DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 48 <-- 48 --> PDF |
b) sortlmenti pretežno domaćeg: podrietla (pragovi, tropsko furnirsko drvo), c) sortimenti izključivo domaće proveniencije (rudnlčko drvo i drvo za sanduke). Mogućnost je saniranja sadanjeg nedostatka na drvu jeđinoi u pošumljavanju s egzotama naglog prirasta, pogotovo obzirom na podmirenje potrebe na mekanom đrvetu tanjifi dimenzija, za celulozu, rudnlčko drvo i t. d. Za uzgoj je naglo rastućih vrsta prikladno sjeverno primorje između Franeuzke i Portugala u površini od kojih 700.000 hektara. Jedna je četvrtina od ovog prostora već pošumljena s Pi- nus Pinaster i nešto s Pinus insignis te Eucalyptus globulus. Vrše se oprezni pokusi za uvađanje drugih egzota vrsta Quercus, Fraxinus i Acacia te raznih Eucalyptusa, koje bi imale zamieniti domaće hrastove i kestene, što mnogo stradavaju od zaraza. Autor iznosi pobliže podatke o tehnici 1 uspjehu ovakovlh pokusa. Članku prlleži i prihodna tabela, koja prikazuje gflbanje zalihe za Pinus insignis na prvom bonitetu. Ove gromade navodno daleko zaostaju za onima Eucalyptusovih sastojlna jednakog boniteta. Pinus Pinaster daje drvo za daske, rudnlčko drvo, celulozu i smolu, Pinus insignis daje drvo za papir, dok Eucalyptus globulus među ostalim daje i sirovinu za fabrikaciju umjetne svile a Eucalyptus rostrata tehničko, građevno i rudnlčko drvo. Različite vrste akacija daju među ostalim i drvo za unutarnje dekoracije (omamentaclon domestlca) i tanin a razne vrste Cupressusa među ostalim i drvo za umjetno stolarstvo (ebanisteria artlstlca) i parkete. Unatoč najboljih uspjeha s nekojim egzotama uzgoj je još mnogih vrsta tek u stadiju pokusa. Autor vjeruje, da bi jedno intensivno pošumljavanje, izvršeno po državi, javnim korporacijama 1 privatnim šumoposjednicima, vrlo brzo dovelo do olakšanja u španjolskom uvozu drveta. Za taj je podhvat odlučan turnus od 20 godina. C. H. Bornebusch (Kopenhagen): Danska proreda, njezin utjecaj na oblik 1 vrieđnostni prirast bukove šume. Već se dajiski ministar C. D. F. gi-of Reventlow početkom 19. stoljeća bavio s važnoSću prorede za rentabilnost šumskog gospodarstva. Od njega potječe 1 naročiti način njege sastojlna, koja je nastojanjem najodllčnljih danskih stručnjaka dovela do značajne jake prorede, posebno prilagođene danskom vjetrovitom podneblju i tamošnjim bukovim šumama a poznate u nauci pod imenom »danske prorede «. U koliko unatoč stoljetnom izkustvu još 1 danas postoje izvjestna razmimolaženja o načinu proređivanja, to se ona imaju svesti ne toliko na potežkoće objektivnog prosuđivanja koliko na raznolikost gospodarskih shvatsinja. Veliki je manjak u tome, što nauka razpolaže s tek nekoliko poredbenih pokusa (tako za bukvu samo s dva) a i ti omogućuju jedino uzporedbu između obične jake prorede i snage prirašćlvanja posve neproređene bukove sastojlne. Stoga se uloga proređivanja u konkretnim šumama mora prosuđivati bez izravnog uzpoređivanja. Proređivanje je nema sumnje vrlo komplicirani postupak, pa je i sama definicija vrlo težka. Najvažniji su elementi proređivanja: doba početnog zahvata i frekvencija prorednih sjekova, konkretni broj stabala i kružna ploha, sastojinskl oblik prema slojevima krošanja, stanje podstojnih vrsta, mienjanje intensiteta prorede, svrha poduzetih mjera i selekcioniranje. Sam je način proređivanja vrlo odlučan za gotovo sve