DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 11 <-- 11 --> PDF |
nemamo dovoljno mjerenja da bi mogli dokazali u kojoj je mjeri preborna sječa pogodovala razvoju jelova moljca, koji se u povoljnim uvjetima razmahao i izazvao spomenute gubitke prirasta. No izrazito smanjeni prirast jele je činjenica koja se ne da osporiti. To su prvi rezultati o utjecaju jelova moljca na jednom pokusnom objektu. Na drugim pokusnim plohama posljedice zaraze nisu tako uočljive. No ipak naša mjerenja, koja se odnose na cijelu gospodarsku jedinicu »Belevine«, govore također o znatnom opadanju prirasne snage jelovih stabala i to naročito u jačim debljinskim stepenima. Premda su ova istraživanja u početnoj fazi i premda se ovi rezultati odinose samo na jedan pokusni ohjekat, već sad se može reći, da predložene mjere u ovoj studiji imaju svoje opravdanje. Što više, čini se, da ćemo biti primljeni korigirati određene postavke uzgajanja i uređivanja prebornih jelovih šuma. Zasad je prilično jasno, da su duge ophodnjice i veliki intenziteti preborne sječe nepovoljni. Trebalo bi preći od 10-godišnje na 5-godišnju ophodnjicu i na odgovarajući intenzitet sječe. Razumljivo je, da će to imati lošu reperkusiju na organizaciju sječe i izvoza, no također je jasno, da će u jako zaraženim jelovim prebornim šumama i 5-godišnja ophodnjica biti preduga. Pomanjkanje regeneraoije jelovih šuma, koje je u nekim predjelima vrlo akutno, govori u prilog umjetnog pomlađivanja, a tamo gdje je to nemoguće, morat ćemo se zadovoljiti prirodnim pomlatkom ostalih vrsta (bukve, javora i si.). Sječna zrelost je također promijenjena, jer u zaraženim jelovim šumama kulminacija debljinskog prirasta nastupa ranije. Uostalom, u mnogim slučajevima stupanj zaraze diktirat će sječu. Isto su tako uzdrmane i »normale« jelovih prebornih šuma, jer one pretpostavljaju zdrave i uravnotežene preborne šume. U zaraženim šumama treba gospodariti na poseban način imajući pred očima, da je najvažnije suzbiti štetnike i uspostaviti zdravstveno stanje šume. Zato je potrebno da šumari svih specijalnosti u zajednici sa specijalistima iz zaštite šuma, entomologije i fitopatologije poduzmu sve mjere da se sušenje naših jelika suzbije. U našem slučaju štete su izražene: 1. u sušenju, eliminiranju iz sastojine pored zrelih još i za sječu nezrelih stabala, 2. u gubitku prirasta stabala koja su napadnuta ali se nisu osušila. Ovaij gubitak je preporcionalan procentu izgubljenih iglica i proteže se na nekoliko godina, 3. napadnuta stabla ne rađaju sjemenom pa je onemogućena prirodna regeneracija, 4. u proređenim sastojinama tlo je izvrgnuto atmosferilijama što se naročito očituje na vapnenačkoj podlozi. U tlu se tada zbivaju fizikalne biokemijske i mikrobiološke promjene koje umanjuju prođukcionu i regeneracianu sposobnost tla i otežavaju rdkanstru´keiju sastojina, 5. retenciona sposobnost proređenih sastojina je umanjena u srazmjeru s procentom gubitka asimilacijske površine. To dovodi do promjene podzemnog vodnog režima, oborinske vode naglo otiču odnoseći zemlju i stvarajući bujice, koje ugrožavaju poljoprivredne kulture, komunikacije i druge objekte. Naročito je velika šteta u području akumulacionih 9 |