se stere uz jadransko more kao liburnicki predjel (po Korneru) do predjela dalmatinskoga. 13 južnoj Istriji zapremaju biline sjevernih- krajeva brdovite strane^ dosta su riedke, a zastupane naročito u sjevero-iztočnih predjelih; one su zastupnikom mediteranske flore podredjene, doćim je u nas protivno. Zimzeleni su zastupnici mediteranske flore na kopnu ponajveć pojedince porasli, dočim oni sjevernib krajeva stvaraju šume i šumice. U južnoj Istriji mediteranska je flora jednako razvita na kopnu i otocih, nu kod nas znatno jače na otocih, jače na sjeYernoj .obali, nego li na jnžnoj, što ovisi o oštrijoj velebitskoj klimi i goleti krasa. Kod nas manjkaju neke vazda zelene biline, koje su u južnoj Istriji obične. Takova je zimzelena i đrvolika resika (Erica arborea), koja pokriva daleke prosturine na kopnu i otocih, te je gizdavi nakit proljetne flore. Kod nas zamienjuje ovu vrst ugledno risje (Erica carnea), koje ali ne siže do obale morske, Nadjosmo ga tek na Grobničkom polju, sa sjevero-zapadne strane vrha, na kojem se osovljuje grad Grobnik, Iiiia risja i u dolini Rječine. ,kod Grobova, gdje ga našla gospodja Smitho va,"^* a ne manjka po Mihailo vicu ni kod Senja, koji ovaj grmid navađja za sv. Vid. "^-^^ Prava sudo= movina risju prlsojni obronci gorskoga kotara n. pr, oko Broda na Kupi, oko Turakah i druguđa. Ne mamo š i m š i r a (Busus sempervirens var. arborescens), koji je u južnoj Istriji 0-5 do 1*5 metara visoko porasao po kamenih brežuljcih i najpustijih krasah, sablv se u guštike (Gestritpp). U nas. tetivica (Smilax aspera) po pećinah laži, ali se ne penje po drveću, nije penjalica, kao u Istriji. I crnika (Qaercus Ilex), vrst hrasta zimzelena lišća, u nas je grmolika, dočim je u južnoj Istriji i po otocih visoko, šume stvarajuće stablo. Obratno ,je sa´ listopadnim drvećem; koprivić ili glaugulić (Celtis australis), jasen (Framus Ornus), * J. Fr&jn: Die Flora von Slld-Iatnen, 1822, i Nacbtr^e zm Flora´\r´ Siid- Istrien, 1881. -^ ^* Anna Maria Smith: Flora von Piume, Beč 1878., p. S5. ´f=*^´ Y. Mihailovi(5: Flora senjs.ke okoHce. 1873., p. 16, |