DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Kolizioni problemi zaštite i privrednog iskorištavanja zapadnog dijela otoka Mljeta Pitanje načina privredne eksploatacije i zaštite neposredne okoline morskih jezera na zapadnom dijelu otoka Mljeta povlači se već više od pola stoljeća kada se već mislilo na formalno proglašavanje ovog područja nacionalnim parkom. Konzervatorski zavod kao organ zaštite stavio je 1948. g. ovo područje pod zaštitu države i proglasio ga zaštićenom prirodnom rijetkošcu kao nužnom i privremenom mjerom do definitivnog određivanja tipa i kategorije zaštite qvog objekta. Naknadni prijedlozi i nastojanja da se zapadni dio otoka Mljeta proglasi nacionalnim parkom nisu uspijevali, jer je postojala bojazan, da bi stavljanje tog područja pod najviši oblik i najstroži režim Zaštite prirode moglo okrnjiti stečena prava lokalnog stanovništva i ugroziti njihove vitalne privredne interese, te onemogućiti primjenu nekih suvremenih mjera gospodarenja u šumama općenarodne imovine. Na zadnjem savjetovanju o problemima zaštite otoka Mljeta održanog u Dubrovniku travnja 1958. g. pokazalo se, međutim, da ako se unaprijed nađe solucija za sporna pitanja zaštite i eksploatacije, institut nacionalnog parka, pravilno shvaćen i u praksi dosljedno primijenjen, ne bi bio samo najbolji način formalne i stvarne zaštite prirodnih rijetkosti i ljepota nego da je to neophodan uvjet za čuvanje i za racionalno iskorištavanje prirodnih izvora. Dosada je do suprotnosti između interesa lokalnog stanovništva i principa zaštite na Mljetu dolazilo uglavnom zbog ekstenzivnog načina privređivanja i zbog neodređenosti mjera pomoću kojih se imalo vršiti stvarno upravljanje i gospodarenje područjem, koje je formalno proglašeno zaštićenom prirodnom rijetkošću. Premda malobrojno i rijetko naseljeno, stanovništvo ovog dijela Mljeta treba pod sadašnjim uvjetima konzervativnog i jednostranog načina eksploatacije šuma — pretežno u vidu branja kiča i sabiranja lisnika — za relativno mali broj stoke velike šumske površine. Sume u privatnom posjedu ne mogu zadovoljiti u cijelosti tu potrebu, zbog rasparčanosti i slabe produktivnosti šum. parcela, pa zato stanovništvo nužno poseže za šumama općenarodne imovine. Takva praksa dovodi u veliku opasnost biološki opstanak i ljepotu šuma na ovom dijelu Mljeta. Nekontrolirano se beru mladi izboj ci, sabire sušanj i uništava podstojna vegetacija, koja stvara zaštitne uvjete i poboljšava hranjivost tla, što je nužno potrebno za uspješan razvoj visokih šuma na ovom kraškom području. Ta zimzelena vegetacija sama po sebi znatno doprinosi estetici samoniklih mljetskih štoma i sama od sebe bi postepeno prerasla u viši uzgojni objik šume, da se na opisani način ne uništava i ne degradira na oblik makije, gariga i kamenjara. Ova se opasnost dade korjenito eliminirati preorjentacijorn poljoprivredne proizvodnje na krmno bilje na oranicama umjesto sadanjeg neracionalnog uzgoja žitarica, što bi uvjetovalo mogućnost stajskog uzgoja mnogo većeg broja sitne i krupne stoke. Takav način stočarenja znatno bi povećao produktivnost proizvodne stoke, koja je od Velikog značenja 358 |