DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 68 <-- 68 --> PDF |
DK G31.0.176.1 Petteria ramentacea: 634.0.181.1 RASPROSTRANJENJE ZANOVIJETI — TILOVINE (Petteria ramentacea Sieber, Presi) U HERCEGOVINI RADOSLAV CURIC, dipl. inž. šumarstva UVOD Zanovijet (tilovina) predstavlja jednu od vrlo značajnih endemnih vrsta Krša, čiji je areal ograničen na području jugoslovensko-albanskog submediterana. Premda je ova vrsta opisana još od strane Siebera (naziv Cytisus ramentaceus) 1822. godine, sve do nedavno (Fukarek — 1949) o zanovijeti nije dat nijedan iscrpniji prikaz njenog rasprostranjenja. Fukarek (1 cit. str. 54) iznosi da je bilo netačnih navoda o nalazištima ove vrste (napr. Bosna, Istra i Srbija) i pretpostavlja da je jedan od razloga bio što su dendrolozi i botaničari ovdje ubrojili i neku drugu vrstu iz roda Cytisus. Iako je poznato da ova vrsta igra značajnu ulogu kao krmna biljka, u stručnoj literaturi ima dosta kontradiktornih podataka o vrlo štetnom i otrovnom djelovanju alkaloida citizina kao i drugih glukozidnih materija. Sama činjenica da na području raširenja zanovijeti ima veći broj ovaca nego na svim društvenim gazdinstvima SFRJ, jasno govori o vrijednosti lista zanovijeti kao krme za male preživare. Pored navedene vrijednosti zanovijeti kao krmne biljke, posebno je važna njena korisnost za pčelarstvo, a naročito u proljetnom periodu, kada nema druge paše. Polen i nektar cvijeta zanovijeti u tom periodu je nezamjenjiv za razvoj legla i jačanje pčelinjih društava poslije zimskog mirovanja, kada su ona brojčano najslabija (Cerimagić 1965). Zbog relativno visoke kalorične vrijednosti i dobre gorivosti drvo ove vrste je dragocjen ogrevni materijal u predjelima ogoljelog Krša, a stanovništvo tih područja nemilosrdno je uništava, zaboravljajući pri tom njenu važnost kao vrlo dobre krmne i medonosne biljke. Kao rezultat tako nerazumnog uništavanja ove biljke, vremenom nastaju u blizini naselja goli krški kamenjari sa oskudnom drvenastom i travnom vegetacijom. Odrasliji primjerci zanovijeti (koja može dostići visinu i preko 3 m sa prsnim promjerom preko 10 cm) koriste se za izradu sitnih tehničkih sortimenata (vinogradsko i drugo kolje, motke i si.) koje se cijeni zbog velike trajnosti (sinonim — negnjil). OPŠTE KARAKTERISTIKE PODRUČJA Rasprostranjen je zanovijeti (tilovine) na području Hercegovine pretežno je ograničeno na nizinski dio, dok se njena nalazišta dublja u unutrašnjosti uglavnom nalaze na obroncima Neretvanske kotline i nekih pritoka Neretve, |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 69 <-- 69 --> PDF |
kao i u slivu Trebišnjice. Ovdje se daje kratak prikaz najvažnijih prirodnih uslova koji su u tijesnoj vezi sa rasprostranjenošću ove vrste. U pogledu klimatskih uslova, rasprostranjenje ove vrste pretežno se poklapa sa područjem submediteranske klime, koja je uslovljena blizinom mora. Sa povećanjem nadmorske visine opada utjecaj mediterana kao i sa udaljavanjem od mora prema unutrašnjosti. Među glavna obilježja submediteranske klime ističu se relativno blage i kišovite zime, topla i suha ljeta kao i neravnomjeran raspored padavina po mjesecima i godišnjim dobima. Za prikaz klimatskih uslova područja uzeti su podaci meteoroloških stanica: Mostar, Ljubuški, Stolac i Trebinje, a za predstavu znatno izmijenjene submediteranske klime koriste se podaci za Jablanicu i Bileću. Temperature Padavine Indeks suše u veget. per. Početak i kraj perioda 10° C Meteorološka stanica Nadmorska visina m Srednja god. temp. C» CO c M . CO L.2 4J QJ a T3 T3 "a o CO cu Ol ´L g aE L c .2 O i—1 >3 L L .