DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 155,98 = 305,98 din. Kamate na uloženi kapital =i 305,98 . 0,05 = 15,30 din. Amortizacione kamate od investicija = 5,53 din. Poduzetnička dobit od efektivno uloženog kapitala (305,98 + 10) . 0,20, što se podudara i sa rezultatom formule XXVI, iznosi 63,19 din. Dakle prihod poduzetnika = 84,02 din. Ovaj prihod poduzetnika + efektivni troškovi + šumska taksa moraju dati prodajnu cijenu (84,02 + 160 + 155,98 = 400). Po ing. Šuriću iznosila bi poduzetnička dobit (XXX) + 20 a šumska taksa T = -.^ . (400 — 173,03 — 66,67) = 152,67 din. odnosno izravno po izvedenoj formuli XXXI 400 173 03 =152 .=.»-.=.1´´"-|.,´´67 đi"´ Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 152,67 — 302,67 din. Kamate na uloženi kapital (302,67 . 0,05) = 15,13 din. Amortizacione kamate od investicija = 5,53 din. Poduzetnička dobit od uloženog kapitala sa kamatama (302,67 + 15,13 + 15,53) = 333,33 . 0,20, što se podudara i sa rezultatom formule XXX, iznosi 66,67 din. Dakle prihod poduzetnika = 15´13 + 5*53 + 66´67 = 87´33 din. Dodamo li ovom ukupnom prihodu poduzetnika još efektivne troškove i šumsku taksu, moramo dobiti prodajnu cijenu (87,33 + 166 + 152,67 = 400). U drugom slučaju izvode se transportne naprave u petoj godini. Po uputstvima iznosila bi poduzetnička dobit Z= 400 + 160-^-— 168,11* = 63.98 din. 50-2,10 + 20 a šumska taksa T==—-(400 — 168,11 —63,98) = 159,91 din. odnosno izravno po izvedenoj formuli XXVIII 400—168,11 — 160-0,20 199,89 ,-..1. . . = 1^5-=lj9 91din = .5 -´- Uloženi kapital osim investicija iznosi 150 + 159,91 = 309,91 din. Kamate na uloženi kapital (309,91 . 0,05) = 15,50 din. Amortizaciona tangenta od investicija = 0,61 din. Poduzetnička dobit od efektivno uloženog kapitala = (309,91 + 10) . 0,20 odnosno po formuli XXVI = 63,98 din. Prihod poduzetnika = 80,09 din. * vidi Šumarski list br. 12 iz 1932´ p. 733. 585 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 26 <-- 26 --> PDF |
.== .-..-....2 XXVIII 1,0 (ft + Ing. Šurić mijenja ranije postavljeni razmjer za kratkoročne prodaje i prilagođuje ga faktično učinjenim troškovima. Umjesto efektivnih troškova proizvodnje P stavlja on sumu anuiteta ASA diskontovanu na isto vrijeme, kad po pretpostavci dospjeva i šumska taksa T, t. j. na polovinu godine. Prema tome glasi njegov razmjer 100:^ = (T + W)^ ^ XXIX Uz isti postupak kao kod kratkoročnih prodaja dolazi dalje kraćenjem opet do istog razmjera kao i kod kratkoročnih poslova t. j . do razmjera 100 :.. = {V— Z) :Z dakle do iste formule za poduzetničku dobit kao kod kratkoročnih prodaja V Z = XXX J00 ft Izvedemo li opet kao i ranije račun do kraja, da dođemo do formule za šumsku taksu, t. j . uvrstimo li ovu vrijednost za poduzetničku dobit u polaznu jednadžbu XXV, dobivamo šumsku taksu V A T = SS_ XXXI 1,0 vi-1,0 | - 1,0^ Da objasnimo još rezultate formula za poduzetničku dobit i izvedenih formula za šumsku taksu brojčanim primjerima. Primjer neka je isti, koji je uzeo ing. Šurić. Prodaja 100.000 m3´ tehničkog drveta. Trajanje rada 10 godina. Godišnji proizvodni troškovi P = 150 din. Prodajna cijena V = 400 din. Izvozne naprave 1,000.000 din. Ukamaćenje uloženog kapitala pi = 10%, a procenat poduzetničke dobiti p2 = 20%´. U prvom slučaju izvode se transportne naprave u prvoj godini. Po uputstvima iznosila bi poduzetnička dobit 2,10 Z= 400 +160-2 173,03 394,97 = 63,19 din, 1 + 50 2,10 6,25 20 a šumska taksa T = - 173,03 — 63,19) = 155,98 din. 2,10 (40°" ili izravno po izvedenoj formuli XXVIII 400 — 173,03 — 160 0,20 194,97 155,98 din. 1,25. 1,25 * vidi Šumarski list br. 12 iz 1932 p. 732. 584 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Po ing. Šuriću iznosi poduzetnička dobit Z = —— = 66,67 din. ! _i_ _i^L ~ 20 a šumska taksa T = ^ —- — 160 = 317,46 — 160 = 157,46 din. Ukupni troškovi iznose po uputstvima 160+160 = 320 din. Ka mate na uloženi kapital = 320 . 0,05 >=16,00 din. Specijalna podu zetničk a dobi t (20% od 320) =64,00 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika = 80,00 din. Po ing. Šuriću iznosili bi ukupni troškovi proizvodnje 160 + 157,46 = = 317,46 din. Kamate na uloženi kapital iznose 317,46.0,05 = 15,87 din. Specijalna poduzetnička dobit (20% od 317,46 + 15,87) =333,33 . 0,20 = = 66,67 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika = 82,54 din. Povećanje ukupnog prihoda poduzetnika, ako se isti računa i od kamata na uloženi kapital, ide dakako na štetu šumske takse. Jasno je, da se analogna razlika mora pokazati i pri kalkulisanju šumske takse za prodaje, koje će trajati duži niz godina, ako se moraju izvesti kakve investicije, koje treba amortizovati. Ako za dugoročne poslove u kakvom slučaju ne bi trebalo računati amortizacionu tangentu za investicije, mogu sa upotrijebiti formule za jednogodišnje prodaje. Polazna je jednadžba .=. 4-.^.^ + Z XXV sa * 2 gdje ASA znači sumu svih troškova sa kamatama bez šumske takse odnosno sumu anuiteta, kako je zovu uputstva. Ako se dalje iz razmjera 100:/>8 = (P+ T): Z izračuna vrijednost za T i ista uvrsti u polaznu jednadžbu XXV, dobiva se poduzetnička dobit za dugoročne poslove 1 1 sa Z = ~ XXVI j 50-2,0 ft ft odnosno mogli bismo ovoj formuli dati i oblik 1 ´ O ! SCE Z = = XXVII 100+ft+^ ft Da dobijemo formulu za šumsku taksu, što nam je i svrha, moramo račun izvesti do kraja i vrijednost Z iz formule XXVI uvrstiti u polaznu jednadžbu. Izvedena formula za šumsku taksu po uputstvima morala bi glasiti 583 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ne prolongira odnosno druga ne diskontira, da se odnose na isto vrijeme. To je princip računanja ing. Šurića, koji on dosljedno provodi u! svim jednadžbama. On za to i postavlja razmjer u obliku 100:ft=(P+T)^^-:Z gdje je uloženi kapital prolongiran na kraj godine. Iz polazne jednadžbe koja je i u uputstvima ispravno postavljena, jer se sve veličine odnose na isto vrijeme, računa g. Šurić šumsku taksu i uvrštava je u gornji razmjer, koji nakon kraćenja dobiva oblik 100: ft =(V — Z) :Z Iz ovoga razmjera slijedi dalje, da je poduzetnička dobit XXIII 1+ioo ft Ova je formula potpuno identična sa formulom VII, koju smo izveli na način računanja po upuptstvu b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, ali tako, da smo rastavili procenat ukamaćenja uloženog kapitala od procenta poduzetničke dobiti u užem smislu i da smo poduzetičku dobit računali od cijelog uloženog kapitala zajedno sa kamatama. Izvedemo li cio račun kalkulacije do kraja i uvrstimo li vrijednost za Z iz XXIII u polaznu jednadžbu, dobivamo 2´°P l 2,°Pl Y=p I T I 1+ 10° ft a odatle šumsku taksu T = p . . . . XXIV l>0ftl,0|L Ovako bi morala glasiti formula za šumsku taksu na osnovu razmjera postavljenog od ing. Šurića. To je opet vjerni analogon formuli III i onoj, koja je izvedena sa poduzetničkom dobiti po formuli VII. Šta je za one formule rečeno, vrijedi u punoj mjeri i za ovu zadnju XXIV. Ni uputsva Ministarstva šuma i rudnika ni ing. Šurić ne razvijaju konačnu formulu za šumsku taksu, i ako nas baš ona jedina i interesira. Kakva je razlika između te dvije formule, razabraće se najbolje upoređenjem formule XXII i XXIV. To je ista razlika kao između formule II i III. Da povučemo paralelu i brojčanim primjerom. Za raniji primjer iznosila bi poduzetnička dobit po uputstvima r. 400 0,20 80 c. .. ,. Z = ——— = , — = 64.00 din. _10\ 1,25 1,0 (20 -f 2 a šumska taksa T == , 40° 160 = 320 — 160 = 160 din. 1,0 (20 +19 2 582 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Kako se iz razvijanja prednjih formula za poduzetničku dobitšumsku taksu razabire, ne pružaju sada formule iz uputstava ništa novo, što kod razvijanja ranije uobičajenih formula nismo već uzeli u obzir i u ocjenu, do načina računanja ukamaćenja pojedinih članova, što uputstva tipično karakteriše. Iz načina računanjaf kao i iz malo transkribovanih rezultata izbijaju jasno na površinu glavne karakteristike kalkulisanja šumske takse po uputstvima. Već sama ta činjenica, da i uputstva baziraju izvođenje računa na ishodnoj jednadžbi, koja je zajednička svim izloženim formulama, ne izdvajaju ih u principu iz reda ostalih načina kalkulisanja šumske takse. Ona također predviđaju izvjestan unaprijed određeni postotak uloženog kapitala u ime poduzetničke dobiti. Uputstva dakle ne izlaze iz zatvorenog kruga. Vrijednost rezultata računanja po uputstvima ne smije se zato precjenjivati. Među daljnje karakteristike kalkulisanja šumske takse po uputstvima Ministarstva šuma i rudnika spada rastavljanje procenta redovnog ukamaćenja uloženog kapitalal od procenta poduzetničke dobiti u užem smislu, koja se po uputstvima mora posebno izračunati, dalje računanje kamata na cio uloženi kapital, računanje poduzetničke dobiti od efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse ali bez