DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 52     <-- 52 -->        PDF

reznica bila je na vrhu bez pupa. U reznicu A (si. 2 i 3), koja je uz gornji
prerez imala pup, izrezan je oko 5 cm ispod njenog gornjeg kraja kosi
klinasti izrez (»utor«). Gornji dio druge reznice B bio je usiljen sa dvije
strane tako, da je kao »pero« odgovarao tom utoru i usađen je u prvu
reznicu. Spajanje reznica bilo je provedeno tako, da, su obje sačinjavale
kut od 30°.


Reznica A, u koju se druga reznica usađuje, nazivamo »glavnom
reznicom« a postranu reznicu B »sporednom reznicom«. Utor u glavnoj
reznici urezan je do polovice njenog presjeka. Kako su reznice kanadske
topole peterokutnog presjeka, utor je sječen između dva brida reznice.
On je oštro klinastog profila i prema njemu je bio podešen vrh druge
reznice. Uišiljeni vrh druge reznice, pero, nešto je jače od utora, kako bi
ga po utiskivanju utor čvršće obuhvatio. Kod dovoljno opreznog rada,
strane utora nisu se kod usađivanja rascjepljivale. Samim utiskivanjem bilo
je pero toliko čvrsto obuhvaćeno, da čitavi spoj nije bilo potrebno ničim
povezivati. Spajanje reznica nije kompliciran posao te se je nakon nešto
vježbe vršilo dosta brzo.


Mjesto spajanja reznica nije premazivano voskom. Predpostavilo se je
(što su i pokusi potvrdili), da vosak kod premazivanja prodire u reske
spoja i blokira presjeke kambijalnih slojeva, što djeluje nepovoljno na zarašćivanje
rana i stvaranje kalusa.


Spojene reznice odmah su posađene u zemlju u dovoljno velike jame.
Kod sadnje, stavljana je glavna reznica u okomit položaj i hrpom zemlje
učvršćena na dnu jame. Potom je prostor između i oko krakova, postepeno
čvrsto ispunjen zemljom; pri tome se je pazilo, da se očuva čvrstoća
spoja reznica. — Spojene reznice sađene su tako duboko, da je najgornji
pup na vrhu glavne reznice došao u razinu zemlje. Spoj dobro usađenih
reznica, iako nije bio ničim povezan, ostao je i nakon sadnje čvrst, jer


158