DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 90 <-- 90 --> PDF |
la, te nerazvijenim i slabo razvijenim tlima. U ostalim poglavljima do desetog, opisuje autor različite tipove i svojstva kaleimorfnih, hidromorfnih, halomorfnih i drugih tala. III. Primjenjena pedologija (72 stranice). Problemi praktične primjene pedologije razrađeni su ovdje vrlo opsežno. U prvo m poglavlju obradio je autor konzervaciju tla i borbu protiv erozije. Pored opisa uzroka, posljedica i tipova erozije, opisana su i sredstva za suzbijanje erozije. Veoma vrijedan prilog ovom dijelu knjige je drug o poglavlje u kojem se govori o načinima popravljanja i fertilizacije degradiranih šumskih tala. Ono obuhvata obnovu šuma, zatim melioraciju 11a, posebno strukture obradom, kao i melioraciju tala kemijskim sredstvima. U treće m poglavlju Iznijeta je kartografija tala i proučavanje staništa. Četvrt i dio odnesi se na praktične metode studija morfologije profila i analiza tla. Potpun studij tla sastoji se iz tri faze rada: izbora mjesta otvaranja profila, analitički studij Snß&tcane konfeceneije I.NTERNACIONALN EKONFERENCIJE O ŠUMSKOJ TIPOLOGIJI U POLJSKOJ U prvoj polovici mjeseca rujna 1962. godine održana je u Poljskoj prema zaključku XIII kongresa JUFBO u Beču 1961. konferencija o šumskoj tipologiji sa zadaćom da razmotri rezultate kartiranja šumskih staništa u području Ka.rt.uzy kod GdaiMlka, koja su provedena na tri različite metode. Na spomenutom zasjedanju internacionalne unije šumarskih instituta u Beču izabrane su dvije komisije s određenim zadacima. Prva tzv. radna grupa imala je u raznim zemljama provesti istraživanja šumskih staništa po određenim metodama istraživanja. Druga je imala procijeniti ispravnost primjene ovih metoda istraživanja i kartiranja vegetacije na posebno odabranim šumskim objektima da bi se moglo rezultate uporediti i dobiti konačni sud o najpovoljnijoj metodi za tipološkošumarclka istraživanja. U prvu komisiju izabran je cd naših stručnjaka prof. dr. Milan Anić, a u drugu botaničar prof, dr Ivo Horvat. Istraživanja je trebalo izvršiti u nekoliko država (Švicarska, i konačna sinteza, -koja treba da obuhvati sva proučavanja i donese zaključke o predmetu ispitivanja. Analitički dio proučavanja tala podijelio je autor u dvije faze: terenska faza — proučavanje karaktera staništa, vegetacije, morfologije i opisa prolila, i laboratorijska faza — određivanje mehaničkog sastava tla, drugih fizikalnih svojstava, genetskog tipa, klase plodnosti — kemijskih svojstava tla. Na kraju je priključen dodatak o pojedinostima analitičkih metoda. Ovaj dio sadrži fizikalne i kemijske analize tla, analize koje te odnose na peđogenezu, plodnost tla, itd. S obzirom da je razvoj pedologije i njez: nih metoda ispitivanja, naročito u posljednih deset godina, veoma znatan i čini opsežan materijal, autor Ph. Duchaufour dao je u ovoj svojoj knjizi sažetu sintezu svojstava, geneze i razvoja tala, metoda ispitivanja i praktične primjene pedološke znanosti. Ing. Mirjana Kalinić > SSSR, Austrija, Poljska i dr.), ali su dosad provedena samo u Poljskoj u šumskom području Kartuzy kod Gdanska. Ovo je područje odabrano naročito zato da se upozna nova kombinirana pedološko-vegetacijska metoda kartiranja staništa koja se zadnjih godina općenito primjenjuju u Demokratskoj Njemačkoj Republici. Za poredbu je uzeta klasična biljnosociološka metoda po Braun-Blanquetu i novo izgrađena poljska metoda povezanih šumarskih, vegetacijskih i pedoloških