DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 32 <-- 32 --> PDF |
5) da sam u nedostatku rezultata ii a u č ii o . listraživauja na polju lovne zoo gcografije i ekologije anketnom metodom pokušao nadopuniti manjkave i nesistematski sabirane podatke na tom polju naučnog rada; 7) da sam, occnjujući rezultate dosadašnjeg rada u tom pravcu kao i provedene ankete došao do osvedočenja, da je sav dosadašnji materijal nedovoljan za stvaranje definitivnih zaključaka o kvalitativnom stanju divljači svih naših krajeva i o uphvu ekoloških faktora na kvalitativni razvitak divljači, pa sam upozorio na potrebu dalnjeg sistematskog rada na tom polju u jednom naučnom institutu (poput onoga u Borlin- Zehlendorfu). Bio sam duboko osvedočen, da je to sve jasno :i: razumljivo za svakoga, ko zn.i, šta je nauka i naučni rad i kakav oprez je potreban pri donošenju konačnih zaključaka. Tako su shvatili knjigu svi kritičari* i baš u tome naglašavali uspeh, što su sve ogromne zapreke svladane te je i pored ncsređenostr naše statistike uspelo dati jasnu sliku o privrednom značaju našeg lovstva. Tako su je shvatili i mnogobrojni prijatelji, koji su mi izrazili svoje simpatije prilikom ovog ispada g. .. Poznavanje ovih bitnih karakteristika nauke i naučnog rada očekivao sam i od g. .., ako več nije osećao potrebu izvesne lojalnosti prema autoru. Međutim g. .. i u br. 1,2 Š. L. pokazuje shvatanje, koje stoji u opreci s današnjim pojimanjem nauke i naučnog rada; osećajući, da je mojim odgovorom ćela njegova kritika dobila čisto ličan karakter bez ikakve solidne osnovice, prelazi na teren, kojem pribegavaju kritičari, kad u nedostatku osnovanih dokaza za svoje pretpostavke ; mišljenja prelaze na vredanje autora, ironiziranje dela, izvrtanje rečenica i na sofizme, računajući na izvestan uspeh pomoću žučnog, izazivačkog i oštrog tona. Na tom terenu ne mogu slediti g. kritičara, a svojem prvom odgovoru nemarn šta mi dodati ni oduzeti. Dr. .. Marinović. IZ UDRUŽENJA Prof. ing. A. Kauders (Seni): RASPROSTRANJENJE I UZGOJ ŠU.ME U PODRUČJU PRIMORSKOG KRŠA SAVSKE BANOVINE. Savremena nauka o uzgoju šuma traži temeljito poznavanje ekološke biljne geografije t. j . izučavanje veze biljnih oblika i spoljašnih uvjeta na različitim točkama zemlje. * Kakvom tačnošću operiše g. .., vidi se i iz njegove tvrdnje, da knjiga, o kojoj je reč, nije prikazana u Šumarskom listu i da mu nije poznato, da je ko od šumara lovaca napisao kritiku o tom delu. Istini za volju spominjem, da je knjiga prikazana u Š. L. 1930. str. 431 po g. mg. Aniću. Šumari-lovci prikazali su je: U »Posavskom lovcu« g. 19,30. (g. Šugh), u »Ekonomistu« 1931. (g. Dr. D. J.) i u »Straž myslivosti« 1930 g. br. 19 (str. 318—320), gde je katiku napisao docent pri katedri za lovstvo u Brnu g. ing. Lemarie. Konačno napisao je kritiku, doduše nešumiar, ali prvak našeg lovstva i tadanji nastavnik na Polj. Šum. fakultetu u Zagrebu g. Dr. Zoričić. Svi ostali kritičari (lovački, ekonomski i dnevni listovi) nisu šumari, več poznati lovački stručnjaci. ** Ovo predavanje trebalo je biti održano prigodom glavne skupštine .lugosl. šumar, udruženja na ekskurziji Senj—Plitvička Jezera. 190 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Dobro je poznato, da ie društveni život biljnih vrsta ovisan o biološkim ose binama onih biljnih elemenata, koji sačinjavaju to društvo, a pogotovo je poznato, .. je raspro^stranjenje stanovitog biljnog društva ovisna o uplivu svijetla, toplini, obo rinsk;i;m prilikama, strujanju atmosfere, konkurenciji organizama, uplivu čovjeka i o edafičkim faktorima. Teško je kazati, koji je od spomenutih agesna imao, a i sada još ima najveći udio, da je u ovom našem kraju rasprostranjenje šume tako različito i da je uzgoj šume u mnogim predjelima našega područja tako težak, a pošumljavanje Krša vrlo često i nemoguće. Utjecaji spomenutih faktora nijcsu valjda nigdje od tolike važnosti i malo ... gdje toliko ističu, koliko u oblasti Krša. S obzirom na naše; osebujne klimatičke, orografske, geološke i pedološke prilike rasprostranjenje šuma u našem području tako je različito, da su na vrlo malenom prostoru često zastupani tipovi od mediteranske do tipova subalpiinske šume. Prije nego počnemo govoriti o rasprostranjenju i uzgoju šuma u našem, po dručju, biti će potrebno sasvim ukratko spomenuti neke faktore, koji reguliraju ra sprostranjenje šuma našega kraja. Klima našega kraja važan je agens, koji regulira rasprostranjenje šuma. Ona je faktor, koji jedamput pospješuje, a drugiput sprječava, pače i sasvim onemogućuje rasprostranjenje šume u oblasti Krša. Klimatičke prilike znatnog dijela našegaj po dručja dosta su loše, a ako je kod izbora bioloških elemenata u svrhu sadnje jedan klimatički elemenat povoljan, to drugi u isti čas isključuje uspjeh. Tako n. pr. krhkost drveta i bura, relativno visoka godišnja temperatura i znatna studen za vrijeme tra janja bure, vapneno tlo i mala količina vode u njemu i t. d. Nažalost moramo spomenuti, da klima našeg Krša još sve do danas nije u cijelosti proučena, a niti su meteorološka opažanja obrađena. Prema tome se ne može dati potpuni prikaz klimatičkih elemenata, a biti će to moguće nakon temeljite obradbe dosad provedenih opažanja. Ali moramo naglasiti, da ni onda neće naši podaci u pogledu klimatičkih elemenata biti dostatni, a često će voditi i do krivih zaključaka, ako inia.iu da posluže proučavanju upliva klime na uzgoj šume na Kršu. Poznato je naime, da su klimatičke prilike, pod kojima živi mlada biljka (sadnica), sasvim druge od klimatičkih