DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 56 <-- 56 --> PDF |
..... Prema ovakvim nalazima izgleda, da je šuma pretežno okarakterisana stepeni častim sklopom. Jednoličan sklop postoji tek unutar pojedinih grupa. Interesantna su istraživanja o sastavu sastojine s obzirom na debljine stabala. U tu. svrhu proveo je autor mjerenja stabala u pojedinim debljiriskim stepenima od 10—10 cm i izbrajanjem našao, koliko ima stabala unutar pojedinog debljinskog ste pena. Iz tih podataka prikazao je grafički i tabelarno odnos broja stabala spram deb ljinskih stepena i to zasebno za svaku vrst drva. Krivulje broja stabala u pojedinim stepenima počimaju uglavnom; sa maksimumom kod najnižih debljinskih stepena, a onda se naglo, zatim polaganije spuštaju do najviših debljinskih stepena. Kretanje toka tih krivulja upoređuje autor sa isto takovim krivuljama, dobivenim iz podataka u go spodarenim prebornim šumama (Flury), te utvrđuje između njih izvjesne sličnosti. Da bi se dobio uvid o prirašćivanju maj danskih prašuma, naročito mješovitih sastojina jele, bukve i smreke, provadao je autor stabalne analize i druga istraživanja o pi´rastu, te donosi podatke o analizi jednog vladajućeg i jednog potištenog smrekovog a tako isto i jelovog stabla. Iz tih podataka dolazi autor do zaključka, da u prašumama siabla u svojoj mladosti kudikamo slabije priršćuju uslijed dugog zasjenjivanja nego takova stabla u prebornim šumama. Pravo prirašćivanje u prašumama vrši se uglavnom na stablima najjačih dimenzija odnosno na stablima, koja uživaju potpuno svijetlo. Grafički prikazi, u kojima je predočen percentuaini odnos deblovine spram poje dinih debljinskih stepena, dosta su raznolični kod pojedinih mjerenja. U poglavlju o pomlađivanju majdanskih prašuma .ističe pisac, da se pomlađivanje vrši redovno na malim plohama. Ugine li koje staro stablo, to ono redovno sa sobom poruši još po nekoliko drugih stabala, a time se znatno prekine sklop sastojine. Na tom mjestu potjera pomladak, koji dobro uspijeva sve dotle, dok se gornje krošnje ponovno ne sklope. Potstojna stabla moraju nakon toga dugo i dugo — možda i 50—100 godina — da čekaju, dok se opet ne desi prilika, da im se propadanjem kojeg starog stabla ne privede potrebno svijetlo. U prašumama dakle ne može biti ni govora o konstantnom prirašćivanju sastojina, dok kod gospodarenih prebornih šuma postoji ipak u ovom pogledu neka stalnost. Na kraju knjige navodi pisac kao konačni zaključak svojih opažanja važne karakteristične forme sastojina, koje sačinjavaju majdanske prašume, a to su: 1. U majdanskim prašumama najčešće se javljaju mješovite sastojine jele, bukve i smreke. Visinski, dobni i debljinski stepeni svih triju spomenutih vrsta dolaze izmješano bilo pojedinačno ili grupimično. U ovom pogledu pružaju spomenute sastojine sličnost sa prebornom šumom. Razlikuju se medjutim od prebornog oblika time, što u njima prevladavaju stabla jačih dimenzija, te time, što potiskivanje odnosno zasjenjivanje nižih stabala daleko duže traje nego u prebornim šumama. Naravno, da kroz ovo vrijeme »latentnog mirovanja« stabla ne posjeduju sposobnost jačeg rasta u visinu i debljinu. Tek pridolaskom ovakovih stabala na potpuno svijetlo počinju ona jačim intenzitetom prirašćivati, a tu sposobnost prirašćivanja zadrže do dosta velike starosti. Glavni dio drvene zalihe otpada prema tome u ovakovim šumama na stabla najjačih dimenzija. Drvne zalihe, općenito uzeto, dosta su raznolične u ovim šumama, a može se reći, da nisu osobito visoke, jer velik dio stabala uslijed oskudice na svijetlu i prostoru vrlo malo prirašćuje. Za smreku je važno spomenuti da rado nalijeće i dobro uspijeva na humusu, koji nastaje rastvorbom srušenih stabala. 2. U mladjim jelovim, bukovim i smrekovim sastojinama, starim od 40—110 godina, gotovo manjka drvo jačih dimenzija. Kod gustog sklopa postoji izvjesna podjednakost u rastenju. 3- U čistim smrekovim sastojinama stepeničastog sklopa zastupani su svi visinski i debljinski stepeni, pa prema tome one liče na preborne šume. Sklop postoji samo 190 |