DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
&UMARSKI llST GOD. 63 JUNI 1939. Ing. A. PERUŠIĆ (Beograd): OKO KREIRANJA LIČKE IMOVNE OPĆINE (COMMUNAUTÉ DES BIENS DE LIKA) Dne 3. februara 1860. donesen je Zakon 0 šumama za c. i kr. vojnu granicu u bivšoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Te su šume bile opterećere podavanjem građevnoga, tvorivoga i ogrijevnoga drveta za erarske građevine i za granične, mjesne, crkvene i školske općine, a navlastito besplatnim podavanjem građevnoga i ogrijevnoga drveta, paše, žirovine il ostalih prihoda iz šuma za kućnu potrebu graničarskim domovima. Građa se izdavala za novogradnju i uzdržavanje objekata za stanovanje i gospodarstvo. Ogrijev su dobivali graničari u količini 3 do 7 i pol kubičnih hvati prema veličini družine, a osim toga pravo da 3 dana u nedjelji besplatno kupe suharke i leževinu. Pravilnik k tome zakonu za šumarsku službu u c. i kr. vojnoj granici u IV. poglavlju u §§ 68 do 75 reguliše ušumljenje u erarskim šumama vojne krajine, naročito kojim su servitutima opterećene erarske šume, vrste i opseg servituta kao i način uživanja šuma. (Vidi K. K. Armee-Verordnungsblatt 5 Stück V vom 14. Februar 1860, Cirkular-Verordnung vom 7. Februar 1860 Abthlg 16, Nr. 474). Godine 1860. bilo je 14 graničnih pukovnija, osim toga titeljski granični bataljon i granična direkcija šuma u Femešvaru. Zakonom od 8. lipnja 1871. »0 ustanovama za odkup, izlučenje prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnim šumama nalazećim se u vojnoj krajini (Zbornik god. 1873 kom. XII, br. 50, str. 275) određena segregacija naprijed navedenih šumskih servituta izvršena je na teritoriji otočke, ogulinske, slunjske, I. banske, II. banske, đurđevačke, križevačke, gradiške, brodske il petrovaradinske pukovnije, a na teritoriju bivše Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Tako su nastale istoimene imovne općine, dok segregacija nije još konačno izvršena na teritoriju Ličke graničarske pukovnije. Iz isprava i podataka, što sam ih mogao prikupiti u državnom arhivu direkcije šuma na Sušaku, vidi se ovo: Dne 6. marta 1872. imenovana je po generalkomandi u Zagrebu centralna, a pored nje i lokalne komisije za pojedine pogranične pukovnije. Već 16. III. 1872. dobio je c. i kr. šumski ured u Gospiću nalog, da prikuplja podatke za diobu. Prikupljanje trajalo je više godina. Glavno zapovjedništvo naredbom od 6. travnja 1877. broj 5774 pozvalo je putem okružne uprave u Gospiću zastupstva općina iz područja bivše ličke 269 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
pukovnije, da izaberu sa svoje strane članove za lokalnu komisiju za otkup šumskih služnosti po § 47 naputka za diobu šuma, a podjedno su imenovani po nadležnim oblastima i ostali članovi toga povjerenstva. Dana 20. juna 1877. zaključila je lokalna komisija, da se kraška branjevina Grabova strana i sve ostale kraške branjevine od Cesarice do Otočačke granice i do Sv. Brda pripišu na ime države radi troškova pošumljenja, radi čuvanja i radi predvidljivo malih prihoda šuma, koje će se pridjeliti ličkim pukovnijskim općinama. Iz akta generalkomande u Zagrebu br. 1662 iz godine 1878., koji je bio upravljen na c. i kr. šumski ured u Gospiću, vidi se, da se već prije realizacije diobe svi suvišci po pokriću servitutnih potreba u sječinama, koje su imale biti pripojene općinama, kao i stabla izvaljena vjetrom, snijegom, zatim leževina, imaju unovčiti, kako bi buduća lička imovna općina mogla biti u položaju da odmah po svojoj konstituciji raspolaže sa izvjesnom sumom novca. Analogno državnoj administraciji imao se u tu svrhu zavesti »Protokol za općinske šume«. Također u posebni žurnal ima se zaprimati novac i deponirati kao tuđi novac. Kod raspolaganja sa gore navedenim drvnim materijalom morao je intervenirati i na doznačnici to potvrditi (doznaku i premjerbu) općinski organ dotične interesovane općine. 0 utrošenim tiskanicama imao se voditi točan račun, kako bi se mogla po konstituisanju imovne općine od nje zatražiti odšteta. Novac se imao ulagati u banku. Generalkomanda u Zagrebu pod brojem 2441 od 18. X. 1878. određuje šumskom uredu u Gospiću, da se suma od 349 forinti i 33 novčića dobivena prodajom u septembru te godine uloži kod I. Zagrebačke štedionice. Do konca oktobra te godine bilo je uloženo 414 fr. 36 n. Predradnje za segregacioni postupak na teritoriju ličke pukovnije provedene su, šume mapirane i inventarisane, te razdioba na karti! i terenu provedena u smislu člana 2, 3 i 6 spomenutoga zakona od 8. VI. 1871. Do provedbe segregacije t. j . do predaje izlučenih šuma u posjed krajiškim općinama nije došlo. U citiranom zakonu.predviđen je — istina — put, kako se ima postupiti u slučaju spora, kojega konačno rješava obranički sud sastavljen od dva člana i predsjednika. Da li se je rješavanje toga spora vodilo u tom pravcu, nisam mogao ustanoviti. Bez obzira na to ne bi se spor mogao tim putem riješiti, kako ćemo odmah vidjeti. U svesku Državnoga arhiva u Zagrebu iz godine 1881. pod oznakom 114—3285 u Preglednom iskazu o diobi šuma na teritoriju vojne granice za nekadanji lički pogranični regimentski kotar ispisana je na njemačkom jeziku ova primjetba: »Za taj je kotar diobnu osnovu izrađenu po Centralnoj komisiji zastupstvo regimentske općine doduše prihvatilo, ali je ipak izričito odbilo, da faktično preuzme pridijeljene šume, pa i u slučaju, kad bi se pravoužitnicima mogle nametnuti ,i one šumske takse, koje bi oni mogli podnositi, dok ipak oni ne bi mogli doprinositi novčana sredstva za porez, šumski personal etc. Spomenuta dioba odluka odnosi se na šumsku površinu od 151.939 jut. 1000 čet. hvati u ukupnoj vrijednosti od 10,863.320 forinti i 74 krajcara. Ove se brojke ne slažu sa diobnom odlukom. Osim toga treba još rezervirati površinu od 25.000 jut. 74 čet. hvata za kasniju diobu i to s razloga, jer je ta površina opterećena servitutom paše pograničnih dalmatinskih općina i jer se ovaj Servitut mora razriješiti, prije nego se pristupi diobi Između 270 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 5 <-- 5 --> PDF |
države i krajiških općina, u kojem se pogledu vode pregovori. Osim toga treba u ovom kotaru još segregirati i kraške zemlje i izlučiti primjerenu površinu za gradsku općiinu Karlobag«. Iz akta br. 12875 .. 1880. G. V. J. vidi se, da je centralno povjerenstvo za otkup šumskih služnosti 11. srpnja 1880. pod brojem 28 glavnom zapovjedništvu predložilo diobni elaborat za ličku imovnu općinu i u nadi, da će taj elaborat biti prihvaćen, zamolilo je, da se odredi izbor zastupstva ličke imovne općine i s tim u vezi izbor predsjednika i odbora. j Po izvršenom izboru zastupnika buduće ličke imovne općine sazvani su bili izabrani zastupnici naredbom bivšega glavnog zapovjedništva od 9. rujna 1880. br. 15.773 za dan 30. rujna 1880. u prvu glavnu skupštinu. O vijećanju te skupštine napisan je i zapisnik. Glavne točke toga zapisnika jesu: 1) Ako zastupstvo ličke pukovnije prihvati diobnu odluku, prihvatiti će ju i zastupnici ličke imovne općine, ali samo pod uvjetom da se ličkoj imovnoj općini dade subvencija, bez koje ona kao siromašna ne može egzistirati. Ne bude . tako, zastupstvo ličke imovne općine odustaje od toga zaključka i traži, da šuma bude državna ili zemaljska, a pravoužitnicil neka dobivaju iz tih šuma kao i dosada ono što ih pripada. 2) Izabran je predsjednik i odbor, te sistemizirana mjesta činovnika i određene im plaće. 