prilika, u kojima živi čovjek. Klima biljke, i to baš one, čiji asimilatorni organi još nijesu dospjeli mnogo nad površinu zemlje, t. zv. mikroklima, . velike se razlikuje od klime, u kojoj živi čovjek, t. j . .5—2 m nad površinom zemlje, t. zv. makroklime (1). Klima našega kraja u glavnom se karakteriše time, da godišnje nastupaju dvije jače kišne periode, i to u vrijeme proljetnog i jesenjeg ekvinokcija. U našem području kišni i suhi period nijesu jedan od drugog strogo odjeljeni,, te naš kraj i u ljetnim mjesecima ima kojiput oborina, koje su nažalost kroz te mjesece dosta nezgodno razdijeljene. S obzirom na množinu oborina spadao bi naš kraj u područje humidne i perhumidne klime. Kišni faktor za Senj iznosi 113, a za Sv. Mihovil 202 (2). Ali kako i drugi; klimatički faktori u velikoj mjeri utječu (bura), to se ova klasifikacija klime ne može primjeniti na naše područje. U glavnom je klimatička značajka našega kraja — razmjerno dosta visoka temperatura već za prvih ljetnih mjeseci, praćena znatnom sušom. Po Gračaninu (2) iznosi srednja godišnja temeperatura za Senj, i to za razdoblje od 1908—1917. godine, 14 C". Množina oborina iznosi u jednoj godini za isto razdoblje 1..399 mm. Sve do godine 1928. bio je apsolutni maksimum + 3´6´8C´\ a apsolutni minimum — 12´5C", dakle diferencija 49´3 C". Ali u godini 1928. imali smo apsolutni maksimum + .7´. C", a u mjesecu! februaru 1929. imali smo apsolutni minimum — 18´3 C . Prema tome je diferencija 55´9 C". Prosječna je množina oborina u pojedinim mjesecima ova: 191 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 34 <-- 34 --> PDF |
I. ...111-91 mm. IV.... 123-7. mm. VII.... 120-93 mm. X.... 172-46 mm. II.... 110-94 „ V.... 84-63 „ VIII.... 98-37 „ .....205-80 „ III.... 1.8-.6 „ VI.... 80-95 „ IX ... 146-76 „ XII.... 177-93 „ Kako se iz ovoga vidi, obiluje naš kraj znatnim množinama oborina, te prama toj množini oborina i povoljnoj poprječnoj godišnjoj temperaturi izgleda, da su ovi klimatički elementi vrlo pogodni za rasprostranjcnje i uzgoj šume u našem kraju. Ali se mora spomenuti, da je razdioba oborina u pojedinim mjesecima dosta nepovoljna, te da je s obzirom na znatnu evaporacijii u ljetnim mjesecima, koja je pogodovaiui visokom temperaturom i čestom burom u našem Kršu, uzgoj šume do kraja težak, a rasprostranjene šume dosta nepovoljno. Znatna cvaporacija u našem kraju ne ovisi samo 0 visokoj temperaturi, već u glavnom i o vladajućim vjetrovima, a ponajpače o vjetru NR, t. j . buri, koje je eminentno svojstvo naglo isušenjc (kontinentalni suhi vjetar). Na istočnoj obali gornjeg .Jadrana vladaju pretežno N i N E zračne struje, a karakteristika je ovih struja, da naglo nastupaju, te su hladne i suhe. Osim toga su značajne i radi pojava naglih i snažnih udaraca (refoli). Po Marakoviću (3) postoje tri tipa bure i to: 1. bura, koja vlada duž čitave obale .ladrana; 11. bura sjevernog dijela Jadraiui; III. bura skroz lokalna. Marakovič bilježi 404 opažanja, te je ustanovio, da na prvi tip otpada 110, na drugi 91, a na treći 203 slučaja. Marakovič drži, da za nastup pojedinog tipa bure igra najveću ulogu položaj i pomicanje izobara od istoka prema zapadu. Proširi li se razmak izobara, a prema tome analogno i gradijenta duž čitave obale Mi samo jednim njenim dijelom*, imamo prvi odnosno drugi ili treći tip bure. Sasvim je naravno, da konfiguracija obale u znatnoj mjeri pogoduje sjeveroistočnom odnosno istočnom smjeru vjetra. Potrebno je naime . istaknuti, da se od Sušaka pa sve do blizu Senja spuštaju gorski sklopovi od sjevero-zapada prama jugoistoku i zato ic strujanje u ovom dijelu sjevero-istočno. Od Senja spuštaju se gorski sklopovi od sjevera prama jugu, pa je tako u ovom području bura istočni vjetar. Razlog postanka bure imamo tražiti u izobaričkoj razdiobi, koju karakterizira čak i u godišnjem srednjaku jadranski barometrijski minimum i relativni maksimum u kopnenoj pozadini. (Hann. Luftdruck in Mittel- u. Siid-Europa.) Utjecaj bure od eminentne je važnosti za uzgoj šume u našem Kršu, a u glavnom se očituje njenim mehanički štetnim djelovanjem i onim štetnim´ djelovanjem, koje nastaje isušenjem atmosfere i tla. Indirektno mehaničko štetno djelovanje bure vidimo u procesu ablacije ili deflacije, pod kojim procesom razumjevamo odnašanje čestica plitkog pokrova zemlje. Osim´ toga očituje se mehaničko djelovanje bure i korozijom, t. j . bura odnaša kamenje i oštre čestice zemlje i oštećuje ovim materijalom pojedine djclove biljnog organizma. Procesom deflacije lišene su često mlade biljke potrebnog sloja zemlje, a nježniji organi (navlastito korijenje) izloženi su u velikoj mjeri sunčanoj žegi, vjetru i isušenja (4). Direktno oštećenje burom vidimo na pojedinim iiidividuima, a često i na čitavim sastojinama u krivom uzrastu stabla i u zakržljalim granama u smjeru udaraca bure. Visinski prirast biljnih individua, koji su izvrženi štetnom utjecaju buTe, zaostaje znatno za prirastom, što ga pokazuju individui uzrasli u zaklonjenim mjestima. Štetni upliv bure na vegetaciju vidi se pogotovo na obalama susjednih oicka. Pravac i jačina bure odnosno njeni udarci nose na znatne daljine morsku prašina, t. ZV. »slanu« (posolicu), a sol otruje čitav taj okoliš. Na takovom, sitnim česticama soli pokritom, prostoru nema u većini slučajeva vegetacije, tek se na životu uzdrže on- biljni elementi, koji podnose periodičko zalijevanje mora, ali i ovi izgube često svoje asimilatorne organe, koje za povoljnih klimatičkih prilika obnavljaju. 