DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Sira i u obliku zakona i konkretnih mjera organizirana zaštita prirode počela se provoditi u život istom onda, kad su uočene posljedice degradacije prirode na gotovo svim područjima svijeta. Novi principi zaštite počivaju na rezultatima prirodnih znanosti i na općem uvjerenju da je zaštita pojedinih djelova žive i nežive prirode u općem1 interesu: kako iz naučnih, odgojnih i ekonomskih razloga, tako radi mogućnosti estetskog doživljavanja i osiguranja uvjeta za prirodnu rekreaciju i odmor širokih slojeva stanovništva gusto naseljenih gradova i industrijaliziranih područja. U skladu s tim principima, koje je usvojilo i naše zakonodavstvo, zaštićeni su svi oni pokretni i nepokretni prirodni objekti (biljni, životinjski, geološki i zemljopisni), koji imaju posebnu naučnu vrijednost ili se odlikuju naročitom prirodnom ljepotom. Po istim principima zaštićuju se i skupine takvih prirodnih objekata. Pod posebnu zaštitu stavljaju se veći ili manji predjeli prvobitne prirode s razbacani/m i usamljenim objektima kao i skupinama takvih objekata: biljnim i životinjskim zajednicama, vodopadima, rijekama, jezerima, kraškim i drugim pojavama, te sa predjelima, koji svojom naročitom ljepotom doprinose privlačnosti čitavog kraja ili koji zbog svojih klimatskozdravstvenih osobina mogu poslužiti za rekreaciju i razvoj turizma. Područje Mljetskih jezera je izraziti primjer rijetkog, velikog i kompleksnog prirodnog objekta u smislu navedenih zakonskih definicija. Ovo područje, osim općih generičnih sličnosti s nekim drugim predjelima na našim otocima u pogledu razvedenosti obale, zimzelene vegetacije^ klime i drugih prirodnih osobina karakterističnih za naš obalni pojas, posjeduje niz specifičnih i originalnih prirodnih oblika i nekoliko naročito vrijednih spomenika kulture, što u sh/ojoj ukupnosti daje ovom objektu značaj područja naročite prirodne rijetkosti, iznimne prirodne ljepote, te kulturno historijske, naučne i estetske vrijednosti. Značaj vegetacije otoka Mljeta za šumarsku nauku i praksu Veliki kompleksi borovih auraa i makije na zapadnom dijelu otoka Mljeta predstavljaju rijetke dobro ušćuvane ostatke iskonske šumske vegetacije na cjelokupnom našem jadranskom području. Zahvaljujući svom perifernom i izoliranom položaju i rijetkoj naseljenosti Mljet je i do danas mogao odoljeti razornim elementima i faktorima, koji su inače kroz historiju i kolonizaciju stvorili prostranu pustoš našeg golog krša. Mljet u pogledu šuma zauzima posve izuzetan položaj. To naročito vrijedi za zapadni dio otoka gdje se proteže cjeloviti šumski kompleks na površini oko 2.700 ha. Suma i ostala vegetacija na Mljetu dragocjeni su i još neispitani materijal za naučno-istraživalački rad uopće, a za oblast našeg krša napose. Ovdje se lakše nego na ijednom našem šumskom području može komparativnim istraživanjima naučno i egzaktno utvrditi, kako je vegetacija,, a napose šuma, na otocima uzmicala i nestajala pred razornim djelovanjem i nepromišljenim zahvatima čovjeka. Iz ovakvih komparativnih istraživanja moći će se doći do zaključka o tome: koji su biološki osnovi i kakve su stvarne mogućnosti za restauraciju krških goleti, koje predstavljaju najteži ekonomsko-društveni |