DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Pitanju ograničenja broja koza u kotaru pristupilo se je god. 1894. «do 1896. Ovo pitanje bilo je tim teže, što nisu dolazile u pitanje samo koze domaćih žitelja, nego i one koje su iz dalmatinskih kotareva davane pod kesim. Držanje tako zvane izor ili kesim stoke, koja se u drugim krajevima naziva i stoka »na mlijeko« (mlijekaruše) uređeno je na taj način, da se je žiteljima izdavalo posebno odobrenje za držanje takve stoke. Kako je bio ranije običaj da ovu stoku drže bogatiji stanovnici često u spekulativne svrhe pa da bi se pomoglo siromašnim i potrebnim, uzimala se je kao podloga imovno stamje žitelja. Iz Dalmacije zabranjeno je sasvim preuzimanje stoke pod kesim, a time su se znatno odteretili svakodnevni pašnjaci. Dogon bosanske i dalmatinske stoke na već spomenute pogranične svakodnevne pašnjake bio je također ograničen sa svfhom, da se ti pašnjaci ne preopterećuju. Konačno je ograničen i dogon hercegovačke stoke na alpske (ljetne) pašnjake. Hercegovcima je odobreno da u buduće smiju izgoniti na alpske pašnjake županjačkog kotara samo onaj broj stoke i prema onim pravima, koja su bila u 1896. godini S druge strane, da bi se olakšao život na Kršu i da bi se marvi do bavila potrebna Količina pitke vode, izgrađen je veći niz čatrnja, napoj išta (lokava) i provedena je kaptaža vrela žive vode. Ovaj posao proveden je sustavno, nakon prethodnog proučavanja potrebnih mjesta za izgradnju. (Iodine 1894. izdata je naredba o zabrani pretvaranja pašnjaka ili .šume u znatno zemljište i šumskog zemljišta u pašnjake. Ova se naredba nije kočila prvih godina, pošto je kotarski ured strogo kažnjavao prijavljene prekršaje. »No posljednjih 5—6 godina nije pokla njao kotarski ured u Zupanjcu ovoj stvari nikakovu pažnju, uslijed čega je nađen prošle godine (1909.) prilikom sastavljanja podataka za pauša lhanje desetine veliki broj krčevina, zbog kojih nije još ništa odlučeno.« Mjere, koje su se odnosile na uređenje čisto šumarskih pitanja, sastojale su se u namicanju za sječu zrelih sastojina, koje su potrebne za podmirenje potreba stanovništva. Pošto su šume u kotaru procjenom ustanovljene kao nedostatne, pripojene su šume bugojanskog kotara i to: Zelivodić sa površinom od 1231 ka i Malovan sa 1042 ha. U ovim šumama imalo se je sjeći kroz budućih 10 godina za podmirenje servitutnih potreba stanovništva županjačkog kotara. Šumskim: površinama na Kršu, koje su pokazivale dobre uslove za regeneraciju, pristupilo se je provodeći zabrane. Naredba o tome izašla je godine 1895. na temelju projektiranih zabrana povjerenstva iz 1891. godine. U čitavom kotaru stavljeno je pod zabranu 10.123 ha ili 15% ukupne površine Krša. Ove zabrane trebale su trajati samo toliko, koliko je potrebno, da se šuma podigne i uzmogne »potrajao podmirivati dotične servitutne potrebe.« Ove su zabrane uzimane po mogućnosti u blizini sela, kako bi se svojevremeno olakšala dobava drveta. »Osim toga zabranjene su i površine, koje imaju služiti kao zaštita protivu bure, lavina i otiskivani a kamenja.« Po prilici V« ukupne površine zabrana bila je do tada ograđena suhozidinama, a ostatak trebao se je također postepeno ograditi. »Uslijed nepovoljnih klimatičkih odnošaja županjačkog kotara nisu ove zabrane napredovale u toj mjeri, kako u Hercegovini (kotar Ljubuški), zbog čega nije bilo do sada mo´.- guće, da se zabrane iz 1895. godine za marvu (ovce) otvore. No ima rie 487 |