3) Ustanovljen je proračun za god. 1881. Okružna je uprava dopisom svojim od 1. listopada 1880. br. 959 taj zapisnik predložila tadanjem Glavnom zapovjedništvu uz napomenu, da zastupnici nisu htjeli diobne odluke primiti, ali da je okružnom upravi telju ipak konačno uspjelo zastupnike na gornje zaključke nagovoriti. Primjećuje se, da ovdje spomenuta diobna odluka nije obuhvatala sve državne šume u bivšoj ličkoj pukovniji, nego samo jedan dio i to u površini od 151.900 jut. 735 čet. hv., dok je ostali dio istih u površini od 14.996 jut. 1500 čet. hv. bio rezervisan za naknadnu diobu s razloga, što se u njemu nalaze ličko-dalmatinski pašnjaci, s kojima se je istom imao zaključiti između Ličana ,i Dalmatinaca paševni ugovor,, te se ´nije htjelo u te površine dirati, dok se o njihovom uživanju takav ugovor ne perfektuira. S obzirom na naprijed navedenu izjavu zastupstva buduće ličke imovne općine, da predloženi im diobni elaborat ne primaju, ako im se ne osigura za uzdržavanje imovne općine potrebna subvencija, bilo je na nadležnom mjestu potaknuto pitanje subvencije za sve pasivne imovne općine, te je riješenjem od 15. srpnja 1881. (§ 21) takova sub vencija svim pasivnim imovnim općinama stavljena u izgled. Tim je povodom odredila zemaljska vlada, odio za unutarnje po slove, 31. prosinca 1884. pod br. 29.518, da se ima opet izabrati zastup stvo buduće ličke imovne općine il odlučiti o diobnom elaboratu, izabrati predsjednika i odbor, sistemizirati mjesta činovnika i! službenika i ure diti im berilva, sastaviti proračun i t. d. Prema zapisniku od 9. veljače 1885. prihvatilo je novo-izabrano zastupstvo na predlog velikog župana Kasumovića predloženi diiobni elaborat od godine 1880., a prihvaća ga stoga, jer da se je uvjerilo, da je ličkoj imovnoj općini zajamčena sub vencija. Taj zaključak zastupstva buduće ličke imovne općine bio je 271 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 6 <-- 6 --> PDF |
predložen gospodinu banu skupa sa diobnim elaboratom o diobi I. dijela državnih šuma na području bivše ličke pukovnije. Iza kako je godine 1887. bio sklopljen ličko-dalmatfnski paševni ugovor, pristupilo se sastavu diobnog elaborata i za one državne šume u bivšoj ličkoj pukovniji, koje su sastavnu dio ličko-dalmatinskih pašnjaka. Kad je taj elaborat bio sastavljen, proveden je opet izbor zastupstva buduće ličke imovne općine, te mu je dne 9. travnja 1902. u smislu § 9 zakona od 8. lipnja 1871. odnosno u smislu § 28 i § 29 naputka od 30. srpnja 1871. k tomu zakonu predložen i prvi i drugi dio diobne osnove na pretres i prihvat. Zastupstvo je zaključilo, da ne prihvaća ni prvi dio diobne osnove od godine 1880. odnosno od godine 1885., ni onaj drugi dio od godine 1902., jer se iz dopitanih šuma ne mogu trajno podmirivati njihove potrebe na drvu, dok im je prijašnjim zakonima to trajno podmirivanje u dotadanjem opsegu zajamčeno. Taj zaključak zastupstva predložen je gospodinu banu, koji u tom predmetu ništa dalje nije odredio, s razloga, što pitanje o subvenciji pasivnih imovnih općina još nije definitivno riješeno. Tadanja šumska uprava bila je toliko ili neupućena ili nesmotrena ili neraspoložena prema narodu, koji nije htio primiti ponuđenu diobu šuma, da ga je optuživala zbog zločina krade, kad bi koji servitutni ovlaštenik počinio šumsku štetu u neizlučenom t. j . za državu ostavljenom dijelu šuma. Bila je potrebna intervencija vrhovnoga suda u Hrvatskoj (kr. stola sedmorice), koji je donio svoju načelnu rješitbu 3. II. 1894. pod br. 4659 iz 1893., a po kojoj »Krajišnici, kojima pripada pravo drvarije u državnim šumama, gdje još nije provedena dioba šume između države i imovnih općina, ne počinjaju uzimanjem drva bez doznake ili na mjestu, gdje im drvo nije doznačeno, krade, već prekršaj § 18 š. z., koji spada pod nadležnost upravnih vlasti.« Godine 1902. (23. V.) pod brojem 4010 traži Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu od državnoga šumarskoga ureda u Otočcu iskaz dotad unišlih svota u korist imovne općine kao i izdanih svota. Unišlo je dotad bilo 69.780.50 kruna. Qodine 1904. upravlja šef šumarskog ureda u Otočcu nadležnom ministru ovaj podnesak: »Pozivom na visoku naredbu od 14. lipnja t. g. broj 6110-I/l-a izvješćujem u svoj smjernosti, da je u smislu visokog otpisa od 10. veljače 1895. broj 8266—I/l u ime upravnih troškova i poreza, koje ima ustrojiti se imajuća imovna općina lička državnom šumarstvu nadoknaditi, do sada propisano 463.221 K. 22 f. Ujedno usuđujem se u svoj smjernosti Preuzvišenosti Vašoj staviti predlog, da se gore označeni dug otpise i u buduće više ne propisuje iz slijedećih razloga. Imovna općina lička uopće još ne postoji, pošto u bivšoj ličkoj krajiškoj pukovniji još nisu na temelju zakona od 8. lionja 1871. (zak. čl. XXX. god. 1873) prava služnosti otkupljena, uslijed česa su još i sada sve državne šume nalazeće se u spomenutoj pukovniji gruntovno vlasništvo visokog kr. ug. erara obterećeno po zakonu od 3. veljače 1860. pravom služnosti. Pošto glasom § 11 zakona od 8. lipnja 1871. ima erar nositi sve raspravne troškove segregacije, to ima tim više nositi upravne troškove i porez za one ličke državne šume sve dotle, dok se pravo služnosti ne otkupi, dok se ličkim krajiškim općinama pripadajući did državnih šuma ne izluči i istima u potpuno vlasništvo ne preda«. 272 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Kako ćemo kasnije vidjeti, zaista je otpisana svota od 463.221.22 krune. Da li je pri tom odbita i svota od 69.780 kruna, koja je unišla kao prihod u korist buduće imovne općine, nisam mogao utvrditi. Zanimljivo je i ovo pismo, što ga je sušački šumarski ured uputio ministarstvu: »Savezno sa ovouredskim smjernim izvješćem od 30. stud. t. g. broj 5583 odnosno na temelju putem telefona zamoljenih uputa od šumarskog glavnog odsjeka ministarstva stojećeg pod mudrom upravom Preuzvišenosti Vaše usuđujem se u svojoj smjernosti! izvjestiti, da su upravni, rukovodni, te nadzorni! troškovi šumah izlučenih prigodom segregacije ličke krajine za ustrojiti se imajuću imovnu općinu ustanovljeni! za god. 1912. sa svotom od 11.591 K. 95 f., a općinski i školski nameti pako sa 764 K. 30 f. t. j . ukupni godišnji troškovi za uzdržavanje iznašaju 82.197 K. 45 f. Medu upravne troškove uračunata su ukupna beriva jednog centralnog šum. nadinžinira i! računskog protustavnika, medu rukovodne troškove ukupna beriva dvijuh upravitelja te polovüca ukupnih beriva dvijuh upravitelja državnih šumarija, konačno medu nadzorne troškove ukupna beriva svih radi čuvanja gornjih šumah zaista namještenih čuvara. Kod ustanovljenja poreza uzet je u obzir princip, što su se šume razdijelile na temelju vrijednosti, dakle uzeta je polovica izravnog poreza te općinskog i školskog nameta, koji se godišnje plaća od svih ličkih šumah stojećih pod upravom ovog kr. šum. ureda«. Pismo, što ga je kraljevski povjerenik u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji! (I. z., broj 590 .. 1912.) uputio ministru poljodjelstva glasi: »U svrhu sastavka proračunah stalne krajiške zaklade za pošumljenje krasa i uređenje bujicah ter saine krajiške zaklade za podupiranje pasivnih imovnih općinah manjkaju mi podaci, i to glede prvih o troškovima šumske uprave oko pošumljenja Krasa, koji mi je do sada svake godine priopćilo pod mudrom upravom Vaše Preuzvišenosti stojeće kr. ugarsko ministarstvo poljodjelstva, a glede zaklade za podupiranje pasivnih općina podatci glede predvidno državno-porezne dugovine i glede troškovah uprave i gospodarenja sa izlučenom imovinom dosada nekonstituirane lučke imovne općine za godinu 1913., koje je troškove dosada godimice predujmljivala listnica kr. ug. ministarstva poljodjelstva, a koje´ će troškove, prema utanačenjima polučenim na konferenciji, održanoj 11. i slijedećih dana mjeseca svibnja t. g. kod kr. ug. ministarstva financijah u Budimpešti, počam od 1. siječnja 1913. imati podmirivati ova ustrojiti se imajuća stalna krajiška zaklada. Pošto je godina 1912. na izmaku i pošto je nužno, da se osnove proračunah sa 1. siječnjom 1913. u život stupiti imajućih stalnih krajiških zakladah pravodobno sastave, čast mi je Preuzvišenost Vašu najučtivije zamoliti, da izvoli učiniti nužnu raspoložbu, da mi goriopisani proračunski podatci s mogućim pospješenjem priposlani budu«. Ministar poljoprivrede uputio je 18. prosinca 1912. pod br. 124.453 I-B-3 ovaj akt šumskom uredu na Sušak: »Tečajem rasprava, koje su krajem god. 1912. održane u predmetu zasnovane likvidacije hrvatsko-slavonske krajiške investicionalne za klade, donesen je zaključak, da s jedne strane ugarska država otpušta sve one dugove, koji bi se šumskom eraru imali nadoknaditi u ime tro škova uprave šumskoga posjeda izlučenog za još nekonstituisanu ličku imovnu općinu kao i u ime plaćenih poreza, s druge strane da šumski 273 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 8 <-- 8 --> PDF |
