DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 19 <-- 19 --> PDF |
JOSIP SELAK: STANJE NAŠE DRVNE INDUSTRIJE Naša je drvna industrija jedna eminentno eksportna industrija. Ona je zato ovisna o gospodarskim prilikama onih zemalja, u koje mi jzvažamo svoje produkte. Kad je ono g. 1922. došlo do sloma finansija u Njemačkoj, izgubili smo potpuno njemačko tržište, koje je inače bilo naš redoviti kupac za velike količine hrastovih bukova, neokrajčanih planki, 27 mm okrajčanih dasaka, friza itd., nadalje jasenovine, brestovine, grabovine itd. To isto desilo se ove godine sa Francuskom. Kad je franc, franak pao ispod 20 na ciriškoj burzi, prestao je jednini mahom sav izvoz naše hrast ovine u Francusku, a to je bio za našu finu slavonsku hrastovinu veliki udarac, jer nam je ostala neprodana gotovo sva t. zv. »pariška gradja«. Ali prilike u Evropi ipak se malo po malo sredjuju i ustaljuju. Sve države i svi narodi uvidjaju potrebu gospodarske obnove i sistemizacije načina života na temelju novoga poretka, u koji počinju vjerovati i »najnevjerovatniji Tome«. Potreba rada i potreba produkcije, dolaze do sve jačega uvaženja i kod najvećih avanturista i ekstremista, a kamo li ne kod sredjenih i miroljubivih gradjana srednje linije. Njemačka, koja je toliko stradala, energično se prihvatila rada, i već nastupa opet na svjetskom tržištu kao veliki producent i stalni konzument velikih količina sirovina. Sovjetska Kusija zatajuje malo po malo svoja komunistička načela, te se vraća mučke demokratskom naziranju na sav javni i privatni život. Ona naročito počima da priznaje pravo privatnoga vlasništva i nastoji, da na njegovoj osnovici obnovi svoju razorenu privredu. Francuska i Belgija čini se, da su našle načina za sanaciju svojih valuta i time udarile nove temeije svojoj privredi. Magjarska se takodjer smiruje, priklanja najveću pažnju svom dalnjem gospodarskom napretku i postaje naš dobar kupac za velike količine drvne gradje. I isti turbulentni Mussolini uvidja potrebu gospodarskog sredjenja Italije i podupire po mogućnosti cjelokupnu privredu svoga naroda, zapregnuvši fašizam i u njena kola S druge opet strane i u našoj državi kreću prilike pomalo na bo lje. Naš dinar, koji je internacionalno već odavna znatno porasao u vrijednosti, dobiva i u vlastitoj kući svoju pravu kupovnu vrijednost. Posljedica tome jest, da je skupoća popustila, a radna snaga pojefti nila. Poboljšale su se i vjeresijske prilike. Novac je znatno jeftiniji, kamatnjak za industriju kreće se izmedju 10 i 16%, dok je jošte lani iznašao 18 do 24%. Nestalo je i onog fatalnog pomanjkanja gotovine. Istina, taj preokret nije rezultat naše gospodarske snage, već pogla vito rezultat uvidjavnosti novčanih zavoda, koji osjećaju potrebu, da 17 |
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 20 <-- 20 --> PDF |
se industriji pomogne. Lani je bila situacija cjelokupne naše industrije, a pogotovo drvne, upravo očajna, pa je potrebno da se sa punim priznanjem istakne i naglasi, da je samo zaslugom naših novčanih zavoda došlo do sred jenja i sanacije teški h prilika , u kojima smo se nalazili. Novčani zavodi doprinjeli su velike žrtve, da spase situaciju, i to im je na sreću i uspjelo. Privatna inicijativa spriječila je dakle za vremena prvu i najveću opasnost. Ali time još nije rečeno, da je opasnost minula, i da je industrija stala opet na čvrste noge. Sada treba da priskoči država u pomoć i da podupre nastojanje novčanih zavoda, koji u spašavanju industrije i trgovine ne mogu da idu preko svojih sila, niti joj mogu pružiti uslove za dalnji opstanak. Država treba prije svega da snizi poreze, takse i razne javne daće. Država je i jedina, koja je kadra da reformira prinosni ključ za plaćanje općinskog nameta po industrijskim poduzećima. Današnje porezno breme sa bezbroj prireza i nameta ne može da podnosi privreda, koja već izdiše pod silnim teretima. A da situacija bude još teža, pridolaze svaki čas nova oporezovanja s retroaktivnom moći tako, da se na poduzeća svaljuju odjedared i sasvim neočekivano novi ogromni tereti za 4—5 godina unatrag. Seoske općine, koje imaju jaki oslon kod svih političkih stranaka, gledaju sa nasladom, kako ih uzdržaje industrija i trgovina, mjesto da se one same uzdržavaju. Ima općina, koje ubiru i po 1500% opć. nameta. Poduzeće, koje ima nesrećom svoje sjedište u takovoj općini, mora da propane. Istina je, da danas nije lako ni seljaku-zemljorađniku. Ali kako dolazi do toga industrija i trgovina da ona nosi sve terete autonomnih općina? Pred 20 