DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 13 <-- 13 --> PDF |
makijsku i prelazim. Onoj prvoj pripada cjelokupno područje, što joj ga pridjeljuje Beck, osim toga čitava otočna skupina Rab, a možda i jedan dio otoka Pasa. Prelaznoj regiji pripada srednji dio Cresa, Plavnik, dio sjeverno-dalmat. kopna i možda dio otoka Paga. Osim toga razvita je ova regija kao submediteranski visinski pojas u višim zonama Raba, Lošinja i Cresa. Čitav kontinentalni dio našega krša zauzima jedna jedina i to ilirska zona transalpinske oblasti, kola odgovara ilirskoj provinciji Braun- Blanqueta. Ta je zona karakterizovana time, što ilirski florni elemenat (u širem i užem smislu) ima u njezinoj flori relativno veliki procentualni udio, a u vegetaciji vrlo važnu, mjestimice i dominantnu ulogu. Prema Martom ubrajamo u ovu zonu prije svega gore spomenutu liburnijsku regiju, koja obuhvata usku zonu kvarnerskog kopna, sjeverni dio Cresa i čitav otok Krk. Osim toga podijelio je već Beck čitavu ilirsku zonu u nekoliko regija, od kojih dolaze za nas ovdje u obzir samo dvije, i to ilirska krška regija i ilirska planinska regija. Ilirska krška regija karakterizovana je tipskom krškom šumom (Karstwald po Bečku) odnosno miješanom šumom crnoga jasena (Ornus — Mischlaubwald po Adamovim, l. c, 1909.) i krškom kamenjarom (u širem smislu, dakle Karstheide po Bečku). 1 jednoj i drugoj formaciji — mi ćemo ih obje opisati kasnije — podaje veliku osebujnost ilirski florni elemenat i veliko mnoštvo značajnih endema. Osim već naprijed spomenutih ilirskih drveta {Ostrya i t. d.) odlikuje se i nisko rašće krške šume velikim brojem osobitih tipova (Aristolochia pallida Willd., tiacquetia epipactis I). C, Patentilla curniolica Kern., Medicago carstiensis Wult, Digitalis laevigata W. K. i t. d.), ali je na endemima naročito bogata krška kamenjara (na pr. Sesleria autumnalis (Scop.) Schultz, Iris illyrica Tomm., Roripa lippicensis Rchb., Euphorbia fragifera Jan., Seseli Tommasinii Rchb., Salvia Bertolonii Vis. i t. d.RZa kršku šumu ilirske krške regije navodi Beck 27 osobitih i 18 endemičnih biljaka, a za kršku kamenjaru 91 osobiti i 63 endemična tipa. Ovako karakterizovana ilirska krška regija nadovezuje se u horizontalnom (prema unutarnjosti kopna) i vertikalnom (prema gore) smislu na liburnijsku regiju s jedne strane, a na prelazne regije mediteranske oblasti s druge strane. Prema tome proteže se ona od južne Kranjske do južne Hercegovine paralelno sa obalom Jadranskog mora. Gornja visinska granica ove regije pokriva se sa gornjom granicom krške šume. Ova pak ovisi, prema Beckovim mjerenjima (1. c. 1901., p. 201.), o geografskoj širini dotičnog kraja i kreće se između 700 m (kod Rijeke) i 1300 m (u brdima Hercegovine). Gornja se granica krške regije spušta dakle od juga prema sjeveru sve niže. Na kršku se regiju nadovezuje iznad njezine gornje visinske granice ilirska planinska regija. »Die illyrische Hochgebirgsregion ist ein floristisch sehr ausgezeichnetes Voralpengebiet, das eine grosse Anzahl von Hochgebirgen mit einheitlicher sehr charakteristischer Flora umschliesst.« (Beck, 1. c, 1901., p. 439.). Ova regija obuhvata sve hrvatske, bosanske, hercegovačke, dalmatinske i crnogorske planine, a značajne su za nju sve biljne formacije višeg montanog, predalpinskog, subalpinskog i alpinskog pojasa. Tu su dakle prije svega razvite montane i predalpinske šume, u kojima pripada dominantna uloga srednjo-evropskim drvetima, kao što su Fagus silvatica L., Picea excelsa (Lam.) Lk., Abies alba Mili., i dr. Tim 407 |