= 3 >2 a; 5 OJ W) SH 0) CD GJ -đ _ 3 O OJO 0 c > a t/3 > u & gg Mostar 59 14,8 20,5 16. 3. 246 1415 539 38,1 53 17 17. 11. Ljubuški 98 15,2 20,9 15. 3. 253 1366 462 33,8 50 14 23. 11. Stolac 64 14,7 20,4 14. 3. 247 1119 485 40,6 42 11 16. 11. Trebinje 273 14,0 19,3 26. 3. 236 1574 512 33,0 60 13 17. 11. Bileća 476 11,8 17,7 11. 4. 205 1514 562 37,1 64 16 2. 11. Jablanlca 192 11,8 17,7 5. 4. 206 1837 632 34,3 77 24 28. 10. Submediteranskoj klimi posebno obilježje daje raspored padavina po godišnjim dobima, koji se znatno razlikuje u pojedinim mjestima. Najmanja količina padavina je u ljetnim mjesecima (juli i avgust). Od ukupne godišnje količine padavina otpada na ljetni period: u Mostaru 12,8´%, Stocu 15,1%, Ljubuškom 11,2%, Trebinju 11,8´%, Bileći 12,9% i Jablanici 11,8%. Najviše oborina pada u novembru, zatim u oktobru, a rede u decembru mjesecu. Od ostalih nepovoljnih klimatskih elemenata značajno je štetno dejstvo vjetrova — naročito bure koja smanjuje vlažnost zemljištu, relativnu vlagu vazduha, povećava transpiraciju biljaka te pospješuje degradaciju zemljišta odnošenjem čestica. Posebno se ističe aridnost klime izraženu kroz indeks suše najsušnijeg mjeseca koji se kreće od 14 do 24. Ovakvi ekološki faktori uslovili su pojavu na ovim staništima pretežno termofilnih i kserofilnih drvenastih vrsta, među koje se može ubrojati i zanovijet (tilovina). P o geološko j građ i prema postojećoj geološkoj karti (Simić i saradnici 1954 g.), najveći dio ovog područja pripada rudistnim krečnjacima gornje krede. Manji dio područja izgrađen je iz donje krednih i jurskih dolomita (područje oko Raške Gore, Tihaljine, Stoca, uzani pojas od Ljubinja preko 231 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Ljubomira sa manjim prekidima do Lastve i dr.). Prema novijim istraživanjima (Slišković i saradnici 1962) veći dio središnje Hercegovine sastoji se iz alveolinsko- numulitskih krečnjaka paleogena sa eocenskim flišnim tvorevinama (lapori pješčari i konglomerati). ivuauŠK/ suecA L/VS/O - 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 20 *0 60 80 «W "20 4*0 /60 WO *00 220 Uporedni pregled hidrografa za Ljubuški i Bileću u odnosu na Livno, koje se nalazi izvan područja raširenja zanovijeti — tilovine. U tijesnoj vezi sa petrografskim sastavom i drugim faktorima uslovljeno je i rasprostranjenje pojedinih tipova i varijeteta zemljišta. Na ovom području nisu ni vršena detaljnija pedološka istraživanja pa se zato daje orijentacioni prikaz zemljišta na koja se nailazi na ovom području. U pedološkoj karti Jugoslavije (grupa autora 1962 g.) najveći dio područja označen je kao goli karst sa pjegama crvenica i rendzina, dok je manji dio označen da pripada rendzinama. Analogno novijim geološkim istraživanjima izgleda da bi se morale izvršiti korekcije u pogledu pojave smeđih zemljišta znatno niže od linije nego je to prikazano u pedološkoj karti. Progresivni razvitak tla prema Z. Gračaninu (1955 g.) na Kršu može se označiti da teče u smjeru: Stijena — apsol. skeletna crnica (sirozem) — skeletna crnica (skel. rendzina) — smeđe tlo. Veliki dio površina ovog područja pripada dubokom Kršu (holokarstu) sa mnoštvom stijena na površini i u međuprostorima kamenih blokova sa erodiranim crvenicama i drugim zemljištima te tipovima u različitim stepenima degradacije. Crvenice Gračanin (14) smatra kao reliktno zemljište, a u nešto iz 232 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 71 <-- 71 --> PDF |