kamata, kako to uputstva izričito naglašuju, i odvojeno računanje šumske takse za kratkoročne i za dugoročne poslove. Istakao sam ovdje samo glavne principe kalkulisanja šumske takse po uputstvima, u koliko se ovi razlikuju od principa drugih kalkulisanja, koje sam gore iznio. U ostale detalje uputstava ne ulazim ovdje, jer ne spadaju u okvir ovog razmatranja, ma da su vrlo karakteristični i od velike važnosti. I ako sam gore spomenuo, da se po uputstvima iskalkulisane šumske takse ne smiju precjenjivati, jer iste s obzirom na ranije izloženo ne mogu biti realne, ipak se ne smiju sama uputstva potejenjivati. Ona se bitno razlikuju od ranijeg kalkulisanja šumske takse u uređajnim elaboratima Direkcije šuma, a isto tako i od Barthine formule i od uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, jer daju konkretnu matematsku formu pojedinim članovima, koja se prilagođuje stvarnosti, u koliko se to uopće može postići. Ali ni uputstva nisu u tom smjeru išla do kraja, kako se vidi iz našeg ranijeg raščlanjivanja Barthine? formule i formula b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, na osnovu čega smo došli do modifikovanih formula II, III, VI i VII. Uputstva ne računaju poduzetničku dobit od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama, nego bez kamata, što uputstva izričito i naglašuju. Motivaciju za takav postupak uputstva ne daju. Tu smo sada došli do srži pitanja u polemici između ing. W a s zner a i ing. Š u r i ć a.1 Mi smo se međutim ovim pitanjem već detaljno ranije pozabavili, naročito pri razlaganju formula iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu i onih Dr. Lohwassera. Iz pomenutog razlaganja mora se povući zaključak, da se poduzetnička dobit mora računati od cijelog uloženog kapitala zajedno sa kamatama, dakle od troškova proizvodnje i šumske takse uključivo kamate. U tom smislu ima se shvatiti i rad ing. Šurića, koji ovo pitanje obrađuje kao čisto matematski postulat. Veličine, koje ne padaju u isto vrijeme, kao proizvodni troškovi i poduzetnička dobit, ne mogu se staviti u razmjer, dok se jedna 1 Šumarski list br. 7 i 12 iz 1932 god. i br. 3 iz 1933 g. 581 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 22 <-- 22 --> PDF |
pola godine t. j . oba su člana prolongirana na kraj godine, kada dospijeva i prodaja odnosno kada se stvori mogućnost prodaje. Iz razmjera 100 :p2 =(P+ T):Z dobiva se . _ 100 z _ p P2 Ako se vrijednost za T uvrsti u gornju polaznu jednadžbu dobiva se v = p 2´0y´ + (mz _ P) 2>°ffi + z = z(\Jr m2$Pi\ Iz ove jednadžbe izlazi poduzetnička dobit Z= XIX 1 + 502,0^ Pi odnosno V V0,0p, z = —: = L^L!— xx 100 + ^ži l,0fft+^ 2 V* Formula za poduzetničku dobit iz uputstava je dakle posve analogna formuli VI. Ako se sada poznata vrijednost Z uvrsti u polaznu jednadžbu, dobiva se šumska taksa T={V~ Z)—\ P XXI Da bismo lakše mogli povući paralelu sa rezultatima ranijeg razmatranja, treba da supstituišemo vrijednost za Z iz XIX odnosno XX u jednadžbu XXI, i da izvedemo račun do kraja. Nakon supstitucije dobićemo V T—l V — 100 -2,0 p, 2,0 ft 2 >H a odatle — P XXII ´2+T~ Ova bi se formula mogla kraće izvesti, da se iz gornjeg razmjera izračuna odmah vrijednost za Z i ta dalje uvrsti u polaznu jednadžbu. Formula za šumsku taksu po uputstvima Ministarstva šuma i rudnika analogna je modifikovanoj Barthinoj formuli II odnosno formuli za šumsku taksu izvedenoj po formuli VI za poduzetničku dobit iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i´ Hercegovinu. Razlika je samo ta, što u formuli XXII stoji član -.- mjesto pi iz pomenutih formula. Ova prividna razlika odgovara pretpostavci, da se kamate računaju samo za pola godine. 580 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
/ 6. Uputstva za sastav kalkulacije šumske takse iz 1929 god. Godine 1929 izdalo je Ministarstvo šuma i rudnika Uputstva za sastav kalkulacije šumske takse sa motivacijom, da su sve kalkulacije do tada pogrešno izračunate. Prvo što u uputstvima udara u oči je računanje kamata. Kamate se računaju tako, da su plaćanja dospjela u sre 0 0 p 2 0 p dini godine. Odatle i potječu dosada neuobičajeni faktori ´ i —~— p p Možda bi bilo preglednije, da se ti faktori pišu 0,0 — i 1,0 — . Na osnovu te pretpostavke donijela su uputstva i sve formule, koje pri kalkulisanju šumske takse mogu doći u obzir. Formule je dao ing. W a s z n e r. Prema obrazloženju uputstava moraju se izdaci i investicije računati sa kamatama po formulama, koje odgovaraju »postepeno isplaćenim (prosečno u sredini godine isplaćenim) glavnicama ili investicijama.« Trgovci, istina, računaju u praksi na brzu ruku na ovaj način, ali pretpostavka nije dakako posve tačna. Visina isplata za pojedine radove ne teče podjednako kroz cijelu godinu. Doznaka stabala, obaranje, izrada u trupce, premjer trupaca — to su obično sezonski radovi, koji mnogo manje stoje od izvoza, koji obično pada u drugu sezonu naročito u planinskim krajevima. Isplate dakle nisu postepene sa jednakim stepenima. Pa sve da isplate i teku srazmjerno podjednako kroz cijelu godinu, nije pretpostavka matematski posve tačna. Ako isplata dospijeva faktično u sredini godine, računaju se do konca godine samo polugodišnje kamate. Do istog se rezultata dolazi, ako se kamate računaju za cijelu godinu sa polovinom danog procenta. Pretpostavimo — da primjer bude kraći - da se isplate vrše samo četiri puta na godinu i to početkom svakoga kvartala u jednakim obrocima. Tako se n. pr. plaća šumska taksa po dugoročnim ugovorima u Bosni. Prosječni postotak u tom slučaju nije više jednak polovini danog postotka kao u prvom slučajuj, nego ^razmjerno mnogo veći. Brojčani će primer to najbolje dokazati. Isplata od n. pr. 400 din. koncentrisana u sredini godine odbacuje uz 8cfc na kraju godine 16 din, što odgovara prosječnom postotku 4. Vrše li se isplate kvartalno po 100 dinara, iznosiće kamate pojedinih uplata na koncu godine po redu 8 + 6 + 4 + 2 = 20 din., što odgovara prosječnom postotku 5, dakle za 25% većem postotku. Za izvršene radove, koji se obično plaćaju mjesečno ili polumjesečno pa i sedmično, biće razlika u kamatama mnogo manja. Međutim matematski ispravno odrediti prosječni postotak ukamaćenja nije ni moguće radi karaktera šumskih radova. Ako se uzme u obzir, da su se ranije računale kamate, kao da su sve isplate dospjele na početku godine, vidi se, da su uputstva u tom pogledu rezultate kalkulacija šumskih taksa ipak znatno popravila, jer polovina danog postotka ipak mnogo bolje odgovara kao prosječni postotak faktičnom ukamaćenju, nego li računanje sa punim postotkom. Da razmotrimo najprije formule za prodaje, koje će se realizovati za vrijeme do godinu dana. Polazna je jednadžba 7=..^4..^. XVIII Li Li Tioškovi proizvodnje i šumska taksa uvršteni su već sa kamatama za 579 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 20 <-- 20 --> PDF |
zetničke dobiti iznosi ista jednu petinu svih troškova proizvodnje, t. j . ona mora biti pet puta manja od ukupnih troškova, a prema tome šest puta manja od prodajne cijene, jer se ova sastoji iz pet jednakih dijelova troškova proizvodnje i još jednog dijela, koji reprezentira poduzetničku dobit. Tako mora i da bude, jer je takva bila pretpostavka. Bezrazlično je zato, da li mi izrazimo poduzetničku dobit sa prodajnom cijenom ili sa troškovima proizvodnje. Ona je uz 20%´ uvijek u prvom slučaju šest puta, a u drugom slučaju pet puta manja veličina. Treba uzeti u obzir, da su u prodajnoj cijeni sadržani već i proizvodni troškovi i šumska taksa. Dr. Lohwasser pokušava, da eliminiše ovu direktnu zavisnost poduzetničke dobiti od prodajne cijene na taj način, što poduzetničku dobit uzima samo od proizvodnih troškova, jer su ovi jedini pravi izraz rada i truda poduzetnika u poduzeću. Međutim se time stvar ni najmanje ne mijenja. Treba naime izvesti istu onu operaciju okretanja u zatvorenom krugu, pomoću koje se došlo i do formule IV. Izvedemo li taj matematski trik (ja drugačije ne mogu da nazovem ovo okretanje u zatvorenom krugu), dobivamo vjernu analogiju formuli IV u izrazu (F—.)0,0.2 * 1,0 pg koji je potpuno identičan sa formulom X Dr. Lohwassera. Poduzetnička je dobit opet zavisna od prodajne cijene i od šumske takse, a ne od troškova proizvodnje. A baš je tome htio Dr. Lohwasser da izbegne. Na prvi se pogled čini, da je posve tačna i tvrdnja, da vlasnik nije dužan, da kupcu drveta unaprijed prizna neki stalan procenat od vrijednosti drveta u ime poduzetničke dobiti. To je može biti i stvarno tačno. Poduzetnička se dobit, kako je Dr. Lohwasser raščlanjuje, sastoji u prvom redu iz naknade za rad i trud uložen u poduzeće. Ovu naknadu uvrštavamo obično pri kalkulisanju šumske takse među same troškove, tako da ona i ne dolazi do izražaja kao poseban dio poduzetničke dobiti. Kamate na uloženi kapital, dakle kamate troškova proizvodnje i šumske takse, uzimamo u obzir na taj način, da sve članove, s kojima operišemo, svodimo na isto vrijeme. Preostaje još naknada za riziko. Riziko veže Dr. Lohwasser samo za opasnost, koja prijeti drvima i izvoznim napravama. Međutim prema gornjim citatima ističe Dr. Nedeljković i Dr. v. Philippovich tako reći expressis verbis, da se poduzetniku mora priznati rizikopremija od cijelog uloženog kapitala sa kamatama radi opasnosti neuspjeha poduzeća. Prema tome stanovištu ne bi se dakle smjeli troškovi za nabavu sirovina t. j . šumska taksa, koju kupac mora unaprijed da plaća, eliminisati iz formule X za poduzetničku dobit. Kupcu se zapravo ne priznaje izvjestan procenat od prave vrijednosti drveta, ali mu se mora priznati izvjestan procenat na uloženi kapital za nabavu drveta kao rizikopremija za slučaj neuspjeha. U stvari je to na koncu konca jedno te isto. * Iz razmjera 100 : p2 = P : Z izlazi, đa jo P = ; ova vrijednost uvrštena u jednadžbu XI, daje T = V 1,0.. , iz ,čega dalje slijedi Z — —. 578 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 19 <-- 19 --> PDF |