erar upravu spomenutog šumskog posjeda preuzme i nadalje uz odštetu faktičnih troškova, ministar financija i kraljevski povjerenik u Hrvatskoj i Slavoniji ustanovili su sporazumno, da svota, koju bi ugarska država imala odstupiti do konca godine 1912. iznaša okruglo 650.000 kruna, i to na osnovu onih podataka koje je ministarstvu predložio šumarski ured svojim izvješćima od 30. travnja i 6. svibnja ove godine broj 2008, a prema kojima je uprava šuma ličke imovne općine (upravni trošak i porez) prouzrokovala eraru godimice trošak između 18000—26000 kruna. Pošto će nadalje stalne pripomoćne zaklade, koje prigodom likvidacije i razdiobe imetka krajiške investicionalne zaklade, a iz imetka iste postrojene biti imadu, početi djelovati u godini 1913., pozvao sam bio na zamolbu gospodina kr. povjerenika u Hrvatskoj i Slavoniji mojom naredbom broj 123704 naslov, da u svrhu omogućenja sastavka proračuna stalne zaklade za potpomaganje pasivnih imovnih općina za godinu 1913. predloži preliminar troškova, koji su u savezu sa upravom buduće liičke imovne općine. Šumarski ured javlja svojim izvješćem broj 5583 od ove godine, da zatražene podatke pružiti nije moguće, nadalje pak iskazuje u svojem izvješću broj 5647 u ime tih troškova, a na temelju podataka od godine 1912. iznos od 82.197 K. 45 f.« U Budimpešti je dakle bilo zaključeno, da se ima ustrojiti od gotovine iz likvidacione krajiške investicione zaklade: 1) krajiška zaklada za pošumljenje krša i uređenje bujica, 2) krajiška zaklada za podupiranje pasivnih imovnih općina. Te su zaklade imale početi djelovati sa 1. I. 1913. Zaključeno je ujedno, da se dug Ličke imovne općine državi u iznosu od 650.000 kruna otpise, a od 1. I. 1913. da, kao i dosad, država upravlja sa šumama ličke imovne općine, ali da ona državi podmiri faktične troškove (uprave i poreza). Na ovo primjećujem, da je taj dug po svoj prilici plaćen ne iz državne kase, već iz gotovine likvidirane krajiške investicione zaklade, a troškovi za državnu upravu vjerojatno bi se podmirivali iz stalne zaklade za pasivne imovne općine. Troškova gospodarstva nije bilo, jer bi to suviše teretilo državni šumski erar odnosno imovnu općinu. Šume su vrlo slabo čuvane, a napose ih je narod palio, a da se nije ništa pošumljavalo. Zato su te šume devastirane. Nesumnjivo je, da su kasniji politički događaji zaustavili svaki rad na izvođenju ove dobre zamisli oko osnutka dviju važnih zaklada. Što je bilo kasnije sa gotovinom iz spomenute likvidacione krajiške investicione zaklade, nisam mogao ustanoviti. Ministar za Poljodjelstvo izdao je 1. X. 1914. pod brojem 5256/11— I — B — 3 na šumski ured sušački ovu odredbu: »Na osnovu § 9 zak. članka LXVI, 1912. o državnom proračunu za godinu 1913. nalažem šumarskom uredu, da zaostatak u iznosu od 463.221 (četiri stotine šestdeset tri hiljade dvije stotine dvadeset jedne) krune i 82 fflira, koji je do konca 1912. godine nastao prema mojoj listnici na teret novoustrojene ličke imovne općine povodom rukovanja imetka novoustrojene općine po mojoj listnici, a prema zaključnom računu za godinu 1912. iskazan pod stavkom 6 iskaza o nastalom aktivnom zaostatku pozivom na ovu moju naredbu, otpise. Obzirom pak na to, što imetkom novoustrojive ličke imovne općine i nadalje erar rukovodi i sa rukovanjem ovog imetka savezne sve troškove, poreze i javne terete 274 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 9 <-- 9 --> PDF |
na teret novoustrojive imovne opčine erar plaća, to nalažem šumarskom uredu, da sve troškove i izdatke, koje počam od 1. siječnja 1913. godine mjesto novoustrojive ličke imovne općine ili na teret iste erar pokrije, potanko ustanovi i na teret imovne općine propiše, pa da se u svoje vrijeme pobrine glede naknade po imovnoj općini! na ovaj način ustanovljene i propisane dugovine«. Dugovina je otpisana, ali se drugi dio prednje odredbe nije vršio ni izvršio. Zašto, nisam mogao iz akata ustanoviti. Godine 1914. počeo je svjetski rat. U našoj državi nije o tom više vodio brige ni šumski ured sušački ni kasnije naše ministarstvo šuma i rudnika. Prihod u novcu, koji je od zgode do zgode unilazio, posebno je knjižen, slao se i dalje u banku na priplod, ali se iz toga novca nije posve ništa trošilo, već je sav trošak oko uprave, čuvanja, pokrića javnih il ostalih dažbina snosila državna blagajna. Nisam mogao ustanoviti, da se je isto trošilo za nabavu materijala, pokretnoga ili nepokretnoga imetka, za pošumljavanje, njegovanje, uređivanje, iskorišćavanje šuma ili za izgradnju nekih gospodarskih objekata (lugarnica, šum. cesta ...). Iz početka administrativnim putem, prigodom odredaba ministra, a kasnije §-om 9. zakonskoga članka LXVI iz godine 1931. o državnom proračunu, određeno je izvjesno jedino to, da se sa novcem, koji uniđe prodajom izvjesne vrsti drvnoga materijala iz izručenih šuma za buduću ličku imovnu općinu, zasebno rukuje i da se taj novac ima ulagati u sigurnu banku na priplod do osnutka ličke imovne općine, kada bi se taj depozitni novac imao rekompenzirati državnom šumskom eraru za troškove uprave i ine izdatke, što ih taj erar ima sa izlučenim šumama za tu općinu. Nije ni iz administrativnih riješenja vidljivo, kakova je pravna narav toga novca, da li je to državni novac ili novac buduće ličke imovne općine. Nije to danas više ni potrebno ispitivati. Od god. 1915. do 1918. nema nikakovih podataka o depozitu. Od godine 1918. po osnutku Jugoslavije do god. 1927. nema također ništa. Uprava i poslovanje vršilo se kao i do sada. Ali u god. 1925. zavedena je u stvari disponiranja sa depozitom novca ličke imovne općine jedna nova praksa, po kojoj je direkcija šuma počela trošiti od toga novca za djelomično pokriće nadzornih i upravnih troškova kao i za nekoje materijalne izdatke, koji su vezani na poslovanje sa izlučenim šumama (putni računi šefova šumskih uprava zbog izviđa o potrebi građe, konsignacije stabala za pravoužitnike, nadzora nad čuvarima izlučenih šuma, nabavka tiskanica, lugarskih knjiga, pisaćeg pribora, popravak lugarnica itd.), na što je od 1925. do 1932. potrošeno svega 187.120 D. Na osnovu opetovanoga traženja ministarstva šuma i rudnika kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (S. R. Br. 22796 od 14. XI. 1927), kojim ono upozorava, da u smislu člana 117 zakona o uređenju Državne hipotekarne banke imaju sve ustanove u novim oblastima, koje su do donošenja toga zakona primale na uloge i čuvanje novac, te uloge sa 1. IV. 1927. uložiti u tu banku, direkcija šuma Sušak otpremila je u februaru 1929. g. ministarstvu šuma i rudnika svotu od 933.616.45 Din. Uloženoga novca bilo je početkom 1932. godine 1,292.692 Dinara. Ulagalo se od 1878. do danas. 