mijenjenom obliku takvo mišljenje je zastupao i Stebut (1956 g.). Ćirić i Aleksandrović (1959. g.) zastupaju rezidualnu teoriju o reliktnosti crvenica prema kojoj je ovaj tip zemljišta vremenski star, ali nije reliktan. Mora se istaknuti da se svi ovi tipovi zemljišta na krečnjaku vrlo često izmjenjuju na malom prostoru tako da ima čitav niz međuprelaza u zavisnosti od podzemnog reljefa podloge i čitavog kompleksa faktora. VEGETACIJSKE KARAKTERISTIKE Iako su se istraživanjem flore i vegetacije ovog dijela krškog područja bavili brojni istraživači, ni dosada nisu ovdje detaljnije proučeni vegetacijski odnosi. Prisustvo različitih degradacionih stadija počev od manjih površina krških šuma, zatim prorijeđenih niskih šuma i ostataka šikara, šibljaka do golih krških kamenjara otežava rekonstrukciju vegetacijskih odnosa. Na području rasprostranjenja zanovijeti (tilovine) ovdje se izmjenjuju brojne vegetacijske formacije, čije je raširenje uslovljeno različitim međusobno uslovljenim faktorima. Prema Horvatiću (1957. g.) jedna od najznačajnijih šumskih zajednica submeđiteranskog područja je šuma bijelog graba (Carpinetum orientalis) koja se horizontalno veže na zimzeleni primorski pojas, a prema unutrašnjosti na pojas kontinentalne vegetacije. U daljoj razradi isti autor (1963. god.) izdvaja ovu zajednicu kao jedinstvenu klimazonalnu zajednicu submediteranske zone istočno-jadranskog područja, u koje je zanovijet uzeta kao karakteristična vrsta. Horvatić izdvaja tipičnu subasocijaciju (Carp, orientalis croaticum typicum) kao varijantu vrste Petteria ramentacea, koju geografski određuje arealom zanovijeti (tilovine). V. Štefanović (1963. g.) ovu zajednicu označava kao degradacioni stadij klimatogene šume hrasta medunca i bijelog graba (Q. pubescentis — Carpinetum orientalis). U odnosu na stepen degradacije i prisustvo karakterističnih vrsta, isti autor je izdvojio nekoliko tipova šuma koji predstavljaju degradacione stadije izdvojenih u tipove na osnovu razlika u stepenu razvoja i ekološko florističkih razlika. Počev od nižih položaia zastupljen je oko Mostara i uzvodno uz Neretvu te preko Trebinja prema Lastvi tip šikare i šibljaka bijelog graba sa narom (Punica granatum) na koje se u širem prostoru oko Mostara, Stoca, Trebinja oko Popovog polja itd. nastavljaju šibliaci drače sa maniim učešćem bijelog graba i mj. sa zanovijeti. Veliki dio područja koji se u visinskom nogledu naslanja na prethodni tip (od 300—800 m. nadmorske visine) pripada degradacionom stadiju šume hrasta medunca i bijelog graba te zanovijeti, koja odgovara već opisanoj tipičnoj subasocijaciji Horvatića. Prema Fukareku (1962. god.) ova je zajednica važna kao prelazno sredozemna zajednica koja ograničava dio krškog područja Hercegovine sa kserofitnim i termofilnim vrstama. Prema opisu nalazišta i priloženoj karti nalazišta tilovine proizlazi da u svom J—I dijelu ta granica ide znatno sjevernije, zahvatajući predjele oko Dabarskog Polja i sjeverozapadno od Bileće.* * Vidi rad u Nar. šumaru br. 11—12 (65 god.). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U području rasprostranjenja zanovijeti sporadično se nailazi na manje šume hrasta sladuna i cera, i to pretežno na terenima sa podlogom flišnih naslaga (pješčari, lapori, laporoviti krečnjaci i si.). Fukarek (1964. g.) daje ovoj zajednici naziv Quercetum confertae hercegovinicum i smatra je klimatoge nom zajednicom Donje i Srednje Hercegovine. Zanovijet se pojavljuje i u či stim šibljacima koje je kao posebne formacije (tj. tip Petteria) opisao još Ada mović (1911, 1912 g.). Fukarek (1962 g.) taksonomski izdvaja posebne zajednice šibljaka, zastu pajući mišljenje da su šibljaci nastali kao progresivni razvojni nizovi prirod nog naseljavanja obešumljenih terena. Stefanović (1963 g.) postavlja opravdanost ovakve taksonomije biljnih za jednica u vezi sa šibljacima i to »sa sindinamiskog i sa šumsko-praktičnog gle dišta, s obzirom da su one, ipak određena degradaciona stanja određene kli matske šume složenijeg sastava i građe«. GRANICE PRIRODNOG AREALA ZANOVIJETI (TILOVINE) Fukarek (1 cit. str. 54—55) iscrpno navodi rasprostranjenje ove vrste, istovremeno ispravljajući pogrešne navode o arealu od strane mnogih autora. Isti autor (1963 god.) navodi: »da se njezin areal pruža u submediteranskom području od rijeke Cetine, kroz Dalmaciju, Hercegovinu i Crnu Goru do Srednje Albanije«. S obzirom da rasprostranjenje ove vrste tretiramo u jednom užem području to će se dati iscrpniji prikaz o nalazištima u Hercegovini. Kod prikaza rasprostranjenja zanovijeti na širem području Hercegovine, nalazišta će se opisivati po admin. teritorijalnoj podjeli tj. po Opštinama. Opština Trebinje U brojnim podacima o nalazištima zanovijeti na području Hercegovine čije izvore navodi Fukarek (1c. str. 57), dobar dio se odnosi na područje trebinjske opštine. Rasprostranjenje ove vrste najvećim dijelom vezano je za šikare i degradirane niske šume, gdje je zanovijet zastupljena sa različitim učešćem (ali pretežno ispod 0,4 u omjeru smjese). Manjim dijelom zanovijet čini skoro čiste šibljake čija je srednja visina rijetko iznad 2 m, a kao sastavni dio šibljaka učestvuje od vrsta crni jasen i rijetko crni grab (najviše do 0,3 u omjeru smjese). Nalazišta zanovijeti na lijevoj obali Trebišnjice su: Iznad Grančareva (Pareški do, Orlovina, Ilino Brdo) do iznad sela Klobuka kao šibljaci u kojima se nalazi i crni jasen (do 0,3). Na padinama iznad vrela Oko do ispod kote Rikalo (930 m); oko sela Pod- kučma ova vrsta se javlja u šikari c. jasena i medunca (učešće do 0,2) pretežno na zaklonjenim uvalama, oko sela Orahovac u šikari crnog jasena i bijelog graba; u predjelu Debelog Brijega, Siljevice i ispod Kosmača; iznad Konjskog preko Orlovice do kote Cerovac (1032 m) kao sastojine šibljaka sa drvnom masom cea 15 m3/ha i srednjom visinom preko 2 metra; u predjelu oko sela Grab kao manje grupe šibljaka; pojedinačno prema selu Rapti u predjelu oko Slivnice pojedinačno prema selu Glavska; oko Vlaštice. Na desnoj strani Trebišnjice ova vrsta se nalazi pojedinačno počev od Grančareva do kote Krilo (820 m); u brdu Glumina kao sastavni dio degradi 234 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ranih niskih šuma i šikara; prema selu Necvijeću, brdo Kravica (803 m) iznad sela Budoši i Jasen; od sela Dubočani prema Skrobotnu, oko Kljenka, prema koti Gradina (717 m), oko sela Brani Do i Matijevina, od sela Brova prema o/*V 1—A,w \. LS ^«v/ CAMP" V \..« H -A OSannDm avvLEGEUDA. GRAUCA PODPQ7ASA TliOmi(BKEAA PFUKAREZU) G/?