DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 22 <-- 22 --> PDF |
podmirivati samo mali dio potreba ovlaštenika u kotaru. Jedina nada. bile su šikare, koje su morale postati podloga za buduće šumarenje. »Ako se naime u ovim ostatcima nekadašnjih šuma, kao što je to većinom već učinjeno, paša zabrani, i stabalca se odmah iznad zemlje odrežu, dobije se za razmjerno kratko vrijeme iz ovih malih panjeva i žila gusta izdanačka niska šuma, koja je kadra davati ne samo drva za ogrijev i lišće za hrana marve, već se popravlja također zasjenjivanjem i opalim lišćem tlo.« Takozvane»0LTflćfe« u Kršu, koje je seljak obzidao zidom od kamena i u njima tako spriječio pašu stoke, najbolje nam pokazuju, šta se može postići i samom zabranom paše. »Ove ograde predstavljaju niske ili srednje šume, kojima se progalnim načinom gospodari, te daju sve one Sortimente drva, koji su težaku u njegovom gospodarstvu potrebni. No osobito je važno za posjednika ograde lišće, koje se iz ograde dobiva, te koje mu u godinama, kad je ostale hrane za marvu nestalo, (što se u župani ačkom kotaru češće dešava) omogućava marvu preko zime hraniti.« Iz tog razloga bilo bi potrebno staviti pod zabranu i erarne površine Krša i njih postepeno pretvoriti u nisku i u srednju šumu, kako bi se mogli koristiti i oni stanovnici, koji ne posjeduju vlastitih ograda. U županjačkom kotaru nalaze se ljetni pašnjaci: Kopčevina planinr. (6.596 ha), Mali Vranu općini Kongora (4.163 ha), Oštri Gvozd u općini Mesihovina (523 ha), i Zavelim (1000 ha). Ostali pašnjaci sa površinom od 54.392 ha su tzv. »/n^n//ze«-pašnjaci (za svagdanju pašu). Prema tome za potrebe stanovništva kotara bilo bi dovoljno pašnjaka, da na njima ne sudjeluje i stoka stanovništva iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva. Ova tzv. »supaša« osnovana je na starim pravima i predstavlja niz vrlo zamršenih pitanja. »Ako posmatramo mjesnu podjelu pojedinih pašnjaka međusobno i raznolikost s obzirom na pašu zainteresovanih žitelja, onda je lako uvidjeti, da mora nastati među istima trvenje i da je bilo uređenje ovih zamršenih odnošaja paše neophodno potrebno.« Teškom stanju na pašnjacima županjačkog kotara doprinijelo je i prekomjerno povećavanje stoke, naročito koza. »Povećavanju broja koza i drugih vrsta marve nije se moglo najviše zato uspješno stati na put, što postoje između žitelja spomenutog kotara i Dalmatinaca t. zv. fces/m-ugovori zbog marve.« Tako se je dešavalo, da su se koze iz onih predjela, gdje je za njih bila zabranjena paša, prebacivale pod kesim tj. uz ugovor, koji je većinom ostajao tajan između vlasnika i najamnika, u druge predjele, gdje je paša bila dozvoljena. Bivše zajedničko ministarstvo financija n a osnov u izrađeni h osnov a komisij e iz 1891. g. odobrilo je u principu 1893. prijedloge pa se je g. 1894. pristupilo njihovom rješavanju. Do 1910. godine, kada je objavljena spomenuta knjižica, bilo je izvedeno u pogledu uređenja pašnjaka veći niz poslova. Ljetni (alpski) pašnjaci izlučeni su vidljivim znakovima (kamenim piramidama) i odijeljeni su od ostalih seoskih pašnjaka (mera). Planinštarima iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva, koji su imali pravo napasanja svoje stoke na ljetnim (alpskim) pašnjacima, zabranjeno je prelaženje sa stokom preko granica, koje su označene, a stanovnicima kotara je dozvoljeno i nadalje, da napasuju na njima svoju stoku. Isto su tako izlučeni i ograničeni pogranični svakodnevni pašujaci između dalmatinskih i bosanskih općina, radi kojih je dolazilo do teških sukoba. 486 |