DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Žica. 555 Do tog mišljenja javne štampe i do suradnje sa srodnim društvima mnogo nam je stalo, jer je naša struka na svakom koraku vezana s mnogim granama narodne privrede pa je uspjeh moguć samo uzajamnim pomaganjem. Što se same skupštine tiče, protekla je u najvećem redu. Svi su referenti za vremena svršili svoje radove pa su rasprave u plenumu tekle besprikorno i hitro. Naši drugovi u Sloveniji po* kazali su se ne samo vrsnim organizatorima, već su nam pripra* vili iznenađenja i ondje, gdje se nismo nadali. Knjiga »Gozdar* stvo v Sloveniji« pod vrsnom redakcijom ing. Šivica svakako je jedinstveno djelo svoje vrsti u našoj stručnoj literaturi, za koje smo našim drugovima veoma blagodarni. S uspjehom ove skupštine možemo biti u svakom pogledu zadovoljni. Ing. Marinović. Ing. Roman Satnavka (Srednje): Žica.1 Troškovi izvoza šumskih produkata iz šume su u kalkulaci* jama šumske pristojbe redovito najveći. Da šumska pristojba bude što veća, moramo ove troškove svesti na minimum izabravši onaj način izvoza, koji je u danim prilikama najpovoljniji, i koji je skopčan sa najmanje troškova. O izboru načina, kako ćemo dobaviti šumske produkte iz šume, ovisi dakle u prvom redu vrijednost šumskog produkta u šumi. Zato i moramo isko* rišćavajući koji šumski kompleks najveću pažnju posvetiti baš izboru izvoznoga sredstva. U ekstenzivnom gospodarenju, kako se u nas većim dijelom vodi, odlučan je pri izboru izvoznoga sredstva čisto finansijalni momenat, t. j . visina efektivnih troškova oko izvoza, akoprem se i u ekstenzivnom gospodarenju mora po mogućnosti što veći obzir uzeti također na preostalu sastojinu, na podmladak, na čuvanje šumskog tla itd. Uza sve to ostaju ovi momenti čuvanja sastojine, podmlatka i tla ipak još uvijek sekundarni. Da li ćemo se u danim prilikama odlučiti za ovo ili za ono izvozno sredstvo, zavisi osim od programa gospodarenja, načina sječe i već postojećih prometnih sredstava, u glavnom o količini materijala, koju moramo iz šume otpremiti, kao i o vrsti sorti* menata, nadalje o daljini prevoza iz šume do kojeg stalnog većeg 1 Die Drahtri&se. i* |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 6 <-- 6 --> PDF |
556 Žica. prometnog sredstva, o razlici u visini, koju moramo svladati izva* žajući šumske produkte, te osim toga da li je ta razlika pozitivna ili negativna, to jest da li se radi o usponu ili padu, ili o jednom i drugom, a osim toga i o terenskim prilikama i konfiguraciji terena kao i o klimatskim prilikama. U planinskim krajevima, gdje se šumski produkti sa visokih sljemena i platoa moraju svući do kakvog stalnog prometnog sredstva u niže krajeve, veoma često preko vrletnih litica, gudura, uskih i dubokih dolina, preko bujica i brzica sa jako promjenljiv vom gornjom površinom vode, isključena je izgradnja šumskih željeznica, koturača i šumskih puteva do u neposrednu blizinu sječina već iz čisto tehničkih razloga. A ako to i ne bi bio slučaj, troškovi izgradnje bili bi tako visoki, da ih prodajna cijena ne bi mogla podnijeti, jer bi amortizaciona tangenta proždrla svu poduzetničku dobit. Usponi su šumskih željeznica, koturača i izvoznih puteva ograničeni, a trasa nema u vrletnom terenu često mjesta, gdje da se razvije. U ovakim slučajevima, gdje se na srazmjerno krat* kim duljinama moraju preći velike razlike u visinama, da se drvo iz viših predjela može svući, je »žica« u svojem prvotnom i najjednostavnijem obliku kao i u svim kasnije tehnički dotje= ranim oblicima jedno od najpovoljnijih, a katkad i jedino moguće izvozno sredstvo. »Žica« kao prevozno sredstvo počela se je u šumarske svrhe najprije graditi u Tirolu pedesetih godina prošloga vijeka. Radi njene jednostavnosti u konstrukciji i jeftinoće počela se sve češće i češće upotrebljavati tako, da se danas u Tirolu za prevoz gorivog drveta gotovo svagdje upotrebljavaju samo »žice«, ako to terenske prilike ikako dozvoljavaju. Iz Tirola prešle su »žice« i u druge alpinske krajeve, a isto tako i u Galiciju.