istraživanja. Istraživanje i kartiranje izvršeno je na istom objektu po svim trim metodama, pa su rezultati (pili üporedno demonstrirani. Po metodi Braun-Blanqueta obradio je teren W. Matuszkiewicz iz Varšave, po istočnonjemačkoj D. Kopp, H. Passarge i H. Langguth iz Postdama. a po trećoj Poljaci J. Bakowski, K. Makosa i T. Trampler iz Varšave. Materijal je bio vrlo dokumentirane iznesen, a naročito su bili rezultati istočne-njemačke grupe detaljno obrađeni i ilustrirani brojnim slikama, profilima i tabelama. Za bolju orijentaciju izdan je zajednički vodič u kome su na svakom predviđenom objektu izneseni rezultati svih triju metoda. Na isti način bio je ci |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 91 <-- 91 --> PDF |
jeli materijal ilustriran na licu mjesta, pa su predstavnici primijenjenih metoda uzastopce prikazali svoje rezultate. Na mnogim šumskim površinama bili su rezultati svih triju metoda gotovo identični, na drugim različiti. Naročito je bio zanimljiv primjer kod cretnih borovih šuma, gdje su metodom Braun-Blanqueta utvrđene na najužem prostoru dvije različite asocijacije s vrlo različitim uzgojnim i produktivnim svojstvima drveća, dok na temelju ostalih metoda nisu ove razlike bile jasno izražene Konferencija je započela u Vairšavi, a predsjedao joj je poznati šumarski stručnjak prof. Mroczkiewicz iz Poznanja. Na dvodnevnom zasjedanju prikazane su metode i rezultati provedenih istraživanja, a zatim se ekipa stručnjaka, koja se sastojala iz »radne grupe« i »komisije za ocjenu« uputila u Gdansk da na licu mjesta provjeri primjenu metoda i uiporedi njihove rezultate. Izlaganjima i uvidom u terenu koji je trajao jedan i po dana, utvrđene su mnoge značajne činjenice. S jedne strane uge značajne činjenice. S jedne strane utvrđeno je znatno podudaranje rezultata dobivenih svim trim metodama, ali su se s druge strane pokazale i razlike. Prva, klasična imetoda u smiisllu BraunnB´lanqueta, koja se i kod nas primjenjuje, dala je vrlo zaokruženu sliku tzv. potencijalne šumske vegetacije. Ona polazi od vegetacije, a zadaća je bila da se na temelju ostataka tzv. aktuelne šumske vegetacije i drugih zajednica, koje su nastale nakon potiskivanja šume, iskonstruira tzv. potencijalnu vegetaciju, koja ima za šumarstvo najveće značenje. Rezultati prof. Matuszkiewicz- a bili su prikazani u kratkoj, prtglednoj publikaciji s vegetacijskom kartom, ali su prigodom rasprave bili dokumentirani i biljnosO´Ciološkim tabelama. Oni su dobiveni u vrlo kratko vrijeme, a dali su vrlo uvjerljivu sliku, jer su bazirani na bogatom iskustvu koje je stečeno pri kartiranju vegetacije u Zapadnoj Njemačkoj po R. Tüxen-u i njegovim suradnicima. Pokazalo se, da se tona metodom mogu i vrlo utjecame šumske površine sigurno interpretirati i na taj način pružiti temelj za njihovu regeneraciju i melioraciju. Druga je metoda mnogo kompliciranija. Ona je nazvana kombiniranom, jer polazi od kombiniranih pedoloških i vegetacijskih istraživanja. Na tipičnom reljefu odabrani su najprije brojni profili tla, pa su detaljno proučeni, uz njih su uzete i kontrolne bušotine. Na taj način utvrđeni su glavni tipovi tala i stanje humusa, koje se smatra vrlo važnim za uzgoj šuma. Ono je znatno promijenjeno dugogodišnjim monokulturama smreke ili bora, ali se može raeliorativnim zahvatima (kalcifikacijom, đubrenjem dušikom, preoravanjem, zasijavanjem leguminozama i si.) izmijeniti i dovesti u povoljnije stanje, tako da potencijalna snaga tla može doći u punoj