DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 12 <-- 12 --> PDF |
O VLAŽNOM TIPU ŠUME HRASTA LUŽNJAKA I OBIČNOG GRABA (Querceto — Genistetum elatae Horv. carpinetosum betuli subas. nov.) Ing VJEKOSLAV GLAVAC UVOD OGROMNE POVRŠINE šuma u nizinskim područjima Posavine i Podravine izgrađene su od hrasta lužnjaka u nadstojnoj i obično-g graba u pcdstojnoj etaži. Usprkos velike jednolikosti ovih šuma u izgledu i građi, u ekološkom, florističkom i šumsko-gospcdarskom pogledu nisu one jedinstvene. Analiza pokazuje, da se spomenute šume bezuvjetno^ moraju raščlaniti na dvije fitocenoze. Jednu od njih, koja nastanjuje povišene i nepoplavne položaje, grede, opisao je Horvat još 1938. god. pod imenom Querceto-Carpinetum croaticum subas. ruscetosum acuti. Drugu, koja zauzima vlažnije položaje (vidi fot. br. 1), opisujemo ovdje prvi put pod imenom Querceto-Genistetum elatae subbas. carpinetosum betuli, odnosno^ »vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba-«. RASPROSTRANJENJE Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba rasprostranjen je na velikim površinama u nizinskim dijelovima Posavine i Podravine. Katkad pokriva suvisle površine od više desetaka hektara, a katkad razvijen je na manjim površinama, koje su čas u širem, čas u užem pojasu uklopljene između suhih i nepoplavnih greda, te močvarnih ili poplavnih područja. Od Siska do Spačve, od Varaždina do- Osijeka nalazimo je kao jednu zakonitu, zbog sličnih životnih uvjeta ponavljanu grupaciju šumskog raslinstva, koja s obzirom na površine koje zauzima, specifičnu ekologiju, floristički sastav, te šumsko-gospodarsko značenje, nesumnjivo ima svoju individualnost. ŽIVOTNE PRILIKE Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba nastanjen je unutar i izvan poplavne zone. Unutar poplavne zone razvija se na ocjeđitim površinama kratkotrajno´ poplavljanim. MnogO´ veće površine pokriva izvan poplavne zone na mokrim ravnima i reljefno slabo> izraženim gredama na tzv. vlažnim gredama, koje stoje pod snažnim utjecajima podzemne vode. Ekološki pojam »vlažna greda « uveo je i objasnio Dekanić (1959). Njegova istraživanja podzemne vode na tim staništima u Lipovljanima pokazuju, da je razina podzemne vode u jesen, zimi i proljeće veoma visoka, te da dopire 10—20 cm ispod površine tla. U ljeti, u sušnom periodu, spušta se na dubinu od 4 metra. Prosječni godišnji vodostaj nalazi se na dubini od 2 metra. (Vidi graf. 1) Tip tla predstavljen je vlažnim varietetima pseudogleja i prelazima prema mineralnc-močvarnim tlima. U njihovom teksturncm sastavu najčešće pre |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 13 <-- 13 --> PDF |
vladavaju glina i ilovača. Propusnost tla za vodu obično je malena. Površinski horizonti obično su zakiseljeni. Opskrba hranjivima je dobra, plodnost tla je velika. Velika vlažnost uvjetovana dugotrajnim prisustvom visokih podzemnih voda u vlažnim razdobljima godine, te oborinama koje dugo zaostaju na već navlaženom, nepropusnom, teškom glinenom ili ilovastom tlu, uvjetuje posebne životne prilike i predstavlja presudni životni faktor za pridolazak i razvoj ovog tipa šume. IZGLED, FLORISTIČKI SASTAV I SOCIOLOŠKE ZNAČAJKE Dok je sloj drveća šume hrasta lužnjaka i običnog graba suhog tipa, koji nastanjuje suhe nepoplavne grede, gotovo isključivo^ izgrađen od obih spomenutih vrsta drveća, vlažni tip kojeg ovdje opisujemo, izgrađen je s nešto većom primjesom poljskog jasena, nizinskog brijesta, veza i crne johe u dominantnoj etaži. U podstojnoj etaži značajno je nešto* povećano* učešće lipe. Osim toga prisutan je ovdje klen, divlja kruška itd. Vitalnost drveća u nadstojnoj etaži je velika. Izmjera visina kod sastojina potpunog sklopa uvijek pokazuje da se radi Foto 1. Šumarija LipovCjan:. Izgled vlažnog tipa šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Foto: Glavač |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 14 <-- 14 --> PDF |