* U nas se »žice« gotovo nikako ne upotrebljavaju, i ako bi one u brdovitim kra* jevima mogle veoma dobro doći, da se izvuče drvo iz svih za« kutaka, koji su do sada ostali neiskorišćeni, jer se sa ostalim napravama nije moglo do njih doći. »Žica« se u glavnom sastoji iz gornje i donje stanice i napete željezne žice, koja spaja obje stanice. Šumski produkti, koji su na razne načine obješeni o tu žicu, spuštaju se uslijed sile teže sa gornje stanice prema donjoj. Na gornjoj stanici, za koju se mora odabrati zgodno mjesto, pričvršćena je žica jednim svojim krajem. To se najjednostavnije postigne na taj način, da se žica omota oko kakvog jakog i zdra= vog panja ili oko kojeg jačeg, zdravog drveta, za koje se ne moramo bojati, da će ga vjetar izvaliti, te kraj žice spletemo onda sa samom žicom. Omorike ni jesu zgodne za pričvršćivanje žice, te ih treba po mogućnosti izbjegavati radi njihovog plitkog korjenja. Ako u blizini nema kakvog prikladnog drveta ili panja, može se žica omotati također oko jačeg stupa, koji se mora du? boko u zemlju zatjerati ili kamenjem u zemlji čvrsto uzidati. |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Žica. 557 Stup se može u smjeru žice prema brdu malo nagnuti. Debeljina stupa zavisi o težini tereta i o duljini žice. Što su teži šumski tereti, koje spuštamo niz žicu, i što je žica dulja, to jači mora biti i stup. Ako se žica pričvrsti oko stupa blizu tla, ne će obično trebati jačeg stupa od 30—40 cm promjera. Za gornju stanicu mora se odabrati tako mjesto, da se tamo može nagomilati veća količina drveta i osim toga, da se teret može tako objesiti na žicu, i da se odmah može slobodno spu* stati niz nju, a da ne zapneza tlo. Najzgodniji su zato za gornju Sematički skicirana donja stanica. Lijevo donja stanica gledana sa strane sa nasipom od pijeska nabačenim na daske, koje su [prikovane za oba stupa S, za zaustavljanja tereta; desno stanica gledana sprijeda bez nasipa i zaustave, da skica bude jasnija; dolje stanica također gledana sa strane, ali sa zaustavom od uporaka, koje se oslas njaju na stupove S, i oblice, koje su prikovane za uporke. Na ove oblice nabaca se još elastičan sloj granja. |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 8 <-- 8 --> PDF |
558 Žica. stanicu zaravanjci, koji su opkoljeni sa strmim stijenama. Ako se tako mjesto ne može naći, mora se žica odmah na početku odignuti i to na taj način, da se žica provuče u primerenoj visini jedno desetak metara pred mjestom, gdje je pričvršćena, kroz kakvo stablo, ili da se žica napne preko dva u zemlji zabijena i čvrsto žicom ili šarafom spojena stupa. Na donjoj stanici se napinje žica obično namatanjem oko kakvog horizontalnog valjka (v). Najbolji je valjak od tvrdog drveta ili borovine. Valjak treba da je oko 2 m dug a u promjeru debeo 25—30cm. Montirati se mora valjak tako, da se može lako okretati oko svoje osovine. Za to se u zemlju zabiju dva jača stupa (5) od prilike iste debljine kao i sam valjak. Uz ova dva stupa zabiju se u zemlju još dva kraća jedno 50 cm visoka stupa (s). Na ova dva kraća stupa digne se valjak (v), kojega napeta žica sama priteže uz oba veća stupa. Oba jača stupa spoje se jakom prečkom (pr). Ova se prečka mora čvrsto spojiti sa stu= povima ili šarafima ili željeznim klincima ili kukama. Da stupovi bolje drže, mogu se straga, dakle prema gornjoj stanici, podbočiti s