192 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Još štetnije djelovanje bure vidimo u procesu isušenja, i to ne samo plitkog pokrova zemlje, već i samog zraka. Sasvim je naravno, da je uslijed toga transpiracija znatno veća. S obzirom na pomanjkanje potrebne množine vlage u zemlji ne može biljka nadoknaditi transpiracijom izgubljenu vodu i tako dolazi često ne samo do ugibanja pojedinih organa, već i do smrti individua. Moramo po Kihlmannu (5) spomenuti da često ni mehanička snaga, pa ni temperatura kao ni zasićenost atmosfere sa soli nije za uzgoj šume tako štetna, kao što je štetno permanentno isušenje biljnih asimilatornih organa uzrokovano vjetrom, i to za vrijeme, kada si biljka radi pomanjkanja oborina ne može nadoknaditi transpiracijom izgubljenu vodu. Prema Graebneru (6) sastoij se štetni utjecaj vjetra u velikom isnšenju tla i asimilatornih organa, a navlastito se ovaj štetni utjecaj vidi u krajevima, u kojima vladaju konstantni vjetrovi. Prirodna pošumljavanja u smirenom bujičnom području »Senjska Draga«, crni bor. Po Hraniloviću (»Oeomorfološki problemi iz Hrvatskog Krša«) značajna je za naš primorski Krš golijet, nestašica vode na površini i oskudica zemlje prikladne za težadbu. Konfiguracija tla ovisna je u Kršu od propustljivosti vapnenaca, o njihovoj uslojenosti i laspucanosti, što je i razlogom, da je optitanie vodene mreže u glavnom preneseno u podzemlje. Kemijskom i mehaničkom djelovanju vode odnosno topivosti kamena (stijena) zahvaljuje Krš svoje osebujne fenomene. I ako u našem području nijesu svi fenomeni došli do tako eminentnog izražaja u tvorbi nekih velebnih oblika (špilje), ipak i naš Krš predočuje po svom reljefu tipičan krški kraj. Tieze u svojoj radnji »Zur Geologic der Karsterschcinungen« uzima tekućicu kao glavni uzrok postanka fenomena Krša. Horizontalno oticanje vode u Kršu je minimalno, te se skoro sve meteorne vode gube u vertikalnom smjeru. Osim tekućice u velikoj mjeri sudjeluje i bura kod stvaranja Krša i to odnašanjem sitnih čestica plitkog pokrova zemlje. Iza toga mehaničkog djelovanja dolazi na vidjelo kemijskim djelo 193 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 36 <-- 36 --> PDF |
vanjem istrošeni kamen, kojega dalje modeluju oborinske \ode, snuzavica i iiisolacija stvarajući one tako značajne oblike našega Krša. Karakteristični su za Krš ovi fenomeni: bezdna, ponori, špilje, polja, doći, vrtače, škrape (po Poljaku (7) nazivlje narod u području Velebita jače škrape žlijebovima, a sitnije žlijebićima, dok sitne, plitke i paralelne škrape zove muzgama), propasti, puste kamene ravnice, na kojima se niže stijena do stijene, zatim kameni kukovi, koji strše iz zemlje raspucani, oštrobridni 1 nazubljeni poput češlja. Po ovim kamenim ravnicama vidimo često i mrtvo kamenje kao i naslage diluvijalnog materijala. Mi se nečemo upustiti u genezu ovili spotnenutih fenomena, a spominjemo ili tek zato, što ih u našem području ima. Treba naglasiti, da je s obzirom na pošumljavaiije od osobite važiu)sti uslojcnje kamenja, t. j . da li je kamen horizontalan (da li je ostao u svom prvotnom obliku kao taložni kamen) ili je tektonskim i inim utjecajima ustrm- Ijen, t. j . da li je zaprimio stanovit nagib, koji ide od horizontalnog do okomitog položaja pod razim kutem nagiba. Obala i ostrva sjevernoga .Jadrana imaju obilježje pravoga Krša, koji je u našem području u glavnom vezan na vapnence eocena, krede i jure. Petrografski karakteri´šu naš Krš vapnenci i dolomiti. Geografski dijelimo Krš u našem području u tri dijela. Prvi se dio proteže od Kastavštiine do Senjske drage i nazivljemo ga sjevero-zapadiiim hrvatskim visočjem. Drugi se dio proteže od Senjske drage duž obale Jadrana i stvara orijašku gromadu Velebita. Treći dio čine ostrva Krk, Pag i Rab. Najstariju formaciju prvog dijela našeg područja čine tamno-sivi brečasti vapnenci, koji pripadaju formaciji krede. Povrh ovih brečastih vapnenaca leže naslage tamno-sivih, žućkasto-bijelih i ružičastih vapnenaca, koji se jedva razlikuju od onih donjih. Ovaj mladi kredni vapnenac biti će senon ili turon. Kredni se vapnenci svršavaju redovno ružičastim odlikama gornjeg senona, a na njih se naslanjaju neposredno alveolinS´ki i nurnulitni vapnenci. Najsjeverniji dio našeg područja pripada tako zvanom Kastavskom Kršu, koji leži u IstaTskonr kraškom´ ravnjaku. Geološka grada ovog kraja dosta je jednostavna. U dolini Skurinje nalazimo u znatnoj mjeri svjestlo-sive vapnence gornje krede sa rijetkim preostacima rudista, a uz njih nastupaju eocenski vapnenci sa dosta okamina numulita i alveolina. Eocenski vapnenci prikazuju nam se ovdje rasklimani i rastrošeni, a zemlja crljenica u ovim je vapnencima obilatija. jer se ovi vapnenci uslijed otrošenosti brzo i lako rastvaraju. U predjelu oko Sv. Mateja razvijeni su vapnenci sive i zagasite boje sa rudistima, d´ok se uz obalu Rečine u znatnoj mjeri razvio fliš, koji daje dosta rodno tlo. Geološka grada od Rečine pa do Novog u Vinodolu pokazuje jednostavnu gradu, te je Krš izgrađen u najvećem svom dijelu od vapnenaca i dolomita. Prava oaza u ovom krševitom kraju je Vinodolski jamasti lom gornjo-krednih rudistnib vapnenaca. U jezgri ovog loma nailazimo na eocenske alveolinske i numulitne vapnence, lapore, gline i pješčenjake. Najvažnije petrografske tvorevine toga kraja su vapnenci, lapori, pješčenjaci i glina. Glina i fliš-pješčenjaci u Vinodolu stvaraju omanje brežuljke, t;; su nepropusni za vodu, pa mi stoga u tom kraju i nailazimo na znatne izvore. Ova glina i fliš daju i plodovito tlo, te je baš u Vinodolu vegetacija u Kršu postigla najveći stepen. Od Povila kraj Novoga dalje sve do Sv. .lurja izgrađena je obala u većoj česti od vapnenaca, a tek djelomice od dolomita jure. Drugi dio našega područja, t. j . od Senjske drage duž .Jadrana do Dalmatinske granice, interesantan je s obzirom na geološku gradu Senjske drage. Od Senja prama Vratniku nailazimo na tamne debelo uslojene vapnence gornje jure, t. zv. Cladocorpsi´svapnence po sitnom koralju Cladocorpsis mirabilis, Felix (8), kao i na dolomite bez fosila. U donjem dijelu potoka Senjska draga vidimo kršnike (brečije) i gromače (konji 94 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