D/HAM/KA SRLDtfJL6 /*JLSLr/Y0G VODOSTAJA / P#0SJLCM VODOSTAJ P0D2EMML VODL ZA T#/SOMDL HA VIAŽHOJ GRLD/ (PO DfKAM/Ćf) i // /// w v r/ \r// ef tk r // /// / // /// /r y W Y;/ ?/// // x X/ M f´PSS -/Q57 c/n o r \ \ \\ / / / v \ / / \ l \ t 1 \ t \ 1 1 1 1\ \ — \ \ 1 200 \ 1 \ 1 1 11. 100 40O \ \ \ \ \ \ \ \ \ l \ \ \ 1 s / / / / f i / 1 r 1 1 1 1 l 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 \ \ \ \ \ / / / / / / / 1 / / -— — N * 500 Graf. 1. o I bonitetnom razredu sastojina i staništa. Nasuprot tome vitalnost graba, koji ima inače veliku pokrovnost smanjena je velikom vlažnošću. Njegovo zakorjenjivan- je vrlo je plitko. Zilište pokazuje posebnu građu (vidi sliku br. 2). Ono je nadignuto´, izrazito neiloidnog oblika, sa jako izraženim nadzemnim ograncima žila. Očito korjenov sistem uglavnom je ograničen na površinski sloj od lOi—30 cm, gdje se nalazi potrebna prozračncst za normalno vršenje njegovih fizioloških funkcija. 344 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Na pojedinim površinama u sloju drveća gotovo potpuno prevladava poljski jasen. Ponegdje sastojina pokazuje potpuno mješoviti sastav. Sloj grmlja prosječno pokriva 1—-3% površine. Izuzev vrsta drveća tvori ga poneka velika žutikwka (Genista elata), glogovi (Crataegus monogyna i C. oxyacantha), kurika (Evonymus europaea), svib (Cornus sanguinea), krkavina (Rhamnus cathartica), trušljika (Rhamnus frangula) itd. Sloj prizemnog rašća izgrađen je od brojnih vrsta. Prosječna pokrovnost iznosi 80—100%. Sa stalnim prisustvom i sa velikom pokrovnošću ističe se: Cafex remota, Ranunculus ficaria, Athyrium filfcs femina, Myos\otis palustris, Ajuga reptans, Ranunculus repens, Cardamine pratensis i dr. Posljednja spomenuta vrsta, livadna režuha, česfc> u ranoproljetnom aspektu posve dominira i svojim bijelim cvjetovima ukrašuje velike plohe. Lokalno, u pojedinim šumskim predjelima, dominacija te vrste siguran je indikator staništa opisivanog tipa. Čest je i facies sa vrstom Ranunculus ficaria. Sloj mahovina pokriva prosječno 0—5%. U njem s najvećom stalnošću pridolazi vrsta Catharinea undulata. Floristički sastav i sociološke značajke prikazane su na priloženoj tabeli. Iz tabele vidimo´, da se tip šume sastoji iz sociološki i ekološki tri različite grupacije. Foto 2. Šumarilja Lipovljani. Zilište običnog graba. Foto: Glavač |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Prvu grupaciju predstavljaju karakteristične vrste asocijacije poplavne šume lužnjaka (Querceto-Genistum elatae Horv.), sveze šuma johe i lužnjaka Alno- Quercion roboris Horv.) i reda Populetalia Br.-Bl. To su: Quercus robur, Cdrex remota, Carex strigosa, Rumex sanguineus, Fraxinus ongustifolia, Ulmus carpinifolia, Cerastium silvaticum, Circaea lutetiana, Carex brizoides itd. Sma^ tramo da ove vrste imaju najveće fitocenološko značenje, pa smo zbog toga ovaj tip šume priključili poplavnoj šumi lužnjaka. Drugu grupaciju predstavljaju diferencijalne vrste subasocijacije i vrste razreda Querceto-Fagetea. Broj tih vrsta veći je od vrsta reda Populetalia. Međutim, učestalost i pokrovnost pojedinih vrsta mnogo je manja. Grupacija ima značenje samo kao karakteristični skup, a manje sociološko značenje imaju pojedini njegovi članovi. Relativna brojnost tog skupa najznačajnija je fitocenološka karakteristika istraživanog tipa. Kao diferencijalne vrste prema cstalim subasocijacijama poplavne šume lužnjaka, navodimo: Carpinus betulus, Veronica montana, Acer campestre, Tilia cordata, Arum maculatum, Polygonatum multiflorum, Galeobdolon luteum, Anemone nemorosa, Evonvmus europea itd. Treću grupaciju predstavljaju pratilice, koje uglavnom susrećemo´ na vlažnim i močvarnim staništima livada i šuma. Ekološko značenje ove grupacije pruža nam dokaz za ispravno priključivanje ovog tipa poplavnoj šumi lužnjaka. SINDINAMSKI ODNOSI Opisivana subasocijacija Querceto-Genistetum elatae carpinetosum betuli nadovezuje se sa smanjenjem stupnja vlažnosti na higrofitne subasocijacije poplavne šume lužnjaka (Q.