DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ing. Z. TURKALJ (OGULIN): O SPECIFIČNIM ODLIKAMA, TEŽINI I JAČINI NAŠE DIVLJAČI (SUR QUELQUES CARACTÉRISTIQUES DE NOTRE GIBIER) U zadnje vrijeme .raspravljalo se dosta u našim lovačkim listovima o težini naše divljači. Mišljenja pojedinih lovaca razilazila su se diametralno i iznašane su posve oprečne tvrdnje i s obzirom na stanište i s obzirom na divljač. Svrha je ovoga članka, da ukratko prikaže moja opažanja tokom zadnjih godina, a koja se odnose na divljač u slobodnim lovištima. Poznato je, da se kod divljači u zatvorenim lovištima i ogradama umjetnim hranenjem kao i dodavanjem kemijskih supstanca za tvorbu rogovlja mogu postići posve drugi rezultati. Isto tako mogu se križanjem pojedinih odlika divljači i obnovom krvi postići novi uspjesi. Moja opažanja odnose se na divljač visokog lova i to specijalno na srne i na vel. tetrijeba. U glavnom su četiri faktora, koji utječu na kvantitativno i kvalitativno stanje visoke divljači (naročito vel. tetrijeba). To su: klima, zemljište (sastav tla), vrsta kulture (način gospodarenja) i mir (veličina šumskih kompleksa). Temelj jest, da težina il jakost divljači ovisi u prvome redu o hrani. Zemljište daje hranu biljnom pokrovu, stoga postoji ovisnost između zemljišta, klime i biljnog pokrova. Od bilja dobivaju životinjski organizmi hranu, uslijed čega kemijski sastav zemljišta ima velik upliv na kvalitativni razvitak životinje. U glavnom tijelo divljači zahtijeva za svoj razvitak hranu, u kojoj se nalazi dosta vapna i fosfora. Pa kako divljač te materije ne dobiva izravno iz zemljišta, već kroz biljnu hranu, važne su one biljne vrste, koje sadrže dosta vapna i fosfora (kalcijskog fosfata). Staništa visoke divljači u Velikoj i Maloj Kapeli su vapnena i! dolomitna. Ona su nastala površinskim trošenjem vapnenih i dolomitnih naslaga i čine izrazito područje krša. Prema tome ta staništa kao izrazita vapnenasta pružaju u obilnoj mjeri onu biljnu hranu, koja je od važnosti za razvitak kosti i mišičja divljači. Dosljedno tome tvrdim; da je na priliku kapelski srnjak jači i teži od slovenačkog, a jednako i kapelski tetrijeb. Razvoj i jačina rogovlja kod srnjaka ovisi — osim o spomenutim uvjetima — još i o drugim faktorima. U pravilu u lovištima sa jednakim klimatskim i lovno-uzgojnim prilikama ovisna je kvaliteta rogovlja o težini tijela. I ako sam priličan broj kapelskih srnjaka vagao i mjerio im rogovlje, ipak nemam toliko statističkih podataka i za duži niz godina, da bih mogao uporedenja provesti i grafički prikazati. Stoga donosim ovdje jedan grafički prikaz iz njemačkih lovišta od Herberta von Wissmann- a (Deutsche Jäger-Zeitung 1930). Iz toga se grafikona vidi, da se krivulja kvalitete rogovlja podudara u glavnom sa krivuljom težine tijela u normalno razvijenih srnjaka. No iz toga ne slijedi, da normalno razvijeni srnjaci u jednom lovištu i sa razmjerno manjom težinom ne bi ´ mogli imati vrlo dobre rogove. Ličnim opažanjem ustanovio sam, da su 312 |