gJomerate) bujičnog potoka. Ove su brečije i konglomerati uščuvani u terasama, te su u neznatnoj visini nad sadanjim koritom potoka, a diluvijalne su starosti (9). Pred Sv. Križem pojavljuju se sivi, tanko uslojeni vapnenci srednjeg i gornjeg liasa, a protežu se sve do Borovog vrha, gdje su nagibi ovoga vrha građeni´ od gornjeg dolomijta triasa. Interesantnu pojavu vidimo u Senjskoj dragi nastupom eruptivnog kamena i to diabaznog porfirita. Značajna su pojava u Senskoj dragi triadičke rajbel-naslagc u obliku raznobojnih lapora, pješčenjaka i konglomerata, a redovno su vodonosne. Iznad njih do samog sedla Vratnika dolazi glavni dolomit triasa. Od Senja prama Sv Jurju susrećemo tamnosive cladocoropsis-vapnence jure. Od Sv. Jurja dalje pojavljuju se brečije donje i gornje krede, koje su u velikoj mjeri rastrošene, te se već po svojim oštrim morfološkim oblicima razlikuju od vapnenaca. One sežu do apsolutne visine od 800 m, a iznad te visine dolaze dolomiti i vapnenci jure i liasa. Treći dio našeg područja, t. j . ostrva Pag, Rab t Krk, pokazuje također dosta jednostavnu geološku gradu. Na ostrvu Pagu nastupa kao najstarija formacija kreda. Kredni strati sastavljeni su od dolomita i vapnenca, a raspoznaju se po svojem jako.nri rastrošenju koje je osobito veliko na strani okrenutoj prema Velebitu. Od vapucnaca se ističu osobi´to rudistni vapnenci, koji su znatno rašireni na ovom ostrvu. Vapnenci krede Ijušturastog su loma, a na njima´ leži u obliku sinklinale formacija eocena sa numulitnim i alveolinskim vapnencima, te uskom zonom fliša. Ostrvo Rab izgrađeno je na svojoj istočnoj strani od hipuritnog i numulitnng vapnenca, dok zapadno od Kamporske doline i Barbatskog kanala nastupa od jugoistoka prema sjevero-zapadu samo kredin vapnenac. Znatan dio otoka građen je od eocenskih vapnenaca, lapora i pješčenjaka, te prema tome ovaj dio otoka upravo kao i Vinodol obiluje znatnim izvorima, te znatnim površinama kulturnoga tla. U svojoj raspravi »Phys6kalische Verhaltnissc u. Verbreitung der Organismen im Quarnerischen Oolfe« spomenuo je Lorenz, da se u raspuklinama kraških vapnenaca nalazi tamno-crvena glinenasta zemlja, koja te raspukline nije naknadno isputiila, već se od iskona nalazi u ovim vapnencima. Tucan (10), koji je pravio mnogobrojne analize kraških vapnenaca, ustanovio je, da vapnenci našega Krša imaju skroz jednostavan mineralni sastav i da sastoje od bezbrojnih sitnih individua vapnenaca i tek kojeg sitnog kristala kremena. Osim toga ima u njima neznatna količina sitnog praha, koji pripada mineralu, što ga je Kišpatić nazvao sporogehtom. Prema Tucanu ova je mineralna analiza u potpunom suglasju sa kemijskom aualizom vapnenaca, te ovi naši vapnenci sastoje od preko 99% kalcijevog karbonata, a tek oko 0´3% u solnoj kiselini netopivih minerala, od kojih su kremen i sporogelit navažniji. Naglasiti se mora, da je ovaj neznatni postotak netopivih ostataka od osobite važnosti, jer baš taj netopivi ostatak ispunjava raspukline naših kraških kami, kraške vrtače i doce, koji su u glavnom i jedino kulturno tlo u Kršu. Poznato je, da je svaki kamen, pa i naš vapnenac podvrgnut kemičkom i fizičkom rastrošeuju odnosno raspadanju. U glavnom je uzrok ovom rastrošenju utjecaj vode u zajednici sa ugljičnom kiselinom. Voda, u kojoj ima ugljične kiseline, otapa vapnence. te pretvara kalci´jski karbonat u lako topivi kalcijski bikarbonat. To će reći, da voda u zajednici sa ugljičnom kiselinom otopi u vapnencu 99% kalcijskog bikarbonaita, a tek 0´3% neotopive substance ostaje u vodi neotopivo. Ovaj neotopivi ostatak je zemlja ciljenita. Sasvimi je naravno, da su se kroz dug i dug niz godina morale otopiti vrlo velike množine tog vapnenca, te da je došlo do tvorbe mjestimice i dosta znatnih naslaga zemlje crljenice. Zemlja crijenica vezana je u našim krajevima isključivo na vapnence, te ne nastaje rastrošenjem drugih kami. Jasno se i u našem području vidi, da izmjenom odnosno nastupom druge vrst* kami nastupa i druga vrsta tla. Prema tome je nedvojbeno, da je zemlja crijenica od´ iskona ondje, gdje ima vaimenaca, jer je ona,, kako smo prije spomenuli, konačan produkt rastrošbe vapnenca. 1.95 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Zemlja crljenica vrlo je plastičan materijal, a ima eminentno svojstvo, da može upiti znatnu količinu vode. Sasvim je naravno, da kod toga povećava volumen i da postane konačno nepropusna za vodu. Metcorne vode s obzirom na ovu okolnost mogu vrlo teško, a često i nikako ne mogu da pridolaze u niže slojeve tla, te se na površini stvaraju lokvice, tako da je od svih meteorriih voda, koje padaju na zemlju crljenicu (a pogotovo ako je ona staložena u vrtačama) veći dio bez koristi za podzemne biljne organe. U slučaju naglog isparivanja vode, uslijed pojačanog gibanja atmosfere bilo opet uslijed povišene temperature, povećava se volumen crljenice, a često nastaju one dobro poznate duboke mrežaste pukotine, koje znaju iskidati podzemne biljne organe, tako da uslijed toga biljka uginc. To se vidi kod kultura na Kršu, pogotovo kod onih sadnica, kod kojih je bilo potrebno za vrijeme sadnje zemlju pridouašati, da se uzmognu jamice ispuniti. 