godinu dana, prizna poduzetniku i odgovarajući polugodišnji ili jednogodišnji kamatnjak, već prema trajanju posla, a to će reći, da bi račun poduzetničke dobiti i šumske takse trebalo izvesti po formulama XIII i XIV, a ne po formulama X i XI. Ako se račun tako izvede, onda će šumska taksa iznositi . = -.... (400—160 .1,30) — 174,55 din. a podu zetnička dobit Z = 160 . 0,30 + 174,55 . 0,10 = 65,45 din. Upotrijebe li se formule XIII i XIV, priznaju se poduzetniku kamate od cijelog uloženog kapitala (160 + 174,55 = 334,55 din), dakle 334,55.0,10 = 33,45 din., i osim toga poduzetnička dobit u užem smislu, kako smo je mi ranije nazvali, u iznosu od 160.0,20 = 32 din., odnosno ukupno 33,45 + 32,00 = ´ 65,45 din., kako to i račun pokazuje. Pođemo li još jedan korak dalje i izvedemo li formule, kako smo to ranije učinili kod Barthine formule i kod formule iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, na taj način, da poduzetničku dobit u užem smislu računamo u ovom slučaju samo od proizvodnih troškova, ali sa kama tama, izmijeniće se gornja formula X za poduzetničku dobit u formulu Z=zP\,Qpl 0,0p2 XV a za šumsku taksu formula XIV polazeći od jednadžbe V — P \,0Pl = P 1,0 fr 0,0p2 + T\0Pl u formulu V a to je isto što i Šumska taksa u ovom obliku može se lakše uporediti sa formulom III. Formulu III moramo pomnožiti još sa faktorom l,Ovi, da dobijemo formulu XVII. To je jasno. Formulom XVII ne priznaje se izvjestan procenat p-> u ime poduzetničke dobiti prema postavljenoj premisi, te zato šumska taksa mora biti za taj iznos veća. U ranijem primjeru iznosila bi poduzetnička dobit u užem smislu po formuli XV Z = 160 . 1,10 .0,20 = 35,20 din., a šumska taksa po formuli XVI 7=... . —160 . 1,20 = 171,64 din. Poduzetniku se dakle priznaju po ovom računu kamate od cijelog uloženog kapitala (171,64+160 = = 331,64 din.) u iznosu od 331,64.0,10 = 33,16 din. i poduzetnička dobit u užem smislu od proizvodnih troškova sa kamatama, ali bez šumske takse u iznosu od (160 + 16,00) 0,20 = 35,20 din.,1 odnosno ukupno 33,16 + 35,20 = 68,36. Da se vratimo opet na formule Dr. Lohwassera i na njegovo obrazloženje. Dr. Lohwasser se obara na formulu IV za poduzetničku dobit, jer je neispravna, jer priznaje poduzetniku bez obzira na udaljenost i položaj šume unaprijed stalan dobitak, koji jedino zavisi od prodajne cijene. To je posve tačno. Ali krivnja nije do formule IV. Krivnja leži u pretpostavci, da je poduzetnička dobit izvjestan unaprijed određeni procenat svih proizvodnih troškova, kako smo! već gore izložili. Uz 20% podu 577 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 18 <-- 18 --> PDF |
cijena javorovog drveta tri puta veća od prodajne cijene bukovog tehničkog drveta. Za Dr. Lohwassera je poduzetnička dobit »u užem smislu u prvom pogledu naknada za rad i trud uložen u dotično preduzeće. Opseg ovoga rada nalazi svoj izražaj jedino u veličini proizvodnih troškova.« Vlasnik nije dužan, da prizna kupcu unaprijed izvjesni postotak na pravoj vrijednosti drveta. S druge strane mu je poduzetnička dobit i naknada za riziko. Pod poduzetničkom dobiti u širem smislu podrazumijeva i kamate na uloženi kapital, dakle kamate »proizvodnih troškova i šumske takse za ono neophodno potrebno vrijeme, koje mora da prođe do unovčenja odnosno do mogućnosti unovčenja izrađenog drveta.« Ali ukamaćenje uloženog kapitala priznaje Dr. Lohwasser samo za slučaj, da poduzeće traje više od godinu dana. Iz ovog razloga daje Dr. Lohwasser dvije formule za poduzetničku dobit i za šumsku taksu, jedne za prodaje, koje traju samo godinu dana ili manje, a druge za prodaje, koje će se realizovati dulje od godinu dana. Prema tome postavlja Dr. Lohwasser slijedeće formule za poduzetničku dobit i šumsku taksu za kratkoročne prodaje Vi Z X 100 ili, ako je radi lakšeg kompariranja napišemo na način, koji smo usvojili u ovoj radnji, Z = .0,0.2 odnosno P 1 Y2 V—P lOps XI 100 Za prodaje, koje će se realizovati kroz dulji niz godina, glase njegove formule Vx +Pi Vs Z T =P0´0(p 1+ft) + T0-Qp, 100 ´ 100 .. ili ako se stavi pi + .? -p P P /´1 Z p + T =P0-0>+ TO-Oft XIII 100 00 odnosno 1 T = XIV \ ^ 100 1 + 100 Da možemo lakše povući paralelu između ovih i ranije razvijenih formula, uporedićemo rezultate izračunate po ovim formulama sa onima po ranijim formulama posluživši se podacima ranijeg primjera. U obzir dolazi samo formula X i IX, jer posao traje samo godinu dana. Poduzetnička dobit iznosila bi po formuli Dr. Lohwassera Z = 160 . 0,20 ==" 32 din. a šumska taksa 7 = 400 — 160.1,20 = 208 din. Kako se vidi, ukamaćenje uloženog kapitala nije uzeto u obzir. Po mom mišljenju bilo bi opravdanije, da se i kod poslova, koji traju do 576 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Z članovima (P + T) O, Op> i to prolongiranjem na kraj Rodine, dakle sa (P + T) 1, Opi 0, ..., što znači supstitucijom poduzetničke dobiti sa izvjesnim procentom p2 od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama do konca godine. Međutim izračunavanje posebne poduzetničke dobiti naročitom formulom, kako to predviđaju uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, držim da je posve suvišno i besciljno, kada mi zapravo tražimo šumsku taksu i kad´ poduzetničku dobit možemo odmah supstituisati u formulu za šumsku taksu, a da je i ne računamo, tako da se ona u njoj posve izgubi. To je i logičnije, jer nas poduzetnička dobit kao prodavaoce uopće vrlo malo ili nikako ne interesira i jer je možemo zapravo ustanoviti tek nakon provedene prodaje. Proračunata poduzetnička dobit; i onako se u većini slučajeva neće slagati sa faktičnom dobiti. To dakako vrijedi i za šumsku taksu, ali za to nemamo nikakve kontrole, jer se realna šumska taksa na ovaj način uopće ne da ustanoviti. Prava uloga kalkulacije šumske takse već je ranije izložena. Profesor D. V e s e 1 y razvija u Šumarskom listu br. 8 god. 1922 također formulu za šumsku taksu i iz ove za poduzetničku dobit, koja je i u njega cjelokupni prihod poduzetnika. Njegove su formule potpuno identične sa formulom ing. Barthe i sa formulama iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bo´snu i Hercegovinu. Prof. Vesely daje im samo drugi od uloženog kapitala, koji sastoji od proizvodnih troškova i oblik i to F _P li0 p 1,0 p z ~ r l 0 p IX Poduzetnička je dobit u1,0 p računu također izražena izvjesnim pro centom sešumske takse bez kamata. Inače ove formule ne pružaju ništa novog, što ne bismo bili već ranije spomenuli. 5. Formule Dr. A. Lohwassera. Prvi je kalkulisanje šumske takse kritički obradio Dr. A. L o h- w a s s e r.1 On se također obara na poduzetničku dobit izraženu formulom IV, jer ne nalazi, da je opravdano, »da poduzetnički dobitak u gornjem smislu participira na šumskoj taksi, dakle na prodajnoj cijeni.« Formula IV »priznaje poduzetniku odnosno kupcu bez obzira na udaljenost i položaj šume unaprijed stalan dobitak, koji zavisi jedino od prodajne cijene dotičnog izrađenog sortimenta drveta na mjestu prodaje.« Ako n. pr. dva poduzetnika dobave jelovo tehničko drvo na izvjesnu željezničku stanicu i ondje ga prodadu franko vagon, priznaje pomenuta formula svakome od njih istu dobit bez obzira, što je, recimo, jedan poduzetnik drvo izvezao na udaljenost od 1 km, a drugi na udaljenost od 10 km. Ili ako u nekoj sječi poduzetnik A izrađuje bukovo tehničko drvo, a poduzetnik B javorovo tehničko drvo, priznaje pomenuta formula poduzetniku B unaprijed trostruku poduzetničku dobit, ako je prodajna 1 Šumarski List Br. 4. 1923 god. 575 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 14 <-- 14 --> PDF |
