DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 548 — izključimo. Dalnje tumačenje ove ovlasti sadržaje §. 362 o. g z., gdje se veli, da se podpuni vlastnik može svojom vlastnošdn služit ili ne služit, da ju može zatrti, prenieti na druge ili odreći se je bezuvjetno. Nu vršenje tih vlastničkili prava vezano je na stege, navedene u §. 364. 0 g. z. Prema propisima tog paragrafa vršenjem prava vlastničtva. 1. ISTe smiju se vriedjati prava trećega, i 2. ne smiju se kršiti one zabrane, koje propisuju zakoni u svrhu, da se uzdrži i unapredi obćeno dobro, dakle koje su izdane u javnom interesu. Ograoičenja prava vlastničtva uvedena radi javnog interesa sadržana su, osim u obćem gradj. zakoniku, u raznim specijalnim zakonima, koji spadaju u javno i u upravno pravo. Jedno od tih ograničenja jest ustanova, koja dolazi u svim gotovo šumskim zakonima, i koja odredjuje, da bez dozvol e nije slobodno ni jedno zemljište oduzeti od toga, da se na njem više drva ne plode niti obratiti ga na druge svrhe. Uvrštenje ovakovog propisa, koje izvire iz načela, što ga većina šumskih zakona zastupa, da »što je šuma ima šumom ostati", dakle princip o potrajnosti šuma i šumskog zemljišta, opravdava se time, što je šuma nuždna iz klimatičkih i oborinskih razloga, jer nam šuma pruža drvo za gradju i ogriev i jer šuma upliva i na plodnost stanovitog kraja. Ako sliedimo razvoj ovog instituta, to ćemo vidjeti, da prvobitno u zakonima u obće takove zabrane krčenja nije bilo, već je krčenje slobodno bilo. Tek u 12. stoljeću nailazimo na prve tragove takovim zabranama, koje su izdane u svrhu, da se očuva ono šumsko tlo, koje imade karakter zaštitne šume ili zabrane. U 13. stoljeću zabranjuje se krčenje onih šuma, koje su se rabile u napučenijim krajevima za pašu i tovljenje blaga. Osim toga bilo je takovih zabrana, kojima je bio razlog gojenje divljači. Ovlaštenici lova bo nastojali su, da si izposluju takove zabrane krčenja u bojazni, da se, usljed manjeg kompleksa, |