2climb li predusresti ovoj neugodnoj pojavf, moramo već prigodom sadnje pridodati zemlji crljenici oko 1% ugljično kiselog vapna. Pridodatkom vapna postaje crljenica rahlija i zrnatija (12). U području gornjeg Jadrana sastaju se mediteranski i listopadni elementi, ali za mcditeran najvažniju formaciju — makiju — susrećemo tek na ostrvu Rabu. Mjestimice ima zastupnika mediteranske flore i uz obalu od Sušaka do mede našega područja, t. j . do Marije Magdalene kraj Barić-drage, a često se ovi reprezentanti nalaze i u znatnim nadmorskim visinama našega područja. U nekim dijelovima našega obalnoga Krša dolaze elementi mediteranske flore u tolikoj mjeri, da tvore i znatne sastojine. Tako se nalaze u kraju »Prakulja« kraj Sv. .Turja i u kraju »Barkariš-Zagon« kraj Prizme čitave sastojine Phylircae, a .Tuniperus rufcscens Linck. pokriva na mno. gim mjestima našega Krša znatne površine. U sastojinama ........ pojavljuju se još i ovi submediteranski elementi: Coronilla emeroiides, Pistacia Therebintus, Paliurus australis, Vitcx Agnus Castus. Sasvim pak manjkaju na obalnom Kršu od Sušaka do prije već spomenute Marije Magdalene tipični predstavnici makije kao: Arbutus unedo, Erica arborea, Mirthus italica, Viburnum tinus, a Qucrcus ... dolazi tek mjestimice i to ne samonikao. Nije isključeno, da se ovi biljni elementi u našem obalnom području ne pojavljuju s obzirom na štetan utjecaj bure. U velikom dijelu našeg područja, i to navlastito od Sušaka pa sve do Novog u Vinodolu, spušta se šuma skoro sve do mora, tako da zapravo obalne zone halophyta u ovom području nemamo. Sasvim naravski ova šuma ne čini uvijek suvisle sastojine, te je nažalost i prečesto prekinuta formacijom kamenjare. U glavnom je to mješovita listopadna šuma, koja se u vertikalnom smjeru često uzdiže ii do nadmorske visine od 700 m. Ovu listopadnu šumu pretežno sastavljaju Quercus lanugiuosa Lam., Fraxiiius ornus L., Acer monspessulanum L., Carpinus duinensis Scop., Ostrya carpinifolia Scop. Ova mješovita šuma pokriva poglavito vapnena tla, ali je znatan stepen razvoja postigla na pješčenjacima eocenske formacije u Vinodolu. U svom vertikalnom rasprostranjenju i u nadmorskoj visini od 700´—750 m veže se ova mješovita listopadna šuma na formaciju jele i bukve. Pretežni dio područja od Novoga prema Senju i dalje do Marije Magdalene pokrit je u dijelovima, koji se protežu uz more, formacijom halophyta. Obično prelazi ova formacija u formaciju kamenjare, kojom je od velike česti pokrit naš Krš od Novoga sve do dalmatinske međe. Elementi kamenjare tvore vrlo često asocijacije, pa tako na pr. Salvia officinalis stvara Salvictum officinalis, te se ova asociacija diže često do nadmorske visine od 400´—500 m. Juniperus rufescens Lirack., Paliurus australis, Cotimus coggygria Scop. tvore vrlo često asociacije, tako da nalazimo u kraškoj kamenjari Juniperetum, Paliuretum i t. d. 196 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 39 <-- 39 --> PDF |
u Senjskoj, dragi susrećemo, i to u predjelu »Borovo«, osebujnu asocijaciju, koju čine Pinus uigra Arnd. i Fraxinus ornus L. Vjerojatno je ovaj kraj u svoje doba bio čista sastojina crnoga mora, što nam svjedoče borova stabla znatnih dimenzija i starosti. Jasen je u tom kraju nastupio tek kasnije, a sada se uspješno natječe sa crnim borom. Nije isključeno, da će se ova mješovita sastojina vremenom pretvoriti u čistu sastojiim lišćara. U spomenutoj asociaciji Pinetum fraxinosum nalazimo osim Pinus nigra i Fraxinus ornus još i Sorbus aria L., a u znatnoj mjeri Acer obtusatum Kit., Ostrya carpinifolia Scop., dok se Ouercus lanuginosa pojavljuje tek tu i tamo. Na mnogim mjestima našeg primorskog Krša nailazimo na relikte šuma crnog bora, a više je nego sigurno, da je rasprostranjenje tih šuma u svoje doba bilo znatno veće. Skoro suvisli lanac šuma crnog bora proteže se u našem kraju od Markovca preko Borovog vrha, Budima pa sve do Usca i to u dužini od preko 20 km., a u nad- Pogled na bujično područje »Slani Potok« općina Grižane-Bcigrad. Tlo zeleni pješčenjaci, fliš i glina. morskoj visini od oko lOOO m. Na mnogim mjestvma vidimo, da šuma crnog bora postepeno povećava svoj areal, i to navlastito ako se uz postojeću šumu rasprostranio \luniperetum. Pod zaštitom .luniperusa vjetrom doneseno sjeme crnog bora stvara lijepe mlade sastojine (predjel Rončevićev dolac). Mediteransku vegetaciju susrećemo u našem području na ostrvu Rabu i Pagu. Od glavnih reprezciitanata mediteranske flore moramo spomenuti: Pistacia lentiscus, Phyllirea, Rhamnus alaternus, Erica arborea, .luniperus Phoenicea, Arbutus unedo, Ouercus ilex i t. d. Za ovaj naš predjel moramo istaknuti formaciju makije, koja je često neprohodna i složena od društva zimzelenog drvlja i grmlja i to navlastito od Quercus ilex, Laurus nobilis, Arbutus unedo, Myrtus, .luniperus, Viburnum tinus i t. d. Ali često nastupa makija u čistim sastojinama i to poglavito Myrte i Ouercus ilex. 197 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Spomenuti moramo i navesti po Gunther-Becku (10), da i makije u našem kraju nestaje i to uslijed nerazborite sječe. Obično se žitelj* ne drže ni kratko određene opliodnje od nekoliko godina, već nemilice sijeku, a u posječenu makiju pušta se stoka, koja skoro do kraja uništava ovu formaciju. U tako uništenoj makiji pomalo se gube biljni tipovi´ i to najprije Arbutus unedo, Rliamnus, Viburnum i t. d., dok se najdulje održe .luniperus i ........ Šuma je u ovom našem mediteranskom području postigla najveći razvitak na ostrvu Rabu i Pagu i to tvorbom lijepih sastoiina crnike. Na ostrvu Rabu razvila se šuma crnike poglavito na vapnencima krede u predjelu Dundo i Kalifront i na eocenskom flišu u predjelu Ounar i Mundarija. Kao podređena sastojina u ovim šumama crnike dolazi Erica arborea, koja u asociaciji sa Myrtom, Rhamnusom, PhvUireom čini neprohodne guštike. Neznatne sastojine hrasta (Quercus pubescens) susrećemo na ostrvu Rabu i to u kraju Mundarija. Po Martonu (11) doseže granica mediteranske stepenice na Rabu do 250 m nadmorske visine; više od toga je submediteran. Vrijedno je spomenuti, da na otoku Pagu, i to navlastito oko Luna, vidimo napuštene sastojine uljike (mastrinke), a kod Novalje susrećemo sastojine Juniperus phoenicea. Spomenuli smo, da medu faktore, koji´ utječu na rasprostranjenje šume u našem kraju, spada i čovjek. Djelovanje njegovo u tome pogledu otpočelo je bez sumnje već onda, kada se naselio u tom našem kraju. Utjecanje to postajaše pouzdano sve intenzivnije, efekti sve to zamašniji, što je čovjek sve to veći teren okupirao. Možda se kome čini, da utjecaj čovjeka na vegetaciju i njezino rasprostranjenje daleko zaostaje za utjecajem drugih faktora, ali takav V: sud bio neispravan. Ako je to utjecanje postojalo već od davnih vremena, ono i danas postoji, te je baš u našem području tako intenzivno, da nije pretjerano, ako kažemo, da je čovjek bilo hotimičnim bilo nehotičnim radom svojim vegetaciju velikih areala tako promiljenio, da je dapače i klima čitavih predjela dobila sasvim drugi karakter. U našem području utjecajen čovjeka, i to navlastito nerazboritom sječom i šumskim požarom, a da se dobiju veće površine pašnjaka, neracionalnom pašom odnosno držanjem prevelikog broja stoke, velike su površine promijenile svoju fizionomiju, tako da predjeli, na kojima je do jučer još bila šuma, pokazuju jadnu sliku kamenjare. Naš´j.n radom i mi šumari mijenjamo često vegetacionu sliku kraja. Sasvim naravno, da to ne ide tako brzo i da Je za ovu promjenu potreban dug niz godina. U našem su području na primjer znatni areali kamenjare, na kojima je bila rasprostranjena asociacija .luniperetuma odnosno Saturietuma, sasvim nestali´, čim se (umjetnim načinom podignuta) kultura crnog bora sklopila. Glavni uvjet nekom sistematskom radu oko pošumljavanja Krša sastoji se u tome, da se radovi godišnjih kultura kronološki poredaju. Svaki lokalni momentani uspjeh mora u sebi uvjetovati u.spjeh budućih kultura, on mora naime smanjivati snagu bure, proširiti ekonomiju vode i t. d. U predjelu, gdje se počelo raditi, nesmije se prestati tako dugo, dok taj predjel zaista nije pošumljen. U pogledu sistema odnosno načina poslovanja pri pošumljavanju primorskog Krša moraju se za naš Krš uzeti u prvom redu u obzir vegetacione piilike, a pošumliavanje se mora provesti u glavnom onim biološkim elementima, koji su za naše područje domaći i prilagođeni svim klimatičkim nepogodama i ostalim faktorima. U našem području već se odavna — skoro više od pedeset godina — provada pošumljavanje onim metodama, koje su običajne i u drugim kraškim zemljama. Pošumljavanje obavlja se prirodnim i vještačkim metodama t. j . resurekcijom, sjetvom sadnjom. Znatne površine našeg područja bile su, a i sada su još pokrile vegetacijom ogriženom po stoci. Ogradimo li takvu površinu, odnosno zabrani li se paša na takvoj površini, opažamo već nakon jedne vegetacione periode neki uspjeh i poboljšanje vege 198 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 41 <-- 41 --> PDF |
tacionih prilika. Ali se znatno veći uspjeh vidi, ako se takovi po stoci ogriženi ostaci vegetacije (drveće i grmlje bjelogorice) stavljaju na panj. Poznato je, da vegetativna restitucija nastaje dijelom preventivnim (normalnim) pupovima ili opet adventivnim pupovima. Znamo, da običiri pupovi zapremaju ili tcrmnalni položaj na glavnoj osi ili su postrani organi, koji se zameću na različitim drugim mjestima drveta: kod drvlja, koje nas baš zanima (Fraxinus, Corpinus), napose na starijim dijelovima stabla i na korijenju. Ovo su t. zv. adventivni pupovi. Posiječemo li drvo. koje naginje tvorbi adventivnih pupova, to se ovi razvijaju blizu prereza ili presjeka stabla, odnosno izbijaju iz onog kalusa, kojim drvo nanesenu ranu nastoji prekriti. Ovakovi pupovi izbijaju često u čitavom vijencu, a velik broj ovakovih pupova podoban je da izrasle u nove izboje. ´ #? --´ , , V .. ;, -´a ,.* ti . ´., Predjel »Pod Kotor«, kultura crnog bora, 44 godine stara, nadmorska visina 40 met., ckspoz. S., visina stabla 12 met., prečnik 26. Ako stablo posiječemo blizu dna, to dobivaju ovi miadi pupovi često i vlastito korijenje i rastu dalje, dok stari panj obično istrune. Ovaj način sječe vodi do tvorbe niske šume. Adventivni pupovi na korijenju vode do razvitka novUi individua u bližoj i daljnjoj okolini matičnog stabla. Osobito se to vidi kod topole, bagrema, pajasena i t. d. Vrlo malo korjenih izboja opažamo kod hrasta, bukve, javora i t. d. Spomenuti moramo, da se adventivni pupovi redovno zameću endogenetski. Tvorbu izbojaka preventivnih i adventivnih pupova tumačimo tako. da nakon sječe u zemlji, ostalom dijelu stabla i korijenu nastaje zastoj cirkulacije i rezervnih hranila, uplivom topline i svijetla dođu do razvitka već postojeći pupovi odnosno stvaraju se adventivni pupovi. 199 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 42 <-- 42 --> PDF |