66 67 din- Po formuli VII iznosi poduzetnička dobit Z = üwT~´ ´ 20 Ukupni troškovi proizvodnje iznose, kako srno već ranije izračunali, 160 + 143*03 = : 303´03 din. Kamate iznose 10% od 30303 = 30´30 din. Specijalna poduzetnička dobit po formuli VII, a to je 20% od 303´03 + 30´3(), iznosi 66´67 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika od poduzeća = 30´30 + ..´67 = 96´97 din. Po formuli IV dobivamo poduzetničku dobit nespecificiranu, u širem smislu, dok po formuli VI dobivamo poduzetničku dobit u užem smislu. Ako ovoj poduzetničkoj dobiti dodamo još i kamate od uloženog kapitala, dobivamo poduzetničku dobit u širem smislu, koja je potpuno jednaka poduzetničkoj dobiti izračunatoj po formuli IV. Pošto su poduzetničke dobiti jednake, mora da su jednake i šumske takse. Po formuli VII dobivamo također poduzetničku dobit u užem smislu, koja je dakako uvijek veća od one iz formule VI, jer je poduzetnička dobit izračunata od uloženog kapitala sa kamatama. Iz toga dalje slijedi, da je šumska taksa kalkulisana sa ovom višom poduzetničkom dobiti uvijek niža od one iskaikulisane na osnovu veće poduzetničke dobiti iz formule VI. Pomenuta uputstva uopće ne spominju kamate na uloženi kapital, a dolaze, kako se to jasno razabire iz formule VI, do poduzetničke dobiti u širem smislu. Iz tog slijedi, da uputstva stoje na stanovištu, da kapitali uloženi u jedno aktivnije, lukrativnije poduzeće, nego što je na pr. banka, moraju da odbacuju i veće kamate, nego što ih daje banka. Ovako shvaćena poduzetnička dobit ima prema tome u neku ruku karakter dividende akcionarskih društava, gdje je i dividenda izvjestan procenat uloženog kapitala bez obzira, koje je sve poslove akcionarsko društvo izvelo sa uloženim kapitalom. Prema primjerima, koji su priloženi pomenutim uputstvima, predvidila su uputstva 20% od uloženog kapitala u ime cjelokupnog prihoda od poduzeća. To bi bila ta poduzetnička dobit u širem smislu. Rezultati poduzetničke dobiti u užem smislu po formulama VI i Vjl nisu jednaki. Nameće se odmah pitanje, po kojoj formuli treba računati poduzetničku dobit. Stvarno je ovako postavljeno pitanje ne samo posve suvišno, nego i iluzorno, jer je poduzetnička dobit po izvedenim računima unaprijed određeni postotak od uloženog kapitala. Mi uvijek možemo visinu postotka na uloženi kapital pi i postotak poduzetničke dobiti p> po volji tako odabrati i unaprijed tako odrediti, da poduzetničke dobiti po svojoj vrijednosti budu jednake. Odnosno ništa nam ne smeta, da u formulama za šumsku taksu izvedenim na osnovu formula za poduzetničku dobit VI i VII odaberemo Pi i Pi tako, da faktor l,0pi . 1,0.2 iz druge formule bude po vrijednosti jednak faktoru 1,0 (pi + p2) iz prve formule. (Iznosima pi = 10 i p2 = 20 iz prve formule odgovaraju na pr. iznosi pi = 10 i P2 = 18,18 iz druge formule, pa da oba faktora iznose 1,30 i da šumske takse budu među sobom jednake.) I ako je pitanje, da li treba poduzetničku dobit računati po formuli VI ili po formuli VII, stvarno suvišno i iluzorno, ipak nije ovo pitanje matematski irelevantno. Ali na ovo pitanje ne može se direktno odgovoriti, jer bi svaki pozitivan odgovor negirao bitnost poduzetničke dobiti, kako smo već ranije izložili. Na postavljeno pitanje može se naći odgovor samo deduktivnim putem. 572 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 13 <-- 13 --> PDF |
.=-[.. Vii Ako ovu vrijednost za poduzetničku dobit uvrstimo u konačnu jednaddžbu, dobivamo 1 -f — . = -P VII a 1,0 Pt 1,0.2 Uzimajući dakle za bazu način računanja iz spomenutih upustava dolazimo do iste formule III, koju smo dobili, kad smo račun izveli na bazi računanja po Barthi također sa izloženom korekturom t. j . operišući sa članovima, koji su svedeni na isto vrijeme, rastavivši procenat poduzetničke dobiti na njegove elemente i uzevši procenat poduzetničke dobiti u užem smislu od ukupno uloženog kapitala sa kamatama. Između rezultata, koje daju formule za poduzetničku dobit i to s jedne strane formula IV, a s druge strane formule VI i VII, postoji bitna razlika. Formula IV daje poduzetničku dobit u širem smislu, dok formule VI i VII daju poduzetničku dobit u užem smislu, i to formula VI bez dobiti od kamata na uloženi kapital, a formula VII sa tom dobiti. Prema tome dobivamo po formuli IV zapravo cio prihod poduzetnika od poduzeća t. j . kamate na uloženi kapital i čistu poduzetničku dobit. Po formulama VI i VII dobivamo samo čistu t. zv. specijalnu poduzetničku dobit. Da dođemo do cijeloga prihoda poduzetnika, moramo ovoj čistoj dobiti dodati još i kamate od uloženog kapitala. Jasno je, da tako i mora biti, jer smo i račun tako postavili. Gore uzeti primjer predočit će to najjasnije. Po formuli IV iznosi 400 poduzetnička dobit odnosno cio prihod poduzetnika Z = .-.» — 92 31 ^ 30 din., a šumska taksa prema pomenutim uputstvima T = 400 — 160 — 92´31 = 147´69 din. Ukupni troškovi proizvodnje sa šumskom taksom iznose dakle 160 + 147´69 — 307´69 din. Uzmemo li od ovih ukupnih troškova 10% na kamate i 20% na poduzetničku dobit, dakle ukupno 30%, dobivamo 307´69 . 0´30 = 92´31 din. kao prihod poduzetnika od poduzeća. Po formuli VI iznosi poduzetnička dobit Z = ..^ — = 61´54 din. Ukupni troškovi proizvodnje iznose, kako smo već ranije izračunali, 160 + 147´69 = 30769 din. Kamate iznose 10% od 307´69 din. == 30´77 din. Specijalna poduzetnička dobit po formuli VI, t. j . 20% od 307´69 din., iznosi 6.54 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika od poduzeća = 30,77 + 6.54 = 92*31 din. 571 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 12 <-- 12 --> PDF |
V —P = Z + . mijenja u V—Pi,oPl = Z + 24,Oft Dalje moramo opet razlikovati, da li se procenat poduzetničke dobiti n užem smislu uzima samo od efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse ili od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama. U prvom slučaju možemo postaviti razmjer 100: ft = (P + T):Z iz koga dobivamo 100 z p ft Uvrstimo li ovu vrijednost za T u gornju već izmijenjenu polaznu jednadžbu, dobivamo F-Pl,0ft = L + (-^-p)l 50ft odnosno z _ . = ^0,0 ft VI ~ 100-1,0 ft ´ 1,0 (ft +ft) 1 ft Formula za šumsku taksu trebala bi, ako se ova vrijednost za Z uvrsti u konačnu jednadžbu, da poprimi oblik T\,0Pl=V-1..°,0_^2 , -Pl ;0ft = 1,0 (ft + ft) _ /l.Oft +0,0ft-0 ;0ft \ p . n_ 1J0A -I 1,0 (ft + ft) j " 7 . = „, F , . — P VI a 1,0 (ft 4-ft) Dobili smo dakle opet Barthinu formulu u obliku formule II, jer smo uzeli, da je pi + p> — p. Ali ako procenat poduzetničke dobiti uzmemo od troškova proizvodnje i šumske takse sa kamatama, onda se dakako i gornji razmjer mora tako postaviti. Pomenuti razmjer imaće tada oblik 100 :ft = (P+ T)l,0ft : Z odakle slijedi, da je šumska taksa T = ZW0 —1 P ft 1,0 ft Vrijednost ove jednadžbe uvrštena u gornju polaznu jednadžbu daje \ ft 570 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 11 <-- 11 --> PDF |
tak, u kome je sadržana poduzetnička dobit Z i šumska taksa T kao dva nepoznata faktora, dakle V -P = Z + T šio je u stvari dakako opet naša ishodna jednadžba. Pošto je poduzetnička dobit izvjesni procenat šore pomenutih troškova proizvodnje uključivo do sada nepoznate šumske takse, može se postaviti razmjer 100 :p— (P+ T) :Z iz ko^a izlazi, da je .= 100Z p P Ako se ova vrijednost za T uvrsti u gornju jednadžbu, dobiva se r-p=z+ mz -P P odnosno *(,+.) = T iz čega slijedi, da je poduzetnička dobit Vr Z = 1—— IV loo 1 + p Ako se zatim sada već poznata poduzetnička dobit Z odbije od gore pomenutog ostatka V — P, dobije se tražena šumska taksa T = V -P — Z V Uputstvo dakle predviđa zasebno proračunavanje poduzetničke dobiti Z, sa kojom se onda postupa kao sa poznatom veličinom. Pođemo li korak dalje i uvrstimo li dobivenu vrijednost za Z u konačnu jednadžbu V, dobivamo V V T´— V—P ==— P ,100 1,0. V dakle formulu potpuno identičnu sa formulom I t. j . sa Barthinom formulom. Kao u kalkulacijama šumske takse iz uređajnih operata Direkcije šuma Sarajevo moramo i ovdje uzeti, da je poduzetnička dobit uzeta u širem smislu, te da je prema tome i procenat poduzetničke dobiti p sastavljena (složena) veličina i to iz procenta na uloženi kapital pi i iz procenta poduzetničke dobiti u užem smislu p2, dakle da je p = pi + PJ. Izvođenje formule za poduzetničku dobit i šumsku taksu po pomenutim uputstvima nije matematski ispravno, kao ni izvođenje Barthine formule, jer i uputstva operišu sa neekvivalentnim članovima ishodne jednadžbe. Ekvivalentni postaju ti članovi istom onda, kada se svedu na isto vrijeme. Učinimo li to i rastavimo li ujedno procenat poduzetničke dobiti u njegove elemente, onda se polazna jednadžba iz uputstva 569 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 10 <-- 10 --> PDF |