/*WC4 UOVOOPISAUIH UALAZIŠTA UALAZIŠTA IZVAU PODČUĆ7A ČISTE SASTOJIUE TILOVIUE MJEŠOVITE SASTOJIM SA TILOVIUOM TILOVIUA U PfVVAlMH ZABRAMHA &KAWCE OP5TIUA |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Pijavicama, predio brda Treštenac do ispod sela Pijavica u vidu zakržljalih sibljaka koji su prorijeđeni krčenjem za ogrev. Iznad Ljubomirskog Polja nastavljaju se prisojnim stranama manje partije sibljaka mozaično izmiješane sa zakržljalim niskim šumama iznad sela Čvarići, Ugarci, ispod Šćenice i u vrlo uzanom pojasu iznad sela Domaševa do pored kote Zminac. Zapadno od sela Jasen iza kote Jovanović baterija, na S—I padinama Glive do ispod Kamene Glave; iznad sela Podgliva pojedinačno ispod Leotara (do nadm. visine cea 1100 m); u predjelu Prebilo i Kljenak i dalje osojnim stranama iznad Ljubomirskog Polja sve do iza kote Turjak (915 m); u predjelu Brda, iznad sela Turani, Grkavci i Aljetići te južnim padinama Leotara do iznad sela Trebijovi (ovdje kao odrasli šibljaci). U velikom prostoru tzv. Trebinjskih brda, zanovijet se nalazi u predjelu oko sela Glavinići, Ljubenci; oko mjesta Vlake i Zelenikovac, oko Begović Kule i Parojske njive. Pojedinačno i kao manje grupe sibljaka ova vrsta se nalazi oko sela Bioci i Bodiroge, rijetko iznad sela Turica, Strujići i Kotezi. Opstina Bileća Počev od sela Skrobotno i dalje iznad sela Oraha (pojedinačno) preko Rogošine; oko Mirilovića, oko Ljubušića, a naročito oko sela Sobadina zanovijet se nalazi u smjesi šikara i prorijeđenih niskih šuma sa različitim učešćem, dok se na nekim lokacijama javlja u vidu manjih sastojina sibljaka. Na lijevoj obali Trebišnjice rijetko se nalazi počev iznad sela Miruše prema Koravnici i zatim oko Deleuše. Pojedinačno se nalazi i oko sela Baljci; od Gradine iznad Bileće i dalje preko Bodenika i Zaušja, oko Osmić gomile prema selima Krstače i Pađeni, mjestimično oko sela Vranjska kao sastavni dio šikara (učešće u omjeru smjese 0,1—0,2); iznad sela Divin, oko D. i G. Davidovića (naziv kote »Zanovetna Glavica«); pojedinačno od Plane prema Mekoj Grudi. Opština Ljubinje U podstojnoj etaži degradiranih niskih šuma ili kao sastavni dio prorijeđenih šikara na ovu vrstu se nailazi počev iznad sela Žabica prema Sulaveru (na S—I padinama Ilije), zatim oko Lisca (892 m) i dalje prema Bjeloševu dolu; oko sela Kruševica; iznad Dodanovića u predjelu oko Vijenca (989 m); u prorijeđenoj niskoj šumi medunca i c. jasena iznad Radimlje; iznad Gornjeg Žrvnja. U okolini Ljubinja zanovijet se javlja kao elemenat šikara i degrad. niskih šuma u predjelu Radovinja iznad sela Pustipuhe i Obzir (učešće u omjeru smjese do 0,5). Ova vrsta zauzima velike površine u privatnom posjedu (kamene ograde sa šumicama) u okolini sela Vojska Njiva, Vođeni Dubočica, Cerovci, Meki Do, Mišljen, Gojlovići, Bančići i dr. i to pretežno kao čiste sastojine sibljaka uz manje učešće c. jasena i b. graba. U obliku skoro čistih sibljaka iznad sela Uboska, zatim iznad Krčevine iza Rogate gomile (864 m) preko Gradine (844 m); oko Razdolja; u predjelu oko |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Vlahovića (od kote 888 m) preko Orlovca (871 m) do iza Drvenice (954 m); Sjeveroistočno od Vlahovića preko kote 798 m i dalje prema Kresovoj gomili (883 m), zatim iznad sela Vlake do iznad Drvenica. Opština Stolac Na osojnim stranama iznad Dabarskog polja oko sela Zaovišta, oko vrha Bratuljevica (935 m); na cijelom prostoru Kubaš brda počev od sela Predolje, preko Obješenjaka (915 m) do iza sela Dolovi — u šikari c. jasena i hrasta medunca sa učešćem 0,2—0,3; u Predoljskom osoju; iznad Potkubaša i Kubatovine južno od sela Predolje prema Dubokom dolu. U predjelu oko sela Dabrica prema Stjepan Krstu i zapadno prema Brštaniku u obliku šibljaka sa različitim učešćem drugih