N-iska šuma nastala ovakvom sjt;čom pokazuje u prvim godinama znatne visin ske priraste, ali već nakon par godina taj je prirast minimalan. Ovaj način pošumliavanja Krša odnosno sječe tiaših kraških šuma provodi se većmiom na privatnim posjedima naših ostrva. Izim ovog načina pošumliavanja provadamo u glavnom u našem području vje štačko pošumljavanje i to sadnjom i sjetvom. Znatni prostori našeg područja lišeni su i one mršave vegetacije grmlja i ostataka drveća, kojima bi mogli uzgojiti šumu prije spomenutim načinom t. j . resurekcijom. Najveći dio našeg područja je goli Krš ili opet Krš sa vegetacijom kamenjare. Veliki dijelovi ovog iKrša pokriti su biljnim društvom, koje se sastoji od Salvia off.- Scolymus hi´spanicus, Marubium candidissum, Satureie, Calaminthae, I)rypis spinosa, Onosma echioides, Helichrysum Italicum i t. d., a kojima je stalni pratilac Palliiirus. Čitava obala i dijelovi nižih nadmiorskih visina od Novog pa sve do dalmatinske gra-, niče i vehk dio naših ostrva pokriti su ovom za naš Krš karakterističkom vegetacijom. U takovim dijelovima našeg područja provodimo sadnju i to sadnicama crnog bora (Pinus uigra) ili opet sadnicama primorskog bora (Piiius Pinaster Sol.) odnosno sadnicama alcpskog bora (Pinus haleppeunsis Will.). Sve ove vrste, a napose crni bor pokazale su se kao podesni´ biološki elementi za pošumljavanje Krša. Prije smo već spomenuli, da u našem području ima samoni´klih sastojina crnog bora (Senjska draga), a u većoj mjeri vidimo samom´kle sastojine crnog bora i u južnom Velebitu (Paklenica), u .Maloj Kapeli kod Vrhovina i Ličkoj Plješivicr, te se može kazati, da je crni bor drvo srednjih nadmorskih visina jugo-zapadnih visočina našeg šireg područja. Ova biljiui vrsta voli vapnom bogate i sunčanoj toplrni izložene predjele, a eminentno mu je svojstvo, da duboko pušta korijenje u raspukline kraškog kamena. Osim toga crni bor popravlja tlo svojim iglicama, koje tečajem godina stvaraju humozni pokrov. Ali moramo luiglasiti, da pošumljavanje crnim borom ima služiti samo kao pretkultura, kojoj je zadaća, da poboljša i da stvori bolje uvjete uzgoju plemenitijih vrsta. Spomenuti se mora nadalje, da se pošumljavanje crnim borom ima provesti samo na onirn zakrašenim terenima, na kojima uslijed slabih stojbinskih prilika nijednonm drugom vrstom ne možemo uzgojili šumu. Na svim drugim kraškim terenima, ma bilo koje nadmorske visine, ima se pošumljavanje crnim borom sasvim napustiti, a pošumljavanje Krša provesti drugim vrstuina. U već postojećim kulturama crnog bora, i to onima većih nadmorskih visina, započeto je potsadivanje odnosno potsijavanje jelom i to već pred kojih dvadeset : više godina (kultura Veljun). Uspjeh ovih radova vrlo je povoljan, a biti će potrebno provesti postepeno vađenje crnog bora, kako bi jela. koja više ne treba jače zaštite, mogla dobiti više svijetla i postići bolji visinski prirast. Kultivator mora ovim predjelima posvetiti što veću brigu i pristupiti postepenoj pretvorbi postojećih sastojina crnog bora u mješovite sastojine jele i bukve. U nižim nadmorskim visinama, u kojima jela i bukva s obzirom na svoje geografsko rasprostranjenje ne uspijevaju, nemamo nažalost za sada nikakvog iskustva, pa će se u tom pravcu morati provesti pokusi. U južnijim dijelovima našeg područja odnosno predjelima nižih nadmorskih visina provada se sadnja primorskim i alepskim borom. Domovina obih spomenutih vrsta je mediteran, ali u zaštićeu´im i suncu izloženim mjestima pokazuje i u našem području dobra uspjeh. Jedna i druga vrsta ne stavlja velikih zahtjeva na tlo, a prednost njihova pred crnim borom je ta, da je visinski prirast već u mladosti znatan — često dvostruk od prirasta crnog bora iste starosti. Samoniklih mladih sastojina primorskog bora vidimo na ostrvu Rabu i to navlastito u Kalifrontu. 200 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ovo bi bile glavne vrste četinjara, kojima se pošumljuie Krš sadnjom u našem području. Osim spomenutih vrsta četinjara provadamo pošumljavanje Krša, ali u manjoj mjeri, sa cedrom (Ced. deodara), korzičkim borom, raznovrsnim čempresima drugim. U zadnje vrijeme provada se zašumljavanje Krša u velikoj mjeri i sa lišćarima. Već je na šumarskoj skupštini god.. 1865. nadšumarnik Schnidel (11) preporučio, da ; am u poslu zašumljavanja ima dati putokaz sama priroda i da ovaj .uš Krš imamo zašumiti biološkim elementima, koje vidimo kao relikte negdašnjilr šuma u našem kraškom području, a to su raznovrsni liščari. U nižim nadmorskim visinama provodimo pošumljavaiije Krša sa crnim jasenom (Fraxinus ornus), crnim grabom (Carpinus duinens´is), rašeljkom (Prunus mahaleb), lovorom, pajasenom, a biti će potrebno posvetitii pažnju i brijestu. Pošumljavanje sadnjom u našim se krajevima provodi već kroz decenije istom metodom, t. j . metodom, koju je prof. HoU opisao u svojoj raspravi »Die Karst-Aufforstung «, Sarajevo 1901. odnosno Kosović u svojoj raspravi »Pošumljavanje krasa«. Šum. List 1909. > Pošumljavanje Krša sjetvom provada se u našem području navlastito na ostrvima Pagu i Rabu. Spomenuti moramo, da na ostrvu Pagu susrećemo mjestimi´ce već lijepili sjetvom uzgojenih kultura alepskog i primorskog bora. Jedna od najljepših ovako podignutih kultura je ona kiaj sela Metanja, predjel Zaglava, na jitrvu Rabu. Uspjeh pošumljavanja sjetvom u ovim južnim predjelima često je bolji od uspjeha, koji se postigne sadnjom primorskog i alepskog bora. Poznato je naime, da