275 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Pošto su po mišljenju tadanjega direktora A. P. izlučene šume bez dovoljnih komunikacija, zapuštene i neracionalno iskorišćavane, na čije se uzdržavanje nije ništa trošilo, nego prihodi ulagali kao poseban fond bez naročite svrhe, potrebno je da se ovaj novac vrati šumskom gospodarstvu i iskoristi tako, da se izgradnjom komunikacija učine ove šume pristupačnijim i nakon toga u njima uredi valjanije gospodarenje i racionalnije iskoriišćavanje, kako bi odbacivale veću korist nego do sada. Upotreba pologa u ovu svrhu biće najkorisnija, jer će se tim vrijednost šuma i njihovog prihoda povisiti ii posljedice dosadašnjeg lošeg postupka i zanemarivanja barem donekle ukloniti. Na predlog direkcije šuma na Sušaku ministar šuma ii rudnika Pogačnik (M. Š. R. Pov. broj 444 — od 25. VIII. 1932.) odobrio je, da se za izgradnju državnih puteva i cesta u šumama, koje su svojedobno bile izlučene za dosad još ne formiranu ličku imovnu općinu, troši polog, koji se nalazi u Državnoj hipotekarnoj banci u iznosu od 1,083.626.45 dinara, prema stanju koncem te godine ne računajući kamate. Istodobno odobreno je bilo, da se krediti iz fonda za pošumljavanje troše u prvom redu za podizanje t. zv. ličkih šikara na ovim izlučenim dijelovima šuma ličke imovne općine, jer su i to državne šume, ali dosad potpuno zanemarene i! na čije se pošumljenje nije ništa trošilo kroz decenije. Propašću krune nepotrebno je propao najrveći dio ovog depozita. Ostatkom toga novca postavljena je osnovica za sačuvanje i podizanje produkcije u izlučenim šumama, dakle poslije ravnih 30 godina, otkako je zastupstvo ličke imovne općine odbilo diobu ili 60 godina od donosa zakona o segregaciji. Da se započne s izvođenjem tako potrebnih investicija, uspjelo mi je uvjeriti nadležne, da taj depozit nije državni novac, što ne stojii, ali su računski stručnjaci ipak tražili, da se pitanje depozita riješi zakonskim putem, što je i: učinjeno, jer je u čl. 54 finansijskog zakona za g. 1934/35 određeno, da se prihodi iz toga depozita, koji su ušli u taj depozit do dana stupanja na snagu toga zakona, mogu upotrijebiti na izgradnju šumskih puteva i podizanje onih šuma, koje su dale te prihode. U martu 1936. god. ministarstvo š. i r. broj 4866. odobrilo je da se u istu svrhu utroši i do toga vremena prikupljena suma od ca 390.000 Din, Od ukupnoga Kredita od 1,492.981 d. izgrađeni: su ovi šumski putevi: 1. Rizvanuša—Samar, Šum. Uprava Gospić, u dužini od 2.50 km i širini od 2.8 m 2. Počitelj—Razbojna draga, Šum. Uprava Gospić, u dužini od 3.29 » » » 2,8 » 3. Dobrića Glavica—Hrastova strana, Šum. Uprava Sv. Rok, u dužini od . . . . 3.08 » » » 2.8 » 4. Konjska Glava—Malinjak, Šum. Uprava Sv. Rok, u dužini od 2.70 » » » 2.8 » 5. Malinjak—Ljubina Poljana, Šum. Uprava Sv. Rok, u dužini od 5.90 » » » 2.8 » 6. Oklinak—Kučina kosa, Šum. Uprava Sv. Rok, u dužini od 1.52 » » » 2.8 » 276 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 11 <-- 11 --> PDF |
7. Mazin—Erteševo, Šumska Uprava Donji Lapac, u dužini od 5.64 » » » 2.8 » 8. Dio ceste Sušanj—Dabarska kosa, Š. U. Karlobag, u dužini od 4.30 » » » 4.5 » 9. Staza Lukovo Šugarje—Ramino korito, S. U. Karlobag, u dužini od . . . . 9.82 » » » 1.2 » Ukupno 38.75 km. U upotrebi su ceste pod 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i staza pod 9. Ostale se dograđuju iz budžetskih kredita. II dio Nisam mogao doći do podataka o stanju uprave i gospodarstva u izlučenim šumama u prvim počecima. Po usmenoj predaji nije se pošumljavalo i inače što investiralo u te šume. Državni erar plaćao je i dalje upravne i neke gospodarske troškove za te šume i!z državnoga proračuna i te izdatke posebno evidentirao. Jedino postoje podaci o drvnim masama iz vremena segregacije, pa- ću ih ovdje ukratko prikazati. Prema naprijed navedenoj diobnoj odluci! Centralne komisije za likvidaciju šumskih servituta namijenjeno je ličkoj imovnoj općini od svih državnih šuma na teritoriji bivše ličke regimente 89.707 kat. jut. 99 č. hv., a državi ostavljeno na slobodno raspolaganje 62.193 kat. jut 636 č. hv. U diobnoj odluci nisu površine točno navedene, jer prema katastru imaju katastralne čestice, koje su ličkoj imovnoj općini namijenjene, znatno veću površinu, nego li je to u diobnoj) odluci navedeno t, j . 96.462.834 kat. jut. ili 55.510.888 ha i u toj ćemo mjeri dalje iznositi podatke. Ovu nam razliku objašnjava važna primjedba na samoj diobnoj odluci, kako smo ju naprijed u prijevodu prikazali. Tabela 1. Ođ ukupne površine Neplodno, Suma Pašnjaci Svega Opaska golijeti Hektara 50.669-72 3.175-24 1.665-93 55.510-89 Stanje površina buduće ličke imovne općine vidljivo je iz priložene tabele 1. Izlučene šume nalaze se većim dijelom na visokom kršu planinskih masiva srednjeg i južnog Velebita, te na njegovim ograncima, zatim na planinskom sklopu Mazinske planine i njenih ogranaka na nadmorskoj visini od 800—1400 m, a samo neznatan dio na nadmorskoj visini od 500—800 mt. Prema geografskoj rasprostranjenosti i položaju prema obližnjim selima izlučene šume izgradile su se u dva tipična gospodarska oblika. Prvi tip opažamo na osamljenim šumskim predjelima, okružnim selima, 277 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 12 <-- 12 --> PDF |
udaljenim od državnih šuma, a drugi na objektima, koji su prostorno vezani ili u neposrednoj blizini državnih šuma. Prvi je tip u najvećem dijelu šumskim grmljem i drvećem obrasao pašnjak, šiprag, većinom poznata lička šikara. Pogledom na ličke šikare ne može se u prvi mah nil stručnjak snaći, čije su te šikare, jer nikakve razlike nema između državnog i nedržavnog posjeda. Vrlo dobro sačuvane male šumske parcele seljački su šumski privatni posjedi t. zv. gajići To nas upućuje na do kraja razvijen osjećaj individualnog vlasništva kod tamošnjega seljaka, a nedovoljan smisao za kolektivno gospodarstvo, a pogotovo za državno dobro. Te šikare pružaju strahovitu sliku pustoši, a vrhunci bregova potpuno su goli. Zapravo su to pustopašice, na kojima bež reda planduje stoka okolišnih sela. I ako se smatraju šumama, faktično su ispasišta, jer seljaci u njima u prvom redu podmiruju potrebe na pašii, krešu list i spremaju sušanj za zimu. Sporedno podmiruju potrebu na ogrevu. Ogrev, grmlje i mlado drveće uzimaju zimi, šikara se reproduktivnom snagom obnavlja i zadržava stalno svoju sliku šikare. Osim toga zbog pomanjkanja obradivog zemljišta postoje znatne uzurpacije radi proizvodnje krme, stočne odnosno i ljudske hrane. Karakteristične su pojave, da mnoga sela, a i pojedinci iz vlastite inicijative zabranjuju svaku sječu stanovitih državnih šumskih površina, koje se nalaze povrh sela odnosno pojedinog posjeda, a to čine zato, da obrane svoje imanje od vremenskih nepogoda. Kad već vlast nije takve šume proglasila zaštitnima, a država ih očuvala, čuvaju ih pojedinci. Slika, koju pružaju te šikare, može nas uvjeriti, da je haračenje starih šuma trajalo duže vrijeme, dok nisu šume poprimile sadanji izgled šikare. Slično se postupa i sa općinskim šumama u Srbiji. Svaki deblji izbojak posiječe se. Šikara je na istoj visini i trajno jednakog izgleda. Tabela 2. Površina po vrsti uzgoja kulture Šikare, Visoke Niske Suvati i Neplodno đžbunje i Svega šume šume pašnjaci i golijeti Opaska kamenar Hektara Apsolutno šumsko 37.219-73 13.449-99 3.175-24 1.66593 55.510-89 tlo Tabela 3. Površina po vrsti drveća, uzgoja i kulture Visoke šume čiste Crnogorica: Jela Hukva Ostale Bu! .., Bukva Hrast Svega jela, bor i bukva hrast listaëo jaseu, grab Hektara 253-35 20.774-56 9-13 16.182-69 13.449-99 50.669-72 278 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Šume, odnosno kasnije šikare, koje su bile najudaljenije od napada sjekirom ili blagom, razmjerno su boljega izgleda, a to nas upućuje na mjere, koje u spašavanju i melioraciji tih objekata treba poduzimati od tih udaljenih mjesta prema naseljima, kako bi interesi okolišnog stanovništva postepeno, a svakako što manje bili povrijeđeni. Te šikare sa ogromnim isto tako obraslim šikarama zemljišnih zajednica prava su slika niskog ekonomskog i kulturnog stanja naroda ovoga kraja, dokaz kako su se vlasti brinule, a kako se i sadanje vlasti brinu za taj najzdraviji i najbistriji dio našeg naroda. Drugi tip šumske kulture opažamo u državnim šumama i u njihovoj blizini. Imaju izgled ipak sačuvanih visokih šuma, i ako neuređenih i slabo dotiranih. Populacija je oko njih slabija, teže su pristupačne, a potreba se na šum. produktima može podmiriti i u neizlučenim, dakle susjednim, državnim šumama po naplati takse. Podjela površina prema vrsti tla, obradbe, uzgoja i vrsti drveta vidljiva je iz tabela 2 i 3. Za izlučene šume nisu sastavljeni uredajni elaborati. Postoji samo aproksimativna Inventarizacija tih šuma iz god. 1876.