vrsta; oko sela Hodovo i Kozice u smjesi sa divljim narom (Punica granatum) i dračom (Paliurus aculeatus), crnim jasenom i bjelograbićem. Na lijevoj strani Bregave počev od sela Drijen, Kruševo preko Košćela i Gornjeg Poplata sve do iza Kopljenovače i dalje oko sela Derani, Stupišta do< ispod Zaušja te južnije uz put Stolac—Ljubinje naročito oko Žegulje nailazi se na prostrane površine privatnog posjeda gdje se zanovijet nalazi najčešće u vidu skoro čistih šibljaka ili kao sastavni elemenat degradiranih panjača. Od drugih vrsta najčešće se javljaju drača mj. divlji nar kao i elementi šikare hrasta, medunca i bjelograbića. Od Deranskog Blata preko Derana, Stupišta i Završja (predio Osoje); oko Žujine Gradine (478 m) sve do Pušišta nailazi se na šibljake i šikare pretežno u privatnom posjedu, gdje zanovijet (tilovina) učestvuje od 0,1—0,6 u omjeru smjese. Opština Čapljina Od sela Drijen i Kruševo (u stolačkoj opštini) prema Pribilovcima i Koščeli i na lijevoj strani Bregave, ova vrsta se nalazi u manjim zabranima u sastojinama sa sličnim učešćem vrsta kao na području SO Stolac; u predjelu D. Hrasna ispod Glušaca; čitav predio brda Kolojanja (489 m), Gradine i dalje preko Stražnice {172 m) iznad sela Crnog Lava; u predjelu G. Hrasna prema Glumini i Hutovu kao i na osojnim stranama planine Žabe (čija nalazišta navodi i Fukarek). Na ovu vrstu se rede nailazi na širokom prostoru, počev od sela Stanojevića prema Koritniku; od Crnica prema Opličiću do Rječica i Domanovića sa desne strane Bregave. Opština Gacko Prema podacima Fukareka (lc. str. 57) nalazišta ove vrste zabilježio je Beck (prema Fiali) u okolici Avtovca. Prema navodima M. Mastilovića (usmeno saopštenje) zanovijet (tilovina) se nalazi u obliku zakržljalog šibljaka oko sela Miholjače (iznad Avtovca) kao i na izvorištu Sutjeske u predjelu Ošlji Hrt, te u predjelu Jabučkih Stijena. Ove navode bi trebalo provjeriti na terenu. Opština Nevesinje Oko sela Rabina, ispod vrha Muknica od Rabine prema Udrežnju i dalje sve do sela Jasena zanovijet se nalazi kao sastavni dio šikara sa različitim učešćem u omjeru smjese. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Ispod sela Jasena nalazišta ove vrste se naslanjaju na već opisana nalazišta oko Dabrice (SO Stolac). Opština Mostar Na desnoj obali Neretve pojedinačno u šibljacima oko Slipčića (sa dračom); na brdu Hum kod Mostara i dalje na padinama iznad izvora Radobolje; u manjim privatnim zabranima oko sela Galac i dalje na prostoru prema selu D. i G. Polog; u dijelu oko sela Raštani i Kupinac u smjesi sa divljim narom, dračom i zelenikom, gdje se zanovijet mnogo loži za ogrev. U privatnim zabranima ova vrsta se nalazi na širokom prostoru počev ispod Plamnice (kota 869 m) oko sela Goranci; Papratine, Selišta, Domazeti sve do iznad Raške Gore, a u predjelu oko sela Vrdi nastavlja se šibljak tilovine bez drače sa rijetkim natstojnim stablima makljena, b. graba, medunca i cera. Od Vrdi niz glavni greben Arapovog brda u obliku manjih površina šibljaka do u dolinu Drežanjke; u šikarama c. jasena i uz dolinu Drežanjke do iznad Žljeba i mj. u Stijenama (učešće od 0,3—0,4); ispod kote Glavičica (443 m) uz obalu Neretve; iznad sela Ćopi u šibljacima (učešće u smjesi 0,6), a u nižim položajima u smjesi sa divljim narom i dračom; uz druge ispod Lipana, oko Kremenca te iznad ž. stanice Grabovica; uz potok Dive Grabovice do ispod sela na S—Z padinama. Na lijevoj strani Neretve oko Aleksin Hana kao čista