DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 50 <-- 50 --> PDF |
he iđci&i," Je n," o I>r. H. HESMER — Dr. J. MEYER: WALDGRASER. Joci} Uv ^K/f^e^ 1 (Hannover 1940., Verlag Schaper, džepni format, str. 115.) Ac<(^^0^. V^´^J^´^-iVlCci. Značenje trava za šumsko gospodarstvo vrlo je veliko. U uzgoju šuma predstavlja često borba protiv zatravljivanja velik 1 skup posao. Trave su od važnosti u životu pojedinih šumskih zadruga, a osim toga one su i vrlo važan pokazivač (indikator) stojbinskih odnošaja. Šumske trave mogu biti od znatne direktne, a još više indirektne koristi . One su od važnosti za vezanje piesaka. Na sunčanim padinama one dobro zaštićuju biljke od sunca. Travnati pokrov štiti tlo od smrzavanja. U jače osvietljenim sastojinama i na golim sječinama trave pospješuju raztvorbu humoznih naslaga. One popravljaju prozraku tla. Dobro utječu kod izvlačenja hraniva iz dubljih slojeva tla, jer im žilje prodire dosta duboko u tlo. Vrlo povoljno djeluju na isušivEinju vlage iz mokrih tala. One su važan čimbenik u prehrani divljači. Prema travnatom pokrovu može se sa priličnom sigurnošću odrediti stanje tla obzirom na vlagu, hranjivost i đr., a odatle se mogu povlačiti važni zaključci u pogledu sječa, načina pomlađenja i t. đ. štet e od šumskih trava svakako su veće od njihovih koristi. One su često vrlo štetne za razvitak pomladka. Gusto zatravnjena ploha onemogućuje prirodno pomlađenje i iziskuje predhodnu obradbu tla. Radi toga vještina je usmjeriti uzgojne mjere oko toga, da se pojavi pomladak prije nego što otmu mah trave. Trave mogu biti veoma štetne i inače u šumskim kulturarha. Takve kulture moraju se više godina čistiti od trava, ali unatoč tomu ostanu često rieđke, jer trave lako uguše mladu biljku. Osim toga trave oduzimlju biljci hranu i vlagu. U travnatom busenu kriju se miševi i drugi štetočinje. Trave povećaju opasnost od požara. One g:uše, pritišću i deformiraju biljku. Odatle se vidi, da je šumarskom stručnjaku, a osobito šumaru-uzgajaču veoma potrebno poznavanje šumskih trava. Ta okolnost ponukala je autore, da su sastavili i objavili ovu knjižicu. U knjižici su opisane najvažnije šumske slatke trave, t. j . trave iz porodice Grami n a e, zatim najvažnije kisele trave, u glavnom Carex-vrste, iz porodice Cyperaceae, te konačno šumski sitovi i bekice, t. j . vrste iz roda J u n c u s i L u z u 1 a, iz porodice J u n- c a c e ae. Opisi biljaka poredani su prema kvaliteti staništa. Najprije su uzete u obzir biljke na boljim, a onda biljke na lošijim i konačno biljke na najlošijim staništima. U opisima su iztaknute najvažnije značajke za makroskopsko prepo2aiavanje. Uz opise nalaze se table sa vrlo uspjelim fotografijima odnosnih trava i njihovih karakterističnih dielova. Table su na tvrdom papiru. Ima ih 64, a na njima je 308 sličica. Kod opisa biljke navedeni su i najvažniji ekoložki podatci, kao i podatci, koji se odnose na šumsko-uzgojne momente. Na početku knjižice nalaze se opisi građe trava, te više ključeva za njihovo određivanje. Knjižica je vrlo koristna, te će dobro doći 1 našim šumarima, koji imaju posla sa šumama unutrašnjeg diela države, t. j . sa lužnjakovim, kitnjakovim, grabovim, bukovim, jelovim i smrekovim šumama. Dr. M. Anić Dr. H. MEYER: BUCH DEB HOLZNAMEN (Hannover 1936., Verlag Schaper, 564 str., veći okt. format). U stručnoj literaturi nailazi se često na strane nazive raznog koristnog drveća, a da se ne zna, o kojem se drveću odnosno botaničkim vrstama radi. Napose to vriedl za izvanevropske drveće. Na Zemlji postoji vrlo velik broj drveća, čija upotreba iz dana u dan sve više dolazi do izražaja diljem čitavog svleta. Razne boje, štavila, ulja, papir, medicinske i tehničke droge 1 L. d. potječu u velikom đielu od drveća, a u trgovini su poznati pod istim imenom, koje se upotrebljava za dotično drvo. Iz krugova trgovine i industrije često se traže razjašnjenja o tome, na koje se drvo odnosi pojedini strani naziv. U carinskim uredima nastaju u tome pogledu također potežkoće, kad se stanovito drvo ili njegov proizvod, označen u računu izvjestnim stianim nazivom, treba carinitl. Drvo i drvni pioizvodi svrctani su u carinskim tarifama u skupine, pa je stoga potrebno znati, u koju skupinu pripada takovo drvo ili njegov proizvod. Zanima.ije za koristilo drveće postaje prema tome kako u nauci tako i u praksi sve veće. S obzirom na to bila je velika potreba, da bi se izradio popis takovih jiaziva sa uputama, na koje se drvo oni odnose. Da bi udovoljio toj potrebi, autor ]e uz silan trud sakupljao punih 20 godina nazive koriš tuog drveća iz čitavog svleta i utvrđivao, kojem drveću oni pripadaju. Obuhvatio je pri tome narodne nazive drveća, kao i nazive, koji se upotrebljavaju u trgovini i industriji. Dakako, da su pri tome stajale na putu mnoge potežkoće. U knjizi »B u c h d e r Ho 1 z n a m e n« sakupio je autor oko 35.000 naziva koristnog drveća. Oni su složeni alfabetskim redom. Uz svaki naziv navedeno je latinsko ime odnosnog drveta. Osim toga naznačena je porodica, kojoj dotično drvo pripada, kao i nalazište. Latinski nazivi vrsta konzekventno su provedeni malim slovom. Kod četinjavog drveća navedeno je kao porodica skupno ime »Coniferae«. Nalazišta su shvaćena u širokom obsegu, t. j . prema kontinentima, njihovim manjim ili većim dielovima, pojedinim državama ili si. Knjiga je priređena za upotrebu onima, koji se služe njemačkim, englezkim, francuskim i španjolskim jezikom. U tim jezicima napisan je predgovor i tumač kratica. Nazivi narodnih ili trgovačkih imena drveća, koji se upotreb. Ijavaju u Danskoj, Njemačkoj, Englezkoj, Prancuzkoj, Nizozemskoj, Portugalu, španjolskoj, Italiji i u USA, označeni su odnosnim kraticEuna. Djelo će svakako pružiti veliku pomoć u naučnom radu, a poslužit će vrlo dobro i praksi. U stručnoj štampi ono je vrlo dobro primljeno. To će djelo poslužiti — kako to autor u predgovoru iztiče kao vrlo dobra osnova za daljnje upodpunjlvanje i usavršavanje na tome polju. Ono bi moglo poslužiti i kao odlična osnova za njegovu nadopunu drugim dielom, u kojem bi uz latinski naziv pojedinog drveta bili navedeni svi nazivi prema pojedinom nalazištu, t. j . kontinentu ili pojedinom njegovom dielu, odnosno prema dotičnoj narodnosti. Možda bi taj obsežnl, a također koristni posao bio obavio autor, da ga nije spriečila prerana smrt (umro 1935. g.). Dr. M. Anić 320 |