DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Prigovoriti se može Homburgovom uzgoju, što je grupe osnovao previše pravilno, te što ih je pomlađivao samo sjemenom, a ne i biljkama. Ovaj intenzivni način gospodarenja može se provađati tamo, gdje je dobra proda drva. Zaokruživanje promjera kod klupovanja sastojine. Napisao prof. Dr. Antun Levaković. Klupovanje sastojine ima, kako znamo, svrhu, da ustanovimo ukupni broj stabala u sastojini i zbroj svih stabalnih temeljnica (kružnih ploha u prsnoj visini). Osim toga imaju se ovi podaci ustanoviti i za svaku pojedinu u sastojini zastupanu debljinsku skalinu (Stârkestufe) napose. Kad bismo htjeli, da za svaku debljinsku skalinu i cijelu sastojinu dobijemo posve točan zbroj temeljnica, morali bismo prsni promjer na svakom stablu mjeriti milimetričkom točnošću i unakrst. No tolika točnost skopčana je s prevelikim potroškom vremena, a s druge strane nije u običnoj praksi ni izdaleka potrebna, pa se stoga preporuča samo iznimno i to kadšto kod klupovanja sastojine u šumarsko-znanstvene svrhe. Inače se prsni promjeri već prema prilikama do stanovite mjere zaokružuju, a to zaokruživanje promjera ima jednu veliku prednost, koja leži u preglednosti, jednostavnosti i brzom provađanju cijeloga obračunavanja drvne mase. Zaokruživanje može se obavljati na četiri načina: ili se naime zaokružuje samo prema gore ili samo prema dolje ili samo iz sredine (t. j . djelomice prema gore i djelomice prema dolje) ili napokon samo prema sredini. Prva tri načina upotrebljuju se kod zaokruživanja na cijele centimetre, a najčešći je od njih drugi način. On i prvi način daju nam apsolutno pogrešne rezultate. Pogreška dostigne često vrlo znatni iznos, a naročito ako se kod velike množine stabala sva stabla klupuju unakrst, pak se od oba tako dobivena i zaokružena promjera uzme aritmetička sredina, koja se također na isti način zaokruži. Treći način zaokruživanja sastoji se u tome, da se za svaki promjer, koji na centimetričkoj skali promjerke prekorači polovicu razmaka između dviju susjednih centime |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 8 <-- 8 --> PDF |
tričkih crtica, uzme slijedeće više očitanje, a za svaki promjer, koji na toj skali ne prekorači polovicu navedenog razmaka, uzme se prediduće niže očitanje. Ovaj način zaokruživanja daje također uvijek nešto manji zbroj temeljnica, no on unatoč toga gledom na točnost vrlo zadovoljava. Kod njega je ali prigodom očitavanja na promjerki vrlo lako moguća zabuna, pa se kod takovog zaokruživanja faktično i griješi vrlo mnogo, naročito ako promjere očitavaju manje vješte i pomnjive osobe (radnici). Stoga nije dobro, da se posao zaokruživanja povjeri takovom osoblju, pa je potrebno, da se za klupovanje upotrebljava promjerka sa razdjeljenjem, koje samo po sebi (automatski) sve promjere zaokružuje, tako da radnik ima na promjerki samo očitavati, a ne ujedno i zaokruživati. To su t. zv. zaokružbene promjerke, čija se konstrukcija osniva na t. zv. zaokruživanju prema sredini debljinske skaline. Uporabu ovakovih promjeraka predložio je u literaturi najprije Eduard ......1 Kod takovih promjeraka nije ravnalo proviđeno centimetričkim razdjeljenjem, već su većinom po 2 ili po 4 centimetra zaokružena u jednu dužinsku jedinicu (t. zv. debljinsku skalinu), pa se stoga na ravnalu očitavaju samo takove zaokružene jedinice. Takovim promjerkama ne mjere se dakle pravi promjeri, već se njima samo ustanovljuje, kojoj debljinskoj skalini pojedina stabla pripadaju. Razdjeljenje takove promjerke počinje sa polovicom debljinske skaline, a zatim slijede cijele skaline. Ravnalo je na taj način razdijeljeno u pojedina polja, od kojih svako (si. 1.) odgovara po jednoj skalini, a oznaka dotične skaline nalazi se na početku svakoga polja t. j . odmah iza svake crte. Zauzima li n. pr. na ravnalu svaka skalina dužinu od 4 cm, to će prva jedinica razdjel j enjavbiti (si. 1.) 