—1878., koja je bila provedena u svrhe sastavka segregacionih elaborata. Podaci te inventarizacije sakupljeni su u Flächen- und Massenregistru. Pošto za podmirenje ovlašteničkih potreba dolaze u obzir šume, koje se nalaze u blizini sela, a od udaljenih samo one, koje su pristupačne, pristupilo se poslije god. 1930. sastavku uredajnih elaborata za šume bliže selima, da se može prosuditi prihodna sposobnost tih šuma s obzirom na snabdijevanje servitutnih potreba ovlaštenika. Šume se iskorišćuju isključivo u svrhe podmirenja servitutnih potreba. Dobni razredi, godišnji prirast i drvne zalihe vide se iz tabela 4 do 6. Podaci nlisu više danas pouzdani, te ih treba revidirati. Tabela 4. Dobni razred 1—20 21—40 41—60 61-8 0 81—100 101 — 120 121—140 preko 140 Svega Hektara 7.093-76 7.600-49 2.736-16 3.242-86 3952-24 10.387-26 11.603-37 4.053-68 50.669-72 Tabela 5. Prirast Prirast po 1 ha Vrst prirasta Jela Bukva Prosječno Primjedba 3 m Prosječni godišnji tekući prirast 1.2 0.7 0.8 279 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Tabela 6. Drvna masa Visoke šume Niske šume Četinjače Liatače po ha Svega Primjedba po ha Svega po ha Svega 3 3 mm 8-— 301.947-— 154 — 5,732.277 — 14-— 188.300 — Pravoužitnički» katastar nije sastavljen, jer lička imovna općina nije konstituirana. Postoje samo popisne listine onih ličkih krajiiških zadruga i obitelji, koje su vršile krajišku vojnu dužnost, te su na osnovi toga stekle pravo servituta u državnim šumama na teritoriji bivše ličke regimente. Ove su popisne listine sastavila nadležna općinska poglavarstva, te su posljednji put revidirane godine 1902. do 1904. Izuzevši sječu u svrhe podmirenja pravoužitničkih potreba, ne vrši se u izlučenim šumama nikakva veća eksploatacija osim´ slučajnog iskorišćavanja suhara, izvala i vjetroloma. Danas je veća eksploatacija nerentabilna, jer su šume nepristupačne, bez prometila i previše udaljene od mjesta potrošnje i željeznica, a vrijednost šuma vrlo niska. Po podacima izdane su u vremenu od 1919. do 1935. god. (zaključno) ovlaštenicima besplatno količine sadržane u tabeli 7. — Godišnja doznaka ne dostaje za pokriće stvarnih potreba ovlaštenika. Tabela 7. Hukva Crnogorica Svega Vrijednost Godina gradja ogrijev gradja ogrijev m3 Din i3 n 1919 942 13.412 156 14.510 86.588 1920 897 11.567 357 6 12.827 101.725 1921 589 10.086 318 4 10.997 96.808 1922 2.609 10.695 144 16 13.464 198.798 1923 955 9.228 221 2 10.406 132 630 1924 643 10.334 719 14 11.710 167.958 1925 531 10.736 168 12 11.447 145.841 1926 1.156 10.454 143 4 11757 186.439 1927 1.450 10.354 95 76 11.975 209.451 1928 1.253 12.038 481 130 13.902 252.254 1929 1.457 12.505 279 94 12.335 287.405 1930 1.386 11.632 285 100 13.403 249.703 1931 1.006 14.999 220 36 16.261 241.946 1932 791 19.647 598 137 21.385 187.633 1933 1.477 21.631 43 22.972 211.756 1934 1.319 22 077 24 23.422 134.269 1935 741 16.683 150 2 17.565 149.613 280 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Nažalost nisam mogao doći do posve pouzdanih podataka o tome, koliko je pravoužitničkih zadruga i obitelji bilo ubilieženo u katastru servitutnih ovlaštenika za vrijeme segregacije šumskih služnosti i koliku su godišnje primali količinu građevnog i, ogrijevnog drveta u opterećenim državnim šumama, zatim kako je rasao broj tih pravoužitničkih zadruga i obitelji, odnosno koliko danas ima samostalnih domova (dimova, uračunavši ovamo i potajne diobe). Ne mogu dakle da predočim sliku o faktičnom kretanju broja pravoužitničkih domova. Van sumnje je, da je broj domova porasao, dakle potrebe na drvetu porasle su pored toga što već danas imaju štednjake mnoga sela. Etatna je sposobnost šuma smanjena, etat snižen, jer je po izvršenim taksacionim radovima utvrđeno, da je osnovni šumski kapital daleko ispod normale, jer su šume u najvećem dijelu devastirane. Od 105 sela sa 14.917 domova prima jedan dom poprijeko: u šum. upravi Karlobag oko 3 m8 ogreva, u šumskoj upravi Donji Lapac oko 2 m\ u upravi Sveti! Rok oko 2.10 m3, u upravi Gospić najmanje i to oko 1.16 m*. Kako u toj upravi ima 4.557 domova sa 32.441 dušom, otpada na pojedinca godišnje 0.16 m ogrjeva, dakle daleko ispod normalne potrebe i kraj najrazumnije štednje. Ni taj etat sav ne iskorišćuju pravoužitnici s razloga, jer im je predaleko mjesto doznake ili je teško pristupačno. Potrebu na drvetu podmiruje ili na nelegalan i legalan način u bližim šumama ili u šumama ostavljenim za državu ili u šumama il šikarama zemljišnih zajednica ili u privatnim gajevima sabiranjem ležike, kupovanjem režijskoga drva i t. d. Tamo gdje je doprema materijala otežana ili zbog slabih izvoznih puteva ili jer ih uopće nema, ne izvozi se ni sve doznačeno drvo, već izvuku iz šume samo trupce: vlakama, konjskom i ljudskom snagom. Redovno veći dio ostane u šumi neiskorišćen. Od sporednih šumskih užitaka jedino je od važnosti; paša, za koju ovlaštenici ne plaćaju takse. Paša se vrši osim na pašnjacima još i u šumama, naročito u onim, koje leže u blizini naselja, zatlim i u šikarama. U jednom dijelu područja ličke imovne općine imaju servitutno pravo na ljetnu pašu uz naplatu određene takse dalmatinski žitelji iz općina Knin, Obrovac, Kistanje, Skradin, Benkovac, Novigrad i Nin. Kako je stočarstvo, naročito broj sitne stoke, u tim dalmatinskim općinama iza rata 1914.—1918. znatno palo, služe se Dalmatinci sve manje svojim pravom paše po pašnjacima ličke imovne općine, pa su i prihodi od te paše neznatni i jedva spomena vrijedni. Ugovor je sklopljen na osnovu odluka od 13. srpnja 1878. i 23. svibnja 1886. između kr. državnog šumskog erara, kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i Ličkih općina: Zrmanja, Srb. Bruvno, Gračac, Lovinac, Medak i Gospić bivše ličke krajiške pukovnije s jedne strane i ces. i kr. dalmatinskim namjesništvom u Zadru i dalmatinskim općinama: Knin, Kistanje, Skradin, Benkovac, Obrovac, Novigrad i Nin s druge strane. Ugovor je sastavljen u Gospiću 7. prosinca 1887., a odobren po hrvatskoj vladi 6. kolovoza 1888. pod br. 22.685 na temelju »previšnjega riješenja« od 21. srpnja t. g. Postoji i provedbena naredba k tome ugovoru od 20. III. 1891. broj 32627—90 izdana po bivšoj hrvatskoj vladi. Napominjem ovom prilikom, da se je posljednjih nekoliko godina jako zaoštrio spor između ličkih i dalmatinskih stočara, i ako privremeno riješen administrativnim putem, tako da će se zakonskim putem ili na 281 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 16 <-- 16 --> PDF |
osnovu zakonskog ovlašćenja upravnoj vlasti morati da likvidira spor. Spor je u tom, što lički stočari potiskuju dalmatinske sa svojega ličkoga teritorija. Nije bez interesa spomenuti, da na onom dijelu državnoga šum-´ skoga zemljišta, koji je izdvojen za ličku imovnu općinu, a na kojem imaju dalmatinski stočari recipročno pravo ispaše, postoji stvarno dvostruki Servitut paše i to s jedne strane Ličana kao servitutnih ovlaštenika na državne šume i državna šumska zemljišta i! s drüge strane Dalmatinaca. Danas je to pravo ograničeno i sporno je samo na jednom manjem dijelu pašnjaka. Lov ne daje nikakvog prihoda radi vrlo slabog stanja divljači, koja je zbog zvjerokradiica, nehaja vlasti, Jakih zima i vukova gotovo uništena. Apsolutnom zabranom lova i tamanjenjem vukova otrovom diže se broj srna, koje su osim tetrijeba gotovo jedini zastupnici plemenite divljači. Pošto je za izlučene šume propisana preborna sječa, obavlja se pomlađivanje redovitih sječiha prirodnim načinom. Podizanje šuma ili bolje reći t. zv. ličkih šikara, kojih ima oko 14.000 jutara, započelo je istom godine 1930. stvarnim zabranjivanjem pojedinih dijelova revira (šikara) od paše koza i ovaca i kresanja lisnika. I ako su te površine formalno proglašene bile branjevinama, ipak se po njima slobodno napasivalo il uništavalo posljednje ostatke šuma. Uz velik oprez s obzirom na siromaštvo naroda i poznatu ličku pašu moglo se je već godine 1930. i 1931. zabraniti za pašu oko 8.000 jutara. Počelo se zabranjivanjem takvih šumskih predjela, koji su bili manje izloženi