DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 22 <-- 22 --> PDF |
pravlja u Šumarskom listu? Zar si možemo predstaviti mogućnost, da se problem vri jednosti dobara prebaci sa ekonomskog na matematsko polje? Izgleda, da si pisac tih pitanja nije postavio, jer ih hi ne spominje, već bez; daljnjeg polazi na put, kojeg si je zacrtao. Hoće da rješava ekonomska pitanja uz ignoriranje ekonomske nauke. Ali na tom putu nužno mora postati nevjeran sam sebir jer već na slijedećoj stranici (652 1933) postavlja neku teoriju o vrijednosti, kada kaže, da kod procjene treba tražiti »stvarnu unutrašnju vrednost dotičnih dobara«. Iz toga izlazi, da si pisac pojavu vrijednosti predstavlja kao neko svojstvo stvari, kao neki fluid, koji se nalazi u materijalnim dobrima. Zato na drugome mjestu govori o »apsolutnoj vrednosti«. Da pisac nije stvorio odsudnu odluku, da mimoiđe nacionalnu ekonomiju, morao bi se sjetiti, da je takovo naziranje o prirodi pojave vrijednosti vladalo do 18. vijeka, dok nisu prvi ekonomski pisci tu pojavu tačnije opi sali. Francuz Abbé Condillac je već u 18. stoljeću postavio teoriju vrijednosti, kojom je onemogućio prvobitno i naivno naziranje o pojavi vrijednosti, pa se odonda takovo naziranje više ne pojavljuje u ekonomskoj literaturi. Kolikogod se razne ekonomske teorije međusobno razlikuju, jedno im je ipak zajedničko, da sve shvaćaju vrijednost kao neku pojavu, koja nastupa kao rezultat relacije, koja postoji između ekonomskih subjekata i ekonomskih dobara. Radi toga si pojavu vrijednosti ne možemo zamisliti izolovano od čovjeka1, koji stvarima pridaje i priznaje značaj vrijednosti. Međutim g. Petrović smatra, da su različite cijene, koje razni gospodarski su bjekti nude za jedno te isto dobro, dokaz, kako ljudi deformiraju 1 ne shvaćaju onu »stvarnu unutrašnju« vrijednost stvari, pa se laća Sizifovog posla, kako bi te smetnje,, te subjektivne momente eliminirao i tako došao do žuđene apsolutne vrijednosti. Smatra, da je zadaća zvaničnih procjena ustanovljivanje apsolutne vrijednosti stvari,, pa zato na strani 655-33 tvrdi da takozvane prodajne vrijednosti nemaju za naše (t. j . zvanične) ciljeve mnogo vrijednosti. Smatra, da se apsolutna vrijednost stvari može razabrati jedino iz prihoda od stvari, pa izjavljuje da se za zvanične svrhe mora izračunavati vrijednost prema metodi prinosne vrijednosti. Dok je u broju 11-33 pisac iznio svoje općenite poglede na predmet, to u broju 11-34 pristupa rješavanju konkretnih ekonomskih pitanja na temelju općenitih načela, koja je iznio, to jest da mimoilazi ekonomsku teoriju. Da nije stvorio ovakove odluke, sigurno pisac ne bi imao onu slobodu kretanja, koju očituje u svojim daljnjim razmatranjima,, ali otsutnost nekih općih načela mora nužno voditi do zbrke pojmova. Slučajeve, gdje se u praksi traži računanje vrijednosti, pisac raspodjeljuje u 10 glavnih kategorija, a svaka kategorija dijeli se u mnoštvo podkategorija i iznimnih slučajeva. Na taj način dolazi do ogromnog broja raznih slučajeva, koji se moraju prema njegovom mnijenju svaki za sebe rješavati kao tipični praktični primjeri. Kako to namjerava izvesti, vidi se iz nekoliko slučajeva, koje navada. Kod slučaja broj l.najviše upada u oči okolnost, da pisac, buduće prihode od glavnog i međutimnih užitaka, koji se očekuju u prvoj ophodnji, diskontira sa 3% na današnju vrijednost. Tako dobivenu svotu smatra periodičkom rentom, koju sa 5% kapitalizira. To samovoljno miješanje kamatne stope pisac obrazlaže praktičnim iskustvima. Pisac tvrdi, da je za šumsko gospodarstvo adaptirana 3%-na kamatna stopa, radi osebina šumskog gospodarstva i posjeda, pa tu stopu zaista i primjenjuje za diskontiranje. Ali za kapitaliziranje šumskih renta predlaže kamatnu stopu od 5% s obzirom na savremene prilike na našem novčanom tržištu. Tim tvrdnjama nasuprot moramo uzeti u obzir slijedeće činjenice: Kad pisac tvrdi, da je za šumsko gospodarstvo adaptirana 3%-na kamatna stopa, pa kad se nadalje uzme u obzir, da je šumskoj renti uopće kao i svakom pojedinom obroku iste jedan te isti izvor u šumskom gospodarstvu, onda moraju istaknuta načela vrijediti i za diskontiranje kao i za kapitaliziranje. Pošto se pisac ne zadovoljava sa 3%-nom 20 |