DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Ing. Podhorski Ivo (Zagreb): VEGETATIVNO RAZMNAŽANJE TOPOLA SPOJENIM REZNICAMA I SVINUTIM PRUTOVIMA Iz niza pokusa, koje Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu vrši vegetativnim razmnažanjem topola .iznijet ćemo ovdje, kao prethodn e rezultate , dvije nove metode, koje bi mogle biti od većeg praktičnog značenja. To su: vegetativno razmnažanje topola sa spojenim reznicama i svinutim prutovima. One su rezultat većeg broja pokusa, koji su bili usmjereni u cilju, da se kod topolovih zakorijenjenih reznica postigne što jači sistem žilja, dotično što bujniji razvoj izbojka. Navedene metode mogu se primijeniti samo. kod vrsti topola, koje se razmnažaju reznicama. Pokusi metodama, koji su u ovom članku opisani, ugl avnom su vršeni sa t. zv. kanadskom topolom i to sa Populus serotina. Ovdje ćemo u glavnim crtama opisati princip i tehniku rada kod tih metoda, kao i do sada postignute uspjehe i vršena zapažanja. 1. Razmnažanje topola spojenim reznicama Osnovni je princip te metode, da se dvije reznice u gornjim dijelovima spoje u rašlje (si. 1). Posađene u zemlju, one se srastu i razvijaju na svojim doljnjim krajevima dva sistema korijenja, a na vrhu jedan zajednički izhojak. Na taj način dobiva se jedna sadnica sa dvostrukim sistemom korijenja. Obje reznice mogu biti od iste topole, ali je moguće i spajanje reznic* raznih vrsti. / a) Spajanje reznica iste topole Prvi pokusi sa spojenim reznicama kanadske topole vršeni su u proljeću god. 1949, u rasadniku Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu, koji se nalazi kod Sesveta. Tlo, na kojem su vršeni pokusi, je loše kvalitete, podzolno. Te godine vladala je suša, a masovni napad grčica oštetio je većinu pokusa. U proljeću god, 1950, provedeni su pokusi sadnjom spojenih reznica kanadske topole u rasadniku Repnjak, pokusne šumske stanice u Belišću na području šumarije Darda u Baranji. Tlo, na kojem su pokusi vršeni, jest pjeskovito, humozno i rahlo, I. boniteta za topole. Tokom vegetacije vladala je jaka suša. Kod oba pokusa spojene reznice, kao i obične, nisu zalijevane, već samo plijevljene i okapane. Metoda spajanja reznica bila je slijedeća: Spajane su po dvije reznice normalne veličine i debljine. Duljina im je bila oko 18—25 cm, a obje su bile približno iste duljine. Debljina reznica bila je prosječno nešto jača, t. j . barem oko 1 cm; Dolnji prerezi bili su provedeni ispod najdonjeg pupa; jedna od reznica imala je gornji prerez tik nad gornjim pupom, a druga 157 |