ispaši. Obnavljanje šuma započelo je odmah i za 5 do 6 godina moći će se ponovo prepustiti paši podignute sastojine, a zabraniti od paše susjedne partije. Neshvatljivo je, što se mnogo ranije nije počelo barem s takvim radom, jer bismo danas imali znatnu površinu, i ako ne idealnih, šuma. Tabela 8. Ručno pošumljavanje golijeti i paljevine Pošumljavanje sadnicama Pošumljavanje sjetvom sjemenja Troškovi za pošum Pitomi Godina Bor Bagrem PošumŽir Pošumljavanje ljena kesten ljena površina površina komada u ha hl u ha Din P 1919—1928 nema podataka 1929 420.000 50 5 49.278 95 1930 282.000 130.000 31 50.593 90 1931 83.000 14,50 40,70 15 14.747 20 1932 jela 1933 4.360 7,19 5.760 1934 1935 282 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Kako je znatno bila popustila nelegalna sječa šuma, počelo se s proljeća 1931. god. sa čišćenjem šikara i mladih šuma po samom žiteljstvu (odstranjivanjem štetnih starih stabala). Osim toga nije se mogla uporedo s tim obratiti puna pažnja pošumljlavanju paljievina i1 golijieti na području izlučenih šuma, jer nije bilo dovoljno raspoloživih kredita, a u koliko ih je i bilo, upotrijebljeni su u prvom redu za pošumljavanje velikih suvislih paljevina u neizlučenim državnim šumama. Pošumljavanje se obavlja u višim i hladnijim predjelima sa sadnicama smreke, u nižim sa crnim i bijelim borom, a u području Zrmanje, gdje direktno upliviše Jadransko more, sadnjom žira, pitomog kestena i sadnicama bagrema, dakle gospodarskoga drveća, što bi morali! uvijek imati pred očima svi kultivatori malih parcela u blizini naselja, bez obzira na to, čije su šume. Jedino takvo nastojanje šumara podupire narod. Pregled izvršenog pošumljavanja vidi se iz tabele 8. T. zv. ličkih šikara izdvojenih za ličku imovnu općinu ima pod zabranom u g. 1937.: u šumskoj upravi Gospić . . . 2.130.45 ha » » » Sv. Rok . . 650 » » » » Dol. Lapac . . 530 » svega 3.310,45 ha Štete u šumama od insekata, biljnih bolesti i prirodnih nepogoda neznatne su, dok su štete počinjene u prijašnje vrijeme po ljudima, a Tabela 9. Šumske štete Listaee četinjače Godina građa ogrjev građa ogrjev 3 m 1919 3.726 10.160 515 100 1920 5.619 12.242 1.984 269 1921 4.766 10.156 1.736 152 1922 2.528 10.091 533 37 1923 1.682 8.917 502 59 1924 1.814 11.364 676 103 1925 1.902 7.054 698 84 1926 1.680 8.560 585 110 1927 1.417 7.990 441 71 1928 1.178 8.044 522 188 1929 1.072 9.209 506 107 1930 1.222 8.414 489 122 1931 585 7.645 254 16 1932 1.024 10.641 276 90 1933 997 9.282 227 37 1934 1.336 14.336 307 28 1935 1.233 11.668 383 46 Svega 34.196 165.995 10.034 1.619 Prosječno godišnje 2.000 9.764 580 95 283 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 18 <-- 18 --> PDF |
danas još uvijek po domaćoj stoci neobično velike. Sve su ove štete činjene većim dijelom u šumama, koje leže u najbližoj okolici naselja i u pristupačnijim šumama, dok su udaljene i nepristupačne šume sačuvane. Veliki su kompleksi (cea 14.000 Ha) zbog neprekidne bespravne sječe i intenzivne paše pretvoreni u šikare i džbunje, a (kako je napred rečeno) znatan je dio tih kompleksa zabranjen od svake paše i sječe. Pregled šumskih šteta po godinama vidi se iz tabele 9. Danas su te štete mnogo manje i da je sa strane bivše šumske uprave bilo malo više dobre volje, mogle su te šume biti i sačuvane i kvalitativno mnogo bolje. Izručenim šumama upravljaju državne šumske uprave Karlobag, Oospić, Sv. Rok i Dolnji Lapac. Na području 9 ličkih šumskih uprava za :ve """ie (slobodne i servitutne) bilo je raspisano poreza u godini 1931. OVOliriG. I. državni porezi (zemljarina): a) osnovni porez 436.430.56 Din b) dopunski porez 285.328.17 » \ II. samoupravni prirezi: c) banovinski prirez, 20% od zemljarine . 87.256.11 Din d) općinski prirez sa 42% od zemljarine . 1,833.218.50 » Svega 2,642.323.34 Din ili 30 d. po 1 Ha. Od toga otpada približno na šume buduće ličke imovne općine: a) osnovnog poreza 153.281.— Din b) dopunskog poreza 100.200.— » c) banovinskog prireza 30.656.90 » d) općinskog prireza 643.780.— » Svega 927.917.— Din U 1935. godini iznosio je općinski prirez na sve šume, t. zv. slobodne i servitutne, u 15 općina 371.839.90 d. Troškovi uprave i čuvanja iznose prema stanju u g. 1937.: šumska uprava Karlobag 159.144 g. » Gospić 409.632 » » Sv. Rok 353.076 » » » Donji Lapac 488.466 » putni troškovi 16.000 » Svega 1,426.000 g. ili 16 d. po 1 Ha. III dio Prema izloženom nema izgleda, da bi moglo doći do formiranja ličke i. o., jer je vrijednost diobnog predmeta danas manja i tu razliku vrijednosti nije moguće procijeniti, jer su potrebe odnosno stvarna potraživanja, a možemo reći i stvarna prava, jedne strane danas mnogo veća nego su bila u času faktično izvršene segregacije diobnog objekta. 284 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Podataka pouzdanih nema, ali je vidljivo, da su servitutne šume većim dijelom iscrpljene. Ima znatna površina t. zv. ličkih šikara, zapravo ispasišta. Kad se izrade gospodarske osnove za sve izlučene šume, znati će se približno stanje i izgrađenost kapitala u drvnoj masi i produktivna sposobnost zemljišta. Servitutni ovlaštenici danas formalno ništa ne pokreću, ali se ipak počinju sve više interesovati za regulisanje svoga pravnoga odnosa prema državi. Diobni postupak nalazu se »in suspenso« na štetu šumskoga gospodarstva tamošnjih krajeva. Iako se u životu valja držati pravila: »Quieta non movere«, ipak Je dužnost stručnjaka da u interesu šumskog gospodarstva interveniraju. Akcija se može kretati u ovom pravcu: 1) da se dovrši sticajem prilika obustavljeni diobni postupak, 2) da se uspostavi »status quo ante segregationem« tj. da se redovitim putem stavi van snage zakonski propis, kojim je određena dioba šuma. Ad I. Godine su prolazile, a da nije uređeno pitanje subvencije budućoj ličkoj imovnoj općini niti je bilo koja od obiju strana dalje pokretala riješenje ovoga pitanja. Ne slažem se s mišljenjem, da je za to krivnja na bivšoj hrvatskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu, što se nije koristila odredbom iz § 9 pom. zakona o otkupu šum. službenosti od 8. lipnja 1871. god., koja u četvrtoj aleji propisuje ovo: »Ako pak pukovnijsko zastupstvo prigovori presudi središnjeg povjerenstva ili ako glavno (vojno) zapovjedništvo uskrati odobrenje, a razlike se ne daju naknadnim izviđenjem izravnati, tada ima da odluči obranički sud, komu jednoga člana izabere pukovnijska općina, a drugoga glavno (vojno) zapovjedničtvo«. Nisam mogao ustanoviti, je li taj sud ipak izabran i je li šta radio, a da je bio i izabran, ne mogu tvrditi, da bi bio i nadležan da rješava spor, jer takav spor po stilizaciji § 9. nije ni postojao i drž. se je erar poslužio obećanjem subvencije, kako bi pukovnijsko zastupstvo lakše pristalo na diobu. Ono je na nju pristalo, ali pod uslovom osiguranja subvencije. S tim obećanjem subvencije izigran je § 9. Mišljenje, koje je došlo čak do izražaja u jednom službenom aktu, »da Direkcija šuma na Sušaku stavi prijedlog na reviziju diobnog operata, « nije također potrebno zagovarati, jer bi trebalo u prvom redu utvrditi, da su i danas sve šume opterećene stvarnim pravom servitutnih ovlaštenika i drugo da su opterećene u korist svih legalnih potomaka onih ovlaštenika, koji su god. 1871. bili ubilježeni u katastru. Po tom treba inventari´sati sve šume, srediti sve eventualne nesređene pravne posjedovne zemljišne odnose (uzurpacije...), utvrditi realnu potrebu servitutnih ovlaštenika, pa bilo i bez obzira na stara prava, što su za vrijeme granice postojala. Generalnim pregledom šuma i; naselja stručnjak može odmah biti na čistu s tim, da ni sa tako dotiranim šumama ne bi lička imovna općina mogla biti aktivna. O tome se možemo uvjeriti i po uvidu u raspoložive podatke o broju ovlaštenika, o gospodarskom stanju šuma t. zv. ličke i, o. i o sadanjem broju ovlaštenika. Po približnom kalkilu godišnje bi se trošila na upravu i gospodarstvo barem polovina etata, a druga polovina davala bi se članovima, ali po plaćanju takse. 