uporkama. Valjak možemo montirati i na 10—15 cm jake kli= nove (k), koji se malo u koso zabiju u stupove. Taj se valjak okreće između ovih klinova, koji ga samo drže, i stupova, na koje valjak proizvađa glavni pritisak. Ako na donjoj stanici imademo dva prikladna stabla, mogu i ovi preuzeti funkciju stus pova. Tada se u sama stabla zabiju jaki klinovi i na ove se položi valjak. I ovdje moramo paziti, da stabla budu zdrava i da imadu jako korjenje. Sam valjak treba da je blizu stupova unakrst pro= bušen, tako da se mogu u valjak turiti drvene ili željezne poluge (p), kojima će se valjak okretati. Ove rupe (r) na valjku, u koje se zadijevaju poluge, treba tako udesiti, da jedna rupa kod prvoga stupa dođe među dvije rupe kod drugoga stupa radi lakše manipulacije sa polugama. Da se žica (ž) napne, mora se donji kraj žice zašiljiti i u sredini između oba stupa u valjak zakovati. Sada se valjak mora polugama okretati. Jedan radnik zadjene polugu kraj jednog stupa u valjak i pritisne polugu dolje, tako da se valjak malo okrene, tada drugi radnik kraj drugoga stupa zadjene u prikladnoj visini također polugu u valjak, dok prvi radnik drži valjak u okrenutom položaju. Čim drugi radnik za= djene svoju polugu u valjak, izvuče prvi radnik svoju, a drugi pritišće polugu dolje i okrene tako opet malo valjak. Okretanjem valjka namata se žica oko njega, i tako se postepeno napinje. Manipulacija sa polugama se naizmjence opetuje, dok žica ne bude dovoljno napeta. Kad je ovo postignuto, ostavi se jedna poluga u valjku i vrati se malo natrag, tako da se poluga prisloni uz prečku i priječi daljnje okretanje valjka unatrag. Treći je glavni dio »žice« sama žica. Debljina žice uzima se obično 8—10 mm već prema težini tereta, koji će se spuštati niz žicu. Na gornjoj i donjoj stanici mora žica da je uvijek nešto deblja, jer je pri tovarenju i dolasku tereta sa velikom |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Žica. 559 brzinom u donju stanicu izvržena jačim udarcima. Radi sigurnosti može se debljina žice proračunati jednostavnom formulom. Debljina žice ovisna je o njenoj vlastitoj težini, o težini te* reta, koji se niz nju spušta, nadalje o napetosti žice i napokon o jakosti (Tragfähigkeit) žice za jedinicu presjeka i o koefici* jentu sigurnosti. Označimo li sa F presjek žice u mm2, sa L njenu duljinu u metrima, a sa q težinu žice u kg pro mm2 i m duljine, tada iznaša vlastita težina žice: Q = F L q. Teret P, koji se niz žicu kliže, dijeli se u dvije komponente, od kojih jedna Pcos« stoji okomito na žicu i proizvađa faktični pritisak na nju, dok je druga komponenta Psin« uzrokom gibanja. Ne dolazi dakle u obzir cijela težina tereta P, nego samo njena komponenta: Pcos«. Ako nadalje jakost žice za jedinicu presjeka označimo sa T, onda će ukupna jakost (Gesammttragkraft) žice sa presjekom F iznašati FT. Jasno je, da ova veličina ne može ući u račun, jer se mora u obzir uzeti i neki koeficijenat sigurnosti f, tako da se produkat FT mijenja u: ——-. Budući da ukupna snaga žice mora biti jednaka napesti S, vlastitoj težini žice i pritisku tereta na žicu, možemo postaviti FT . slijedeću jednačbu: = S + LFq 4- Pcos« odakle se može izračunati presjek žice t. j . njena debljina krat* kom računskom operacijom. Presjek žice je prema gore postav* ,. j ivi . . i , c f(S + Pcos«) ijenoj jednadžbi jednak: . = — . |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 10 <-- 10 --> PDF |