iz čega dalje slijedi: Tl,Oft (1 + 0,0pt) = V — P \,0Pl (1 + 0.0p2) Tl,0pt \,0p2 = V — .\.0.. 1,0.» v T = -—-1 p . . . . III 1,0Pi \fip2 Ovo bi zapravo trebala da bude Barthina formula prema tekstu njegovog obrazloženja. Da se bolje uoči razlika između formule II i III, može se III i ovako pisati V T = p 1.0 Oi + ..) p2 10.000 Razlika se sastoji u tome, što je u nazivniku prvoga člana iza znaka IO t) jednakosti dodano još ~..... Na prvi pogled moglo bi se reći, da bi se ovaj član kao veoma mala vrijednost mogao i zanemariti i tako izjednačiti rezultat iz jednadžbe III sa onim iz jednadžbe II. Ali razlika nije tako mala, kao što se na prvi pogled čini. Primjer će to najbolje pokazati. Uzmimo da posao traje godinu dana. Prodajna cijena V neka je 400 dinara, proizvodni troškovi P = 160 dinara, procenat ukamaćenja uloženog kapitala pi = 10, a procenat poduzetničke dobiti pi = 20 prema primjeru iz Šumarskog Lista br. 7 iz godine 1932. Prema formuli II iznosi šumska taksa T = ~.^.. — 160 = 147"69 din., a prema formuli III iznosi 7 = —.-_ 160 = 14303 din. Razlika II—III iznosi dakle 147´69 143´03 = 4´66 din. t. j . iskalkulisanai taksa po formuli II je za 3´26´/i veća od takse iskalkulisane po formuli III. 4. Upntstvo b. Zemaljske vlude za Bosnu i Hercegovinabr. 171.668IV — 4 od 14/IX-1919. Bivša Zemaljska vlada za Bosnu´i Hercegovinu izdala je pod br. 171.668/V — 4 od 14. septembra 1919. nova uputstva za kalkulisanje šumske takse. Prema tim uputstvima spadaju u troškove proizvodnje samo troškovi izrade i dovoza drveta, troškovi šumske manipulacije, troškovi, koji nastaju kod pretvaranja sirovog drveta u polufabrikat, troškovi transporta i ostali stalni režijski troškovi. Sa ukamaćenjem uloženog kapitala se prema ovim uputstvima ne računa. Poduzetnička dobit je i ovdje izvjesni unaprijed određeni procenat svih troškova proizvodnje i šumske takse bez kamata, kako se to razabire iz. izvođenja formule i iz danih primjera. Princip je dakle u glavnom ostao isti kao u ranijim uređajnim elaboratima, samo je računanje poduzetničke dobiti i šumske takse stavljeno u propisanu, konkretnu formulu. Uputstvo obrazlaže postupak na ovaj način. Ako se odbije suma proizvodnih troškova P od tržne odnosno prodajne cijene V, preostaje osta 568 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 9 <-- 9 --> PDF |
T(l + 0,0 p) = V - F(l + 0,0j)) .==— F p . . . . I 1,0p Međutim pojedini članovi polazne jednadžbe ne padaju u isto vrijeme. Ako posao traje jednu cijelu godinu, plaća se taksa na početku godine, dok će prodaja izrađene građe redovno uslijediti tek koncem godine. Pojedini članovi polazne jednadžbe moraju se dakle prije svega svesti na isto vrijeme, dakle na kraj godine, kada će se izrađena građa prodati. Ovo je sigurno i uredništvo »Erdézeti Lapok«-a imalo pred očima, kad je na Barthinu formulu stavilo pomenutu primjedbu 2) i 3). Da na ovaj način dođemo do Barthine formule, moramo pretpostaviti, da i sav kapital, koji će biti potreban za izvršenje posla, stoji na raspolaganju već na početku godine odnosno da se sav taj kapital utroši odmah na početku godine. Ovo u praksi redovno nije slučaj. A ipak je radi izračunavanja kamata na uloženi kapital neophodno potrebno, da se zna, kada´ će se pojedini radovi izvršiti. (Ovo je također jedan od važnijih momenata, zašto se matematski ne može kalkulacija šumske takse realno da provede). Ako ujedno još rastavimo procenat poduzetničke dobiti p na njegove elemente t. j . na procenat na uloženi kapital Pi i na procenat poduzetničke dobiti u užem smislu p2, onda će se polazna jednadžba T — V—P — z izmijeniti u 2´l.OiD! = V — Pl,0Pl — (P+ .)0,0.2 iz čega dalje slijedi T(l,0pl + 0,0pt) = V— .(1,0.! -f 0 0p,)* TlfiiP, +A ) = P —PL,0(ft+A) l;0(Pi +..) Pošto je jf>i + r>2 = v, dobili smo dakle i na ovaj način Barthinu formulu I. Ali tu i leži greška. Mi smo doduše dobili Barthinu formulu, ali nismo račun izveli prema obrazloženju Barthe u tekstu. A to znači, da ni Bartha nije izveo svoju formulu prema tekstu svoga obrazloženja. Ako promotrimo izvođenje formule II, vidjećemo odmah, da nismo u polaznu jednadžbu uvrstili i kamate od poduzetničke dobiti t. j . bolje rečeno, nismo uzeli procenat poduzetničke dobiti od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama, nego samo od efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse. Svedemo li dakle sve članove polazne jednadžbe na isto vrijeme, rastavimo li opet procenat poduzetničke dobiti na njegove elemente i uzmemo li ujedno procenat poduzetničke dobiti u užem smislu od proizvodnih troškova i šumske takse zajedno sa kamatama, onda će se polazna jednadžba T — V — P — z izmijeniti u T i,0A = V — P\,0pt — (P + .)1,0., 0,0p2 * 1,0.p, = i + o,opt , a 1,0 (ft 4-J>») = i + °.°Pi + o.o..) 567 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 8 <-- 8 --> PDF |
1 Bartha naglašuje također, da se pri izračunavanju cijene na panju mora uvijek voditi računa, da li se cijena na panju računa sa stanovišta prodavaoca ili sa stanovišta kupca. Računa li se sa stanovišta prodavaoca, treba uvijek računati minimum, a računa li se sa stanovišta kupca, treba računati maksimum cijene na panju. Minimum odnosno maksimum cijene na panju računa se povećanjem ili sniženjem postotka poduzetničke dobiti na taj način, da se u formulu uvrsti po mogućnosti najveća odnosno najmanja poduzetnička dobit, da ni prodavalac ni kupac ne bi pretrpjeli štetu. Postoji dakle već bitna razlika u samoj ocjeni uloge kalkulacije šumske takse u elaboratima Direkcije šuma i u obrazloženju ing. Barthe. Direkciji šuma daje kalkulacija samo osnovanu pretpostavku, da ustanovljena šumska taksa nije daleko od vjerojatnosti. Bartha naprotiv tvrdi, da se cijene na panju mogu tačno izračunati iz poznatih faktora (prodajne cijene i troškova), i ako naglašuje, da treba voditi računa o tome, da li se računa sa stanovišta prodavaoca ili sa stanovišta kupca. Ali ovim računanjem minimuma i maksimuma cijene na panju priznaje Bartha šutke, da se cijene na panju ipak formiraju na tržištu susretanjem ponude i potražnje. Kolika je razlika u samom načinu računanja, razabraće se iz daljnjeg razlaganja. Iz primjera navedenog u Barthinom članku vidi se, da je i u njega procenat poduzetničke dobiti p sastavljena (složena) veličina i to od postotka na uloženi kapital pi i od postotka specijalne poduzetničke dobiti Vi. Efektivni iznos poduzetničke dobiti Bartha ne računa. Na Barthin članak stavilo je uredništvo »Erdészeti Lapok« slijedeću primedbu: »Upotreba ispravno izvedenih formula piščevih je ipak, osim na ono što je u tekstu navedeno, vezana još i na slijedeće uvjete: 1.) da se cijena sirove i gotove robe odnosi na jednu te istu jediničnu mjeru; 2.) da se i cijena na panju i troškovi uzimaju kao izdani za vrijeme kupoprodaje i 3.) da kupac posao obavi za jednu godinu računajući od vremena kupoprodaje.« Prvi je uslov po mome mišljenju sam sobom razumljiv. Nas ovdje više interesira primjedba uredništva pod tačkom 2. i 3.), a naročito pod tačkom 2.). Bartha doduše naglašuje u svom obrazloženju, da u troškove treba uračunati kamate od uložene glavnice i poduzetničke dobiti, ali se on u izvođenju svoje formule toga ne pridržava, kako ćemo odmah vidjeti. Uredništvo Šumarskog Lista primijetilo je na razviianje Barthine formule, da se do te formule može doći i kraćim putem, nego što ga je Bartha naveo. Ja zato neću ni iznijeti razvijanje formule onako, kako je to Bartha učinio, nego kako je to Šumarski List učinio u svojoj primjedbi. Iz ishodne jednadžbe slijedi, da je T—V—P—Z Pošto je poduzetnička dobit Z jednaka izvjesnom unaprijed određe nom procentu p od proizvodnihlazna jednadžba pisati i troškova i šumske takse, može se poT= V—(P + T) 0,0p — P iz čega dalje slijedi: 566 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 7 <-- 7 --> PDF |