285 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Koristeći se iskustvom i sadanjom situacijom pravoužitnika u ostaloj bivšoj granici, gdje je dioba izvršena, sumnjam, da bi danas narod pristao na diobu odnosno na odluku da se i sve državne šume izruče ličkoj imovnoj općini. Ad 2. Stavljanjem van snage zakona od 8. VI. 1871. god. nastupilo bi pravno stanje, koje je bilo prije segregacije. Državni bi erar imao utvrditi sve legalne´potomke servitutnih ovlaštenika iz god. 1871., zatim utvrditi u granicama zakona o šumama način, obim i vrst korišćenja šumama i tu potrebu podmirivati u slobodnim državnim šumama. U prelaznom vremenu mogu se u dosad slobodnim državnim šumama podmirivati etatni! manjci servitutnih šuma. Takav postupak smatram, ako ne posve pravilnim, a ono jedino danas mogućim i na takav postupak upućuju razlozi pravno-gospodarske i šumsko-političke prirode. Prije diobe državnih šuma nisu servitutni ovlaštenici u bivšoj vojnoj Krajini Hrvatske bili prostorno ograničeni u svojem korišćenju državnim šumama, dok je taj slučaj nastupio kod servitutnih ovlaštenika bivše ličke pukovnije, jer su odmah po izlučenju šuma za njihovu buduću i, o. prema diobnoj osnovi ti ovlaštenici prostorno potisnuti na korišćenje onim šumskim predjelima, koji su za njih izlučeni — iako nisu pristali na diobu niti su primili U posjed i vlasnost izlučene šume niti je zastupstvo i. o. postavilo osoblje za upravu i čuvanje tih šuma, nego je i stručna uprava i čuvanje posjeda ostalo i dalje u rukama državnog erara, koji po svojim državnim službenicima upravlja i danas šumama buduće imovne općine. Primanje diobne odluke nisu Ličani a priori odbili. Čak bi bili i pristali na faktičnu diobu, da je imovnoj općini u izgled stavljena subvencija bila i zagarantovana. Nadajući se, da će druga strana diobnu odluku ipak prihvatiti, državna je šumska uprava vodila i danas još vodi posebno knjigovodstvo za izlučene šume. Pregovori (pogađanja o diobi) vođeni su od 1880. do 9. travnja 1902., dakle preko 20 godina, a od 9. IV. 1902. do danas prošlo je već 35 godina, ali se ni danas Ličani ne smiju koristiti svim državnim šumama, već samo sa izlučenima. Uprava državnih šuma pravdala je ovo stanje šumsko-gospodarskim odnosno finansijskim razlozima, jer je šumsko zemljište bilo već tačno podijeljeno i u naravi obilježeno, a o tom sastavljene isprave sa potrebnim stručnim elaboratom. Svakako neobična pojava, da jednia ravnopravna strana de fakto izvrši diobu na taj način da vršenje servitutnih prava prostorno in natura ograniči na onu površinu, koja bi istom po dobrovoljnoj nagodbi imala da pripadne servitutnim ovlaštenicima. Državni je erar zadržao na taj način uzurpirano pravo i smatra, da je preostali dio državnih šuma via facti oslobodio servituta i pored toga što građanski sudovi i danas stoje na gledištu, da servitutni ovlaštenici imaju pravo servituta na obim državnim šumama, dakle i na neizlučenim, što u praksi znači: vršenje servitutnog prava samo na izlučenim šumama provedeno je jednostrano i samovoljno (vidi naprijed citirano riješenje kr. stola sedmorice u Zagrebu kao kasacionog sudišta od 3. februara 1894. g. br. 4659—1893. god.). 286 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Pored drugih štetnih utjecaja ovo je razgraničenje u naravi (koje postoji već preko pola stoljeća) dobrim dijelom doprinijelo tomu, da su izlučene šume prije reda iscrpljene odnosno mnoge i upropašćene. Indirektno štetna posljedica toga prisilnog razgraničenja jest nehaj bivše državne šumske uprave, koja se nije dovoljno starala za stanje izručenih šuma. Dakle s jedne strane nedovoljna površina izlučenih šuma, a s druge strane nebriga za šume dovela je do današnjega nepovoljnog stanja u znatnom dijelu izlučenih šuma. Neupućena javnost ostala je u uvjerenju, da su Mađari stvarno osnovali ličku imovnu općinu, jer su istisnuli servitutne ovlaštenike iiz neizlučenih šuma, a za izlučene se šume nisu dovoljno starali. Tadanja državna šumska uprava nije smjela iz pravnih razloga (ako je već možda i našla upravne i gospodarske razloge) da svojevlasno potisne servitutne ovlaštenike na šume, koje su za njih izlučene, već je morala ostaviti na snazi dosadanje korišćenje svim šumama, a bilježiti sva podavanja u naravi i ostale izdatke, koji ne bi bili u skladu s diobnom odlukom, te izrađenu odluku preraditi prema stanju i vremenu, kada se sklapa nagodba o diobi. To bi bio redovan postupak, kakav se vodi i kod ostalih agrarno-pravnih operacija, n. pr. kod nedavno izvršenih eksproprijacija velikih privatnih šumskih posjeda. Sa državnim šumskim erarom u Hrvatskoj — i ako strankom, ali favorizovanom po zajedničkoj vladi — imala je tadanja hrvatska zemaljska vlada »suviše obzira«, da bi joj mogla kao vlast narediti, da se kani protupravnih postupaka prema drugoj stranci (narodu) i da mu vrati njegova prava u punoj mjeri. Nije to nažalost učinjeno ni u našoj državi. Dok smo ono prvo razumjeli, ovo potonje u početku nismo, ali danas već i to možemo da razumijemo. ´Da nisu granice postavljene, državna bi se uprava za sve šume jednako starala, narod bi se koristio šumama na većoj površini, šume bi se racionalnije iskorišćavalie, a objekti bliže naseljima bolje sačuvali, a ovako se starala najprije za državne šume. Postupak oko likvidacije t. zv. ličke imovne općine može početi na inicijativu povlašćene stranke u slučaju, kad se ovlaštenici ne mogu da koriste izlučenim šumama u potrebnoj količini ili nikako zbog etatnih mogućnosti (pomanjkanja redovnog prihoda šuma) i kad državni erar odbije molbu ovlaštenika, da se manjak ili potreba doznači u neizlučenim državnim šumama. Ovlaštenici zatražiti će realizaciju svoga prava pred redovnim sudom, a ishod građanske parnice nije neizvjestan, jer će se tužba poslužiti spomenutom načelnom rješidbom kr. stola sedmorice u Zagrebu kao kasacionog sudišta od 3. II. 1894. g. br. 4.659 iz 1893. g., jer su po toj rješidbi sve državne šume de jure opterećene. Sa pravnoga gledišta, s obzirom na zastaru stanovitoga prava, važno je znati, kad su (koje godine) servitutni ovlaštenici potisnuti na korišćenje samo onih šuma, koje su za njih izlučene i na koji je pravni način to izvršeno, jesu li ovlaštenici i kakav su pravni lijek tim povodom protiv toga preduzeli i sa kakvim uspjehom. U ev. procesu država će dokazivati zastaru prava servituta u neizlučenim šumama, a pitanje je, hoće li sudovi to gledište uvažiti s obzirom na spom. načelnu rješidbu vrhovnoga sudišta. Ne vidim zato zakonske zapreke, da državni erar upravnim aktom, a povodom takovoga konkretnoga slučaja naredi, da 287 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 22 <-- 22 --> PDF |
se u t. zv. slobodnim državnim šumama u slučaju takove molbe doznači traženo besplatno drvo s naslova zakonske prinadležnosti, a u granicama propisanim § 69 zakona o šumama. U konkretnom slučaju nema ni državni erar naročitoga interesa na diobi šuma, jer tu diobu danas ne može nitko provesti i jer ni šume preostale državi nisu rentabilne. Važni javni interesi govore za to, da te šume na kršu ostanu u rukama države ili još prije banovine. U koliko ni takova solucija nije prihvatljiva, ne preostaje nego donijeti! specijalan zakon, čiji bi tekst mogao glasiti ovako: »Odredbe zakona od 8. lipnja 1871. god. o ustanovama za otkup prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnim šumama nalazečim se u vojnoj, krajini, ne važi za područje bivše ličke pukovnije u savskoj banovini.