DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Slažući se u glavnom sa našim zaključkom, da je sušenje hrastovih sastojina čisto šumarski problem, koji se može rešiti samo šumarskim sredstvima, te pominjući uzgojne mere, koje treba izvesti radi unapređenja njihovog zdravlja, i navike, koje treba ostaviti, jer to zahteVa jedna dobro shvaćena higijena — g. Ducamp, pisac mnogobrojnih šumarskih rasprava kao i čuvenog predgovora Bioley-evoj knjizi o kontrolnoj metodi, smatra, da kad se bude bilo u mogućnosti uz već ranije pomenuta sredstva za jačanje otpornosti slavonskih hrastika »da puška pro\meni rame« 5 da se uvede bukva, sa svima svojim urođenim biološkim osobinama, koja će umeti da konsoliduje opstanak šume (»silve«) na bazi hrasta u jednoj boljoj biološkoj sredini (podrazumevajući tu i tlo, koje je sada zbog paše u rđavom receptivnom stanju), da će pitanje podizanja otpornosti naših hrastika biti u glavnom rešeno. Na žalost prema našem dosadanjem iskustvu moramo da konstatujemo, da se tu uvažen pisac vara, jer bukvi u većem delu slavonskih hrastika nema mesta. Zatim u istom poglavlju o hrasticima pisac završuje sa već do sada izraženom sumnjom, pominjući Guinier-a, Huffel-a i Ugrenovića, da će hrastici vremenom biti primorani zbog dubine i plodnosti svoga tla da ustupe1 mesto stalnoj poljoprivredi. Posle toga pisac opisuje u kratko boravak u Beogradu i put Beograd—Sarajevo (2, 3 i 4 maj). Put Sarajevo—Javor Planina—Han Pijesak sa kolonizacionim objektima i paljevinama daje povoda putopiscu da razvije nekoliko rezigniranih reminiscencija kao na pr. »S one strane i duž strmih padina,, iznad širokih platoa danas delimično iskrčenih i predanih vrlo ekstenzivnoj poljoprivredi, u dodiru sa prostranim ogolićenim prostorima (od kojih su na nekima još jasni tragovi požara) treba se probiti, da bi se otkrila na kraju prava šuma (foret foret). Pre nego što se dođe do tih svetinja prirode, koliko se ruševina samo naslućuje, pored onih koje su očigledne. Bosanske šume, napisano nam je, opterećene su se´rvitutom. Sve stanovništvo seosko ima pravo snabdevati se drvetom za svoje potrebe iz obližnjih šuma. Zar ima čega više čovečanskog i više pravednog?« »Ali ovde, stopu po stopu, kroz vekove kao na svima drugim mestima kugle zemaljske, čovek se okomio na šumske čestice, za koje je držao da su pogodne za poljoprivredu. Vrlo često ima u tome gestu velika i zlokobna obmana, ono što je Martel nazvao »trkom na mesec«. Čovek time zaboravlja, da svaka stvar treba da ostane na svome mestu.« Zatim putopisac podvlači nastojanje sadašnje naše šumarske administracije, da se tome zlu stane na put, i slikovito prikazuje paljevine, koje u savezu sa kolonizacionim objektima karakterišu izgled bosanskih šuma. Za žaliti je, da pisac nije posvetio više autoritativne pažnje samoj šumi, koja je nastala za ovim očajnim objektima. Međutim to se da razumeti na taj način, što je on više posvetio pažnje1 šumsko-političkim problemima, načinu i metodama intervencije čoveka u tim šumama, kao i pitanjima pošumljavanja uopšte, a karsta posebno, koja su njemu neobično draga i na kojima najradije razvija svoju obimnu literarnu delatnost. S druge strane to se da razumeti i time, što je bosanskoj prašumni i njenom tehničkom uređenju i iskoriščavanju bila već posvećena posebna pažnja u francuskoj stručnoj javnosti člankom Švajcarca Barbey-a u časopisu »Bulletin de la Société Forestiere de Franche´-Comte«. Pitanju karsta, kao što smo napomenuli, pisac posvećuje dosta pažnje i prostora (str. 592—597). Tako na pr. veli: »U toku dana, koji nastaje (5—8 maj), čuveni karst će nam se ukazati u svoj svojoj širini i dužini, od gore do dole, duž Jadranskog Mora i uzduž cele Dalmatinske obale.« upisuje i´promenu flore, štogod se više ide k jugu, kroz Hercegovinu i bliže Jadranskom Moru. 324 |