560 Žica. Težina željezne žice q od 1 mm2 debljine iznaša okruglo 0008 kg, tako da 100 m žice od 10 mm promjera teži oko 600 kg. Jakost željezne žice T za jedinicu presjeka iznaša 70 kg/mm2. Mjesto običnih željeznih žica mogu se dakako upotrebiti i čelične žice, koje imadu mnogo veću jakost, tako da se na njima mogu spuštati i mnogo teži tereti. Jakost čeličnih žica iznaša za jedinicu presjeka 130 kg. Napetost žica S jest ona težina u kg, koja drži napetu žicu sa opterećenjem u ravnoteži. Koeficijenat sigurnosti f iznaša za »žicu i —  . Za obične kraće »žice« je dovoljan koeficijenat sigurnosti od -g-. Pošto se žica prodaje u kolima od 25—30 m duljine, moraju se žice pojedinih kola sastaviti, da dobijemo jednu neprekidnu žicu. Sastavljanje žica pojedinih kola obavlja se na slijedeći na* čin. Polazeći do donje stanice ostavimo na trasi »žice« svakih 25 m po jedno kolo sve do gornje stanice. Svako kolo prije nego što će se upotrebiti mora se dobro okaliti, da žica postane gipkija i žilavija. Željezo imade naime to svojstvo, da poprimi zrnatu strukturu, ako je izvrženo udarcima, te tako gubi svoju gipkost i žilavost. Tome se može doskočiti, ako se željezo okali. Obje deblje žice na gornjoj i donjoj stanici ne smiju biti okaljene. Kad je jedan kraj žice prvog kola pričvršćen na gornjoj sta= nici, kako je gore opisano, tada radnici valjaju polagano kolo do prvog donjeg kola, koje smo u udaljenosti od 25 m već prije tamo ostavili. Kraj razmotane žice i jedan kraj još u kolu smo= tane i dobro okaljene žice odrežemo u koso na duljinu od jedno 10 cm. Oba ovako u koso odrezana kraja se sastave, a između njih se umetne tanka bakrena pločica. Ovaj se spoj dobro sveže na cijeloj duljini tankom žicom i stavi u razplamtjelu žeravicu od ugljena, gdje se oba kraja žice stale. Kad se žica ohladi, skine se tanka žica, a staljena žica se turpijom na spoju lijepo izravna. Smotano kolo, koje je jednim krajem već spojeno sa razmota= nom žicom, valjaju sada radnici na niže opet do bližnjega kola, gdje se opet spoje krajevi razmotanog i smotanog kola kao i prije i tako redom, dok se ne dođe do donje stanice, gdje se onda cijela spojena žica napinje. Ako bi žica pri napinjanju slučajno pukla na kojem mjestu, tada se ista mora opet odmotati sa valjka na donjoj stanici i krajevi žice staliti kao gore. Ova staljena mjesta drže čvršće od same žice. Žica se čekrkom na donjoj stanici nikada ne može tako jako napeti, da obje stanice pravocrtno spoji. Ona će se uvijek uslijed svoje vlastite težine i težine tereta nešto spustiti ispod pravo= crtnog spoja. Ovo spuštanje žice ovisi o duljini žice — jer je žica to teža, što je dulja — i o napetosti. U funkcionisanju »žice« igra ovo spuštanje veoma veliku ulogu, jer se može dogoditi, da se žica uslijed toga spuštanja previše približi zemlji, tako da teret ne može proći. Zato se trasa »žice« mora tako odabrati, da je |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Žica. 561 na svakom mjestu razmak žice od zemlje za svaku sigurnost najmanje jednak dvostrukoj visini spuštanja žice i još visini samoga tereta na žici. Kod većih gradnja mora se proračunati spuštanje žice, osobito ako je kut priklona »žice« manji. Spuštanje žice u kojoj mu drago tačci između dva potporišta može se približno, ali za praktičnu potrebu dovoljno sigurno proračunati na slijedeći način. Neka je a jednako horizontalnoj daljini obih potporišta A i B u metrima; m i n horizontalnoj daljini tačke P od jednog i drugog poporišta. P neka je teret u kilogramima, koji djeluje u tački P, q neka je vlastita težina žice u feg pro metar duljine, a S napetost žice u fcg. Spuštanje žice h u tački P iznaša tada približno: h = — Uzmemo li, da je a S a aP m = n = — dobivamo spuštanje žice hm u sredini: hm=—. Za neopterećenu žicu iznaša teret P polovinu vlastite težine žice, jer je žica na oba kraja pričvršćena, dakle je P = ~ dok za žicu, koja je opterećena sa teretom Q, iznaša teret: P = -^- + Q Uvrstimo li ove dvije zadnje