sastojina (Fukarek ih navodi da tu ova vrsta tvori čiste šibljake koji ovdje najdublje prodiru u unutrašnjost). Na lijevoj obali Neretve: oko kote Čekalo, kod Rudina (G. Grabovica) i Crnog Kuka; oko D. Grabovice, iznad Sjenčina te ispod vrha Varde i dalje u predjelu Ledenice; iznad sela Prigrađana; iznad Neretve kod Zeljuša kao šibljak u zajednici sa dračom; iznad Lišana i Podgorana (Porim) u šikari (sa učešćem u smjesi od 0,1—0,2); iznad sela Livac i Kuti u šikari b. graba i c. jasena. Jugoistočno od Mostara iznad Blagaja; oko Buska i Kokorine i oko sela Kamena (privatni zabrani); mjest. u šibljacima zajedno sa dračom i d. narom u dolini Neretve oko Zitomislića i uzvodno prema Dračevu. Opština Čitluk Na J—I padinama brda Ozren (503 m) kao šibljak u zajednici sa dračom (učešće do 0,5); rijetko u šibljacima na platou iznad Zitomislića. Opština Ljubuški U predjelu iznad sela Zvirića (padine); rijetko u šibljaku drače i divljeg nara te smreke te u šikarama crnog jesena hrasta medunca i bjelograbića; iznad Grljevica i Lipna kao sastavni dio šibljaka drače; oko sela Borjana po jedinačno u kamenjarima sa preostalim elementima šibljaka drače i drugih vrsta. Opština Grude U predjelu oko Savića kao sastavni dio šikara i šibljaka koji se nastavljaju iz područja Imotskog (SRH). Opština Posušje Oko D. Vinjana u obliku manjih površina šibljaka te sa manjim učešćem u šikarama (oko 0,1). Ova nalazišta su sporadična i pretstavljaju nastavak areala zanovijeti iz okoline Imotskog. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Opština Listića Na J—I stranama brda Virac iznad Dobrica i Prohova kao šibljak u smjesi sa dračom (oko 0,5); oko sela Bukovo; pojedinačno u šikarama hrasta medunca i c. jasena na padinama Rujka sa malim učešćem u smjesi (0,1); oko sela Rasno, Dužice i Podglavice u šikarama hrasta sličnog sastava te kao manje partije šibljaka sa dračom; oko sela Liše u šibljacima sa dračom i prorijeđenim p_anjačama (u ogradama). Opština Jablanica Nalazišta na području ove opštine uglavnom su ograničena na niži dio obronaka Prenja iznad Neretve i to dosta rijetko od Aleksin Hana prema Glogošnici u prorijeđenim šikarama sa manjim učešćem, ili kao manje sastojine šibljaka; uzvodno od Jablanice ova vrsta se javlja samo sporadično (dolina bujice Idbar, Ribari prema Fukareku (1949). Opština Prozor Jedino nalazište zanovijeti (tilovine) ograničeno je prema podacima Bečka (1. cit. Fukareka) u dolini Rame vjerovatno na relativno malom prostoru — što je vrijedan podatak sa fitogeografskog stanovišta. LITERATURA 1. AdamovićL. : Bilinograske formacije zagorskih krajeva, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, I dio. 2. AdamovićL. : Biljnogcografske formacije zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore; Zagreb 1911. 3. Bajčeti ć B.: Planinsko gazdovanje Donje Hercegovine. Naučno društvo BiH Radovi XVI odjeljenje privredno tehničkih nauka; Kn:iga 4, Sarajevo 1960. 4. Cerimagi ć H : Uticaj vrsta medonosnog bilja na kvalitet medova u Hercegovini (rukopis) 1965. 5. Ciri ć M.: Pedologija za šumare: Beograd 1962 god. 6. Ćirić-Aleksandrović: Jedno gledište o genezi terra-rosse-(crvenice) — Zbornik radova Polj. fakulteta Beograd, 1959 god. t. VII. 7. Filipovski V. i Ćirić M.: Zemljišta Jugoslavije; Beograd 1963 god. 8. Fukare k P.: O granicama prirodnog areala tilovine; Godišnjak Biol. instituta u Sarajevu. God. II 1949. Fasc. 1—2. 