2 cm duga, a svaka slijedeća iznosit će 4 cm. Čim pomični krak kod klupovanja pređe prvu crtu, odmah se čita brojka 4 i to sve dotle, dok taj krak ne prekorači drugu crtu razdjeljenja. Kad se to zbude, onda se sve do prekoračenja treće crte čita broj 8 itd. Prema tome se u našem slučaju za sva stabla, kojih je promjer veći od 10 cm, a manji od 14 cm, uzimlje, da im promjer iznosi 12 cm. Razlog tome leži baš 1 AUgemelne Fpst- und Jagdzeitung 1860., str. 210. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 9 <-- 9 --> PDF |
u okolnosti, da je svaka debljinska skalina zaokružena prema svojoj sredini. No takova promjerka može se urediti i za zaokruživanje na cijele centimetre, samo onda mora njezino razdjeljenje početi sa polovicom centimetričkog razmaka, t. j. prva crtica razdjeljenja (označena sa 1) mora od nepomičnog kraka biti udaljena za 0´5 cm, druga (označena sa 2) mora od prve /1 . fa « St 13 ?V f*n< SI. 1. Crtkani potezići i brojevi ispod ravnala naznačuju centimetre. Inače se oni na zaokružbenoj promjerki ne nalaze. biti udaljena za 1 cm, treća (obilježena sa 3) od druge za 1 cm itd. (si. 2.) Zaokruživanje na cijele centimetre potrebno je samo u mladim sastojinama sa tankim stabalcima. U starijim sastojinama može se bez uštrba za točnost zaokruživati i na 2 cm, a u starim (sječivim) sastojinama dapače na 4 ili 5 cm. Ako zaokruživanje prem a sredini pozornije sravnimo sa zaokruživanjem i z sredine (t. j . prema gore i prema dolje), opazit ćemo, da su obje te vrsti zaokruživanja u bitnosti identične, a razlikuju se samo po vanjskoj formi (t. j . po razdjeljenju skale1) kao i po tome, da radnik kod zaokruži 1 Sravni sliku 3 sa slikom 2. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 10 <-- 10 --> PDF |
vanja prema sredini mora samo mehanički očitavati, a kod zaokruživanja iz sredine mora on osim očitavanja obavljati i posao zaokruživanja. Stoga mora dakako i zaokruživanje prem a sredini davati uvijek nešto manji zbroj temeljnica, koji ali gledom na točnost može vrlo zadovoljavati. Da se postanak ovakove pogreške uopće zapriječi, predložio je Dr. F. H e m p e l1, neka bi se zaokruživanje provađalo prema sredini kružnih ploha, a ne prema sredini promjera, pa prema tome neka bi se zaokružbene promjerke providjele ploštinskim, a ne linearnim razdje- Ijenjem, što bi i obzirom na neke druge važne momente I t ŠT ff E" SI. 2. Centimetrička skala kod zaokruživanja prem a sredini (1, H, III, IV i V jesu debljinske skaline). bilo zgodnije. No šumarska je praksa u direktno očitavanje promjera već tako zagrezla, da se na direktno očitavanje temeljnica već ne može više priučiti.2 Za iznos zaokružen j a odnosno za širinu pojedinih debljinskih skalina mjerodavan je zahtjev, da se zbroj temeljnica u svakoj debljinskoj skalini, koji se izračuna iz zaokruženih promjera, mora posve slagati sa faktičnim zbrojem svih temeljnica u tim skalinama ili se barem od ovoga ne smije znatno razlikovati.3 Stoga se zbroj dviju temeljnica, od kojih jedna pripada najslabijem stablu stanovite debljinske skaline (t. j . stablu, koje gledom na svoj prsni promjer stoji na donjoj granici debljinske skaline), a druga najjačem stablu iste skaline (t. j . stablu, koje gledom 1 Ober die Théorie der Abfundungskluppen und eine den Abrundungsfer.ler ausgleichende Kluppenteilung, Oesterr. Vierteljahresschrift fur Forstwesen 1909., strana 241. ´Ovim pitanjem zabavio te i Kunze (Tharander forstliches Jahrbuch 1884, str. 116.), Griinau (Oesterr. Forst- und Jagdzeitung 1907., br. 30), Kreibich (Oest. Forst- und Jagdzeitung 1908., br. 1.) i drugi neki. * Kunze, Anleitung zur Aufnahme des Holzgehaltes der Watdbestande, BerliH 1916., str. 11—13. Millier, Holzmesskunde, Berlin 1915., str. 256. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 11 <-- 11 --> PDF |