poduzeća. Pomenuti unaprijed određeni procenat poduzetničke dobiti je dakle u ovom slučaju sastavljena veličina, jer se sastoji iz t. zv. specijalne poduztničke dobiti i iz kamata na uloženi kapital sa premijom za riziko. O ovome će docnije još biti govora, jer sačinjava jednu od bitnih razlika u načinu računanja. Jedna i druga kalkulacija izvedena je uz poduzetničku dobit od 20% dot. od 15% uz inače iste «slove. Osim toga kalkulisana je šumska taksa za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina uz pretpostavku, da će se mjesto prerade nalaziti u Teslicu dot. u Banjoj Luci. Već se iz toga razabire, da je cio elaborat kalkulisanja šumske takse stavljen na pravo mjesto i da se od kalkulacije šumske takse nije očekivalo više, nego što ona može faktično da da. Ovaj je momenat u uvodu elaborata u pogledu kalkulacije šumske takse za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina naročito i naglašen, jer je izričito istaknuto, da je svrha predmetne kalkulacije, da pokaže, koji je od oba projekta rentabilniji, da li projekat sa mjestom prerade u Teslicu ili projekat sa mjestom prerade u Banjoj Luci. Možda se još jače to razabire iz drugog mjesta pomenutog uvoda, gdje se iz obrazlaganja samog toga i načina rada i iz saglasnosti tog rada sa uređajnim operatom povlači zaključak, da se prema tome čini, da je posve osnovana pretpostavka, da ustanovljene šumske takse nijesu daleko od vjerojatnosti (Wahrscheinlichkeit). 3. Barthina formula. Godine 1914., dakle mnogo docnije, napisao je ing. Bar t h a po ovom pitanju članak za Erdészeti Lapok, koji je preveden za Šumarski List i otštampan u br. 10 i 11 godine 1914. pod naslovom »Nekoliko riječi o ispravnom izračunavanju cijene na panju«. Iz pomenute ishodne jednadžbe izvodi ing. Bartha poznatu formulu za šumsku taksu V T = _ p* l-0p " Ing. Bartha ističe u svom obrazloženju gornje formule, da se pod cijenom na panju T razumijeva onaj iznos, koji prodavalac mora dobiti za drvnu masu u šumi na panju, a da ne bude prikraćen prema tržnoj cijeni, i da se cijene na panju dadu tačno izračunati iz poznatih faktora: prodajne cijene i troškova. Prodajna ili tržna cijena je iznos, što ga prodavalac dobija na tržištu za svoju drvnu robu. U tom utršku sadržana je svakako i cijena drveta na panju. Dalje veli doslovno: »Prije nego što dođe roba na tržište mora se ona izraditi i onamo dopremiti, a prodavalac robe ima pravo tražiti, da mu se iz utrška naknade i ti troškovi. Osim toga ima on pravo tražiti, da mu se naknade i kamati, koji međutim narastu na uloženoj glavnici i poduzetničkoj dobiti (podvučeno od mene). Prema tome nije cijena na panju ništa drugo nego razlik a (podvučeno od pisca) između prodajne cijene (utrška) i ukupnog zbroja svih troškova izrade, dopreme i t. d. uračunav u troškove i kamate od uložene glavnice i poduzetničke dobiti« (podvučeno od mene). * Formulu sam opet transkribovao istim znacima, koje sam upotrijebio u is: hodnoj jednadžbi. Ovo ću i u buduće uvijek činiti, da bi se rezultati pojedinih formula mogli lakše uporediti, jer su se pojedini autori služili raznim znacima. 565 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 6 <-- 6 --> PDF |
2. KalkuUsanje šumske takse u ranijim uređajnim operatima Direkcije šuma u Sarajevu. Prvenstvo za određivanje šumske takse iz pomenute ishodne jednadžbe pripada na svaki način Direkciji šuma Sarajevo. G. ing. W a s z n e r ističe u svome članku »Kalkulacija šumske takse« (Šumarski list 1924. br. 1), da su na ovaj način kalkulisane šumske takse u uređajnim operatima područja Šedinac — Olasinac već 1906 godine, Ravna planina 1907 godine, Bjela - Kiser 1907 godine, Dobrotuš - Bokšanica 1908 god., Misoča 1909 god. i Čemernica 1910 god. Nabrojenih operata nemam pri ruci, te zato ne mogu da navedem sam način računanja. Ali na raspolaganju mi stoji kalkulacija šumske, takse iz operata za područje Vrbanja - Bijela iz 1910 god., kao i za po dručje Lukavac - Bistrica - Snjegotina iz 1910 god.. Obje ove kalkulacije sadrže amortizacionu tangentu za investicije izvoznih naprava i njihovo uzdržavanje. Amortizacione tangente računate su kamato - kamatnim računom po običajnim formulama i to u prvom operatu sa ukamaćenjem od 4%!, a u drugom sa ukamaćenjem od 5%. Inače se sa ukamaćenjem uloženog kapitala nije računalo. Iz načina računanja mogu se u kalkula ciji šumske takse za područje Vrbanja - Bijela, pridržavajući se istih znakova kao u ishodnoj jednadžbi uz priznanje 20% poduzetničke dobiti, rekonstruisati slijedeće formule za šumsku taksu T i za poduzetničku dobit Z: 5V—6P T. P+ T U kalkulaciji za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina uzeta je razlika vrijednosti (sic) drveta i proizvodnih troškova E jednaka sumi šumske takse i poduzetničke dobiti. Uz 20% poduzetničke dobiti dolazi se do šumske takse ff-f| E — y ) 0 Uz 15% poduzetničke dobiti dolazi se do formule T — ...] 115 = (E— 0,15 P)0,869565. ~ U ovoj kalkulaciji poduzetnička dobit nije uopće zasebno računata. Obje ove formule za šumsku taksu jesu transformovana ishodna jednadžba, što se lako može izvesti. Poduzetnička dobit uzeta je u jednom stalnom unaprijed određenom procentu od proizvodnih troškova i šumske takse bez kamata. Pošto u kalkulaciji ukamaćenje uloženog kapitala ni za sirovine (t. j . za drvo) ni za troškove proizvodnje nije uzeto u obzir, mora se uzeti, da je poduzetnička dobit shvaćena u širem smislu, t. j . da unaprijed određeni procenat poduzetničke dobiti obuhvata i nagradu za sav rad poduzetnika oko komponovanja elemenata proizvodnje i ujedno naknadu za uloženi kapital u vidu kamata, a eventualno i u vidu premije za riziko neuspjeha 564 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 5 <-- 5 --> PDF |
odgovara, kako je već unaprijed naglašeno, samo po izvršenoj prodaji, a onda može po svome sastavu da posluži samo za proračunavanje poduzetničke dobiti. Šumska taksa, koja se unaprijed plaća, mora da je već poznata veličina. Poduzetnička1 dobit nije samo nepoznata, nego i promjenljiva veličina. Ona je po izvršenoj prodaji faktična nepoznanica u ishodnoj jednadžbi. Unaprijed odrediti poduzetničku dobit znači negirati nju samu, jer je njena opća i osnovna karakteristika promjenljivost i neizvjesnost. »Poduzetničku dobit odlučno karakteriše i precizno odvaja od drugih vrsta prihoda njena neizvesnost, neugovorenost, apsolutna zavisnost od naknadnog pijačnog uspeha poduzeća.«2 Ishodna jednadžba može iz ovoga razloga da posluži samo za proračunavanje uspjeha poduzeća, a ne ujedno i za određivanje šumske takse — barem iie direktno. Pretpostavlja se uvijek, da ishodna jednadžba ima samo dvije nepoznanice i to šumsku taksu T i poduzetničku dobit Z. Da bi se ova jednadžba riješila, postavlja se druga u obliku razmjera (P+T):Z= 100 :p Ovom se jednadžbom određuje procenat poduzetničke dobiti prema proizvodnim troškovima zajedno sa šumskom taksom, a ne vodi se računa, da je po pojmu poduzeća i poduzetničke dobiti zapravo p nepoznanica, kojom bi se morao odrediti uspjeh poduzeća u procentima. Htjeti dakle prije izvršene prodaje odrediti šumsku taksu iz ishodne jednadžbe uzevši poduzetničku dobit u izvjesnom procentu od proizvodnih troškova i šumske takse znači, okretati se u zatvoreinom krugu i na silu se kroza nj probijati uzimajući posljedicu kao uzrok. Ali se iz ovoga kruga i ne može na drugi način izaći. Iz ovoga razloga ne pružaju izvedeni računi, i ako su matematski posve ispravni, osjećaj sigurnosti — bez obzira na to, što se neki članovi ishodne jednadžbe, i ako samo ocijenjeni, uzimaju kao poznate veličine. Izvedeni se računi zato i ne zovu računom, nego kalkulacijom. Rezultati dobiveni kalkulacijom šumske takse mogu da posluže za orijentaciju, kao smjernica, kao ishodna tačka ponude za slobodnu utakmicu kupaca. Oni na svaki način trebaju neku korekturu, korekturu baš te utakmice, da bi postali realnima, ili korekturu iskustva, koja se oslanja na faktično izvršene prodaje. Kalkulacijom dobiveni rezultati moćiće dobro poslužiti i za upoređivanje visina šumskih taksa za razne objekte, äko su sve kalkulacije izvedene na isti način i uz iste pretpostavke, a isto tako za upoređivanje šumskih taksa jednog te istog objekta, ako su kalkulacije izvedene uz razne pretpostavke n. pr. radi izbora izvoznih naprava. Na osnovu ishodne jednadžbe iskalkulisana šumska taksa sama po sebi, bez korekture utakmice ili iskustva, nema još realne vrijednosti. U pomanjkanju druge pouzdane metode za određivanje šumske takse odnosno u pomanjkanju pouzdanih podataka, da se na drugi način odredi taksa drvetu na panju, obrađivalo se u javnosti srazmjerno dosta često pitanje određivanja šumske takse iz gore navedene ishodne jednadžbe, a u praksi su valjda sve kalkulacije šumske takse izvedene na ovom principu. I ako je svim ovim pokušajima poslužila kao baza pomenuta ishodna jednadžba, ipak ima u daljnem razrađivanju i u primjeni ove jednadžbe bitnih i principijelnih razlika. 2 Dr. Milorad Nedeliković ibid. r. 498. |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 4 <-- 4 --> PDF |
