DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 10 <-- 10 --> PDF |
klasu. Uzmemo li u obzir da uzgojna djelatnost čovjeka bitno utječe na: razvoj sastojine, to je nužno složiti se s činjenicom da stabla brzo prelaze iz jednog klasifikacionog razreda u drugi i da se slika od decenija do decenija, od prorede do prorede na istom mjestu neprestano i znatno mijenja, ali to se sreće i u prirodnoj šumi, odnosno tamo gdje je utjecaj čovjeka minimalan, gdje se stabla od prirode uklanjaju i gdje kalamiteti, vjetar, požar i si. mijenjaju odnose među stablima u sastojini. Kraftova shema smišljena je za jednodobne, pravilne, zrele i čiste sastojine bora, zatim smreke, hrasta i bukve i ona pretstavlja zapravo pojedinačan slučaj strukture sastojine koja je normalno rasla. Zato se ona ne može uvijek primijeniti na sastojinu u svakoj starosti, a u punom smislu ni za sve načine njegovanja sastojine (na pr. za različiti sklop, obrast i t. d.J. Već je sam Kraft rekao, da se ta klasifikacija jedva može upotrijebiti za borove sastojine oštećene od vjetra (1884). On je jednako upozorio na to da nema ništa opasnije od šablona u provađanju proreda (1889). Sastav sastojine često je takav da se krošnje pojedinih stabala jedva i dotiču, kako to često znade biti u sastojinama johe, bora i si. Posve drugu sliku daju smrekove, jelove, bukove šume — uopće sastojine vrsta, koje podnose mnogo zasjene. To zahtijeva diferenciranje u pogledu klasifikacije stabala i konstrukcije klasAfikacionih shema. Kod ovih vrsta procentualno velik broj stabala otpada na niže razrede stabala. U raznodobnim sastojinama i jednoliko razbacanim po sastojini, prema Polanskom, klasifikacija. gubi smisao. Razne vrste drveća imaju različitu sposobnost širenja krošanja u svom rastu (na pr. postoje razlike između bukve i jasena) te formiranja debala. Prema tome postoje i razlike u izlučivanju stabala iz glavnog sloja stabala a prema tome i različita slika odnosa stabala. Tako je prof. Petračić (1908) ispitujući ovo´ svojstvo našao, da dobro formiranim stablima pripada kod lužnjaka 70%, kod bukve 40%. kod ob. bora 60% stabala. Na tu pojavu utječu klima i tlo, povećavajući i sniizujući te omjere. Prema Pavillardu (1919) u svakoj šumskoj zajednici nalazimo vrste, koje možemo nazvati edifikatorima, jer one odlučno i najpovoljnije utječu na izgradnju dotične biljne zajednice i uglavnom je tvore. Neke pak vrste nemaju uvijek to svojstvo, iako posjeduju znatnu otpornost u borbi za opstanak. Ovo se naročito opaža kod mješovitih sastojina. Snalaziti se tu u odnosima jedne takove sastojine samo pomoću Kraftove klasifikacije bilo bi veoma teško. Ona nije u stanju da prikaže onu sveukupnost procesa, kojima vrsta vodi borbu za opstanak s uslovima sredine kao i s drugim vrstama u sastojini. Ona nedostatno objašnjava slojanje u sastojini, i ne uzima u obzir druge vrste osim one u glavnom sloju. U mješovitoj sastojini sve vrste nemaju podjednaka navedena svojstva i mi ih upoznajemo određivanjem vladajuće vrste drveća, proučavanjem brzine rasta, produktivnosti, vitaliteta, visine stabala i drugih taksacionih podataka za svaku vrstu posebno, uz koju ocjenu Kraftova klasifikacija daje tek pomoćnu sliku. Poteškoća je nadalje u tome što u mješovitim sastojinama nalazimo dva. ili tri sloja drveća, gdje se u istom sloju mogu naći dvije i više vrsti drveća, lia koje uzgajanje sastojine različito gleda. Tu se uzimaju u obzir i drugi 328 |