na promjer stoji na gornjoj granici skaline), ne smije znatno razlikovati od dvostruke temeljnice, koja odgovara sredini dotične debljinske skaline. Ovom zahtjevu bit će udovoljeno, ako diferencija između zbroja spomenutih dviju temeljnica i dvostruke temeljnice, koja odgorara sredini debljinske skaline, ne bude prekoračila određeni (t. j . dopustivi) . T Y W T «y* » ""V -I 4Yr* ""^sfh "V^ "V7 1 Ç /C/m* 3 5 SI. 3. Centimetrlčlta skala kod zaokruživanja i z sredine (I, II, III i IV jesu debljinske skaline). procenat p od zbroja tih dviju temeljnica. Uz ovaj uvjet može se za svaki prsni promjer (d), koji odgovara sredini debljinske skaline, izračunati veličina dopustivog zaokruženja (a). Ako zaokruženje iznosi a cm, dočim prsni promjer, koji odgovara sredini debljinske skaline, iznosi d cm, to će prsni promjer najjačega stabla u toj skalini iznositi l d + -Jcm, a prsni promjer najslabijega stabla u istoj skalini l d—^. cm. Temeljnica najjačega stabla bit će jednaka izrazu ^ (d + -V a temeljnica najslabijeg stabla jednaka izrazu ~ i d — -V Diferencija između njihova zbroja i dvostruke temeljnice, koja odgovara sredini zaokruženja (sredini debljinske skaline), bit će .. a2 . i eV, *{, a\2 ud2 .. Ova diferencija ne smije prekoračiti određeni procenat p od zbroja spomenutih dviju temeljnica. Stoga ona naprama tome zbroju mora stajati u razmjeru * a2 4´ 2 IOO´ i(«+îîn(«-îî |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 12 <-- 12 --> PDF |
iz kojeg slijedi 2 a2 p 2(PJré 100 a400 = 4d2p + a2p a2100 --a2p= 4d2 p a2 (W0 — p) = 4d2p 4(P p a 100 a = 2d 100-pKako brojka p mora biti tako malena, da naprama brojki 100 upravo posve iščezava, to se ona u nazivniku formule /. može mirne duše brisati, te ćemo tako za veličinu dopustivog zaokruženja dobiti vrlo približnu formulu a=2d P =2d ´ P —d \.7.* IT 100 M~l0~-~5 . P 1L S druge strane opet, ako smo vezani na jednu konstantnu veličinu zaokruženja (a), možemo za svaki promjer, koji ima odgovarati sredini debljinske skaline, izračunati maksimalno moguću postotnu pogrešku, koja je skopčana sa zbrojem temeljnica dotične debljinske skaline, i to po obrnutoj formuli 100. a2 p = _f^_^ i. a. 4d2 + o2 odnosno vrlo približno po formuli ...//. a. >-($ Ako dakle sredini zaokruženja pripadni promjer d iznosi 20 cm, a dopustiva procentualna pogreška p iznosi 0*5%, to će dopustivo zaokruženje (a) iznositi * Ovu formulu postavio je najprije prof. Kunze u drugom izdanju svojega djela Anleitung zur Aufnahme des Holzgehaltes der Waldbestande (1891), no način, kojim je on do nje došao, nije ispravan. U istu teoretsku pogrešku zapao je i prof. Millier u svojoj dendrometriji, koji je jednostavno prihvatio cijeli izvod prof. Kunzea. Po njihovom izvodu imala bi navedena formula vrijediti kao prvotn a i apsolutn o točn a formula za zaokruživanje promjera, a po mojem izvodu proizlazi ona kao drugotn a i približn a formula za zaokruživanje promjera. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 13 <-- 13 --> PDF |