9. Fukare k P.: Granice raširenja izrazitijih flornih elemenata u vegetaciji Hercegovine; Geogr. pregled VI; Sarajevo 1962 god. 10. Fukare k P.: Zajednice i Upovi šuma Dinarskih planina. Sistematsko mjesto balkanskih šibljaka. Narodni šumar XVI br. 10—12 1962 god. 11. Fukare k P.: Tila (tilovina) — Šumarska enciklopedija; Zagreb 1963 (strana 627—628). 12. Fukare k P.: Sjeverozapadne granice današnje rasprostranjenosti hrasta; Šumarski list Zagreb 1964 (3—4). 13. Fukare k P.: Istraživanje i kartiranje šumskih fitocenosa Jugoistočne Bosne i Hercegovine (izvještaj o isušenim radovima u 1963); Narodni šumar XVIII br. 7—8 Sara.;evo 1964 god. 14. Gracani n M.: Pedologija III dio, Zagreb 1951. god. 15. Gracani n Z.: Pedološka istraživanja Kozjaka; Anali Instituta za ekologiju šumarstva. JA Zagreb 1955. god. 16. Grup a autora : Pedološka karta Jugoslavije sa komentarom — Beograd 1962 god. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 78 <-- 78 --> PDF |
17. Ho r vati ć S.: Karakteristike flore i vegetacije krša — Šumarski list, Zagreb 1928. god. 18. Ho r vati ć S.: Biljno-geografsko rasčlanjenje krša — Krš Jugoslavije — Split — 1957. god. 19. Horvati ć S.: Bil no-geografski položaj i rasčlanjenje našeg primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja; Acta botanica Croatica, Vol. XXII 1963. god. 20. Jug o B.: Klimatske prilike Krša — Krš Jugoslavije; Split 1957. god. 21. Katze r F.: Geologija Bosne i Hercegovine. Sv. I, Sarajevo 1926. god. 22. Luka s Đ.: Orografija BiH i sistematska razdioba ilirskog gorja na geološkoj osnovi. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, XI. 1899. god. 23. Nadaždi n M.: Kvalitet krmne baze ovaca Donje Hercegovine s posebnim osvrtom na hranljivu vrijednost zanovijeti (Petteria ramentacea (Sieber) Presi), (rad u rukopisu). 24. Simi ć i saradnici : Geološka karta BiH list Mostar; Sarajevo 1954. god. 25. Slišković i saradnici: O stratifikaciji i tektonici Južne Hercegovine; Geološki glasnik br. 6, Sarajevo 1962 god. 26. Stebu t A.: Agropedologija III dio; Beograd 1956. god. 27. S t e f a n o v i ć V.: Tipologija šuma — Sarajevo 1963. god. 28. »Šumaplan« — Sarajevo: Uređajni elaborat za područne gospodarske jedinice Don e Hercegovine; Sarajevo 1S47 — 1964. god. DISTRIBUTION OF PETTERIA RAMENTACEA SIEBER (PRESSL.) IN HERZEGOVINA Summary In investigations of Petteria ramentacea undertaken so far main stress was laid en the study of its habitats as an endemic Balkan woody plant. Recent investigations (Nadaždin 1965), however, have proved that the foliage of this species represents a very good fodder for the small ruminants, because in respect to the content of digestible proteins it can rival the most valuable hays of legum´nocae. Be´ng guided also by the economic importance of this species for the livestock production of Herzegovina, and its value as a honey plant, the author presents a rather dstailed description of the habitats of Petteria ramentacea according to the administrative units (communities) in Herzegovina. Because of excess exploitation for fuelwood and other needs the area stocked with Petteria ramentacea is decreasing, which leads to a regression of the vegetation and creation of denuded stony Karst grounds. Therefore the author siresses the need for a more rational management and protection of this species, which, in addition to its significance as an endemic Balkan plant also has great importance for the animal husbandry and beekeeping of the extremely low yielding areas of the sub-Meditterranean Karst. |