veličine u gornju formulu za spuštanje žice u sredini, dobijemo jednom za spuštanje neopte= a2q rečene žice veličinu: hm= —f , a drugi put za spuštanje žice, koja 8 S je opterećena sa teretom Q a(^+ Q) hm = Za primitivne žice nije ovo proračunavanje potrebno tim manje, što se ovakove »žice« grade obično samo u vrletnom te« renu, gdje žica gotovo uvijek ostaje visoko nad zemljom. Wo* ditschka1 navada u svojoj radnji »Die Drahtriese« za jednu »žicu« od 70 m duljine i sa kutom priklona od 40 °, da je spuštanje žice iznašalo jedno 40 cm, a za jednu drugu 500 m dugu i sa priklonom od 22 °, da je spuštanje iznašalo 3/5 m. Za približnu orijentaciju biće ova data dovoljna. Da se šumski produkti mogu niz žicu spustiti, svezu se zgodno sa običnim uzetima ili lancima za drvene kuke od kakvog tvrdog drveta n. pr. bukovine, grabovine, drenovine, jasenovine, javorovine. Te se kuke mogu napraviti i od jačih omorikovih Woditschka Anton: Die Drahtriese. Eine neue und billige Bringungsart für Gebirgsforste. Carl Gerold´s Sohn, Wien 1897. |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 12 <-- 12 --> PDF |
562 Žica. grana, ako drugog drveta nema pri ruci. Kuke se prave od rašlja* stih 2—3 cm debelih grana sa jednim duljim krakom, za koji se veže teret, i sa jednim kraćim, koji se zakvači na žicu. Duljina tih kuka treba da iznosi jedno 30—40 cm. Opetovanim spuštanjem tereta na ovim drvenim kukama zareže se žica u kuke, te se zato ove moraju češće mijenjati. Mjesto drvenih kuka mogu se upotrebiti i željezne kuke. Ove su doduše trajnije od drvenih, ali odveć kvare žicu, te se zato manje upotrebljuju. Imade i željeznih kuka, koje su tako priudešene, da se na onom mjestu, gdje kuka dođe na žicu, može zabiti drveni klin tako, da se onda samo ti klinovi moraju od vremena od vremena, kad se istroše, izmijeniti. Isto se tako manje upotrebljuju na »žicama« željezni kotači, jer odveć kvare žicu uslijed brzog kotrljanja niz nju. Kotač je od lijevanog željeza, te se okreće u željeznom procjepu s jednim duljim krakom, za koji se veže teret, oko osovine mjeđu opkoljene, a koja je učvršćena u tom procjepu. Pošto žica zarđa, ako se dulje vremena ne upotrebljuje, mora se namazati uljem, da se umanji trenje, koje je na zarđaloj žici toliko, da se kuke ne mogu spuštati, nego zapnu. Mazanjem se osim toga bolje sačuva i sama žica. Samo mazanje uljem obav* lja se sa posebnim za to uređenim kukama, koje sobom nose uljenicu, iz koje ulje kroz mali otvor polagano teče i pri spu= stanju namaze žicu. Tereti, koji se spuštaju niz žicu, dolaze u donju stanicu sa veoma velikom brzinom. Ta je brzina tim veća, što je razlika u visini između gornje i donje stanice veća. Pošto je i udarac radi velike brzine veoma velik, oštetio bi teret pri dolasku u donju stanicu čekrk i žicu. Da se to zapriječi, i da se udarac ublaži, mora se pred čekrkom dignuti nasip od pijeska, tako da teret udari u nasip. Mjesto ovakoga nasipa od pijeska može se napra* viti i zaustava od drveta i to na taj način, da se pred čekrkom koso od prilike pod kutom od 45° udare 2—3 grede u zemlju, koje se pričvrste drugim krajem za stupove čekrka ili za poprečnu gredu na stupovima kao uporke. Na ove se uporke pribiju popri* jeko oblice od jedno 15 cm debljine jedno do druge. Kroz ovu zaustavu prolazi žica, tako da teret mora udariti u zaustavu. Da se udar ublaži, nabaca se na ovu zaustavu deblji sloj četi« njastih grana. Ovako primitivno napravljene žice služi u glavnom za otpre* mu lakših sortimenata kao gorivog drveta, fašina, željezničkih podvlaka, ćumura i t. si. Da žica ne bude preopterećena, treba da radnici metnu drugi svežanj tek onda na žicu, kad prvi dođe od prilike do sredine tako, da na