po formuli /. a = 2-90 cm „ //. a = 2-83 cm. Kako su za zaokruživanje uporabivi samo cijeli centimetri, to ćemo mjesto navedenih iznosa moći lako uzeti a = 3 cm, pri čem će p iznositi 0-56%. Uzmemo li pak, da je d = 30 cm, p = 0´5%, to će do pustivo zaokruženje (a) po formuli //. iznositi 4´24 cm ili okruglo 4 cm. Kode? = 40 cm i p = 0´5 bit će a = 566 ili okruglo 5 cm, kod d = 50 cm i p = 0*5 bit će a = 7´07 ili okruglo 7 cm. Naprotiv, ako a iznosi 4 cm, iznosit će postotna po greška gledom na zbroj temeljnica po formuli //. a. ovoliko : Za skalinu sa sredinom od 20 cm p = 1 "/„, za skalinu sa sredinom od 30 cm p = 0-44%, za skalinu sa sredinom od 40 cm p — 0-25%, za skalinu sa sredinom od 50 cm p == 0-16%. Iz navedenih izraza i iznosa vidimo, da veličina dopu stivog zaokruženja stoji u upravnom razmjeru sa veličinom prsnoga promjera, koji odgovara sredini debljinske skaline, i sa veličinom dopustive postotne pogreške. Zaokruženje promjera smije dakle biti tim veće, čim je veći prsni promjer, koji ima odgovarati sredini debljinske ska line, i čim se zahtijeva manja postotna točnost gle dom na zbroj temeljnica. Kako u svakoj sastojim ima stabala razne debljine, to bismo za postignuće istoga stupnja točnosti (p) u svim debljinskim skalinama morali svakoj višoj debljinskoj skalini dati veću širinu, t. j . u jednoj te istoj sastojini morali bismo upotrebljavati više zaokružbenih promjeraka i to svaku sa drugom veličinom zaokruženja, a to je praktički apsolutno neprovedivo. S druge strane nije nam ni stalo, da zbroj temeljnica za sve debljinske skaline u sastojini ustanovimo istom točnošću. Jače (više) debljinske skaline imaju naime mnogo više udjela na ukupnom temeljničkom zbroju cijele sastojine, pa stoga moramo ići za tim, da njihove temeljnicke zbrojeve točnije ustanovimo nego temeljnicke zbrojeve sla´ bijih (nižih) debljinskih skalina. To se postizava baš uporabom jedne jedine zaokružbene promjerke za klupovanje svih stabala u sastojini bez obzira na njihovu debljinu» |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 14 <-- 14 --> PDF |
samo se u tu svrhu ima veličina zaokruženja izračunavati pomoću najmanjega u sastojini zastupanoga prsnoga promjera. Obzirom na to dozvoljeno je u starim sastojinama, da se uzme p — 1, pak nam onda formula //. prelazi u još jednostavniju formulu Želimo li sastojinu kubisati pomoću koje skrižaljke obličnih brojeva ili drvnih masa, to ćemo se kod zaokruživanja promjera prigodom klupovanja ravnati po graduisanju prsnih promjera u dotičnoj skrižaljki. Budući da zaokružbene promjerke same po sebi nisu uporabive za izbor i klupovanje primjernih stabala, to bi dobro bilo, kad bi se one konstruisale tako, da se na jednoj (gornjoj) strani ravnala nalazi zaokružbeno razdjeljenje, a na drugoj (donjoj) strani obično centimetričko razdjeljenje. v Suma malih sastojina, t. j. prijedlozi za gospodarenje šuma, koje će više odgovarati prirodnim zakonima i renti. Iz Mayrovog djela „Waldbau", preveo A. Leustek, šumar grada Zagreba. Praksa imade previše samopouzdanja u sebe, što očituje riječima „pokusi u struci vrijede više nego li ikakova teoretska istraživanja i zaključci", te sa nekim prijezirom s visine gleda na svaku teoriju uzgoja, koja se temelji na prirodnim zakonima. Ovo je uzrok, što još mnogi stručnjaci zapadnu u pogriješke, čim ih sudbina sastavi sa novim djelokrugom, novom vrsti drveća i stojbine, počinjuć opet od početka, t. j . pokusima, što je samo posljedica nepoznavanja teorije uzgoja šuma ili predrasuda naprama predšasniku ili susjedu, ili protiv teorije i prakse susjednih zemalja, protiv drugih vrsta drveća, bile one domaće ili strane. Samo u teoretskom uzgoju šuma, koj imade svoj temelj u prirodnim zakonima, udružuju se svi pojavi i uspjesi znanstvenog istraživanja i prakse u jednu harmoničnu i logičnu cjelinu ; njegovim razvitkom podiže se cijena šumi, umanjuju |