« »Servitutna pravna zadruga krajiških obitelju i ostalih pravouzitnika kao i servitutna prava upravnih, školskih i crkvenih općina na području bivše ličke pukovnije (današnji srezovi Gospić, Donji Lapac, Gračac i Udbina) vršit će se i nadalje u državnim šumama, koje se nalaze na području ovih srezova. Ovlašćuje se ministar šuma i rudnika, da u roku od jedne godine dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona uredbom reguliše odnos servitutnih ovlaštenika prema državnim šumama u granicama propisa §§ 67 do 73 zakona o šumama«. Obrazloženje vidljivo je iz prikaza u ovom referatu. Predložio sam, da se ta zakonska odredba donese prilikom donošenja Uredbe o sanaciji imovnih općina, iako — strogo uzeto — tamo ne spada. Za vrijeme svoga službovanja kod direkcije šuma na Sušaku skupio sam nešto podataka o ovom predmetu, pa da to ne propadne, kao što propadaju i mnoge stvari, koje nisu bez vrijednosti za historijat našega šumarstva, a s druge strane da naša stručna javnost barem nešto sazna o t. zv. »budućoj« ličkoj imovnoj općini, iznosim ovu materiju pred čitaoce našega lista uzalud očekujući, da će se javiti pozvaniji od mene. Iznosim to napose i za to, nebi li ovaj primjer bio pouka i za naše mlade drugove, ako dođu u priliku da rade u načelu na pitanju segregacije šumskih slušnosti. Ljudi idu često svojim putem, a da se ne obaziru na stečena iskustva. Iskustva u poslovima segregacije šumskih služnosti imamo dovoljno, kad pogledamo naše imovne općine i zemljišne zajednice u Hrvatskoji, a općinske šume u Srbiji po ograničavanju državnih šuma, t. zv. agrarne šume opet u Hrvatskoj itd. Te će šum. ustanove, kao čisti narodni seljački imetak danas nažalost još jako rascijepkane, prije ili kasnije prestati važiti kao šumsko-ekonomski objekti, jer u najvećem dijelu moraju trošiti svoj osnovni (inače neotuđivi i nesmanjivi) šumski kapital. Za ovakove ekonomske posljedice odgovaran je vladajući političko- gospodarski sistem. Šumarski su stručnjaci bili samo eksperti, koji inače, jer je takova struka, daleko unaprijed sve proračunaju, ali u pitanju segregacije šumskih prava nisu smjeli imati u vidu i jedan živi promjenljivi faktor, jaki natalitet naroda, koji samo izuzetno i na čas miruje i da se ta prava ograničavaju samo onda, kad dolazi u pitanje 288 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
potrajnost šumskog gospodarenja. Išlo se je za tiim, da se državne ili opće rečeno velikoposjedničke šume oslobode tereta, kako bi se potom s njima moglo da gospodari »nesmetano« od servitutnih odnosa, da sa ovlaštenicima ne bude više »posla«, već da slobodna šuma daje onu korist, kako ju pravilno primijenjena šumska nauka predviđa. Šumarski stručnjaci nisu bili, a i danas nisu mnogi stariji dobro raspoloženi! prema malom i narodnom seljačkom šumskom posjedu, ne, iz kakvih nečasnih, već iz čisto ideoloških razloga, držeći se principa, da samo na velikoj š. površini može šumarstvo da dođe do punog izražaja. To je, istina, najlakše. Taj mali seljački narodni šum. posjed, danas tako rasturen u raznim posjedovnim formacijama i titulama, gledan je bio nekako s visoka, kao nešto što nema prave šumske vrijednosti, neka ekonomija nižega šum.-gospodarskog ranga prema prvoklasnoj: velikom šum. državnom ili privatnom posjedu. Kad to i ne bi tako bilo, činjenica je, da državna šumska politika ne posvećuje tim narodnim, zapravo seljačkim malim šum. posjedima onoliko pažnje, koliko ju ti posjedi po svojem značenju za seljački život zaslužuju i bez obzira na to, što takovih šuma ima u državi danas oko 2,100.000 Ha ili 27% od čitave šumske površine. I danas se u Bosni izrađuju stručne predradnje za segregaciju šum. služnosti! u narodnim (državnim) šumama u cilju da se stvore općinske i seoske šume. Ne ulazim´ u pravno pitanje, čije su bosanske šume, u kojima se seljački narod koristi na osnovu svoga staroga prava, ne ulazim ni u političku stranu toga pitanja. Ali podsjećam na to, da će po izlučenju općinskih i seoskih šuma u Bosni već za 30—40 godina sadanje potrebe servitutnih ovlaštenika porasti! za nekoliko puta i da će te fizičke potrebe mnogo brže rasti nego njihovo kulturno napredovanje i s tim veća štednja drvetom, tako da je trošenje osnovne imovine (šumskog kapitala) neizbježivo sve i pored toga što zakon o općinama zabranjuje trošenje osnovnog šumskog kapitala. Ako se prilikom diobe šuma ne uzmu u obzir i troškovi uprave i gospodarstva, tad će se taj osnovni kapital potrošiti, a manjak podmirivati u preostalim slobodnim državnim šumama. Dakle citculus vitiosus! Smatram, da treba imati jednako u vidu trajni interes jedne i druge strane, a ne samo trajni interes vlasnika šume, a momentani interes u času segregacije šumskih servituta živuće generacije, čiji se članovi normalno množe, a prema tomu i njihove potrebe rastu u tolikoj mjeri, da je s vremenom zbog pokrića uvećanih potreba ugrožen ne samo osnovni kapital dobiven segregacijom nego i susjedni! šumski objekt, a u prvom redu oslobođeni šumski posjed, koji je po izvršenoj segregaciji ili vulgarno rečeno po diobi! šuma ostao slobodno neopterećeno vlasništvo ranijega vlasnika opterećene šume. Ne vidim, da je takav postu-i pak i trajni interes šumske privrede pogotovo i trajan interes mnogobrojnih servitutskih ovlaštenika odnosno trajni javni interes. Potrebno je osloboditi se tradicionalno naslijeđenoga gledišta, po kojem se u praksi primjenjuje najprostiji recept — dioba šuma, dok se mnogi naši gorljiviji stručni krugovi toliko bore nrotiv diobe šuma, čak i kad je to u trajno boljem interesu naroda. Danas, 80 godina kasnije, potrebno je revidirati takovo mišljenje. 289 |
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Uvjeren sam, da šumski političari mogu naći neki simbiotičan modus vivendi, racionalan način korišćenja t. zv. servitutnih šuma po servitutnim ovlaštenicima u ranicama građanskoga zakonika i zakona o šumama, koji vrlo iscrpno regulišu tu materiju. Treba više odvažnosti! RÉSUMÉ. L´auteur expose l´histoire de la création de ladite Communauté qui fut créée il y a 60 ans, il expose les bévues faites a cette occasion par l´État hongrois au détriment des forets et du peuple de la contrée de Lika, les bévues faites a cet égard par notre État d´apres la guerre. Il propose enfin quelques remedes du caractere législatif qui auraient un effet utile non seulement quant a ce peuple, dépossédé d´une maniere tout-a-fait illégale, mais aussi un effet bienfaisant quant a toutes les forets de ladite contrée. Dr. JOVAN ZUBOVIĆ (Banja Luka): ŠUMSKO PRIVREDNO PODUZEĆE. POJAM, OBLICI, SVRHA I UREĐENJE.1 (L´ENTREPRISE FORESTIERE. NOTION, FORMES, BUT, ORGANISATION) Organi su šumske privrede šumska privredna poduzeća. Šta je poduzeće uopće?2 Osnovno sjedinjenje privrednih sila u namjeri da se privredno radi, privređuje. Dva su glavna činioca u svakom poduzeću: poduzimao kao inicijator i privredne sile, koje se sjedinjuju; a osnovno je načelo rada — načelo ekonomsko: da se postigne što više uspjeha sa što manje troška. Tako je to i u šumskoj privredi. Tu je zapravo već samo drvo jedinica proizvodnje, u kojoj su privredne sile sjedinjene. Ali 1 Može se postaviti pitanje: zašto polazimo od pojmova i definicija — i u ovome radu kao i u nekim ranijim radovima, koji su odštampani na ovome mjestu? Zato što mnogi pojmovi nijesu raščišćeni ni kod nas ni kod drugih. A dok nemamo čistih pojmova ni definicija, kojima su pojmovi jasno određeni, tako da ih možemo lako poznati, ne mogu nam biti jasni ni poslovi, koje od tih pojmova izvodimo, pa te poslove ne možemo prema tome ni dobro da uredimo ni uredno da vršimo. 2 U srpskohrvatskom književnom jeziku riječi »poduzeće« i »preduzeče« imaju: sinonimno značenje: Unternehmen, entreprise, ............ Danas je na srpskoj strani više raširena riječ »preduzeče« a na hrvatskoj »poduzeće«. Klasični srpski ekonomist Vujić piše »poduzeće« (V u j i ć Dr. M i h.: Načela narodne ekonomije, st. 52, Beograd 1896). U narodu nema ni jedne ove riječi. Nema ni glagola »preduzeti«, ali ima »poduzeti«. U Vuk a ima »poduzeti«, ali u drugom značenju; mjesto »poduzeti« u smislu »unternehmen« dolazi: pothvatiti se (Vukov riječnik, str. 542 i 576). Sa prefiksom »pod« ima u narodu vrlo mnogo glagola, a sa »pred« nema. Prema tome bila bi prirodnija riječ »poduzeće«. Ali kako bilo da bilo, jedan od ova dva izraza trebalo bi izabrati u zajedničkoj stručnoj terminologiji; nezgodno je da ostanu obadva. 290 |