DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 19 <-- 19 --> PDF |
svog razvoja. Ako bi se utvrdilo da odlaže i u krošnjama, onda je na dosadanji način proti nje-ga borba suvišna, odnosno u konačnom rezultatu uzaludna. Nije isključeno da se gubar razvije u šumama pitomog prigorja, gdje se redovito nalazi njegova legla, te da se otuda, bar u stanovitim slučajevima prebaci u nizinu, gdje su mu prilike za raizvoj povoljnije. Praktički razmotriv stvar, možemo li^tsvrditi da dosadanjim postupkom ne ćemo doći do cilja, bar ne na velikim suvislim kompleksima nizinskih šuma. Uzmemo li u obzir i to, da bi ovu borbu — istraživanje i uništavanje gubara — morali vršiti svake godine, te da bi ta borba mnogo vremena oduzela i uzrokovala znatne izdatke, a pogotovo bi se čuvarsko osoblje mnogo angažiralo i odvuklo od drugih radova, pa ako takav rad još k tomu nema izgled u uspjeh, svakako bi trebalo dobro razmisliti prije negoli se u njega upustimo. Sigurno je, da do sada nemamo efikasno sredstvo za suzbijanje gubara. Pitanje je da li ćemo i u buduće nešto pouzdano naći. Prisiljeni smo za sada da tako rekuć bespomoćno gledamo na pomenuti kalamitet i da se ograničimo u glavnom na sječu sušaca u napadnutim hrasticima. Tako je bar do sada bilo. Kod manjih izoliranih hrastika, koji su dosta udaljeni od ostalih sastojina, mogao bi savjestan rad oko uništavanja legla, uništavanja gusjenica kod prelaza sa stabla na stablo, pa i uništavanjem leptirova imati povoljan uspjeh. Međutim da bi takav rad uspio na ogromnim površinama nije nikako za vjerovati. Što se tiče zlatokraja poznato je da on svoja jajašca odlaže samo na hrastu i to u njegovoj krošnji uslijed čega pogotovo nemamo za borbu proti njega nikakovo uspješno sredstvo. Ove godine se on razvio u mnogim hrasticima u vanrednoj množini i obrstio nekoje do temelja. Zlo je pogoršano još i time što navodno brsti i ono lišće koje se razvilo poslije prvog brštenja tokom ljeta, pa bi moglo u tim hrasticima doći do sušenja u slijedećim godinama. Pridaje se dosta velika važnost uništavanju gubara po kukcima koji se njime hrane li parazitiraju na njemu (Ichneumonidae, Tachinae, Carbidae i t. d.), kao i bolesti (Polyedria), koje obično i konačno zaustavljaju za stanoviti period njegov razvoj. Kako nam je do sada iskustvo pokazalo ni borba pomoću ovih neprijatelja gubarevih i ostalih štetočina nije mogla da obrani naše šume, jer se ti neprijatelji gubara iz životinjskog i biljnog svijeta mogu razviti u većoj mjeri samo postepeno, onako kako se i gubar razvija. Tek onda nastupe osjetljivo kad je gubar postigao svoju kulminaciju, kad je obrstio šumu u toliko, da počima gladovati. Dakle razvoj je tih korisnih nametnika uvjetovan razvojem gubara. Ne kanimo poricati njihovu važnost, jer bez njihova nastupa šteta bi bila još veća, ali stoji, da njihova pomoć nije efikasna, jer dolazi prekasno, a sa nestajanjem gubara nestaje u glavnom i njih. ali, na žalost, i pojedinih hrastika. Stare šume koje su recimo prije 100 i više godina stajale na mjestu današnjih srednjodobnih hrastika sigurno su bile drugačije strukture od današnjih. I ako nemamo točnih podataka o toj strukturi nesumnjivo je, da je ona bila prirodnija. U vječitoj borbi za ,svoj opstanak, sa pomenutim zaraznicima, kojih je i ranije bilo, šuma je poprimila onakovu strukturu, koja joj je pružala najbolju zaštitu od ^areznika. Brigu o svojoj obrani vodila je sama šuma, koja je onda bila opsežnija od današnje. Da je ona w |