godina cijepale su se općine po inicijativi tadanjih vlastodržaca, kojima je konveniralo da bude što više i što manjih općina. Radjeno je to iz dva razloga. Prvo, jer je sistem imao kroz to mnogo veći i bolji nadzor nad seljačkim pučanstvom, koje se počelo sve očitije dizati protiv tiranije tudjinskih vlastodržaca. Drugo, jer je vlada na taj način dobila više činovničkih i drugih ovisnih izbornika, što je prema tadanjem izbornom redu, gdje je u jednom srezu imalo pravo glasa po 100—200 osoba, a od tih je bila polovica činovnika, mnogo značilo. Ta perioda prošla je hvala bogu zauvijek, pa bi se možda danas moglo opet misliti na spajanje više općina u jednu. Na taj bi se način upravni troškovi općina znatno smanjili. Ako država poreze pravedno i jednako razdijeli, kao što se to očekuje od novoga zakona o izjednačenju poreza, bit će po svoj prilici industrija i trgovina unekoliko odterećena. Ali to još nije dosta. Država mora da poreze snizi! Tu će nam se sa svih strana đoviknuti, da to nije moguće, jer je država već i onako svoj budžet snizila do krajnih granica, provela je razne štednje, poimence reduciranjem činovništva, te ona ne može da snizuje dalje svoje prihode. Te tvrdnje ne stoje. Država niti znade gospodariti niti zna štediti, kao privatna inicijativa. Nasuprot, država se često razmeće narodnom imovinom. Nedavno je jedan bivši ministar za industriju i trgovinu, ožigosao državno gazdinstvo najoštrije, nazvavši ga najlošijim gazdinstvom, koje nauka u opreci sa trajnom mogućnošću produkcije naziva ukratko »Raubwirtschaft«. Teška je to optužba sa najkompetentnijega mjesta — ali nažalost nije daleka od istine. Predaleko bi 18 |
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nas vodilo, da sada stanemo nabrajati primjere u dokaz, kako se provadja državno gazdinstvo, koliko je teških para propalo usljed nesposobnosti, nemarnosti, površnosti i nevaljalosti nekih funkcijonara, usljed krivoga, nepromišljenoga i prenaglog provadjanja agrarne reforme, usljed slabe ili nikakve kontrole kod pojedinih oblasti, usljed lošeg i nevještog upravljanja državnim dobrima, usljed zanemarivanja saobraćaja, usljed kršenja zakonskih propisa u demagoško-stranačke svrhe itd., itd. Ali ako bude potrebno, učinit ćemo i to. I štednja s t. zv. redukcijom činovništva u najviše slučajeva nije ništa drugo, nego proganjanje političkih protivnika, na mjesto kojih se onda namještaju stranački pristalice. Dokaz tome pružio je nedavni kongres javnih činovnika, na kome je ustanovljeno, da je od 170.000 činovnika reducirano njih 30.000, a broj aktivnih činovnika je porastao usprkos tome na 220.000. Iz štednje je dakle otpušteno 30.000 možda sposobnih činovnika, kojima se sada plaćaju ;penzije, a na njihovo mjesto postavljeno je 80.000 novih, vjerojatno neiskusnih, a od česti možda i nesposobnih činovnika. Dakle posve očito rasipanje narodne imovine. Tu trebaju državnici i političari da se late posla i da načine red, pa će uštediti miljarde i miljarde dinara. Ali da kojom srećom i nema svega toga, danas kad je čitava privreda u tolikoj krizi, država joj mora pomoći, mora joj uliti nove snage, da ju pridigne i ojača, pa će ono, što će joj sada dati, biti korisno uložene investicije, koje će državi kasnije davati trajno i redovito obilne prihode, jer državni se prihodi ne povisuju uništavanjem, već samo dizanjem privredne i produktivne snage. Zato država mora da uvede dobro i ekonomsko državno gazdinstvo, mora da štedi gdje je moguće, ali mora i da snizi poreze i takse, da tako očuva industriju i trgovinu od propasti. Naša drvna industrija, koja izvaža drvene gradje u vrijednosti od neko dvije miljarde godišnje, i koja prehranjuje oko 200.000 radnika i kirijaša zajedno s njihovim obiteljima, ima pravo da traži od države pomoći, jer će drugčije propasti i to baš onaj dio te industrije, koji je u domaćim rukama, koji ne može da sakriva svoje prihode kojekakvim smicalicama, i koji svoju zaradu ostavlja u otadžbini. Ako država bude obzirna i pravedna, te omogući drvnoj industriji njen dainji opstanak, ona će raditi požrtvovno dalje i uzdržat će svoje teško stečene pozicije na inostranim svjetskim tržištima, jer kakogod je naše drvo upravo nenatkriljive kakvoće, tako je i sprema i stručna vještina naših drvotržaca dorasla svojoj zadaći, te će moći da vazda s uspjehom pobija tudju konkurenciju. L´état actuel de l´industrie des bois en Iougoslavie. Les difficultés qui devaient etre écartées pour assurer la prospérité de l´industrie des bois iugoislave. Rédaction 19 |