faktore kvalitete i kvantitete bilo kod pojedinog stabla ili čitave sastojlne. Autor vrlo izcrplvo obrađuje razvitak pojedinih najvažnijih činilaca, pri čemu za svoje izvode upotrebljava obilnu numeričku građu iz danskUi pokusnih ploha. Osobito se bavi s čišćenjem stabala od grana, gromadnim 1 vriednostima prirastom. Posebnu važnost polaže na sam intenzitet prorede, dok način Izvađanja ovisi o genetskim sposobnostima sastojlne i gospodarskom nazoru. Obćenlto se pravilo za proredu ne može postaviti, te i nadalje ostaje vještina, čiji se osnovi mogu naučiti samo u samoj šumi. Giovannl Sala (Flrenza): šumarski visokoškolski studij u Italiji. Da bi se moglo razumjeti današnje stanje šumarskog akademskog studija u Italiji, potrebno je baciti kratak pogled u sam njegov poviestnl ra.zvitak. Odmah se nakon narodnog ujedinjenja pojavio pokret, da se šumarske nauke što jače populariziraju te da dođu u okvir strogo racionalnog učenja i praktičnih vježbi. U tom se smislu najprije u pojedinim velikim talijanskim gradovima održavaju odmah iza ujedinjenja pojedini tečajevi za šumarsku naobrazbu. To potraja sve do 1869. godine, kad je Vallombrosa izabrana za sjedište šumarskog studija u državi. Tamo je osnivanje nastavnog zavoda nailazilo na mnogobrojne ozbiljne potežkoće, pa je tek 1883. godine uređeno naukovanje u trajanju od 4 godine. Godina 1913. donosi važne promjene, jer unapried moraju slušači jednu godinu studirati u Firenzi. Kako je u Italiji u gospodarskim naukama glavno težište postavljeno na poljodjelske pripreme šumarskih tehničara dovela do prienosa spomenutog zavoda iz Vallombrose u Flrenzu, koji tamo dobiva nov značaj pod imenom »Istituto Superlore Nazlonale Forestale«. Tako se konačno ra.zvlo viši akademski šumarski zavod sa zadatkom, da absolventima poljodjelskih i tehničkih visokih škola pruži mogućnost speclalizacije u šumarstvu. Godine 1924. preobražava se ovaj zavod u »Istituto Superlore Agrario e Forestale«, u kojem je još jače naglašen pravac poljodjelskog obrazovanja. Nakon četiri godine agronomskog studija dolazi još jedna godina za višu šumarsku naobrazbu. Reforma nije uspjela, jer se u toku jedne godine ne mogu posvršavatl sve važnije stručne discipline. Radi toga je god. 1926. osnivanje šumarske milicije donielo ponovne reforme u ovom pogledu. Te se godine ujedinjuje šumarski visokoškolski studij s vojničkom naobrazbom. U nsistojanju, da se provede dobro promišljena sinteza obaju naukovnih područja, prikupljena su mnoga Izkustva i 1937. godine dolazi do novog rješenja, osnutka samostalne visoke škole pod imenom »Accademia Militare Forestale«. U vezi s osnivanjem 1 ustrojstvom ove škole Izsnosi autor podatke o njezinom sjedištu, nastavnoj osnovi i pojedinim predmetima te napokon i o ciljevima, koji se novo uredjenlm studijem žele postići. Walter Schaedelin (Ziirich): šumsko gospodarstvo i teorija Čistog prihoda. Razprava obrađuje protivnosti, koje su nastale između šumskog gospodarstva 1 nauke o čistom zemljlštnom prihodu kao tekovine glavničarskog gospodarskog sustava. Polaznu točku za autorova razmatranja čine švicarske planinske šume a donekle 1 šume u sredogorjuhumlju. Napadna rezerviranost šumarskih praktičara prema teoriji čistoga prihoda, koju su negda prihvatili najprlznatiji teoretici, ima razne uzroke. Ti uzroci dolaze prije svega iz osvjedočenja, da ova teorija ima mnogo bitnih 318 |