mjeri do izražaja. Na temelju podudaranja s vegetacijom omeđeni su zatim pojedini tipovi tala i uneseni na kartu. Metoda polazi — za razliku üd klasične metode Braun- Blanqueta — od tla, pa kombinacijom preko vegetacije stvara zaključke o raširenju i potencijalnim svojstvima tla. Treća je prikazana metoda Instituta za šumarska istraživanja u Varšavi. Ona je bazirana na iskustvu i na narodnom razlikovanju tipova šuma. Poljski narod razlikuje pojedine tipove šuma i naziva ih narodnim imenima, pa su ta imena uzeta kao baza i za određene vegetacijske i šumskogospedarske pojmove. Sume su svrstane u nekoliko tipova, npr. suhi bor, vlažni bor, miješani bor, svježa šuma. miješana šuma itd. Na svakoj plohi u Kartuziju provedena je uporedno analiza tla, utvrđen floristički sastav i označena produktivnost drveća, pa je na temelju ovih triju elemenata utvrđena potencijalna vegetacija, a najzad su iznesene i smjernice za melioraciju. Poljska metoda dala je vrlo zanimljive rezultate, pa je šteta, da šumski tipovi nisu bili botanički jasnije precizirani. U svakom slučaju bio je doduše naveden floristički sastav prizemnog sloja, jer bez njega — to su svi nacistu — nema uopće tipologije šuma, ali vegetacijski odnesi nisu bili dovoljno iskorišćeni. Nakon očevida u Kartuziji sastale su se komisije ponovno u Varšavi, te je donesen zaključak, da su sve tri metode ispravno primijenjene u njihovom klasičnom obliku. Prof. Kujala je izjavio, da ne pozna dovoljno vegetacijske metode Braun- Blanqueta kao i ostale primijenjene metode, jer se u Finskoj još i danas upotrebljava Cajanderova metoda, pa ne može o njihovoj primjeni dati meritorni sud. Ističem, da se prigodom ocjene rezultata nije radilo o upotrebivosti ili o prednostima pojedinih metoda, nego o ispravnosti njihove primjene na istraženom terenu. Kad se dobiju podaci iz ostalih krajeva moći će se lakše ocijeniti i sama upotrebivost pojedinih metoda Iako nije definitivno ocjenjivana vrijednost pojedinih metoda, nego samo ispravnost njihove primjene, pokazala su teoretska raspravljanja i boravak u terenu, da je metoda Braun-Blanqueta, koja polazi od jasno omeđenih vegetacijskih je 89 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 92 <-- 92 --> PDF |
dinica, ne samo najbrža i najjeftinija, nego i najpouzdanija. Imali smo prilike vidjeti, da su se na istom tipu tla prema shvaćanju istočno-njemačke metode nalazile bitno različite šume. Njihova je produktivnost različita, a i uzgojne mjere koje treba provoditi, također su različite. Vegetacija se pokazala i u ovom slučaju kao najbolji kriterij za prosuđivanje ekologije šume i njezinog ekonomskog stanja Kako se danas često ističe, da postoje unutar tzv. Braun-Blanquetove škole izvjesne razlike u shvaćanjima bio sam od predsjednika konferencije prof. Mrockiewicz- a izričito upitan, da li te razlike mogu po mome sudu dovesti do poteškoća u primjeni ove metode za tipološko-šumarsika istraživanja i da li one nisu tako velike da bi otežavale samu upotrebljivost rezultata. Ja sam nato pokazao, da su razlike u našim shvaćanjima tako malene, da u praktičnom pogledu uopće ne dolaze u obzir. To je potvrdio i sam dr H. Passarge, koji je radio po kombiniranoj pedološkovegetacijskoj metodi u smislu istočno-njemačke škole. Tom prilikom uporedio sam neznatne razlike u shvaćanjima naše škole s golemim razlikama koje postoje danas npr. u pedologiji, gdje su i temeljni principi tipologije tala u punom previranju, pa ipak nitko razuman neće nijekati