DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 75 <-- 75 --> PDF |
griffithii (centr. Azija), P. parviflora (Ja pan), P. dalatensis, P. morrisonicola, P. wangii i P. fenzeliana (jugoist. Azija). Sekcija Pa r rv a dijeli se na tri pod sekcije: Cembroides, Gerardia nae i Balfourianae. U prvu idu borovi: P. edulis (zap. Sjev. Amerika), P. cembroides, P. quadrifolia i P. monophylla (zap. Sjev. Amerika i Meksička visoravan), P. culminicola, P. maximartinezii, P. pinceana i P. nelsonii (Meksička visoravan). U drugu podsekciju pripadaju: P. gerardiana i P. bungeana (centr. i sjeveroist. Azija), a u treću P. balfouriana i P. aristata (zap. Sjev. Amerika). Podrod Pinus dijeli se na sekcije: Ternatae i Pinus. Sekcija Ternata e obuhvaća podsekoije: Leiophy.llae, Canarienses i P i n e a e. U prvu pripadaju borovi: P. leiophylla (zap. Sjev. Amerika i Meksiko) i P. lumholtzii (Meksiko), u drugu: P. canariensis (Kanari) i P. roxburghii (centr. Azija), i u treću: P. Pinea (Medit). Sekcija Pinu s vrlo je raščlanjena. Dijeli se na 6 podsekcija. U podsekciju Syl vestre s idu borovi: P. resinosa (sjeveroist. i sjev. dio Sjev. Amerike), P. tropicalis (Kuba), P. nigra (sred. i juž. Evropa i Mala Azija), P. leucodermis (Balk, i Apen. Poluotok), P mugo (sred. i juž. Evropa), P. pinaster (zap. Medit.), P. halepensis (Medit.), P. brutia (ist. Medit.), P. sylvestris (Eurazija), P. densiflora, P. thunbergiana i P. massoniana (ist. Azija), P. taiwanensis, P. luehuensis, P. hwangshanensis, P. insularis i P. merkusii (jugoist. Aziia), P. tabulaeformis i P. yunnanensis (Kina). Podsekcija Aus t rale s obuhvaća: P. palustris, P. taeda, P. echinata, P. glabra, P. serotina i P. elliottii (jugoist. Sjev. Amerika), P. rigida i P. pungens (ist. Sjev. Amerika), P. caribaea, P. occidentalis i P. cubensis (Sred. Amerika južno od Meksika, Karipsko otočje). Podsekciji Ponde r osa e pripadaju: P. ponderosa, P. jeffreyi i P. engelmannii (zap. Sjev. Amerika i Meksiko), P. washoensis (zap. Sjev. Amerika), P. durangensis, P. cooperi, P. michoacana, P. teocote i P. lawsonii (Meksiko), P. montezumae, P. hartwegii i P. pseudostrobus (Sred. Amerika) i P. douglasiana (zap. Meksiko). Podsekcija Sabinianae obuhvaća: P. sabiniana, P. coulteri i P, torreyana (zap. Sjev. Amerika), podsekcija C o ntortae : P. banksiana (sjev. dio Sjev. Amerike), P. contorta (zap. Sjev. Amerika), P. virginiana (ist. Sjev. Amerika) i P. clausa (jugoist. Sjev. Amerika), te podsekcija Oocarpae: P. radiata, P. attenua ta i P. muricata (zap. Sjev. Amerika), P. patula, P. greggii i P. pringlei (Meksiko), te P. oocarpa (Sred. Amerika). Iz sistematske raščlanjenosti i raspro stranjenja vidimo da su današnji areali pojedinih srodnih borova često međusob no veoma udaljeni. Napose to vrijedi za borove iz podroda: Strobus (sekcija Stro bus) i podroda Pinus (sekcije Ternatae i Pinus). Geografski prikazi vrlo su pregledni i jasni, iako nisu uvijek dovoljno točni. Tako npr. areal Pinus peuce nije dobro prikazan za Makedoniju, a isto tako ni za Bugarsku. Moglo bi se to primijetiti i za P. pinea i P. nigra s obzirom na Balkanski Poluotok. U knjizi je dobro prikazana dinamika rasprostranjenja roda Pinus, odnosno njegovih mnogobrojnih vrsta. Najbogatije učešće pokazuje u tome pogledu Sjeverna i Srednja Amerika. U Sjevernoj Americi nalaze se u zapadnom dijelu 22, u sjevernom 2, u istočnom 4, a u jugoistočnom 8, ili ukupno 36 vrsta borova. U Meksiku imade 30 vrsta borova, a u Karipskom zaljevu bez Meksika, tj. na Kubi, u Nikaragua Hondurasu, Gvatemali i susjednim zemljama 7, ili ukupno 37 vrsta. U Aziji ima u svemu oko 20, a u Evropi samo 10 vrsta borova. U arealima raznih vrsta borova reflektiraju se geotektonske, klimatske, pedološke i dr. promjene koje su se zbivale na Sjevernoj poluči u nizovima proteklih tisućljeća. Knjiga služi kao primjer kako se ogromna naučna materija, sa velikom dokumentacijom, može vrlo dobro prikazati i na malome prostoru. Prof. dr M. Anić Mooney H. F.: A Glossary of ethiopian Plant Names, Dublin, 1963, 79 str. Susretljivošću ing. R. Sabadi a došao nam je u ruke rječnik naziva važnijeg, etiopskog bilja. Rječnik je sastavljen prema Preliminarnom popisu biljaka iz 1958. g., prema podacima iz literature, kao i prema nazivima koje je autor prikupio u raznim područjima Etiopije. Korišteni su i nazivi na herbarskom materijalu u Kew Gardenu i Addis Ababi. U prvom dijelu, koji zaprema 46 stranica, nalaze se etiopski nazivi biljaka poredani alfabetskim redom, a uz njih i kratice koje označuju područje, odnosno lokalitet gdje dotična biljka pridolazi. Uz svaki etiopski naziv naveden je i latinski naziv dotične biljke. Etiopskih naziva ima oko 2.100, upravo dvostruko više nego la |