žici ne bude nikad više od tri svežnja. Težina ovakog svežnja treba da iznaša oko 30 kg. Da rad na »žici« teče bez zapreka, dovoljna su tri radnika, dva na gornjoj stanici, da dižu svežnjeve na žicu, a jedan da ih skida na donjoj stanici. Radnici treba uvijek da stoje među sobom u kontaktu. Najlakše se mogu radnici sporazumiti dogovorenim |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Žici. 563 znakovima udaranjem u samu žicu, ili udaranjem kakvim želje´ zom o komad obješene sinje. Ako kuke radi rđe ili na spoju dviju žica, koji nije dobro izglađen, zapnu, tada se slijedeći svežanj objesi o kotač, jer ovi mnogo brže idu, te ovaj potisne pri udaru prvi svežanj naprijed. Kad se na donjoj stanici nakupi više kuka, treba više njih zajedno povezati te ih uzetom, koje je svezano za kuku, opet izvući do gornje stanice. Prelazi li »žica« preko kakvih puteva ili drugih komunika* čija, onda treba rad na »žici« ili razglasiti, ako imade u blizini sela, ili postaviti straže na komunikacijama, do se izbjegne nesre* ćama za slučaj, da koja kuka sa teretom iskoči, ili da se svežanj za vrijeme vožnje razveže, ili da pukne žica i t. si. Data, što sam ih sakupio u područje šumske uprave u Bušo« vači o uradnji na »žicama«, izgubila su se za vrijeme rata. Wo= ditschka1 navada, da marljivi i uvježbani radnici mogu na dan na »žici« od 500.600 m duljine spustiti oko 150 sv gorivog drveta. Uradnja je najveća za mirna, topla vremena. Za kiše je trenje na žici mnogo manje, te se zato tereti sa još većom brzinom kližu nego obično tako, da kuke lako iskoče. Isto se događa za jakih vjetrova, zato se za kiša i jakih vjetrova ne smije raditi na »žici«. Za vrućih ljetnih dana giblju se kuke opet sporije, i ako je žica dobro namazana. Duljina »žica« ne bude obično veća od jedno 500—600 m, jer se dulje žice teže napinju, a osim toga mora i žica biti deblja, pa zato i skuplja. Ali uza sve to bilo je već sagrađeno mnogo duljih »žica« pa i nekoliko kilometara dugih »žica«. Pošto se ovako duge žice ne bi mogle napeti, te pošto ni trasa radi konfi* guracije terena gotovo nikad ne će moći biti na većoj duljini od nekoliko kilometara pravocrtna, rastavljaju se ovako duge »žice« na nekoliko sekcija. Svaka sekcija predstavlja onda za se pot; punu »žicu« sa gornjom i donjom stanicom tako, da sve stanice između obih skrajnih imadu izgrađenu po jednu gornju i po jednu donju stanicu zajedno. Radnik treba dakle na ovim sred* njim stanicama samo da odigne teret sa žice gornje sekcije i da ga prebaci na žicu donje sekcije. Iz ovoga razloga mora dakle biti gornja stanica niže sekcije napravljena odmah do donje sta= niče gornje sekcije, da se manipulacija olakša. Woditschka1 spo* minje ovaku 8 km dugu »žicu« kroz područje »Gouderbacha«, koja je sa visine od 1600 m na visinu od 470 m n. m. bacila na žicama od 9 mm debljine oko 4000 sv gorivog drveta. »Žica« je bila razdijeljena u 5 sekcija, te je dnevno bacala 48—50 st. gorivog drveta. Za spajanje žica i napinjanje istih utrošilo se je 125 nad= nica, dok je za cijelu manipulaciju bilo potrebno 200 komada drvenih kuka, 10 željeznih kotača, 5 uljenica i 200 komada kratkih užeta od 2 m duljine. Woditschka Anton; spomenuto djelo. |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 14 <-- 14 --> PDF |