-G. elatae caricetosum remotae i caricetosum brizoides). Snimke 1 i 4 upućuju na vezu sa subasocijacijom caricetosum brizoides.´ a ostale sa subas. caricetosum remotae. Daljnjim smanjenjem vlažnosti prelazi ona u suhi tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum ruscetosum acuti), koji se odlikuje posvemašnjim prevladavanjem vrsta Querceto- Fagetea. Naravno, oštrih granica između ovih tipova u prirodi nema, pa će u pojedinim slučajevima biti teško odlučiti pripada li neka ploha ovoj ili onoj subasocijaciji. SISTEMATSKI POLOŽAJ Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Genistetum elatae Horv. subass. carpinetosum betuli Glav.) pripada svezi Aln\o-Quercion roboris Horvat 1938, redu Populetalia Br.-Bl. 1931 i razredu Querceto-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 1937. ŠUMSKO-GOSPODARSKE ZNAČAJKE Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba izraz je i pokazatelj određenih stanišnih uvjeta, prije svega, određenog stupnja vlažnosti. Do sada imamo indicija (Dekanić 1959), da je upravo taj stupanj vlažnosti (uz ostale povoljne fizikalne, kemijske i biološke osobine tla), najoptimalniji za uspijevanje hrasta lužnjaka. Za njegov uzgoj stvara pridolazak graba (čija je konkurentna sposobnost smanjena) i lipe vrlo povoljne strukturne sastojinske uvjete. Zbog toga treba ovom tipu šume i šumskog staništa obratiti pažnju. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 17 <-- 17 --> PDF |
LITERATURA: 1. Dekani ć I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Disertacija, Zagreb 1959. 2. Glava č V.: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb 1960. 3. Horva t I.: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šumske pokuse br. 6, Zagreb 1938. 4. Horva t I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb 1959. 5. Škori ć A. — Rac z L.: Istraživanlje tala posavskih šuma u Dipovljanima (rukopis), Zagreb 1959. ZUSAMMENFASSUNG UBER DEN FEUCHTEN STIELEICHEN- UND WEISSBUCHENWALDTYP Jn dieser Arbeit beschreibt der Verfasser einen neuen Wakltyp der Stieleiche und der Hainbuche (Querceto-Genistetum elatae Horv. carpinetosum betuli subass. nov.), der grosse Flachen in dem Sava^ und Drava-Gebiet (Nord-Kroatien) einnimmt. Der geschiliderte Waldtyp kommt innerhalb und ausserhalb der Uberschvvemmungszone vor. Innerhalb der Uberschvvemmungszone tritt er nur auf solchem Gelande auf, welche lediglich eine kurze Zeitspanne unter Hochvvasser liegen. Grossere Flachen sind von diesem Waldt|yp nur ausserhalb der Uberschvvemmungszone besetzt. d. h. auf fiachem Gelande und sehr schvvach ausgepragte Erhebungen, welche unter einem sehr starken Einfluss des Grundwassers stehen. Wahrend der feuchten Zeitperioden steigt das Grundwasser bis 10—20 cm unter der Oberflache. Die Bewegung des Grundwasserspiegels ist auf der Abb. 1. veranschaulicht. Die floristischen und pflanzensoziologischen Kennzeichen sind aus der beiliegenden Tabelle wiedergegeben. In syndynamischer Beziehung befindet sich der beschriebene Waldtyp in der Uberganszone zvvieschen der ´VValdgesellschaft Querceto-Genistetum elatae Horv. 1938, die die siimpfigen Standorten besiedelt und der Waldgesellschaft Ouerceto-Carpinetum croaticum subass. ruscetosum acuti Horv. 1938, welche verhalltnismassig trockene Erhebungen einnimmt. In systematischer Beziehung gehort dieser Waldtyp dem Verband AlniO-Quercion roboris Horv. 1938, Ordnung Populetalia Br.-Bl. 1931, Klasse CJuerceto-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 1937. Endlich weist der Verfasser darauf hin, dass dieser Waldtyp einen Ausdruck und einen Indikator der gegebenen Standortsbedingungen verkorpert, und vor allem den Feuchtigkeitsgehalt dersetoen. Nach den Forschungen von Dekanić (1959) geht hervor, dass der geschilderte Standort ungefahr mit dem fysiologischen Optimum der Stieleiche ubereinstimmt. Die Anwesenheit der Hainibuiche und der Lihde in Bestanden bietet grosse Moglichkeiten. fiir die Erziehung hochwertiger Stielechenstamme. |