vrijeme oranja, kosidbe, žetve i drugih poljskih radova skuplja), mogućnost zarade na drugim1 mjestima, raspoloživa radna snaga uopće, uspjeh žetve, a naročito obilje i nestašica stočne hrane, vremenske i terenske prilike, valutarne prilike i drugo. To su sve momenti, koji se ili nikako ili veoma teško mogu unaprijed odrediti. A kako se teško dolazi do prosječnih prodajnih cijena, poznato je svakom, koji je1 imao posla sa kalkulacijama šumske takse. 0 ocijenjenim proizvodnim troškovima i o šumskoj taksi iskalkulisanoj na osnovu ovih ocijenjenih troškova zavisi i veličina poduzetničke dobiti, jer se ova uzima u izvjesnom unaprijed određenom procentu od proizvodnih troškova i šumske takse. Nesigurnost u ocjenivanju proizvodnih troškova prenaša se dakle i na poduzetničku dobit, pa ma kako rigorozno da ih ocijenimo. 0 ulozi poduzetničke dobiti u gornjoj jednadžbi biće još govora. Razmotrimo li malo pobliže samu ishodnu jednadžbu, dobićemo da ona poprima ovakav konkretan oblik tek nakon izvršene prodaje proizvedenih produkata. Prodajna cijena je ruzultanta veoma komplikovanog procesa ponude i potražnje. Proizvodni troškovi kao elemenat ponude samo su polazna tačka u formiranju cijena izvjesnih produkata u prometu, ali ne predstavljaju već sami! ,sobom perfektnu formiranu prometnu vrijednost. Mi pri tome polazimo sa stanovišta, da je cijena u novcu izražena prometna vrijednost, t. j . da je cijena´ količina novčanih jedinica, koja se u razmjeni dobara daje ili dobiva za neko dobro. Cijena se dakle stvara tek na tržištu susretanjem efektivne potražnje i ponude međusobnom utakmicom i kupaca i prodavaoca. Razumljivo je, da cijena u slobodnoj utakmici mora oscilirati oko visine proizvodnih troškova. U slučaju, da se cijena digne iznad proizvodnih troškova, povećaće i proizvađači proizvodnju. Time se povećava ponuda, a povećanjem ponude se obara cijena. Ali je ponuda mnogo veća od potražnje, može ovo obaranje cijena doći dotle, da cijene padnu i ispod troškova proizvodnje. Ovo je neposredno moguće samo na račun zarade odnosno poduzetničke dobiti. Obratno, ako je potražnja dosta jaka, moćiće se prodajom produkata postići takve cijene, da se podmire i svi troškovi proizvodnje, a povrh toga i izvjesna poduzetnička dobit. Uslijed povećanja potražnje dizaće se cijene, a time paralelno i poduzetnička dobit. Povećana poduzetnička dobit primamiće poduzetnike opet, da povećaju proizvodnju i da osnivaju preduzeća. Ponuda se povećava, među nudiocima nastaje utakmica, koja opet vraća cijene, da tendiraju visini proizvodnih troškova. Međutim poduzeća jedne te iste grane ne rade sva sa jednakim troškovima proizvodnje. Neka poduzeća rade skuplje, druga jeftinije. Ovo zavisi o jeftinijoj nabavci sirovina, o savršenijem tehničkom uređaju, o boljoj organizaciji rada i t. d. Poduzeća, koja rade jeftinije, moćiće pri padanju cijena do izvjesne granice još uvijek pokrivati svoje troškove proizvodnje, pa eventualno odbacivati i neku čistu zaradu, dok će poduzeća, koja rade skuplje, pri istim cijenama već morati obustaviti rad, kada cijene ne mogu podmiriti ni same troškove proizvodnje, u koliko eventualno drugi momenti ne diktiraju produženje rada barem za izvjesno vrijeme, pa i uz neki gubitak. Nakon ovog razmatranja, u kojem sam se u glavnom pridržavao Nedeljkovića,1 pokazuje se ishodna jednadžba u drugom svijetlu. Ona 1 Dr. Milorad Nedeljković: Osnovi političke ekonomije 1921. yod. r. 318. 562 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI JU ST GOD. 57. OKTOBAR 1933. Ing. ROM. SARNAVKA (BEOGRAD): KALKULACIJA ŠUMSKE TAKSE I PODUZETNIČKA DOBIT (LA TAXE FORESTIERE ET LE PROFIT DE L´ ENTREPRISE) /. Uvodno razmatranje. U svim pokušajima u nas, da se odredi taksa šumskih proizvoda u šumi na panju, polazilo se uvijek sa stanovišta, da1, je prodajna cijena jednaka zbroju proizvodnih troškova, šumske takse i poduzetničke dobiti. Ako prodajnu cijenu označimo sa V (prometna vrijednost — što nije posve ispravno), proizvodne troškove sa P, šumsku taksu sa T i poduzetničku dobit sa Z (zarada), glasiće ishodna jednadžba: V = P + T -f z Uz predpostavku, da su prodajna cijena i proizvodni troškovi poznate veličine i da je poduzetnička dobit neki unaprijed određeni procenat proizvodnih troškova i šumske takse, izračunavala se šumska taksa. Matematski može ovaj postupak biti posve ispravan, ali u praksi treba pri kalkulisanju šumske takse držati u vidu, da sama polazna tačka ne odgovara bezuslovno. U prvom redu ne smije se smetnuti s uma, da su u gornjoj jednadžbi zapravo sva četiri člana nepoznate veličine. Prodajnu cijenu i proizvodne troškove mi samo ocjenjujemo na osnovu našeg stručnog iskustva. Takvo ocjenjivanje uvijek je opterećeno raznovrsnim greškama. Greške će većim dijelom biti to veće, iz što više komponenata je sastavljena veličina, koju ocjenjujemo, kako je to slučaj kod ocjenivanja proizvodnih troškova. Međutim ne radi se samo o greškama kao takvim. Veličina troškova za pojedine radove zavisi o umješnosti i okretnosti poduzetnika odnosno ´kalkulatora, koji mora da se stavi u položaj poduzetnika, kad pogađa cijenu za izvođenje tih radova, ali isto tako i o umješnosti i okretnosti onoga, s kim pogađa izvođenje pojedinih radova Osim ovih čisto subjektivnih momenata igraju pri određivanju visine troškova za pojedine radove i mnogi drugi momenti veoma važnu ulogu, koji leže van subjekta, koji pogađa i s kojim se pogađa izvođenje pojedinih radova. Ovamo spada brzina, s kojom treba da se izvrše pojedini radovi u vezi sa drugim radovima ili u vezi sa potražnjom robe, zatim vrijeme, kada treba da se ovi radovi izvode (jer je radna snaga za 561 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 16 <-- 16 --> PDF |
hodu poduzetnika razlikovalo više sastavnih dijelova: 1) plat a podu zetniku , onaj dio prihoda, koji se može smatrati kao nagrada za uloženi rad poduzetnika. Mjerilo se dobiva u nagradama, koje primaju namještena vodeća lica, direktori, prokuristi i si. 2) dobi t poduzet nika od kapitala. Ovo izdvajanje bazira na činjenici, da kapital može svome posjedniku u svojstvu zajma odbacivati neki prihod, koji on dobiva bez vlastitoga rada. Ovaj se prihod pri sigurnom ulaganju zove obično, kao normalni prihod kapitala, interes (kamate). Ovaj plus r i z i k opremij a za opasnost gubitka kapitala u poduzeću mora se smatrati kao redovni sastavni dio prihoda poduzetnika (podvučeno od mene). 3) Poduzetničk a dobit, dio ukupnog prihoda, koji prelazi veličine 1) i 2). Ako prihod poduzetnika nije tako velik, kao plata i interes plus rizikopremija za isti rad i isti kapital, govori se o gubitku poduzetnika. Ovo je razlikovanje od važnosti za neke svrhe, na pr. za upoređenje rentabilnosti pojedinih grana privrede ili ulaganja kapitala. Ali treba držati u vidu, da se radi samo o veličinama, koje se računski moraju izdvojiti, dok se faktično prihod stvara kao jedinstvena cjelina, koja nedjeljivo sadrži i dio, koji otpada na rad i dio, koji otpada na kapital. Rekli smo, da je prihod poduzetnika izvjestan unaprijed određeni procenat troškova proizvodnje sa šumskom taksom. Nema nikakvih razloga, da mi pojedine troškove izdvajamo. Iz navedenih citata međutim izlazi, da proizvodni troškovi obuhvataju sve one izdatke, koji su potrebni da se izvjesna dobra proizvedu, i to inkluzive obične dobiti, a to su kamate na uloženi kapital, dakle kamate na ukupne troškove proizvodnje. Iz ovoga slijedi, da se kamate moraju uključiti u proizvodne troškove i u kalkulaciji šumske takse. Iz gornjih citata vidi se također, da je redovni sastavni dio prihoda poduzetnika dobit od kapitala t. j. kamate plus rizikopremij a za opasnost gubitka kapitala u poduzeću, dakle kamate uvećane izvjesnom premijom za riziko podnijet za kapital uložen u poduzeće. Moramo dakle povući zaključak, da se u kalkulacijama šumske takse prihod poduzetnika mora računati od svih proizvodnih troškova i šumske takse zajedno sa kamatama. Dakako, da pojedini elementi prihoda poduzetnika prema rasčlanjenju Philippovicha ne sudjeluju jednako u stvaranju prihoda poduzetnika. Prva dva elementa prihoda poduzetnika t. j . platu i dobit od kapitala ubrajamo obično pri kalkulisanju šumske takse u troškove proizvodnje, kako je to izneseno i u gornjem citatu Nedeljkovića. Preostaje dakle još samo da izvjesnim procentom od ukupnih troškova odredimo i rizikopremiju, poduzetničku dobit u užem smislu, kako smo je gore zvali, t. j . onaj dio prihoda, koji pretiče iznad plate poduzetnika i dobiti poduzetnika od kapitala. Do istih ovih zaključaka dolazi se i matematskim putem. Mi smo ranije izveli i Barthinu formulu i formulu iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu ´svodeći sve članove ishodne jednadžbe na isto vrijeme t. j . na konac godine. A tom operacijom nismo ništa drugo učinili, nego pojedinim članovima odnosno troškovima,, koji dospijevaju na početku godine, kako smo uzeli, pridodali kamate. Logično je dakle, da i sa članovima razmjera iz uputstava postupimo isto tako t. j . da ih svedemo sve na isto vrijeme, dakle opet na kraj godine. Drugim riječima znači to, da izvjesni unaprijed određeni procenat poduzetničke dobiti uzimamo od ukupnih troškova zajedno sa kamatama, što se sa teorijom i praksom posve slaže. U Barthinoj se formuli ovo izvodi odmah supstitucijom člana 574 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Dr. M. N e d e I j k o v i ć1 govoreći o troškovima proizvodnje materijalnih namirnica veli: »ali usled društvene podele rada i ustanove privatne svojine, jedni od ovih elemenata [riječ je o elementima proizvodnje materijalnim (priroda i kapital), ličnim (ljudski rad) i socijalnim (ustanove organiziranog društvenog poretka)] postaju prometn e vred nosti , čija se upotreba ili utrošak u proizvodnji plaća u njihovoj prometnoj vrednosti [renta ili najam (zakup)] za nekretnine, intere s na kapita l (podvučeno od mene), nagrade raznim vrstama rada i poduzetničku dobit (plate, honorari, dnevnice, tantijeme i t. d.), ...Troškov i proizvodnj e (podvučeno od pisca) prema tome obuhvataju sv e on e izdatk e (podvučeno od mene), koji su potrebni, da se izvesna dobra proizvedu, donesu na mesto potrošnje i stave, putem privrednog prometa (trgovinom) na raspoloženje potrošača: dakle ne samo inte res na uloženi kapital, rentu i najamnicu (podvučeno od mene), već i nagradu poduzetničkog i pomoćnih radova, amortizaciju, osiguranje investicija i stovarišta, kancelarijske troškove, troškove izazvane utakmicom (reklama, zastupnici, agenti, oglasi i t. d.), troškove prenosa (sirovina i izrađevina), saobraćaja, osoblja, trgovačkog posredovanja u prometu dotičnog dobra, poreze i ostale javno-pravne namete i t. d.