DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 21     <-- 21 -->        PDF

3. Razgraničenju spornih pašnjačkih površina, na koje su polagali
-svoja prava i stanovnici dalmatinskih i bosanskih općina. Ovdje se je
radilo o stanovitim površinama svakodnevnih pašnjaka, koji su ujedno
bili obuhvaćeni u velikom regulacionom planu pašinjaka na bosansko
dalmatinskoj granici, koji se upravo u to doba provodio.
4. Procjenjivanju kraških pašnjaka na području kotara prema njihovom
prihodu sijena. Podjela je izvršena u 7 bonitetnih razreda, čiji je
prihod varirao između 8 i 0,5 do 0,8 kvintala sijena po 1 hektaru godišnje.
Za ukupnu površinu pašnjaka i šuma od 66.674 ha izračunat je godišnji
kvantum sijena od 127.382 kvintala, te je prema tome srednja vrijednostsvih pašnjaka u kotaru 1,91 kvintal sijena po hektaru.
5. Regulaciji izgona stoke na pašnjake prema ustanovljenoj količini
hrane.
6. Uvađanju mirovanja (ugara) na intenzivno iskorištavanim i uslijed
toga oslabljenim pašnjačkim površinama. Ovo odgovara sličnim mjerama,
koje su preduzete kod zagajivanja apsolutno šumskih površina.
7. Obustavljanju pretvaranja pašnjačkog i šumskog zemljišta u
pašnjake.
8. Planskom provađanju pošumljavanja putem branjevina, resurekcijom
i sadnjom. Uspostavljeno je uređenje zaštitnih šuma, a mjestima,
koja su pokazivala opasnost, da će se brzo pretvoriti u goljet, posvećena
je najveća pažnja. Velikoj potrebi stanovništva na stočnoj hrani izišlo
se je u susret podizanjem lisničkih šuma,
9. Uređenju prava služnosti (servituta) na drvetu iz državnih i drugih
šuma, koje su bile opterećene servitutom.
2.
Zahvaljujući jednom slučaju u mogućnosti sam da kažem još neko


liko riječi o »Županjačkom elaboratu«. Ljubaznošću šumarskog savjetnika


Milana Kneževića dobio sam na uvid jednu malu knjižicu, u kojoj je ob


rađen »Županjački elaborat«. Knjižica nosi naslov »Pošumljivanje Krša


u Županjcu. Razvitak i sadašnje stanje«, a izdata je godine 1910. u Sa


rajevu. Autor ove knjižice nije.naznačen, a po svoj prilici je sam nadšu


mar Geschwind, koji je surađivao u izradi samog elaborata kao šumarski


izvjestitelj.


Knjižica se ukratko osvrće na sadržaj »Memoranduma o kršu« i na


motive, koji su ga izazvali. O tome navodi slijedeće: »Ove prijedloge


potaknulo je tadašnje loše gospodarstveno stanje, u kojemu su se nalazili


stanovnici ovoga nekada bogatoga pograničnog kotara i to radi toga, jer


su šume i pašnjaci sasvim ogoljeli, pa zato je nastala oskudica i jer nije


bila uređena paša u Hercegovaca i Dalmatinaca, pa je potrebito bilo, da


se to uredi.« Nadalje je iznesen rad povjerenstva, koje -se sastojalo


od 4 člana — jednog šumarskog i dva poljodjelska stručnjaka te jednog


inžinjera za melioracije, a pod predsjedništvom kotarskog predstojnika.


Među činjenicama, koje je ustanovilo spomenuto povjerenstvo, vri


jedno je istaknuti, da su ostatci visoke šume u kotaru nađeni jedino na


Vran-planini i to ostatci bukove šume, koji su zauzimali površinu od


1.818 hektara. Ostalo su bile šikare hrastova, javora, crnog jasena, crnog
graba i sličnih vrsta vrlo rijetkog obrasta i zbog brštenja blaga u vrlo
lošem stanju, na površini od 10.150 hektara. Visoke šume na Vran-planini
:uslijed visokog položaja bile su vrlo zakržljale tako, da se je iz njih mogao


485