vrijednost ove nauke i njezino golemo značenje za znanost i privredu. Danas je i pe dologu teško orijentirati se u raznolikosti shvaćanja, a kamo li stručnjacima izvan užeg područja ove nauke, pa je i to jedan od razloga, da se šumska tipologija ne može osnivati na tipovima tla, nego samo na vegetacija k i m jedinicama. S tim u vezi sam iznio, da je kod nas dosljedna primjena naših metoda istraživanja dovela do vrlo značajnih rezultata na šumskoj i livadnoj vegetaciji, pa bi te rezultate trebao i ovaj internacionalni forum upoznati. U šumama Gorskog Kotara i u nizinskim šumama Posavine provedena su najprije vegetacijska i pedološka istraživanja, a zatim su na određene, jasno omeđene šumske zajednice primijenjena šumarska istraživanja (Šafar, Klepac, Bertović, Emrović, Glavač, Horvat i dr.). Slična istraživanja provedena su i u planinskom području slovenskog Krša (Tregubov Kodrič). Sva su ta istraživanja jednodušno pokazala, da je prirodno omeđena šumska zajednica (asocijacija, subasocijacija i facijes) najbolja i najsigurnija baza za šumarska istraživanja. Floristički sastav je najbolji izraz životnih prilika i produktivnosti šumskih zajednica. Uskim povezivanjem šumarskih istraživanja na jasno ome đene vegetacijske jedinice dobiveni su jedinstveni rezultati, koji mogu služ´ti kao klasičan primjer međusobne povezanosti vegetacije, reljefa, klime, tla i produktivnosti šumskog drveća. Zato sam naglasio, da bi prokušane metode naših kompleksnih istraživanja trebalo primijeniti i u ostalim krajevima Evrope, pa smatram, da je šteta, da kod izbora tipoloških metoda u Beču nisu naši prisutni stručnjaci postavili takav zahtjev (prijedlog). U m n o- g o 1 i k o s t i našeg Krša, ali i u ostalim našim krajevima uopće ne dolazi u obzir metoda, koja bi polazila od tipova tla na tipove šumske vegetacije. Naše su šume u najvećem dijelu sačuvane u prirodnom ili u malo narušenom prirodnom stanju, a utjecane su uglavnom samo sječom ili pašom. Monokulturama stranog drveća izmijenjene su tek razmjerno malene šumske površine, ali se i na njima može utvrditi primarno stanje vegetacije i produktivnost staništa. Pa i na najdegradiranijim površinama kamenjara i vriština može se uz pomnije poznavanje vege tacije, reljefa, tla i antropogenih utjecaja rekonstruirati slika prirodne i potencijalne vegetacije, koja nam daje pouzdanu osnovu za melioraciju. Zato je potrebno da se slično kao kod nas i u ostalim krajevima Evrcpe provedu na sačuvanim šumskim površinama najprije uporedna vegetacijska, pedološka i šumarska istraživanja. Na taj način dobit će se najpouzdanije smjernice za melioraciju, za unošenje novih vrsta i za popravak onih šumskih površina koje su dugogodišnjim monokulturama izgubile svoje prvobitne osobine. U najvećem dijelu Jugoslavije ne dolaze melioracije gnojenjem i obradom tla uopće u obzir, pa meliorativne mjere treba usmjeriti u pravcu uzgoja prirodnih šuma i unošenja selektiranog šumskog drveća na staništa, koja su mu najpovoljnija. Uporedna istraživanja i kartiranje šumske vegetacije u Poljskoj pokazala su, da se u različitim terenima mogu uspješno primijeniti različite metode. U najve ćem dijelu Evrope, a naročito u gorskim predjelima, gdje su šume sačuvale svoj prirodni značaj, najpouzdaniji je put šumske tipologije bez sumnje sama šumska vegetacija. Poznavanjem šumske vegetacije ili njezinih đegradacijskih stadija možemo lako utvrditi sve važne faktore za melioraciju i obnovu šume. U područjima naprotiv gdje je |