DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 22 <-- 22 --> PDF |
68 Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. rektiva riješenja i za ono pitanje, koje nas momentano zanimaOpćeno je doduše istina, da se ustanove jednoga tako starog — iako dobrog šumskog zakona, koji je skrojen prema pravilima iz god1852-— ne mogu slijepo prenositi u zakon, koji danas stvaramo, — toliko godina kasnije u posve novim prilikama; no s druge se strane opet ne smije zaboraviti, da je uz savršenost današnjih prometnih sredstava, kojima šumarstvo barata, da je uz savršenost općih prometnih sredstava, kojima država raspolaže ; da je uz dotjeranost one domaće industrije, koja drvo u velikim količinama izrađuje i s njim svjetsko tržište poplavljuje; da je uz razgranjenost drvne i kemijske industrije itd- itd. i sam pojam o veličini nekog šumskog objekta postao zapravo mnogo širi nego je bio onda, — prije toliko godina. — kada se je šuma tek tešto eksploatisala. Nego je bio onda, kada je bio šumar u glavnome značilo isto, što i biti lovac, i kada je drvo u šumi moralo da istrune, jer niti je bilo moguće niti vrijedno izvoziti ga. Takovom ili sličnom graduacijom, bezuvjetno je i logično izražena i ona granica, kojom se šumskom objektu u danim prilikama pridaje izvjesna, naročita, nacijonalno gospodarska važnost. Vidimo dakle, da je time ujedno indirektno utvrđena, iako baš ne izrečena i ona misao, koja bi mogla vrijediti za opredjeljenje pojma, gdje r>restaje mali, odnosno srednji šumski posjed, a gdje počima veliki, ko.-i nam — dakako u svojini jednoga privatnog fizičkog lica — daje povoda, da ga u danom slučaju možemo eksproprisati u granicama one izmjere, kojom premašuje izmjeru recimo srednjega posjeda. Stvaranje jednog jedincatog, brojem izraženog pojma za kvalifikaciju velikog šumskog posjeda ne samo da nije umjesno, već nije ni opravdano niti je moguće. Nesumljivo je, da je relativnost u prosuđivanju prilika potrebita- U granicama naše današnje ujedinjene države ta je pot kraj još većih raznolikosti svih naših krajeva još nužnija. Pa iako pojam velikog šumskog posjeda nije direktno uglavljen, to je barem toliko jasno, da mi pri uglavljenju toga pojma ne smijemo biti previše tjesnogrudni, i bojažljivi u davanju našeg odgovora, i u fiksiranju toga pojma pri riješavanju pitanja o eksproprijaciji. Svakako je dobro i potrebno, da se pitanje velikog šumskog privatnog posjeda razlučeno tretira od velikog privatnog poljoprivrednog posjeda u opće, jer je i narav ekonomisanja jednoga i drugoga posve različita. Dok je ekonomisanje s oranicama i livadama »problem generacije, koja sada živi«, to je ekonomisanje sa šumama «problem na kome su interesovani i nizovi generacija, koje će tek doći« (vidi prof. Dr. Ugrenović: Projekat zakona o šumama). Dok je ekonomisanje poljoprivrednog zemljišta stvar svakoga zemljoradnika i njegove vlastite radne sposobnosti i marljivosti, to je ekonomisanje sa šumskim zemljištem stvar produktivne, stvaralačke snage duha i kapitala, te investicijone snage i komercijelne sposobnosti pojedinaca, »u kolaboraciji« s državom, njenim potrebama i željama. |