sadnice spomenutih četinjara u šumskom rasadniku već u prvoj vegetacionoj periodi razvijaju glavni korijen, koji raste vrlo brzo, a do kraja vegetacionog perioda duljina je korijeim često i 50 ctTi. Ova znatna duljina korijena pravi zapreku kod samog vađenja sadnice u rasadniku, a pogotovo je otešćano presađivanje sadnice u kulture. Sijanje sjeinena ima se provesti samo u predjelima, koji obiluju oborinama u doba, kad se provada sjetva. Sijanje u proljetnjim mjesecima pokazuje vrlo često neuspjeh i to radi naglog nastupa znatne temperature, koja ugrije tlo i do 50 C", a traje uzastopce 4—5 mjeseci. iVllade biljke uslijed pomanjkanja vlage obično uginu, a osim toga djeluje previsoka temperatura štetno i na protoplaste kambija. Osim primorskim i alepskim borom provadamo pošumljavanje Krša i sjetvom crnike i lovora (kulture u Jablancu). Sijanje sjemena raznovrsnih lišćara kao i sjemena crnog bora pokazalo je u glavnom neuspjeh. Ovo sijanje provedeno je samo pokusa radi, jer je sasvim isključeno, da bi se ovim načinom mogao pošumiti Velebitski Krš i ostale golijeti. Na koncu moramo spomenuti, da potrebne sadnice uzgajamo u vlastitim rasaduiacima i to iz sjemiena, koje se sabire i trusi u vlastitoj režiji. LITERATURA: (1) Rudolf Geiger: »Das Klima der bodennahen Luftscliicliten«. J^raunschueig 1927. (2) Gračanin Mihovil: »Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice«. Glasnik za šumske pokuse 1931. (3) Maraković Milan: »Studien iiber die Bora«. Sarajevo 1913. (4) Adamović Lujo: »Flihrer durch die Natur der Nordlichen Adria«. Wien 1915. (5) Kihlmanu: »Pflanzenbiologische Studien«. Helsingsfors 1890. (6) Paul Graebner: »Lehrbuch der Pflanzengeograpliie« 1910. (7) Josip Poljak: »Geomorfološki oblici krednih kršnika Velebita«. Vijesti geološkog zavoda .. Zagreb 1929. (8) Josip Poljak: »Pećine Hrvatskog Krša«. Zagreb 1924. 201 |
ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 44 <-- 44 --> PDF |
(9) Richard Schubcrt: »Oeologischer Fiihrcr durch die Nordlichc Adria«. Berlin 1912. (10) Tucan F.: »Die Kalltstciiie u. Dolomite«. Beograd 1911. »Terra rossa deren Natur u. Entstehung«. N. J. Min. Bd. 34. (11) Simon Sciiarnagel: »Die Forstwirtschaft im Osterreichischeii Kiistenlaiid«. Wien 1873. (12) Graf zu Leiningen: »Uber Karstaufforschung«. Forstvvisscn. Centralblatt. Berlin 1917. UPLATA ČLANARINE U MJESECU JANUARU GODINE 1933. Redovitih članova Podružnice Liubljana: Auer.sperg Karl, Soteslca Din lOO.— za god. 1933.; Sevnik Franjo, Straža, Din 100.— za god 1933.; Obl god. 1932.; Ebenhoh Franjo, Rogatec, Din 100.— za god. 1933.; Glaučnik Pavel, Pragersko. Din 100.— za god. 1931.; Kraut Igo, Kranj, Din 100.- za god. 1933.; Minoritski konvent, Ptuj, Din lOO.— za god. 1932.; Šusteršić JV\irko, Ljubljana, Din lOO.— za god. 1933.; Štiglic Franjo, Kočevje, Din 100.— za god. 1933.; Thurn-VaLsasina gozd. urad Ravne, Din 200.— za god. 1931. i 1932.; Ziernfeld Zmago, Maribor, Din lOO.— za god. 1932.; Žagar Bogoslav, Kočevje, Din 100.- za II. polg. 1932. i I. polg. 1933. Redovitih članova Podružnice Beograd: Šebetić Marko, Novi Sad, Din 100.— za god. 1933.; Ljuština Miliajlo, Novi Sad, Din 100.— za god. 1933.; Petrović Radiša, Novi Sad, Din 100.— za god. 1933.; Miljuš Nikola, Beograd, Din .).— za god. 1933.; Miilošević Dušan, Beograd, Din 100.— za god. 1933.; Petrak .luraj, Beograd, Din 100.— za god. 1932.; Manojlović Milan, Beograd, Din lOO.— za god. 1933. Redovitih članova Podružnice Skoplje: Kr.stić Orestije, Skoplje, Din 100.— za god. 1933.; Zlocli Karlo, Leskovac, Din 50.— za I. polg. 1932.; Macanović Miloš. Stip, Din 100.— za god. 1933. Ostalih redovitih članova Jugoslov. Šumarskog Udruženja: Asaj Franjo, Din 100.— za god. 1933.; Antohin Pavle, Brza Palanka, Din 100.— za god. 1933.; Atijas Jakob, Travnik, Din lOO.— za god. 1933.; Bestal Vilim, Draganec, Din lOO.— za god. 1933.; Bećiragić Rasim, Ravna Gora, Din 100.— za god. 1933.; Begović Branko, Nemila, Din 100.— za god. 1931. i 50.— za god. 1929.; Dukčević Martin, Vrbanja, Din 100.za god. 1931.; Demokidov Emanuel, Cetinje, Din 75.— za god. 1933.; Ing. Deiač Slavko, Rujevac, Din lOO.— za god. 1928.; Ferenčić Stjepan, Daruvar, Din 100.— za god. 1933.; Gavran LjubomJT, Livno, Din 100.— za god. 1933.; Grubić ...., Split, Din 100´.— za god. 1933.; Hranilović Dane, Sušak, Din 100.— za god. 1932.; Heckner .losip, Zagreb, Din lOO.— za god. 1932.; .lovanović Jovan, Podr. Slatina, Din 100.— za god. 1933.; Ivančan Cvjetko, Grubišno Polje, Din 100.— za god. 1932.; Jovanović Miodrag, Loznica, Din 100.— za god. 1932.; Kundrat Emil, Zagreb, Din lOOi.- za god. 1933.; Krišković Lambert, D. Miholjac, Din 100.— za god. 1933.; Kanoti Stjepan, Ivanec, Din lOO.— za god. 1932.; Kaifež Drago, Lekenik, Din 10O.— za god. 1933.; Lampe Franjo, Njš, Din 100.— za god. 1933.; Lacli Gustav, Bjelovar, Din 100.— za god. 19.33.; Mareš Karlo, Sisak, Din 100.— za god. 19,32.; Marčić Josip, Split, Din 40.— za god. 1933.; Majstorović Vlado, Okučani, Din 100.— za god. 1933.; Meseidžić Jovan, Oštrelj, Din lOO.— za god. 1933.; Malčić Vatroslav, Ljeskovica, Diii 100.— za god. 1932.; Muck Valter, Otočac, Din 50.— za I. polg. 1933.; Miljuš Petar, Zagreb, Din 100.— za god. 1933.; Novković Dušan, Bjelina, Din 50.— za I. polg. 1932.; Pičman Dragutin, Sušak, Din 100.— za god. 1933.; Prpić Petar, Cačak, Din 200.— za god. 1933. i 1934.; Pajc .Miso, Brod n/S, Din 100,- za god. 1931.; Selak Josip, Zagreb, Din 100.— za god. 19,34.: Savić Đorde, Trnjani, Din lOO.— za god. 1933.; Šerbetić Adolf, Busovača, Din 200.— 202 |