DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
TREĆE SAVEZNO TAKMIČENJE ŠUMSKIH RADNIKA SJEKAČA Ing. MIL1VOJ WÜRTH održano dne 25. i 26. IX 1965. na području Šumskog gospodarstva Delnice, Šumarija Lokve, šumski predjel Golubinjak. Pokrovitelj takmičenja: Jakov Blažević Počasni odbor: Todor Vujasinović, Jure Sarić, ing. Filip Knežević, Drago Ha ramija, Ivan Pleše i Ivan Tomac. Savezni priređivački odbor: Antun Debrecin, Petar Živojnović, Nevzeta Cus tović, Miroslav Sevčik, Naum Martinović, Radislav Milosevic, Mane Ra daković, Slavko Filipi, Đorđe Gabor, Nikola Obrštarević, Božidar Pljakić, Milan Branković, Periša Milosevic, Đorđe Jović, Jefto Jeremić, Dimitrije Bura, Rajica Đekić, Aleksandar Orlandić i Sreten Nikolić. Organizacijski odbor: ing. Bernard Hruška, ing. Milivoj Würth, Stjepan Briski, Petar Živojnović, ing. Ivan Pleše, ing. Nikola Fidler, Ivan Tomac, Ivan Muvrin i Ivan Kovačević. ZNAČAJ TAKMIČENJA ŠUMSKIH RADNIKA Šumarstvo kao privredna grana zauzima vrlo vidno mjesto u našoj privredi. Međutim, u izvjesnom smislu to je i vrlo mlada privredna grana, jer je takoreći tek od oslobođenja počeo da se formira stalni kadar šumskih radnika. U staroj Jugoslaviji eksploatacija šuma bila je prepuštena pretežno privatnim kapitalistima, čiji je cilj bila momentana korist i visoki profiti. O razvoju šumarstva kao struke i privredne grane malo ko se starao. Tom je pogodovao pretežno agrarni kakakter naše zemlje i višak radne snage na selu, koji u ono vrijeme nije mogla da apsorbira postojeća industrija. Šumski radnici su regrutovani iz viška poljoprivredne radne snage, pretežno van glavne sezone poljoprivrednih radova. Dakle radilo se »na parče«, radna snaga je bila jeftina, što je pogodovalo kapitalistima. Ovo stanje naslijedilo je šumarstvo poslije rata i počelo da rješava pored mnogih problema i problem radne snage. Šumarstvo dobij a karakter značajne privredne grane, planski organizirane i u harmoniji sa ostalim privrednim granama. Zadaci su ogromni i stalno rastu u oblasti eksploatacije uzgoja i dr. Nagli razvoj industrije počeo je snažno da apsorbira najveći dio viška radne snage na selu. Gradovi su pružali veće perspektive mladim zemljoradnicima za dalje uzdizanje, za porodični i društveni život nego što je to moglo šumarstvo neposredno poslije rata, kada se formiralo kao privredna grana. Stoga se problem šumskih radnika sve više ispoljavao. Obnavljanje kadra nije bilo dovoljno, zapravo nije bilo dovoljno pomlađivanja kadra već je on relativno ostario. Rješavanje problema šumskih radnika zahtijevalo je niz značajnih mjera. Trebalo je formirati stalni kadar šumskih radnika, zasnovati jedno zanima |