DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1969 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Bilo kako bilo i zvalo se kako zvalo (pomalo pretenciozno: stručni »terminološki seminar« ili — sasvim skromno — »terminološka referada«) trebalo bi već jednom da tako šta proradi i u našem šumarskom domenu. I to da proradi ne onako kako dosad sporadično i nesustavno, nego po uzoru na druge struke među kojima i geodetsko-geometarska. Spomenuli smo da je u »Geodetskom listu«, prema podatku redakcije tog lista, »kroz minula dva decenija štampano 70 sastavaka« (8). Ako pokušamo utvrditi koliko je za to vrijeme štampano analognih notica i, osvrta u »Šumarskom listu« dolazimo do kud i kamo skromnije brojke. Pokušao sam to utvrditi pažljivim pregledom svih brojeva »Š. L.« za razdoblje koje se u cijelosti podudara sa razdobljem aktivnog djelovanja na tom polju »G. L.«. U tom razdoblju, naime, »Š. L.« je donio 17 što većih što manjih priloga iz ove oblasti. Te članke i bilješke mogli bismo podijeliti u dvije kategorije. Jedni su načelno i uopćeno utvrđivali okvire tog problema (ili jednog dijela problema) ne prelazeći na teren konkretnih primjera, očigledno smatrajući da »utvrđivanje i definiranje pojmova u šumarstvu« [ovo je naslov članka dr. ing. D. Simeunovića — Š. L. — 1953. (11)1 mora počivati na sistematskom, fundamentalnom, unaprijed smišljenom radu. Iako Simeunović pojmovnu vrijednost neke definicije ne poistovjećuje sa užom terminološkom tematikom, pa se čak od takve istovjetnosti izričito ograđuju (11), ipak je veza tog dvog nesumnjiva i prisna jer ». . . nerazvijena i oskudna terminologija znatno otežana određivanje i formulisanje pojmova, kao što je neodređenost nepreciznost pojmova u mnogo ometaju pravilno rješavanje terminoloških pitanja« (11). »A ta pitanja koja se kod nas u svemu dižu do problema« (13) moraju se rješavati na jednom širem i općenitijem planu. Ovu potrebu, uostalom zagovarao je prof. Ugrenović neumorno, dosljedno i borbeno cijelog svog života. Njegov značajni prilog »Problem šumarske terminologije« (13) bez sumnje spada u tu prvu kategoriju. Ne znam da li je i koliko je na mjestu da i ovdje požalim da ni njegov ». . . po treću put u posljednjih pedeset godina« objelodanjeni apel nije naišao na odaziv kojem se je nadao. Taj »treći« bio je ujedno i posljednji put sveobuhvatnog pristupa problemu: kasniji pokušaji načelnog i sistematskog njegovog tretiranja odnosili su se na pojedine discipline unutar šumarstva, a ne šumarsku struku kao cjelinu. Naročito treba spomenuti vrijedne priloge za izgradnju šumarske fitosociološke nomenklature ac (12), Anić (1)1. U drugu kategoriju radova spadaju članci, bilješke i kraći osvrti u kojima se, ne ulazeći u načelna razmatranja, jednostavno (ali ponekad vrlo argumentovano) zagovaraju ili naprotiv proskribuju pojedini termini u stilu, kako je to znao reći pok. Đ. Knežević, »nevaljalog i boljeg«. Jedno vrijeme se činilo (1958, 1959) da će baš Knežević otvoriti u »S. L.« redovnu rubriku poput one u »G. L.«, o kojoj je bilo govora. Ali se to nije ostvarilo. Ako je Ugrenović bio u pravu smatrajući da za 50 god. života naše zelene struke »na akademskom nivou« nije bilo više od tri snažna poticaja za inauguriranje šumarske terminologije (a od te njegove štampane izjave proteklo je i daljih 15. god.) onda priznajmo: rijetke su i neefikasne bile injekcije koje je struka dobivala i kojima se pasivno opirala kao nečemu što nije potrebno, nije bitno. A da li je to zaista tako? Možda bi valjalo za izvjesno vrijeme osloboditi se strogo načelnih koncepcija i širih zahvata u filološku i jezikoslovnu suštinu problema i pristupiti sitnom radu po ugledu na kolege inženjere-geodete. Siguran sam da taj pravac |