DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 53 <-- 53 --> PDF |
iskorišćavaju, naročito tamo, gdje je izvoz povoljniji ili gdje je šumsko tlo podesno za poljoprivredu ili za plantaže južnog voća. Kako brzo napreduje haračenje prašume pokazat ćemo na dva primjera. U Č il e u je na pr. od 16 mil. ha šuma, 4 mil. ha plješina koje vape za pošumljenjem (a to je polovica površine šuma, koje se uopće mogu iskorišćavati). U Paran i (na jugu Brazilije) u zadnjih je 50 g. povađeno od čitave šumske površine (80 mil. ha) skoro polovica teh. drva. Ostatak treba da se sasiječe u budućih 30 godina. To se je pustošenje uglavnom provelo u ovom stoljeću, pa bude li taj proces tekao u tolikoj mjeri i dalje, nestat će tehničkog drva i dostupnih šuma. Eksploatacija se vrši prebiranjem ili bolje reći pljačkom najljepših stabala. A budući da je na ha tek poneko stablo za rezanu robu, moraju (naročito u tropima) prosijecati staze da bi se do njih došlo, odnosno da se odatle izvuče. To je teži i skuplji posao nego obaranje i izvlačenje. U zemljama sa mnogo šuma, kao B r azilija, Čile i Paragvaj, dodjeljuju se površine prašuma po ha 20.000 ha pojedin´m poduzetnicima iz naroda tzv. ob- r a j e r o s i m a i to za neznatnu odštetu, a tamo gdje je manje šuma, kao u A r g e n- t i n i i Urugvaju, osim što se dodjeljuje šumska površina, markiraju se i stabla koja će poduzetnik oboriti (to obavlja tzv. guar da bos que). Obilježba ide od stanovite debljine na pr. od 60 cm naviše. U privatnim šumama to obilježavanje nije obavezno; samo u Argentini i Urugvaju se za iskorišćavanje privatnih šuma mora predložiti prilično obiman taksacijski plan, a kontrolira se i sječa. Obrajerosi (poduzetnici) ne moraju se brinuti za njegu mladog naraštaja i tla, po_ šumljavanja i si. Eksploataciju vode urođenici Indijanci bez klupiranja i manuala. Oni su za taj posao u prašumi tako vješti, a osim toga toliko skromni, da im nijedan evropski radnik nije ravan. Jedino valja paziti da im se ne da odjednom puno novaca, jer onda sve zapiju i ne dolaze na posao dok traje i posljednja para. S njima treba znati postupati, jer rasrditi ih znači dobiti nož u trbuh, ali kad ih se razumije i lijepo s njima postupa, bolji su od evropskog radnika. Indijanac je zahvalan za svaki pravedan i human postupak i vjerniji je od Evropljanina. Mehanizaciju u sječi i izvozu te zemlje ne poznaju, jer boluju od kroničke inflacije i manjka deviza. Za izradbu drva služi sjekira. Iznošenje teških stabala vrše volovi bez kola. Indijanci imaju obično svoj par volova koji noću pasu u prašumi da bi da nju mogli tegliti. S konjima se tu ne bi moglo, jer nema za njih ni hrane ni putova. Jedini je uslov koji se stavlja urođenikuradniku, da dobavija samo zdrava i pravna stabla za pilanu, jer samo za njih poduzetnik plaća (i to jadno). U traženju stabala Indijanci su vanredni majstori, pa se u to Evropljanin ne treba miješati, jer bi se samo pred njima osramotio. Drvo rezano testerom na zemljanim postoljima odvozi se kamionima do prve željezničke stanice, koja je često udaljena i preko 200 km. Budući da je u prašumi tako malo teh. drva, što šuma leži u slabo naseljenom kraju i što rezanu građu treba daleko transportirati, rentabilnost je šuma vrlo mala. Na mnogim se mjestima uopće ne rentira, tako da privatnik ne treba šumara ni drvara, već mu te poslove obavlja njegov ekonom. Kad se dogodi da ima pravog šumara, taj se onda neprestano mora prepirati s gazdom, jer šuma služi u prvom redu marvogojstvu, a nije tu radi drva.. K tim nevoljama šumara valja dodati primitivnost (stanovi, živežne namirnice i potpuna izoliranost od kulture). Veoma je težak problem odgoj djece, jer je do prve seoske škole često preko 50 km. Zato djeca moraju imati vlastitog učitelja ili s majkom stanovati tamo gdje je škola. Kad se još neiskusan mladić upiše na studij šumarstva i završi ga, nastojat će da što prije doseli u glavni grad, a ako mu to ne uspije, zahvali se na službi i izabere drugo zvanje, samo da ne bude u provinciji. Zato su šumarske centrale načičkane inženjerima agronomije, tzv. šumarskim ekspertima, a pravim šumama golemih prostranstava rukovode čuvari-nadziratelji šuma: guarda bosque, koji i ne poznaju svoj revir ni što je sve u njemu. To su obično primitivni ljudi, koji nisu okusili velegrada ili svježi doseljenici, koji nisu znali što ih čeka Budući da u tim poslovima nije moguće napredovanje šumoprivrede, u zadnje vrijeme su doseljeni evr. šum. inž. poveli jaku propagandu za šumarsko školstvo i zakonodavstvo (već i u vlastitom interesu). U svim južnoameričkim univerzitetima prije 8 godina više obrazovanje šumara odvijalo se na poljoprivrednim fakultetima gdje je predavao taj predmet jeda n docent 2 sata tjedno tokom dvaju semestara Cijelo se šumarstvo nije detaljnije predavalo nego koja druga poljoprivredna disciplina na pr. peradarstvo ili voćarstvo. Iza 5-godišnjeg studija, apsolvent postaje inženjer agronomije, a da kroz čitavo to vrijeme nije bio ni dana u praksi. Kad završi studij može birati marvogojstvo, vinogradarstvo, šumarstvo i t. d. Takav inž. agr. u |