DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 45 <-- 45 --> PDF |
KNJIŽEVNOST .. DIMITROV: MOLIKA, PINUS PEUCE GRISEB. Šumska monografija. S bugarskog preveo Ing. Orestije Krstić, Skoplie 1933. Prijevod ove monografije posvećen je Slovenskoj šumarskoj zajednici, a namijenjen je kao prilog zbližavanju bugarskih i jugoslavenskih šumara. U važnim privrednim pitanjima interesovanih naroda potrebna je što tjesnija njihova saradnja. Imajući to u vidu Balkanska privredna biblioteka u Skoplju postavila je za cilj da štampa sve publikacije o upoznavanju i proučavanju raznih pitanja, koja imaju upliva na privredni život Balkanskog poluostrva. Kao prvu ediciju ove vrste izdala je ona spomenuti prijevod bugarske monografije o moliki, koju je napisao 1922. g. .. D ;mitrov , profesor sofijskog Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Ovaj značajni korak zaslužuje svakako punu pažnju i pohvalu. Prevodilac u svom predgovoru ističe, da je ova monografija prvo sređeno djelo o ovom specijalnom balkanskom boru. Ona je najopsežnije stručno djelo s podacima 0 uspijevanju molike u Bugarskoj. Pomenuta monografija moći će zgodno da posluži kao temelj zajedničkog rada bugarskih i jugoslavenskih šumara, odnosno kao početak stvaranja jedne opće stručne književnosti na području balkanskog šumarstva. Molika je zajednička vrsta, koja raste na bugarskim i jugoslavenskim planinama. Ona je od važnosti kako za jugoslavensko tako i za bugarsko šumarstvo, jer se prostire u visokim planinskim regijama, dakle u vrlo teškim i nepodesnim okolnostima. Osim toga za pošumljivanje golijeti i melioracije pašnjaka u podalpskoj, a i u alpskoj zoni, bilo da se hoće odgojiti šuma u potpunom ili u rjeđem sklopu (radi zaštite pašnjaka od suše i vjetrova) ne postoji — kaže prevodilac — pogodnija vrsta za naše planine nego što je molika. Ona je najotporniji visoki četinjar u našoj šumskoj flori. Kod nas molika danas pridolazi na planini Bjclasici (južno od Bijelog Polja), našem dijelu Prokletija, zapadnom dijelu Šar-planine, zatim na Korabu i Peristeru, te sjevernim ograncima planinskog vijenca Nidže (vidi: Košani n »Četinari Južne Srbije«, Skoplje 1925). Tu ona odabire uglavnom škriljce i siUkatna tla. .. Di mitro v u predgovoru svojoj monografiji ističe, da molika s munikom i krivuljem čini grupu četinjara, koji zauzimaju najograničenije prostore u bugarskim šumama. Molika se nalazi ondje u sastavu smrekovih šuma, zatim u mješovitim šumama običnog bora i jele na Rilsko-Rodopsko-planinskom masivu i Pirinu. Munika dolazi samo na Pirinu, a krivulj sačinjava čiste džbunaste formacije u sva ta tri masiva. Predmet ove monografije jest određivanje botaničkih i šumskih osebina molike, balkanskog borovca. Molika je od važnosti kao elemenat, koji ulazi u sastav bugarskih četinjavih šuma u visokom planinskom pojasu, i to kao čisto domaća i samorasna vrsta. Ona je drvo prve veličine i daje građevni i tehnički materijal bolje kvalitete nego ostali ondješnji četinjari. Monografija je razrađena tako da su u njoj najprije opisane opće odlike molike, zatim njen rast i habitus prema kraju pridolaska, sistem korijenja i način ukorjenjivanja, iglice, pupovi i krošnja, kora, plod, sjeme i klijanje, zahtjevi na svijetlo, geografsko i visinsko rasprostranjenje, te rasprostranjenje po ekspozicijama, odnos prema podlozi i klimi, odlike molikina drva i njegova upotreba, te otpornost prema povredama. Iz monografije vidimo, da je molika u bugarskim planinama drvo prve veličine, te da dosiže visinu do 30 m, a promjer 30—35 cm. Po visini ona je malo niža od smreke, jele i bora. Prema zapadno-evropskim botaničkim udžbenicima dobiva se u glavnom dojam, da je molika drvo tek druge ili treće veličine. Naravno da se u višim, izloženim predjelima smanjuje njezina visina. Habitus molike ljepši je ođ habitusa ostalih ondješnjih četinjara. 411 |