« Na drugom mjestu veli Dr. M. N e d e 1 j k o v i ć1: »Poduzetnička dobit može se shvatiti u jednom širem smislu, kao ukupna zarada jednog poduzetnika u izvesnom periodu vremena, tako da obuhvata i nagradu za lični, tehnički i administrativni rad poduzetnikov u dotičnom poslu i interes na njegov sopstveni kapital (podvučeno od mene) unet u posao (interes povećan izvesnom premijom za rizik podnet na uloženi kapital u poduzeće); . ..« Na istom tom stanovištu stoje i drugi autori, do čijih sam djela mogao doći, kao na pr. Dr. V. B e 1 o š e v i ć," Dr. Aleksandar J o v an e v i ć,:1 J. Conrad, 4 v. S c h u 11 e r n/´ Možda je kasnije ovo pitanje rasvijetlio Dr. E. v. P h i 1 i p p o v i c h," kad u slobodnijem prijevodu veli: pod troškovima proizvodnje razumijeva se ona množina dobara, koja je potrebna, da se proizvede izvjesna količina dobara izvjesne vrste odnosno njezina vrijednost inkluzive obične dobiti. O poduzetničkoj dobiti veli na drugom mjestu7 između ostaloga: Ako je poduzetnik ujedno sam radnik i vlasnik kapitala, tada se ukazuje njegov prihod kao naknada za njegov rad i upotrebu kapitala. To dovodi na misao, da se uporedi visina njegovog prihoda sa prihodom, koji se ugovorom u prometu može pogoditi za jednaki rad ili za prepuštanje jednakog kapitala. Prema tome se u pri 1 Dr. M. Nedeljković : Osnovi političke ekonomije, 1921., glava XV. Vre dnost r. 317 i 318. 1 Dr. M. Nedeljkovi ć ibid. Glava XXIII Poduzetnička dobit r. 498 Dr. V. B e 1 o š e v i ć, Politička ekonomija (kratka uputa u sistem) Zagreb 1922 p. 61 i 151. 3 Dr. Aleksandar J o v a n o v i ć, Narodna ekonomija, Beograd 1933. p. 143. 4 J. Conrad , Leitfaden zum Studium der politischen Ökonomie, Jena 1929. p. 47 i 111. 5 Dr. H. Rit. v. Schull-ern zu S c h r a 11 e n h o f e n, Grundzüge der Volkswirtschaftslehre, Wien 1911. p. 103, 123, 305, i 315. 6 Dr. Eugen v. Phi li p p o v i c h, Orundriss der Politischen Öekonomie I Tübingen 1912(0 p. 263. . 7 ibid. p. 343. 573 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Prihod poduzetnika sa efektivnim troškovima proizvodnje i šumskom taksom mora dati prodajnu cijenu (80,09 + 160 + 159,91 = 400). Po ing. Šuriću iznosila bi poduzetnička dobit kao i ranije Z = 66,67 din., a šumska taksa T-—^—(400— 168,11 —66,67) = 157,35 din. odnosno izravno po izvedenoj formuli XXXI .16010"15,<35 -ww-^lf-317´46--*- Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 157,35 = 307,35 din. Kamate na uloženi kapital = 307,35 . 0,05 = 15,37 din. Amortizacione kamate od investicija = 0,61 din. Poduzetnička dobit od uloženog kapitala sa kamatama (307,35 + 15,37 + 10,61) = 333,333 . 0,20 = 66,67, dakle isto kao po formuli, t. j . 66,67 din. Prihod poduzetnika = 82,65 din. Ovaj ukupni prihod poduzetnika sa efektivnim troškovima proizvodnje i šumskom taksom mora dati prodajnu cijenu (82,65 + 160 + 157,35 = 400). Sva četiri računa izvedena su po postavljenim formulama, a osim toga je raščlanjen i ukupni prihod poduzetnika, koji se sastoji iz kamata na uloženi kapital i iz specijalne poduzetničke dobiti. I specijalna poduzetnička dobit, dakle poduzetnička dobit u užem smislu, rastavljena je također na elemente, iz kojih je sastavljena, t. j . u jednom slučaju računata je od efektivnih troškova proizvodnje, a u drugom od ukupnih troškova proizvodnje sa kamatama bez obzira, da li one potječu od redovnog ukamaćenja uloženog kapitala ili od ukamaćenja po amortizacionom računu. Dobiveni rezultati slažu se sa rezultatima odgovarajućih formula. Svakome je računu dodan i zbroj prihoda poduzetnika, dakle poduzetničke dobiti u širem smislu, efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse, što po ishodnoj jednadžbi mora biti jednako prodajnoj cijeni. Iz saglasnosti rezultata dobivenih po postavljenim i izvedenim formulama sa rezultatima raščlanjivanja pojedinih elemenata mora se povući zaključak, da su gornji računi ispravno izvedeni i dalje da su i formule ing. Wasznera i formule ing. Šurića matematski ispravne. Razlika je samo u stanovištu, sa koga polaze ing. Waszner i ing. Šurić. To su ta dva stanovišta, u koje sam upirao tokom cijelog ovog razmatranja. Sa ta dva stanovišta obradio sam i Barthinu formulu i formulu iz uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, pa šta više i formule Dr. Lohvassera, koje za sebe čine posebnu grupu, modificirajući ujedno formulu ing. Barthe i formule iz pomenutog uputstva prema stvarnim troškovima i načinu plaćanja. To su ta dva stanovišta, sa kojih se u krajnjoj tački dolazi s jedne strane do formule II, a s druge do formule III, i dalje s jedne strane do formule VI i Via, a s druge strane do, formule VII i Vila. Ta dva stanovišta baziraju na tome, što se u jednom slučaju specijalna poduzetnička dobit računa samo od efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse, kako to uputstva Ministarstva šuma i rudnika propisuju, a u drugom slučaju od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama. Ovo zadnje stanovište je ekonomski i matematski ispravnije, kako smo već ranije izložili. Međutim s obzirom na ono, što sam već u 586 |
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 29 <-- 29 --> PDF |
uvodu naglasio o vrijednosti ishodne jednadžbe za kalkulisanje šumske takse i o bitnosti poduzetničke dobiti, mogu sestvarnoit a dva stanovišta uzeti kao pretpostavke, jer se i pi i p2 također samo ocjenjuju. A mogu se ocijeniti sa raznih stanovišta. Osim toga mogu razlike u ocjenjivanju pojedinih elemenata troškova, a takve se moraju uvijek tolerirati, biti od mnogo većeg utjecaja na visinu šumske takse od toga, da li ćemo poduzetničku dobit računati na jedan ili drugi način. Tako na pr. iznosi u zadnjem primjeru razlika u šumskoj taksi računatoj na jedan i drugi način 159,91 — 157,35 = 2,56 din. Izvedemo li isti taj račun, ali tako da troškove proizvodnje smanjimo za 10 din., a ova se razlika može tolerirati, dobićemo u prvom slučaju šumsku taksu 171,51 din., a u drugom siučaju 167,35 din. Razlika u šumskoj taksi iznosi, ako se poduzetnička dobit računa samo od efektivnih troškova, 171,51 — 159,91 = 11,60 din., a ako se dobit računa od uloženog kapitala sa kamatama, 167,35 — 157,35 = 10 din. Ali baš iz razloga, što se pojedini elementi kalkulacije šumske takse samo ocjenjuju i što se na koncu konca i relacija postotka jth i p2, od kojih zavisi prihod poduzetnika kao poduzetnička dobit u širem smislu, može mijenjati, treba da su barem stanovišta, sa kojih se polazi pri izračunavanju pojedinih elemenata kalkulacije, ispravna. A među ta spada između ostaloga i izvođenje poduzetničke dobiti (koju je u ostalom, kako sam već ranije naglasio, posve nepotrebno posebno izračunavati) od ukupno uloženog kapitala sa kamatama. Résumé. Ces deux problemes intéressent nos forestiers surtout apres la guerre ou F on donne, d´une grande partie, nos forets a l´exploitation par des contrats a longue durée, comme cela n´ était autrefois le cas qu´ en Bosnie et dans !´ Hertzegovine. Le premier et principal probleme (le deuxieme n´ étant qu´ inclu dans le premier) consiste a trouver le meilleur mode de la calculation des prix de bois sur . étoc qui doivent etre appliqués envers les exploitateurs. L´ auteur donne un aperçu comparatif des modes de cette calculation qui ont été jusque la proposés chez nous par des divers auteurs d´ avant et d´ apres la guerre. Il les examine du point de vue de l´économie nationale et tire finalement ses conclusions. Ing, A. PANOV (ZAGREB): NAŠE ZAKONODAVSTVO I KRŠ (NOTRE LÉGISLATION ET LE KARST) Stupanjem na snagu Zakona o šumama od 21. XII. 1929 dobio je najzad i problem pošumljavanja krša zakonsku podlogu, koja mu je toliko nedostajala. Sta više, dobio je baš onu i onakvu zakonsku podlogu, koju je tražio za njega najširi stručni forum — Jugoslovensko Šumarsko Udruženje. Materija je obrađena i kodifikovana uglavnom onako, kako 587 |