564 2ica. Ovaj najprimitivniji oblik »žica«, kako je gore opisan, može se naravno prema potrebi dotjerati izmijenivši i dotjeravši kon* strukciju ovoga ili onoga dijela za svaki pojedini slučaj. Tako se na primjer gornja stanica može urediti na taj način, da se na njoj može regulisati brzina tereta. Pošto je naime brzina, kojom tereti dolaze u donju stanicu, veoma velika, mogli bi se poedini sortimenti jako oštetiti, i ako udaraju na elastičan sloj zaustave. Da se to zapriječi, može se brzina, kojom se teret niz žicu giblje smanjiti, svezavši ga tanjim čeličnim uzetom, koje je namotano oko jednog valjka na gornjoj stanici. Ovaj se valjak učvrsti na gornjoj stanici tako, da se može okretati oko svoje osovine. Spušta li se teret niz žicu, povlači on sobom i uže, koje je za kuku svezano, okrećući dakako i valjak, oko kojega je uže namo« tano. Ako dakle kakvom jednostavnom napravom za kočenje za* priječimo brzo okretanje valjka, odmataće se i uže, za koje je teret svezan, sa mnogo manjom brzinom, a teret će se također sporije blizati niz žicu. Dobrom kočnicom može se na ovaj način po volji regulisati- brzina tereta. Da se uzmognu i teži tereti spuštati, zamijenila je šumska uprava u Busovači1 žicu sa čeličnim uzetom od 10 mm debljine. Ova su čelična užeta mnogo gipkija od debelih žica, a i jakost im je veća, jer se čelična užeta prave od mnogo boljeg materijala. Ovaka zamjena čini već prelaz žičarama, ako ćemo za raz« liku od »žica« označiti ona prevozna sredstva, u kojih se za putanju, na kojoj se teret giblje, upotrebi čelično uže, i ako su radnici i težaci u Busovači i Panze=ovu žičaru uzevši pars pro toto figuralno također zvali »žicom«. Kako se iz cijeloga opisa »žice« razabire, odlikuje se ona kao prevozno sredstvo svojom nada sve jednostavnom i praktič* nom konstrukcijom tako, da se radi te svoje jednostavnosti u konstrukciji može veoma lako podići s iole vještijim šumskim radnicima. Jednostavnost konstrukcije donosi sobom i tu predanost, da su troškovi za postavljanje »žice« razmjerno veoma maleni. Troškovi se sastoje jedino od nekoliko nadnica za samo postavljanje »žice« i osim toga u nabavi željezne žice. Ali nam žica ostaje, te je možemo lako prenijeti na drugo mjesto, ako iskoristimo jedan kraj tako, da kod podizanja druge »žice« i ovi troškovi oko nabave otpadaju. Daljnja je prednost »žica« veoma jednostavna i jeftina manipulacija i prilično velika uradnja. »Žice« su doduše vezane za brdovite krajeve, ali se ta nje* zina osebina ne može ubrojiti među mane, kako to Angerholzer2 čini, jer je »žica« gotovo jedino prevozno sredstvo, kojim mo= žemo u brdovitim krajevima preći preko vrletnih gudura i svla= »Žice« su se u Busovači upotrebljavale u poslovanju u vlastitoj režiji´ 1912. i 1913. god. 2 Dr. Fran Angerholzer: Forstliche Riesbauten; Wilhelm Frick, Wien 1911.. |
ŠUMARSKI LIST 9/1923 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Žica.. 565 dati sve ostale poteškoće u terenu, te se njena zadaća i sastoji u tome, da veže stalnija izvozna sredstva sa onim zakucima u planinama, kamo s ostalim napravama ne možemo prodrijeti ili iz tehničkih razloga ili zato, jer se njihova izgradnja ne ren= tira radi malih količina drveta. Iskorišćavanje »žicom« možemo iz ovoga razloga nazvati intenzivnim, jer se »žicom« u brdovitim krajevima možemo svagdje provući, i jer se mogu tako i jeftino dobaviti i manje vrijedni sortimenti, koji bi inače morali ostati u šumi. Kako je gore bilo rečeno, izvažaju se »žicom« obično samo manji odnosno lakši sortimenti, ali se i tome može doskočiti, da se žica zamijeni sa čeličnim uzetom i da se na gornjoj stanici udesi jača i pouzdana naprava za kočenje brzine tereta. Time dakako »žica« već gubi svoj prvotni jednostavni karakter i pre« laži u kompliciranije i tehnički dotjeranije žičare. Jednostavna »žica« služi zato u prvom redu za izvoz ogrijevnog drveta i osta* lih lakših sortimenata, u koju su svrhu prve »žice« i bile po* dignute. Napokon se mora istaknuti i to, da od svih načina dobavljan ja i izvoza drveta u visokim planinskim krajevima »žica« naj* više čuva i sastojinu i podmladak i samo šumsko tlo. |